REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-29/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GEODIL d.o.o., Poreč, Viktora Cara Emina 1, OIB: 43551975007, kojeg zastupa punomoćnik Dejvid Kazalac, odvjetnik u Poreču, protiv tuženika SVILA d.o.o., Ljubljana, Republika Slovenija, Ulica Jožeta Jame 12, OIB: 00263275349, kojeg zastupa punomoćnik Marko Frković, odvjetnik iz Odvjetničkog društva TRAVAŠ I PARTNERI d.o.o. iz Zagreba, radi isplate iznosa od 2.275,00 eur, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 21. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu 24. lipnja 2026. ,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Pl-10/2024-2 od 20. prosinca 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku SVILA d.o.o., Ljubljana, Republika Slovenija, Ulica Jožeta Jame 12, OIB: 00263275349, da tužitelju GEODIL d.o.o., Poreč, Viktora Cara Emina 1, OIB: 43551975007, isplati iznos od 2.275,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, tekućom od 4. ožujka 2024. pa do isplate, sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku SVILA d.o.o., Ljubljana, Republika Slovenija, Ulica Jožeta Jame 12, OIB: 00263275349, da tužitelju GEODIL d.o.o., Poreč, Viktora Cara Emina 1, OIB: 43551975007, naknadi troškove postupka u iznosu od 1.300,28 eur sa zateznim kamatama koje teku od 24. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. listopada 2024. podnio tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, navodeći da prema tuženiku ima dospjelo potraživanje na ime izvršenih geodetskih usluga i radova na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], u ukupnom iznosu od 2.275,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 4. ožujka 2024. do isplate. Tužitelj je naveo da je za izvršene radove izdao račun broj 020/2024 od 26. veljače 2024., s dospijećem 4. ožujka 2024., koji tuženik nije podmirio. Budući da je tuženik pravna osoba sa sjedištem u [adresa], tužitelj je naveo da ima pravni interes za podnošenje tužbe radi izdavanja platnog naloga sukladno članku 446. stavku 3. Zakona o parničnom postupku.

2. Rješenjem ovog suda poslovni broj Pl-10/2024-2 od 20. prosinca 2024. izdan je platni nalog kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 2.275,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 4. ožujka 2024. do isplate, te mu naknaditi trošak postupka u iznosu od 176,90 eur.

3. Tuženik je u pravovremenom i dopuštenom prigovoru osporavao osnovanost platni naloga u cijelosti. U prigovoru je naveo da je bio u poslovnom odnosu s tužiteljem vezano uz izvođenje geodetskih usluga i radova, ali da mu tužitelj prije izvođenja radova nije dostavio ponudu ili predračun, niti je prije izvođenja dogovorena cijena radova. Nadalje je naveo da predmetni radovi nisu izvršeni u cijelosti jer je tužitelj, prema dogovoru, trebao izvršiti iskolčenje kako bi se odredila međa sa susjednom česticom, ali da to iskolčenje nije obavljeno, iako je navedeno u računu broj 020/2024. Tuženik je tvrdio da je račun nevjerodostojan i da ne odgovara stvarno izvedenim radovima, da je u više navrata prigovorio tužitelju da usluga nije izvršena u cijelosti, te da je račun vratio kao neosnovan. Slijedom navedenog osporio je osnovu i visinu tražbine te predložio da se platni nalog stavi izvan snage.

4. Tužitelj se podneskom od 7. ožujka 2025. očitovao na prigovor tuženika. U tom podnesku tužitelj je osporio sve navode tuženika kao paušalne i neistinite. Naveo je da su stranke bile u poslovnom odnosu, da je tužitelj u cijelosti izvršio uslugu sukladno računu broj 020/2024, da je prethodno izradio geodetsku situaciju stvarnog stanja za nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], te da je tu ispravu dostavio tuženiku elektroničkom poštom 23. prosinca 2023., bez prigovora tuženika. Nadalje je naveo da je 21. veljače 2024. izvršio iskolčenje predmetnih nekretnina, da je iskolčio 28 međnih točaka, te da je o tome obavijestio tuženika. Naveo je i da je račun dostavio tuženiku elektroničkom poštom 27. veljače 2024., a tuženik ni na uslugu ni na račun nije imao prigovora. Tužitelj je predložio izvođenje dokaza uvidom u geodetsku situaciju stvarnog stanja, skicu iskolčenja, elektroničku korespondenciju, saslušanjem svjedoka ZĐ i saslušanjem stranaka.

