REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] A 5

Poslovni broj: Us I-766/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja AT iz [adresa], Svetosavska 26, Bosna i Hercegovina, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi utvrđivanja staža, 24. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/22- 03/03110540842, URBROJ: 341-99-06/2-22-4797 od 28. srpnja 2022. te vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Osporavanim tuženika rješenjem rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/22- 03/03110540842, URBROJ: 341-99-06/2-22-4797 od 28. srpnja 2022., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-02/21- 03/03110540842, URBROJ: 341-25-06/2-21-117853 od 4. srpnja 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine.

2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/22- 03/03110540842, URBROJ: 341-99-06/2-22-4797 od 28. srpnja 2022., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod Upravnog suda u Zagrebu zaprimljena 22. rujna 2022. pod poslovnim brojem Us I-2769/2022, nakon čega je rješenjem predsjednice Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske Broj.31 Su-229/2023-2 od 13. travnja 2023. predmet ustupljen ovome Sudu kao manje opterećenom Sudu na nadležno postupanje gdje je zaprimljen pod poslovnim brojem Us I-872/2023. Tužitelj u tužbi u bitnome naveo, da je 29. srpnja 2022. dostavio u spis predmeta upravnog postupka dokaz o stažu od 26. srpnja 2022. iz kojeg proizlazi da tužitelj ima staža u trajanju od 8 godina, 2 mjeseca i 19 dana bez staža sa uvećanim trajanjem, odnosno sveukupno da ima 17 godina, 9 mjeseci i 25 dana, čime, suprotno navodima tuženika udovoljava uvjetima za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine. Istaknuo je, da navedenu dokumentaciju tuženik nije cijenio prilikom donošenja osporavanog rješenja pa je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 28. srpnja 2022. i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, zaprimljenim kod Upravnog suda u Zagrebu 26. listopada 2022., naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer su suprotno navodima tužitelja iz tužbe, u mirovinski staž tužitelju uračunata razdoblja od 1. rujna 1978. do 17. rujna 1978., od 1. kolovoza 1979. do 3. veljače 1983., od 3. svibnja 1984. do 18. svibnja 1990. pa ukupan mirovinski staž tužitelja navršen u Republici Hrvatskoj, prema članku 24. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, u nastavku teksta: ZOMO) da iznosi ukupno 9 godina, 7 mjeseci i 6 dana, dok je nositelj mirovinskog osiguranja u Bosni i Hercegovini potvrdio na obrascu BiH/HR 205 od 2. travnja 2021. razdoblje staža osiguranja od 1. siječnja 1996. do 31. prosinca 1996., od 1. siječnja 2002. do 31. prosinca 2003., od 13. listopada 2018. do 31. ožujka 2019. i od 1. svibnja 2019. do 28. veljače 2021. u ukupnom trajanju od 5 godina, 3 mjeseca i 19 dana, uz napomenu da je potvrdio staž za koji su plaćeni doprinosi za PIO pa ukupan mirovinski staž tužitelja prema članku 17. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 3/01, u nastavku teksta: Ugovor) iznosi 14 godina, 10 mjeseci i 25 dana, čime tužitelj ne udovoljava uvjetu iz članka 33. stavka 1. ZOMO-a pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. U ovom upravnom sporu 18. lipnja 2026. održano je ročište za raspravu u odsutnosti uredno pozvanih stranaka (tužitelja i službene osobe tuženika), a u prisutnosti opunomoćenika za primanje pismena kao javnosti, na temelju članka 91. stavak 3. u svezi s člankom 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, 39/26), u nastavku teksta ZUS), čime je strankama data mogućnost u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a, izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

