Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Nade Horvatović, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. AN, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 27. studenog 2023., broj: 4 Pp-2281/2022-12, u sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. AN kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. AN je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici od 27. studenog 2023., broj: 4. Pp-2281/2022-12, proglašen je krivim okr. AN da je, na način činjenično opisan u osuđujućem dijelu izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 150,00 eura / 1.130,18 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka, kako je to specificirano u izreci pobijane presude.

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, okr. AN je oslobođen optužbe da bi, na način činjenično opisan u oslobađajućem dijelu izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 70. st. 1. t. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18. i 42/20.).

1.2. Na temelju čl. 76.a Prekršajnog zakona, čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (prvostupanjski sud pogrešno navodi da se radi o Zakonu o suzbijanju zlouporabe opojnih droga) i čl. 70. st. 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana izrečena je mjera oduzimanja predmeta, specificiranih u izreci pobijane presude, koji predmeti su prethodno oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PU virovitičko-podravske, Policijske postaje Slatina serijski broj: [serijski broj] od 19. listopada 2022.

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik putem branitelja odvjetnika Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregorić, Hrvoje Mladinić, zbog bitnih povreda odredaba postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene zakona. Predlaže da se okrivljenik oslobodi optužbe te da se privremeno oduzeti predmeti vrate okrivljeniku, a podredno da se pobijana presuda ukine i vrati na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da obrazloženje odluke o njegovoj krivnji „nije jasno a niti dostatno“ te da „u odnosu na činjenični opis djela gdje se navodi da je okrivljeni posjedovao metalnu drobilicu sa logotipom mrtvačke glave presuda ne sadrži niti jedne riječi obrazloženja“. Takvim žalbenim navodima, iako to u žalbi nije izrijekom navedeno, okrivljenik očigledno smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

6. Suprotno tim žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima te je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama. Količina droge, čim se radi o minimalno mjerljivoj količini a što u ovom prekršajnom predmetu nije sporno, irelevantna je za samo biće inkriminiranog prekršaja, jednako kao i posjedovanje metalne drobilice, iz kojih razloga nisu osnovani žalbeni navodi da su razlozi pobijane presude manjkavi odnosno nedostatni u odnosu na te dvije činjenice. Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona postoji, između ostalog, ako u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a kao što je već navedeno količina droge i posjedovanje metalne drobilice nisu odlučne činjenice za biće inkriminiranog prekršaja. Druga je stvar što se okrivljenik ne slaže sa zaključcima i razlozima prvostupanjskog suda, ali, po ocjeni ovog suda, pobijana presuda sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge pa nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

7. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, a nastavno na žalbenu tvrdnju da pronađena droga nije vagana na mjestu gdje je pronađena te da nije izuzeta na propisan način, okrivljenik ističe da se „zapravo radi o nezakonitom dokazu, pa prema tome treba primijeniti institut „plodova otrovne voćke“ gdje se uslijed kontaminacije jednog dokaza koji je nedvojbeno nezakonit dokaz na kojem se ne može temeljiti sudska odluka, i ostali dokazi imaju smatrati nezakonitima pa se na njima ne može temeljiti sudska odluka“. Time očito smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona.

8. Međutim, ni ovi žalbeni navodi nisu osnovani jer je droga pronađena dokaznom radnjom pretrage okrivljenikovog doma i drugih prostora na temelju naloga Županijskog suda u Bjelovaru broj Kir-t-294/2022-2 od 20. listopada 2022., a prema podacima sadržanim u zapisniku o pretrazi doma i drugih prostora PP Slatina od 19. listopada 2022. (list 10 – 16 spisa) dokazna radnja pretrage je započela nakon što je nalog pribavljen, osigurana je nazočnost dvoje punoljetnih svjedoka, a oduzimanje pronađenih predmeta je vršeno nakon što su oni zapisnički utvrđeni u zapisniku o pretrazi. U spisu nema podataka o bilo kakvoj pa i najmanjoj sumnji da bi pronađena droga bila kontaminirana uslijed neadekvatnog izuzimanja, kako to okrivljenik ističe u žalbi, a neosnovanost ove žalbene tvrdnje vidljiva je već i s osnove da okrivljenik takvu tvrdnju nije iznosio u prvostupanjskom postupku nego tek sada u žalbi, pri čemu ne konkretizira na koji je to način droga bila kontaminirana odnosno o kakvom se to nepravilnom rukovanju pronađenim predmetom radilo. Također, ni činjenica da količina pronađene droge na mjestu pronalaska nije mjerena preciznim mjernim instrumentom nego je procijenjena otprilike (nasumce, vizualno) ne čini ovaj dokaz nezakonitim, jer čl. 250. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.) taksativno navodi kada se zapisnik o pretrazi i dokaz pribavljen pretragom ne mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku, a u ovom prekršajnom postupku se ne radi ni o jednoj situaciji iz te zakonske odredbe. Prema tome, dokazna radnja pretrage je provedena potpuno u skladu s relevantnim odredbama Zakona o kaznenom postupku i predstavlja zakonitu radnju pa su slijedom toga zakoniti i svi dokazi koji su proizašli iz tako zakonite radnje, zbog čega je žalbu okrivljenika trebalo odbiti i u dijelu kojim tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona.

9. Tvrdnju da obrazloženje odluke o njegovoj krivnji „nije jasno a niti dostatno“ okrivljenik, osim uz žalbenu osnovu bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, veže i uz žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer u obrazloženju ove žalbene tvrdnje ističe kako ovlašteni tužitelj nije dokazao, ni iskazom svjedoka policijskog službenika niti drugim dokazom, da se u staklenci doista nalazilo 10 grama droge tipa marihuana jer ista nije vagana niti je ista izuzeta na propisan način tako da je eventualna kontaminacija dokaza mogla dovesti i do netočnog utvrđivanja količine i sadržaja.