5. U podnesku od 17. srpnja 2025. tuženik je predložio saslušanje zakonskog zastupnika tuženika RĐ i prokuriste tuženika CĐ, te provođenje očevida na licu mjesta.

6. Na pripremnom ročištu održanom 17. srpnja 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, navodeći da je u skladu s narudžbom tuženika izvršio iskolčenje predmetnih nekretnina, postavio na terenu međne znakove, izradio geodetsku situaciju stvarnog stanja i skicu iskolčenja, te ih dostavio tuženiku. Tužitelj je istaknuo da tuženik nije imao prigovora na pruženu uslugu, da je na licu mjesta preuzeo iskolčane međe, te da nije jasno čemu se konkretno prigovara. Tužitelj je u spis predao pisane izjave zakonskog zastupnika tužitelja TĐ i svjedoka ZĐ s ovjerenim potpisima.

7. Sud je na ročištu od 17. srpnja 2025. odredio da će se na okolnost osnove i visine tužbenog zahtjeva provesti dokaz uviđajem na licu mjesta, te eventualno saslušanjem stranaka i svjedoka ZĐ. Pozvao je tuženika da se očituje na pisane izjave zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka ZĐ, te da dostavi pisane iskaze zakonskog zastupnika tuženika RĐ i prokurista tuženika CĐ. Zaključen je prethodni postupak.

8. Tuženik je podneskom od 31. srpnja 2025. naveo da pisane izjave TĐ i ZĐ nisu u skladu s postignutim dogovorom stranaka, te da svjedok ZĐ nije izvršio dogovoreno iskolčenje međašnih točaka, već da ih je označio samo sprejem koji nakon nekoliko dana više nije bio vidljiv. Tuženik je tvrdio da nije moguće postaviti ogradu na među jer ista nije trajno označena na dogovoreni način, te da dogovoreno iskolčenje ni do danas nije izvršeno. Tuženik je dostavio pisanu izjavu CĐ od 30. srpnja 2025. i ustrajao na prijedlogu za provođenje uviđaja na licu mjesta.

9. Na ročištu na licu mjesta održanom 22. siječnja 2026. pristupili su za tužitelja zakonski zastupnik TĐ uz punomoćnika, za tuženika zakonski zastupnik RĐ i prokurist CĐ, te svjedok ZĐ. Sud je proveo uviđaj na licu mjesta te saslušao zakonske zastupnike stranaka, prokurista tuženika CĐ i svjedoka ZĐ.

10. Na ročištu održanom 21. svibnja 2026., koje je održano na daljinu uz korištenje audiovizualnih uređaja, punomoćnica tužitelja ostala je kod tužbe i tužbenog zahtjeva, svih navoda i dokaznih prijedloga, te predložila zaključenje glavne rasprave i donošenje presude kojom se tužbeni zahtjev u cijelosti usvaja uz dosudu troškova prema troškovniku od 20. svibnja 2026. Punomoćnik tuženika ostao je kod odgovora na tužbu, svih navoda i istaknutih prigovora, naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga, te predložio odbijanje tužbenog zahtjeva. Sud je, budući da nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga, proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu, čitanjem pisanih izjava i zapisnika o provedenom uviđaju te o saslušanju s tranaka i svjedoka s ročišta od 22. siječnja 2026., te zaključio glavnu raspravu.

11. Sud nije provodio daljnje dokaze jer nakon provedenog uviđaja i saslušanja stranaka i svjedoka stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga. Sud nije provodio geodetsko vještačenje jer za to nije bilo obrazloženog dokaznog prijedloga nakon provedenog uviđaja, a odlučne činjenice mogle su se utvrditi ocjenom isprava, iskaza stranaka i svjedoka te rezultata uviđaja. Osim toga, riječ je o sporu male vrijednosti pred trgovačkim sudom, u kojem se postupak provodi uz pojačanu koncentraciju procesne građe, a sud u pravilu utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava. Provođenje daljnjeg vještačenja bilo bi protivno načelu ekonomičnosti postupka i ne bi bilo odlučno za ishod spora jer tuženik nije dokazao pravodobno i određeno prigovaranje nedostataka, niti je postavio određeni zahtjev za sniženje naknade ili prijeboj.

12. Sud je, prije odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, ispitao postojanje međunarodne nadležnosti hrvatskog suda i mjerodavno pravo, budući da predmetni spor ima međunarodno obilježje jer tužitelj ima sjedište u [adresa], a tuženik u Republici Sloveniji.

