Poslovni broj: 6 Gž-1465/2021-3

 

 

Poslovni broj: 6 Gž-1465/2021-3

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice R. U. G. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku I. U., odvjetniku iz Z., protiv tuženika 1. C. o. d.d., Z., OIB: … i 2. Z. e. t. d.o.o., Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-606/2019-48 od 1. travnja 2021., u sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o j e

Odbija se žalbe tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-606/2019-48 od 1. travnja 2021..

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za solidarnu isplatu iznosa od 10.500,00 kuna sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2015. do isplate, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353.st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje:ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 8. ZPP-a na koju se žalbom poziva tužiteljica, budući da je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, odlučne činjenice utvrdio na temelju slobodne ocjene svakog provedenog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, kako je to propisano čl. 8. ZPP-a. Također, nije počinjena niti relativno bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338.st.4 ZPP-a na koju žalbom upire tužiteljica, jer iako je sud u pobijanoj presudi suprotno čl. 338. st. 4. ZPP-a propustio navesti materijalno pravo na temelju kojeg je odbio tužbeni zahtjev, to nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost donesene presude.

 

6. Također, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a, s obzirom da suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava i zapisnika o danim iskazima, a niti presuda ne sadrži druge nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

7. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete nastale na motornom vozilu marke M., registarske oznake ZG 7089-FI, u prometnoj nesreći koja se dogodila 15. svibnja 2015. u Z..

 

9. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika. Sporna je odgovornost tuženika za naknadu štete, odnosno da li je za nastanak prometne nesreće kriv vozač vozila tužiteljice ili vozač tramvaja.

 

10. Prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka D. A. M., vozača tramvaja te nalaza i mišljenja prometnog vještaka, koje prihvaća u cijelosti, utvrđuje da je za predmetnu prometnu nesreću isključivo kriv vozač vozila tužiteljice s obzirom da se na dijelu ceste gdje se prometna traka za kretanje automobila i tramvaja sužava u jednu traku, prilikom kretanja u desno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za tramvaj koji se kretao njemu s desne strane te je došlo do međusobnog sraza vozila, a čime je postupio protivno čl. 43. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., dalje:ZSPC).

 

11. Stoga, imajući u vidu da je za prometnu nesreću isključivo odgovoran vozač vozila tužiteljice, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

 

12. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

13. U konkretnom slučaju riječ je o šteti nastaloj na motornom vozilu tužiteljice koja je prouzročena u sudaru dvaju vozila u pokretu pa mjerodavno pravo predstavlja odredba čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO), kojom je propisano da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj (st.1.). Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje (st.2.). Ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo (st.3.). Krivnjom vlasnika smatra se i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio (st.4.).

 

14. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, u slučaju nesreće izazvane motornim vozilom u pokretu primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovi krivnje, pri čemu je  sukladno čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a na tužiteljici bio teret dokaza da je predmetna prometna nesreća uzrokovana isključivom krivnjom vozača tramvaja.

 

15. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako je za prometnu nesreću isključivo odgovoran vozač vozila tužiteljice s obzirom da se prilikom kretanja u desno na dijelu gdje se cesta sužava u jednu prometnu traku nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za tramvaj koji se nalazio njemu s desne strane, a čime je postupio protivno čl. 43. st. ZSPC-a, kojom je propisno da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu (st.1.), s time da prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja (st.2.).

 

15.1. Naime, takav zaključak i prema ocijeni ovog suda proizlazi iz rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka odnosno iskaza vozača tramvaja, koji je sud osnovano prihvatio kao vjerodostojan te nalaza i mišljenja prometnog vještaka prema kojem nije moguće isključiti verziju događaja opisanu po vozaču tramvaja, kao i presude prekršajnog suda kojom je vozač vozila tužiteljice pravomoćno oglašen krivim za nastanak predmetne prometne nesreće.

 

16. Žalbeni navodi kojima tužiteljica osporava takav zaključak prvostupanjskog suda  pozivom na fotoelaborat i digitalnu fotografiju te iskaz svjedoka I. U., nisu doveli u pitanje ispravnost tog zaključka. Naime, činjenica da se vozilo tužiteljice u trenutku sudara nalazilo lijevim kotačima uz lijevi rub prometne trake kako je to vidljivo na digitalnom fotoaparatu (list 13 spisa), sama za sebe ne upućuje na nedvojbeni zaključak da je tramvaj zbog nepropisne vožnje udario u vozilo tužiteljice, s obzirom da se na mjestu sudara prometna traka sužava pa unatoč tome što se vozilo tužiteljice nalazilo do lijevog ruba prometne trake nije isključeno da je svojim desnim dijelom prešlo na dio prometne trake na kojoj se nalazio tramvaj, a kako to proizlazi i iz iskaza prometnog vještaka (list 97 spisa). Također, niti fotoelaborat sačinjen od strane policije ne upućuje na drugačiji zaključak, budući da iz istog nije vidljivo da bi upravo tramvaj udario u vozilo tužiteljice, kako to tvrdi tužiteljica.

 

17. Pored toga, valja reći da sve i kada ne bi bio prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda o isključivoj krivnji  vozača vozila tužiteljice, tužiteljica na kojoj je sukladno čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a bio teret dokaza, nije dokazala da je predmetna prometna nesreća prouzročena na način opisan po svjedoku I. U., vozaču njezina vozila, dakle krivnjom vozača tramvaja. Naime, prema nalazu i mišljenu prometnog vještaka, zbog nedostatka tragova na licu mjesta nije moguće utvrditi točan način kretanja vozila prije sudara, a niti je to moguće utvrditi na temelju oštećenja vozila, pa unatoč tome što nije moguće isključiti niti verziju događaja prema iskazu navedenog svjedoka, ostali izvedeni dokazi ne potvrđuju takvu dinamiku nastanka prometne nesreće, slijedom čega se primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim. Pri tome, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka kao stručan i objektivan, s obzirom da su primjedbe tužiteljice otklonjene pismenim očitovanjem i saslušanjem vještaka, zbog čega nije bilo razloga za provođenje novog vještačenja u smislu čl. 261. st. 3. ZPP-a, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

 

18. S obzirom da provedenim dokazima nije utvrđeno da je prometna nesreća uzrokovana krivnjom vozača tramvaja, to nisu ispunjenje pretpostavke iz čl. 1072. st. 1. i 2. ZOO-a za odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

 

19. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u izreci.

             

U Rijeci 17. siječnja 2024.

 

Predsjednica vijeća

                                                                          Milena Vukelić Margan, v.r.