1

Poslovni broj: 20 Gž-3561/2020-3

 

Poslovni broj: 20 Gž-3561/2020-3

 

           R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz I., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. F., odvjetnici iz V., protiv tuženika Z. b. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva P. & P. iz Z., radi ništetnosti ugovora, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, posl.br. P-1436/2019-15 od 14. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 17. siječnja 2024.,

 

   r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, posl.br. P-1436/2019-15 od 14. srpnja 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Citiranom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja sadržaja kao u izreci

i naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn.

 

2. Protiv citirane presude žalbe su podnijele obje stranke; tužitelj protiv  odbijajućeg dijela i odluke o parničnom trošku, a tuženik protiv očito odbijajućeg dijela odluke o parničnom trošku, iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem zahtjeva za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu (tuženik), odnosno prihvaćanjem tužbenog zahtjeva (tužitelj).

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Žalbe su osnovane.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da su ništetni i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj: 3211132623, od 11.10.2007. godine i Sporazum sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) dana 29.03.2016.

 

6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da su parnične stranke dana 11.10.2007. sklopile Ugovor o kreditu br. 3211132623 u kunama s valutnom klauzulom CHF i s promjenjivom kamatnom stopom, a u odnosu na početni tečaj CHF u vrijeme sklapanja ugovora i početnu ugovorenu kamatnu stopu.

 

6.2. Prvostupanjski sud se poziva na članak 19.b. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN102/15-dalje:ZID ZPK) i navodi da se konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Parnične stranke da su sklopile Sporazum o konverziji (dalje: Sporazum) dana 29.03.2016. u skladu s odredbama ZID ZPK, te da on proizvodi valjane pravne učinke bez obzira što je pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH, br. Pž-6632/17-10. od 14.06.2018., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH Rev-2221/18, utvrđena ništetnost odredaba Ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom izraženoj u CHF, a po povećanom tečaju.

 

6.3. Prvostupanjski sud utvrđuje da je vezan mišljenjem Vrhovnog suda RH u predmetu Gos-1/2019-36 da sporazum o konverziji ima pravne učinke i da je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i klauzuli, te da se jedino u slučaju onih konverzija koje nisu provedene sukladno odredbama navedenog Zakona ili u slučaju onih razloga eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK, ne bi moglo isključiti postojanje pravnog interesa za postavljanje kondemnatornih zahtjeva, time da u konkretnom slučaju tužitelj nije isticao takve razloge.

 

6.4.Sklapanjem Sporazuma o konverziji (tužiteljevom voljom) da je nastala nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih stranaka, koja da je u cijelosti supstituirala ranije ugovorne uvjete iz izvornog Ugovora o kreditu. Upravo iz toga razloga da u konkretnom slučaju više ne postoji pravni interes tužitelja za utvrđenjem ništetnim izvornog Ugovora o kreditu, a što se tiče Sporazuma o konverziji, isti da je pravno valjan jer je sklopljen u skladu s odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15) i proizvodi pravne učinke. Sklapanjem Sporazuma o konverziji stranke da su izvršile konverziju kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, a što znači da je izmijenjen osnovni Ugovor, među ostalim i u pogledu kamatne stope, a sve u skladu s odredbama ZPK-a, a na koji način je, uz suglasnost stranaka, otklonjena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a time i pravni učinci tih ništetnih ugovornih odredaba, a što znači da više nema mjesta utvrđenjima da su osnovni Ugovor i Sporazum o konverziji ništetni. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.

 

7. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tužitelj, a koje bi za posljedicu imale da se ta presuda ne može ispitati. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa, činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno, pa je presudu valjalo ukinuti.

 

8.1. Naime, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su parnične stranke sklapanjem Sporazuma izmijenile pojedine ugovorne odredbe, ali je pogrešno utvrđenje da je već samim time, odnosno suglasnošću volja parničnih stranaka, otklonjena posljedica eventualne ništetnosti ugovornih odredaba koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, a to stoga jer je predmetni Sporazum samo izjednačio položaj tužitelja, kao korisnika kredita u valuti CHF, s položajem u kojem bi bio da je Ugovorom ugovoreno korištenje kredita u valuti EUR. Niti odredbama ZID ZPK, na temelju kojih je i zaključen Sporazum, nije regulirana pravna sudbina onih odredaba kojima se u ugovorima o kreditima koji su izraženi u valuti CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je propisano na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost takvih odredaba koja bi nastupila zbog toga što bi banke bez prethodnog dogovaranja s korisnicima kredita same (nepošteno) mijenjale prvobitno ugovorene kamatne stope.

 

8.2. U tom kontekstu pogrešno je pozivanje prvostupanjskog suda na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/19 od 04. ožujka 2020. godine, te posljedično tome na odredbu članka 502.n stavak 1. ZPP-a. To stoga jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetnoj odluci jedino odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji tako što je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke, te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu nije izrazio pravno shvaćanje o ostalim pravnim pitanjima, već je u tom pogledu u obrazloženju, između ostalog, naveo:"...Vrhovnom sudu Republike Hrvatske nije omogućeno zauzimati pravna shvaćanja o pitanjima glede kojih odgovori ovise o posebnim okolnostima pojedinog slučaja (npr. jesu li osnovani pojedini kondemnatorni zahtjevi korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji)." Osim toga, isti sud je u obrazloženju gornjeg rješenja naveo i da "…bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…" Stoga je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj u konkretnom slučaju nema pravo utvrđivati ništetnim sporne odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na način promjene kamatne stope i primjenu valutne klauzule, jer da je isto uredio Sporazumom. To stoga jer se Sporazumom (konverzijom) nije riješilo pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije.

 

9. U nastavku postupka prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, imajući u vidu utvrđenja iz ovog ukidnog rješenja, te će donijeti novu, zakonitu odluku.

 

10. Stoga je odlučeno kao u izreci, sukladno odredbi čl. 370. ZPP-a.

 

                                                        U Rijeci, 17. siječnja 2024.

 

 

 

                     Predsjednik vijeća

                                                                                                Larisa Gačanin, v.r.