REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-818/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu tog suda Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja Aseo d.o.o., Rijeka, Minakovo 8, OIB: 36352168435, zastupanog po opunomoćeniku Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Poreč - Parenzo, Poreč, Gimnastička 2, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave – dozvola za boravak i rad, 24. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da odluči o zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad od 10. travnja 2026. za radnicu GĐ, u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 € (tisuću i dvjesto i pedeset eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora, sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 18. svibnja 2026. podnio tužbu radi propuštanja tuženika da odluči o njegovom zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad od 10. travnja 2026. za radnicu GĐ i predlaže sudu da naloži tuženiku da donese odluku o navedenom zahtjevu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu potvrđuje da je dana 10. travnja 2026. zaprimio zahtjev tužitelja kao poslodavca za izdavanje dozvole za boravak i rad za sezonski rad do 90 dana za radnicu GĐ, te ne osporava da još uvijek nije odlučio o zahtjevu. Međutim, osporava dio tužbenih navoda koji se odnose na navodnu štetu koju tužitelj trpi uslijed neodlučivanja o zahtjevu. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Kako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, a stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je, na temelju odredbe čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24, 39/26, dalje: ZUS), ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.

4. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

5. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Odredbom čl. 90. st. 1. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25, dalje: Zakon), važećeg u vrijeme podnošenja zahtjeva tužitelja, a koji se zakon primjenjuje na temelju čl. 68. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima (NN br. 55/26), zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad može podnijeti državljanin treće zemlje sukladno čl. 58. ovoga Zakona ili poslodavac u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu namjeravanog boravka ili rada državljanina treće zemlje ili sjedištu poslodavca.

7. Odredbom čl. 91. st. 7. Zakona propisano je da je o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno čl. 97. ovoga Zakona, Ministarstvo unutarnjih poslova, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, dužno odlučiti u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

8. Odredbom čl. 40. st. 2. ZUS-a propisano je da se pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba sudu podnosi najranije osam dana nakon proteka propisanog roka.

9. Prema podacima spisa predmeta predmetni zahtjev tužitelja je podnesen 10. travnja 2026., o kojem zahtjevu nije odlučeno, što proizlazi i iz odgovora na tužbu tuženika.

10. Predmetna tužba zbog šutnje uprave podnesena je 18. svibnja 2026., dakle nakon proteka roka iz prethodno citiranog članka 40. st. 2. ZUS-a.

11. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je šutnja uprave nastupila isključivo protekom zakonskog roka od 15 dana od podnošenja urednog zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad, te da se tužba može podnijeti protekom dodatnog roka od 8 dana. Stoga dodatni navodi tužitelja (glede štete koju trpi uslijed neodlučivanja o zahtjevu) te tuženika (kojima isti osporava takve tvrdnje) nisu pravno relevantni kod odlučivanja o tužbi zbog šutnje uprave.

12. Iz navedenog proizlazi da je tužba zbog šutnje uprave osnovana, pa je valjalo na temelju čl. 117. st. 3. ZUS-a u tom smislu usvojiti tužbeni zahtjev te, imajući u vidu prirodu tvari, naložiti tuženiku da donese odluku o zahtjevu tužitelja u roku od 30 dana, kako je tužitelj i predložio.

13. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23, 107/25, dalje: Tarifa).

Budući da je tužitelj u predmetnom sporu uspio u cijelosti, to je istome priznat kao opravdan i nužan zatraženi trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) prilikom sastava tužbe, u visini od 500,00 bodova, vrijednost boda 2 EUR (Tbr. 27.1. u svezi Tbr. 54. Tarife), dakle u iznosu od 1.000,00 €, uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% (250,00 € - Tbr. 46. Tarife), u ukupnom zbrojenom iznosu od 1.250,00 €, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama (čl. 144. st. 4. ZUS-a).

U Rijeci 24. lipnja 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv tč. I. izreke ove presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv tč. II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA

- opunomoćeniku tužitelja Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj uprave Istarskoj, Policijskoj postaji Poreč - Parenzo, Poreč, Gimnastička 2