13. Međunarodna nadležnost ovog suda proizlazi iz članka 7. stavka 1. točke b. druge alineje Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima. Prema navedenoj odredbi, osoba s domicilom odnosno sjedištem u jednoj državi članici može u stvarima povezanim s ugovorom biti tužena u drugoj državi članici pred sudom mjesta ispunjenja obveze, pri čemu je kod ugovora o pružanju usluga mjesto ispunjenja obveze mjesto u državi članici u kojem su usluge prema ugovoru pružene ili trebale biti pružene.

14. Predmet ovog spora je isplata naknade za geodetske usluge i radove koje je tužitelj izvršio na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Stoga se predmetni ugovorni odnos, za potrebe određivanja međunarodne nadležnosti prema Uredbi (EU) br. 1215/2012, kvalificira kao ugovor o pružanju usluga. Budući da su usluge koje čine karakterističnu činidbu ugovora pružene u Republici Hrvatskoj, i to na području k. o. [katastarska općina], hrvatski sudovi imaju međunarodnu nadležnost za odlučivanje u ovom sporu, a stvarno i mjesno nadležan je ovaj sud. Dodatno valja pojasniti da iz spisa ne proizlazi da su stranke sklopile sporazum o prorogaciji nadležnosti u propisanom obliku.

15. U pogledu mjerodavnog prava, sud je primijenio Uredbu (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze. Stranke nisu izabrale mjerodavno pravo u smislu članka 3. navedene Uredbe, niti iz okolnosti predmeta proizlazi da bi među strankama postojao prešutni, ali jasno iskazani izbor prava. Stoga se mjerodavno pravo utvrđuje prema članku 4. Uredbe Rim I.

16. Predmetni ugovorni odnos sud pravno kvalificira kao ugovor o pružanju geodetskih usluga, odnosno prema domaćem materijalnom pravu kao ugovor o djelu, jer se tužitelj obvezao obaviti stručni geodetski rad, izraditi geodetsku situaciju stvarnog stanja i provesti iskolčenje na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], dok se tuženik obvezao platiti naknadu za obavljeni posao. Prema članku 4. stavku 1. točki b. Uredbe Rim I, ugovor o pružanju usluga uređen je pravom države u kojoj pružatelj usluge ima uobičajeno boravište odnosno sjedište. Budući da je tužitelj GEODIL d.o.o. trgovačko društvo sa sjedištem u [adresa], za predmetni ugovorni odnos mjerodavno je pravo Republike Hrvatske.

17. Sud bi došao do istog zaključka i primjenom članka 4. stavka 2. Uredbe Rim I, jer je za predmetni ugovor karakteristična činidba upravo činidba tužitelja kao pružatelja stručne geodetske usluge. Osim toga, iz svih okolnosti predmeta proizlazi da je ugovor očito najuže povezan s Republikom Hrvatskom budući da tužitelj ima sjedište u [adresa], usluga je izvršena na nekretninama koje se nalaze u Republici Hrvatskoj, geodetska situacija i skica iskolčenja odnose se na katastarske čestice u k. o. [katastarska općina], a račun je izdan od hrvatskog trgovačkog društva za radove izvršene u Republici Hrvatskoj.

18. Slijedom navedenog, ovaj sud je međunarodno nadležan za odlučivanje u ovom sporu, a na predmetni obveznopravni odnos primjenjuje se pravo Republike Hrvatske.

19. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

20. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata iznosa od 2.275,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 4. ožujka 2024. do isplate, na ime izvršenih geodetskih usluga i radova na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

21. Nesporno je da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu vezano uz izvođenje geodetskih usluga i radova na predmetnim nekretninama. Navedeno proizlazi iz tužbe i prigovora tuženika, budući da tuženik već u prigovoru izričito navodi da je bio u poslovnom odnosu s tužiteljem vezano za izvođenje geodetskih usluga i radova. Nesporno je i da je tužitelj izdao račun broj 020/2024 od 26. veljače 2024. u iznosu od 2.275,00 eur, da je taj račun dostavljen tuženiku, te da ga tuženik nije platio. Nesporno je da je tuženik na terenu imao svog predstavnika CĐ te da je predstavnik tužitelja na terenu pokazivao označene granice.

22. Sporno je je li tužitelj u cijelosti i uredno izvršio naručenu geodetsku uslugu, je li bilo ugovoreno trajno označavanje svake međne točke isključivo međašnim kolcima odnosno željeznim šipkama, je li tuženik pravodobno i određeno prigovorio nedostatke radova, te je li tuženik osnovano odbio platiti račun tužitelja.