5. Naime, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je prvostupanjskim rješenjem od 4. srpnja 2022. odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine koji je podnesen 4. ožujka 2021. nadležnoj ustanovi u Bosni i Hercegovini, a koje rješenje je doneseno u izvršenju rješenja tuženika, KLASA: UP/II-140-02/21-03/03110540842, URBROJ: 341-99-06/2-21-4229 od 14. rujna 2021. kojom je žalba tužitelja bila uvažena i poništeno prvostupanjsko rješenje od 21. travnja 2021. te je predmet bio vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak, jer tužitelj ne ispunjava uvjete iz članka 33. ZOMO-a, odnosno nema navršen mirovinski staž od 15 godina. Utvrđeno je, da je u mirovinski staž tužitelja uračunato razdoblje od 1. rujna 1978. do 17. rujna 1978., od 1. kolovoza 1979. do 3. veljače 1983. i od 3. svibnja 1984. do 18. svibnja 1990. te da ukupan mirovinski staž navršen u Republici Hrvatskoj prema članku 24. ZOMO-a iznosi ukupno 9 godina, 7 mjeseci i 6 dana, dok je nositelj mirovinskog osiguranja u Bosni i Hercegovini potvrdio na obrascu BiH/HR 205 od 2. travnja 2021. razdoblje staža osiguranja od 1. siječnja 1996. do 31. prosinca 1996., od 1. siječnja 2002. do 31. prosinca 2003., od 13. listopada 2018. do 31. ožujka 2019. i od 1. svibnja 2019. do 28. veljače 2021. u ukupnom trajanju od 5 godina, 3 mjeseca i 19 dana te je stavio napomenu da je potvrdio staž za koji su plaćeni doprinosi za PIO. Također, utvrđeno je, da je u postupku pokrenutom pred bosansko-hercegovačkim nositeljem mirovinskog osiguranja BiH/HR 202 od 2. travnja 2021. za priznanje prava na starosnu mirovinu pokrenut i postupak utvrđivanja mirovinskog staža kod poslodavca Central ugostiteljsko poduzeće S. P. O. Kostajnica u razdoblju od 1. kolovoza 1979. do 3. veljače 1983. te je u provedenom postupku temeljem pribavljenih dokaza i to radne knjižice tužitelja i ovjerenih izjava dvojice svjedoka utvrđeno, da je tužitelj radio kod navedenog poslodavca te mikrofilmskih preslika obrasca M - 2 poslodavca Pliva Farmaceut kemijsko prehrambena i kozmetička industrije S. P. O., rješenjem prvostupanjskog tijela od 23. svibnja 2022., tužitelju u staž osiguranja utvrđeno razdoblje od 1. kolovoza 1979 do 3. veljače 1983. i na navedeno rješenje je 17. lipnja 2022. u smislu članka 136. ZOMO-a dana suglasnost revizora. Nastavno, utvrđeno je, da je rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijale Prijedor, broj: 9117/95-1.1-1810.0-1357/21 od 5. travnja 2021. odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na starosnu mirovinu, jer je utvrđeno da tužitelj ima navršenog razdoblja posebnog staža od 16. rujna 1991. do 8. prosinca 1994. u dvostrukom trajanju od 5 godina, 7 mjeseci i 28 dana, pri čemu je tužitelj upozoren od strane tuženika da se razdoblje posebnog staža uzima u obzir u priznatom u trajanju, samo ako se odnosi na razdoblje od 1. siječnja 1965. sukladno članku 40. stavku 2. Ugovora, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.

6. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 4. srpnja 2022. tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno osporavanim rješenjem tuženika od 28. srpnja 2022. na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, nakon čega je tužitelj osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika, pokrenuo upravni spor koji se je pred ovim Sudom vodio pod poslovnim brojem Us I-872/2023, a koji je okončan donošenjem presude poslovnog broja Us I-872/2023 od 6. studenoga 2023. sukladno 36. stavak 1. točka 4 Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/22-03/03110540842, URBROJ: 341-99-06/2-22-4797 od 28. srpnja 2022. te vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak.

7. Protiv navedene presude ovog Suda opunomoćenik tužitelja za primanje pismena 9. studenoga 2023. izjavio je žalbu, koja je rješenjem ovog Suda od 14. studenoga 2023. u točki I. izreke odbačena, jer je podnesena odnosno potpisana od strane KT iz [adresa], kao neovlaštene osobe, dok je istim rješenjem u točki II. izreke tužitelj pozvan da se u roku od tri dana očituje ovome Sudu odobrava li radnju podnošenje žalbe protiv presude ovog Suda poslovnog broja 3 Us I-872/2023-8 od 6. studenog 2023. i da istu vlastoručno potpiše i dostavi ovome Sudu.