10. Na žalbene navode kojima okrivljenik tvrdi da je pronađena droga kontaminirana i da nije izuzeta na propisani način već je prethodno odgovoreno. Žalbenim navodima kojima otklanja svoju krivnju ističući kako nema dokaza da se u staklenci nalazilo 10 grama droge, okrivljenik prije svega zanemaruje da je količina droge, čim se radi o minimalno mjerljivoj količini a što u ovom prekršajnom predmetu nije sporno, irelevantna za samo biće inkriminiranog prekršaja te da ista može biti odlučna samo za izbor vrste i visine prekršajnopravne sankcije. Osim toga, okrivljenik je proglašen krivim (a tako je i optužen) da je posjedovao „oko 10 grama“ marihuane, znači nije navedena precizna količina nego je ista naznačena otprilike, što je u skladu i sa zapisnikom o pretrazi i s potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta u kojima je također navedeno da se radilo o količini „oko 10 grama“. Navedene dokumente je okrivljenik potpisao bez ikakvih primjedbi, što znači da se suglasio s tako određenom količinom pronađene droge i u tom smislu nije iznosio nikakve prigovore. U odnosu na žalbene navode da službena zabilješka o preliminirarnom ispitivanju materije nalik na drogu ne predstavlja nalaz vještaka treba navesti da je takva žalbena tvrdnja točna, ali u ovom postupku okrivljenik nije osporavao da bi izuzeta materija bila droga, dapače to je izrijekom u obrani priznao, pa nije bilo potrebe za provođenjem toksikološkog vještačenja jer ta odlučna činjenica nije bila sporna.

11. Ni žalbeni navodi kojima se ističe da nije jasno zašto se pronađena metalna drobilica spominje u činjeničnom opisu djela kao dio izvršenja inkriminiranog prekršaja ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja. Točno je da posjedovanje metalne drobilice nije konstitutivni element bića prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim, jednako kao ni staklena tegla sa crveno bijelim metalnim poklopcem, koji predmet je također naznačen u činjeničnom opisu prekršaja a ne čini biće djela. Inkriminirani prekršaj je, navođenjem tih predmeta u činjeničnom opisu, samo preciznije i detaljnije određen odnosno opisan je potpuni kontekst načina posjedovanja droge.

12. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i prvostupanjski sud je, na temelju provedenog postupka i svih izvedenih dokaza, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

13. Odluku o prekršajnopravnoj sankciji okrivljenik pobija tek posredno, navođenjem da je pravilnom primjenom zakona on trebao biti oslobođen optužbe pa ni jedna kazna, makar i ublažena, nije primjerena, tako da je ovaj sud pobijanu presudu u tom dijelu ispitivao na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da su okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, i više nego dostatno vrednovane. Dapače, ovaj sud smatra da prvostupanjski sud nije dostatno cijenio stupanj povrede zaštićenog dobra (koji se ogleda u većoj protupravnoj količini za koju je okrivljenik proglašen krivim s obzirom na količinu droge koju je posjedovao). Imajući na umu prethodno navedeno, kao i činjenicu da je kod inkriminiranog prekršaja značajno izražen i zahtjev generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da nema osnove za izricanje još blaže novčane kazne.

14. Ističući u žalbi da prvostupanjski sud nije imao zakonsku osnovu za oduzimanje oružja jer ga je oslobodio optužbe za prekršaj iz Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, okrivljenik zanemaruje odredbu čl. 76.a st. 2. Prekršajnog zakona kojom je propisano da će sud oduzeti predmete i sredstva i kada postupak nije završen osuđujućom presudom ako su ispunjene pretpostavke iz st. 1. tog članka. U ovom prekršajnom predmetu nije sporno da su ispunjene pretpostavke iz čl. 76.a st. 1. Prekršajnog zakona jer okrivljenik ne ispunjava zakonske uvjete za držanje predmetnog oružja pa bi se eventualnim vraćanjem tog oružja okrivljeniku istog stavilo u poziciju činjenja novog prekršaja. Navedena okolnost, i po ocjeni ovog suda, ukazuje na mogućnost buduće zlouporabe predmetnog oružja, tako da u konkretnom slučaju preteže opći interes zajednice za zaštitom opće sigurnosti, a imajući na umu da je okrivljenik oslobođen optužbe (zbog procesnih nedostataka optužbe), izrečenom mjerom oduzimanja predmeta okrivljenik neće snositi ni prekomjerni teret. Također, imajući na umu da je okrivljeniku za prekršaj iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga izrečena blaža vrsta kazne i to u visini daleko ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, izrečenom mjerom oduzimanja metalne drobilice okrivljenik neće snositi prekomjerni teret, a u odnosu na navedeni predmet su također ispunjeni uvjeti iz čl. 76.a st. 1. Prekršajnog zakona jer iz okrivljenikove obrane proizlazi da isti povezan s posjedovanjem droge i korišten u tu svrhu. U odnosu na izrečenu mjeru oduzimanja droge treba navesti da se radi o predmetu koji mora biti oduzet na temelju čl. 76.a st. 3. Prekršajnog zakona. Stoga, žalba okrivljenika nije osnovana ni u tom dijelu.

15. S obzirom da je iz sadržaja žalbe vidljivo da se pobijanje odluke o troškovima uopće ne obrazlaže, osim posredno kao posljedica pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ova žalbena osnova nije ni razmatrana.

16. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure, na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

17. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 24. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Nada Horvatović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.