23. Uvidom u račun broj 020/2024 od 26. veljače 2024. sud je utvrdio da je račun izdan za poslove na k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], te da je tužitelj obračunao uslugu u ukupnom iznosu od 2.275,00 eur. Račun sadrži opis poslova, količinu, jediničnu cijenu, ukupan iznos te datum dospijeća 4. ožujka 2024. Ovu ispravu sud prihvaća kao vjerodostojnu ispravu o ispostavljenoj tražbini, pri čemu se sama osnovanost tražbine utvrđuje u vezi s ostalim dokazima u spisu.

24. Uvidom u geodetsku situaciju stvarnog stanja sud je utvrdio da je tužitelj izradio geodetski prikaz predmetnih nekretnina i stanja na terenu. Uvidom u skicu iskolčenja od 23. veljače 2024. sud je utvrdio da se ista odnosi na k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u mjerilu 1:1000, te da je na skici prikazano ukupno 28 označenih točaka. Skica iskolčenja po sadržaju odgovara navodima tužitelja da je izvršeno iskolčenje 28 međnih točaka, dok tuženik nije priložio stručnu ispravu ili nalaz iz kojeg bi proizlazilo da skica ne odgovara terenu ili da nije izrađena za predmetni posao.

25. Uvidom u elektroničku poruku od 23. prosinca 2023. sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku, po dogovoru, dostavio geodetsku podlogu snimljenih objekata u kampu. Uvidom u elektroničku poruku tuženika od 30. siječnja 2024. sud je utvrdio da tuženik raspravlja o postojećim objektima i dostavlja dokumentaciju, pri čemu ne iznosi prigovore na prethodno dostavljenu geodetsku podlogu. Uvidom u elektroničku poruku od 27. veljače 2024. sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku dostavio račun za obavljene usluge iskolčenja međnih oznaka na lokaciji u Novigradu. Uvidom u elektroničku poruku tuženika od 18. travnja 2024. sud je utvrdio da tuženik traži da mu se ponovno pošalje račun za iskolčenje jer ga ne može pronaći. Takvo postupanje tuženika sud ocjenjuje protivnim njegovim kasnijim navodima da je račun vratio kao neosnovan i da je već tada određeno prigovorio neizvršenje usluge.

26. Iz pisane izjave zakonskog zastupnika tužitelja TĐ u bitnome proizlazi da je po zahtjevu i narudžbi tuženika izvršeno iskolčenje međnih točaka parcela k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], da je ukupno iskolčeno 28 međnih točaka, da je na terenu bio i investitor koji je preuzeo iskolčene međe i nije imao primjedbi, da je po završetku posla dostavljena i geodetska situacija predmetnog iskolčenja, kao i račun za obavljene usluge, te da tuženik nije imao prigovore na obavljeni posao ni na račun.

27. Iz pisane izjave svjedoka ZĐ u bitnome proizlazi da je kao djelatnik tužitelja izvršio radove iskolčenja međnih točaka granica parcela k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], da je ukupno iskolčeno 28 međnih točaka, da je pozvani predstavnik tuženika bio na licu mjesta i preuzeo iskolčene međe te da nije imao prigovor glede obavljenog posla.

28. Iz pisane izjave CĐ u bitnome proizlazi da je 23. veljače 2024. na iskolčenju međnih točaka bio prisutan kao predstavnik tuženika, da je bio prisutan i ZĐ, da su mu pokazane oznake međnih točaka parcelacije, ali da su oznake označene samo sprejom koji nakon nekoliko dana više nije bio vidljiv.

29. Saslušan kao zakonski zastupnik tužitelja, TĐ je u cijelosti ustrajao kod svoje pisane izjave. Iskazao je u bitnome da ga je gospodin RĐ kontaktirao radi obilježavanja rubnih točaka međa u kompleksu, da cijena nije bila sporna, već je bilo bitno da se posao odradi, te da cijena nije bila predmet razgovora. Iskazao je da je cijena na računu određena prema internom cjeniku tužitelja i u manjem iznosu nego što bi inače bio slučaj, budući da je tužitelj prethodno za tuženika obavio još jedan posao. Iskazao je da je telefonski s gospodinom RĐ dogovoreno označavanje vanjskog obuhvata obilježenih katastarskih čestica. Osim toga, TĐ je na uviđaju pojasnio da se, prema pravilima struke, iskolčenje međnih točaka vrši na temelju postojeće dostupne dokumentacije iz katastra ili mjerenja na licu mjesta radi definiranja lomnih točaka odnosno koordinata, koje se potom prenose na teren. Iskazao je da se na mjestima gdje je moguće fizičko obilježavanje u zemlji postavljaju željezne šipke, a ondje gdje na terenu postoji fizička granica u obliku zida, ograde, stabla, betonske podloge, betonirane ploče ili asfalta, točke se označavaju crvenom fluorescentnom bojom - sprejem. Istaknuo je da svaka lomna točka može biti rekonstruirana jer za nju postoje poznate koordinate. Kada mu je predočena skica iskolčenja, iskazao je da je riječ o skici sačinjenoj za ovo lice mjesta.