8. U podnesku od 22. studenoga 2023. opunomoćenik tužitelja za primanje pismena zatražio je da se produži zakonski rok za podnošenje žalbe Sudu, uz obrazloženje da on sva pismena mora slati poštom tužitelju u Bosnu i Hercegovinu.

9. Tužitelj do dana donošenja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-3931/2023-2 od 29. travnja 2026. nije postupio po točci II. izreke rješenja ovog Suda od 14. studenoga 2023. te dostavio uredno potpisanu žalbu niti je dostavio odobrenje za podnošenje žalbe koju je podnio i potpisao opunomoćenik za primanje pismena KT, dok je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Us I-3931/2023-2 od 29. travnja 2026. poništena presuda ovog Suda poslovnog broja Us I-872/2023 i predmet je vraćen ovom sudu na ponovan postupak (gdje je zaprimljen pod novim poslovnim brojem Us I-766/2026) uz obrazloženje da nije omogućeno tužitelju izjašnjavanje i raspravljanje pred Sudom, čime je povrijeđena odredba čl. 6. st.1. ZUS-a.

10. Stoga je ovaj Sud postupajući po uputi i pravnom shvaćanju izraženom u navedenoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž- 3931/2023-2 od 29. travnja 2026. zakazao ročište za 18. lipnja 2026. kako bi se stranke očitovale o odlučnim činjenicama bitnim za rješavanje ovog upravnog spora, a na kojem su stranke, a kako je to gore obrazloženo, ostale pri navodima iznesenim u tijeku upravnog spora.

11. Naime, odredbom članka 33. ZOMO-a propisano je, da pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža pa imajući u vidu da tužitelj nema navršenih 15 godina mirovinskog staža, koja odlučna činjenica niti nije sporna u ovom upravnom sporu, jer ukupan mirovinski staž tužitelja prema članku 17. Ugovora iznosi 14 godina, 10 mjeseci i 25 dana, to se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim.

12. Naime, u mirovinski staž tužitelju uračunata su razdoblja od 1. rujna 1978. do 17. rujna 1978., od 1. kolovoza 1979. do 3. veljače 1983., od 3. svibnja 1984. do 18. svibnja 1990. pa ukupan mirovinski staž tužitelja navršen u Republici Hrvatskoj, prema članku 24. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, u nastavku teksta: ZOMO) da iznosi ukupno 9 godina, 7 mjeseci i 6 dana, dok je nositelj mirovinskog osiguranja u Bosni i Hercegovini potvrdio na obrascu BiH/HR 205 od 2. travnja 2021. razdoblje staža osiguranja od 1. siječnja 1996. do 31. prosinca 1996., od 1. siječnja 2002. do 31. prosinca 2003., od 13. listopada 2018. do 31. ožujka 2019. i od 1. svibnja 2019. do 28. veljače 2021. u ukupnom trajanju od 5 godina, 3 mjeseca i 19 dana, uz napomenu da je potvrdio staž za koji su plaćeni doprinosi za PIO pa ukupan mirovinski staž tužitelja prema članku 17. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 3/01, u nastavku teksta: Ugovor) iznosi 14 godina, 10 mjeseci i 25 dana, čime tužitelj ne udovoljava uvjetu iz članka 33. stavka 1. ZOMO-a

13. Suprotno navodima tužitelja iz tužbe, tuženik je valorizirao svu dostavljenu dokumentaciju u spisu predmeta upravnog postupka, pravilno je utvrdio činjenično stanje i na takvo činjenično stanje je i pravilno primijenio materijalno pravo kada je osporavanim rješenjem tuženika od 28. srpnja 2022. odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 4. srpnja 2022., dok tužitelj u ovom upravnom sporu nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo drukčije činjenično stanje.

14. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 24. lipnja 2026.

S u t k i nj a

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku za primanje pismena KT, [adresa],

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A.

Mihanovića 3