30. Sud iskaz TĐ ocjenjuje uvjerljivim u dijelu koji se odnosi na način izvršenja geodetske usluge, sadržaj narudžbe i dostavu rezultata rada tuženiku, jer je taj iskaz u bitnom potvrđen skicom iskolčenja, elektroničkom korespondencijom i iskazom svjedoka ZĐ. Sud je pritom imao u vidu da je riječ o zakonskom zastupniku tužitelja zainteresiranom za ishod spora, međutim njegov iskaz je u odlučnim dijelovima potkrijepljen ispravama i neposrednim iskazom osobe koja je obavljala radove na terenu.

31. Saslušan kao zakonski zastupnik tuženika, RĐ je u bitnome iskazao da je tužitelj za potrebe drugog sudskog postupka već bio angažiran za izradu geodetskog elaborata na istim česticama, te da je on kontaktirao gospodina TĐ sa zahtjevom da mu iskolči rubne dijelove radi postavljanja ograde. Iskazao je da mu je to trebalo neslužbeno, radi postavljanja kolaca na terenu oko susjednih međa. Nadalje je iskazao da ne osporava cijenu računa, već da je kao direktor zaustavio plaćanje računa nakon što je došao s izvođačem radova za ogradu i građevinskom tvrtkom, koji nisu željeli pristupiti radovima jer, prema njegovim navodima, nije bilo iskolčeno po pravilima struke odnosno nisu bile vidljive točke iskolčenja. Iskazao je da on sam nije bio na terenu s djelatnicima tužitelja, već je na terenu bio CĐ.

32. Sud iskaz RĐ prihvaća u dijelu u kojem potvrđuje postojanje poslovnog odnosa, narudžbu iskolčenja rubnih dijelova čestica i činjenicu da plaćanje nije izvršeno. Međutim, sud njegov iskaz ne prihvaća u dijelu u kojem tvrdi da je tužitelju pravodobno prigovorio neuredno izvršenje posla i da iskolčenje nije izvršeno, jer te tvrdnje nisu potkrijepljene nijednom pisanom reklamacijom, dopisom, elektroničkom porukom ili drugim objektivnim dokazom. Suprotno tome, iz elektroničke poruke od 18. travnja 2024. proizlazi da je isti tražio ponovno slanje računa za iskolčenje, a ne da račun odbija kao neosnovan ili da poziva tužitelja na otklanjanje nedostataka. Sud posebno cijeni i okolnost da RĐ nije bio neposredno prisutan pri izvođenju radova, nego svoja saznanja o navodnim nedostacima temelji na naknadnim informacijama trećih osoba koje nisu saslušane u postupku.

33. Saslušan kao prokurist tuženika, CĐ je u bitnome iskazao da je bio na terenu na poziv RĐ, da mu je djelatnik tužitelja pokazivao gdje su utvrđene granice, te da su oznake bile označene sprejem, ali da se ne sjeća boje. Iskazao je da ne zna točno koji je posao dogovoren između stranaka, da ga je RĐ zamolio da ode na lice mjesta, te da nakon obilaska nije mogao reći je li posao dobro obavljen ili nije jer ne raspolaže potrebnim znanjem. Iskazao je i da nije bio prisutan s građevinarima kada je navodno utvrđeno da se ograda ne može postaviti.

34. Sud iskaz CĐ ocjenjuje vjerodostojnim u dijelu u kojem potvrđuje da je na terenu bio predstavnik tuženika i da mu je predstavnik tužitelja pokazivao označene granice. Upravo taj dio iskaza dodatno potvrđuje da tužitelj nije propustio izaći na teren niti označiti granice. Međutim, sud iz njegova iskaza ne može prihvatiti zaključak da tužitelj nije uredno izvršio posao, jer sam svjedok odnosno prokurist tuženika iskazuje da ne zna točno što je bilo dogovoreno i da nema potrebno stručno znanje za ocjenu je li posao dobro obavljen. Njegova tvrdnja da se oznake nisu mogle vidjeti nakon nekoliko dana nije potkrijepljena fotografijama, zapisnikom o primopredaji, pisanom reklamacijom ili nalazom stručne osobe.

35. Saslušan kao svjedok, ZĐ je u cijelosti ustrajao kod svoje pisane izjave. Iskazao je u bitnome da se posao obavljao više dana, da je najprije izrađen snimak postojećeg stanja, objekata, infrastrukture i visinske situacije terena, da su podaci obrađeni u uredu, te da su u veljači 2024. izašli na teren radi iskolčenja. Iskazao je da su koristili željezne šipke ondje gdje ih je bilo moguće zabiti u teren, sprej roza boje ondje gdje to nije bilo moguće, te čelične čavliće u asfaltu. Kada mu je predočena skica iskolčenja, iskazao je da su lomne točke prikazane na skici one koje odgovaraju onima na licu mjesta.

36. Sud iskaz svjedoka ZĐ ocjenjuje vjerodostojnim. Riječ je o osobi koja je neposredno sudjelovala u izvođenju radova, a njegov iskaz je jasan, životan i u bitnom suglasan s ispravama u spisu, osobito sa skicom iskolčenja i pisanom izjavom. Činjenica da je zaposlenik tužitelja sama po sebi ne čini njegov iskaz nevjerodostojnim, osobito jer su ključni dijelovi njegova iskaza potvrđeni drugim dokazima, dok tuženik nije ponudio jednako uvjerljive dokaze suprotnog sadržaja.

37. Rezultatima uviđaja sud je utvrdio da zbog proteka vremena pojedini međašni znakovi označeni sprejem u crvenoj odnosno sličnoj boji nisu vidljivi, da su pojedini znakovi izblijedjeli ili ih nije moguće pronaći, te da na terenu postoji i drugi sprej slične boje, zbog čega sud u trenutku uviđaja nije mogao utvrditi koji je sprej točno korišten za predmetno iskolčenje. Međutim, takav rezultat uviđaja ne dokazuje da radovi nisu bili izvedeni u veljači 2024. godine. Uviđaj je obavljen gotovo dvije godine nakon izvođenja radova, pa činjenica da se oznake sprejem nakon takvog proteka vremena više ne mogu pouzdano razlikovati ili pronaći nije dokaz neizvršenja posla. Naprotiv, uviđaj je potvrdio da na terenu postoje različite podloge i fizičke zapreke zbog kojih je logično i stručno prihvatljivo da se neke točke označavaju šipkama, a neke sprejem ili čavlićima, kako je to pojasnio zakonski zastupnik tužitelja i potvrdio svjedok ZĐ.

38. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su stranke sklopile usmeni ugovor o obavljanju geodetskih usluga, koji po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o djelu u smislu članka 590. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu: ZOO). Ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Geodetsko snimanje, izrada geodetske situacije i iskolčenje međnih odnosno lomnih točaka predstavljaju stručni rad i rezultat rada, zbog čega se na odnos stranaka primjenjuju pravila o ugovoru o djelu. Ugovor o djelu je konsenzualan, dvostranoobvezan, naplatan i u pravilu neformalan ugovor, pa za njegovu valjanost nije potrebno da bude sklopljen u pisanom obliku, osim ako zakon ili stranke izrijekom zahtijevaju poseban oblik.

39. Tuženikov prigovor da prije izvođenja radova nije dostavljena pisana ponuda ili predračun nije osnovan. Iz izvedenih dokaza proizlazi da su stranke usmeno dogovorile obavljanje geodetske usluge, a tuženik je u prigovoru i u iskazu RĐ potvrdio da je uslugu naručio. Budući da ugovor o djelu nije formalan ugovor, nedostatak pisane ponude ili predračuna ne znači da ugovor nije nastao, niti oslobađa tuženika obveze plaćanja naknade za obavljeni posao.

40. Nije osnovan ni prigovor da cijena nije bila dogovorena. Prije svega, tuženik je tijekom postupka po zakonskom zastupniku RĐ izrijekom iskazao da ne osporava cijenu računa, već da je plaćanje zaustavio zbog prigovora na navodno neuredno izvršenje. Osim toga, i kada naknada nije unaprijed određena, primjenjuje se članak 613. stavak 2. ZOO-a prema kojem će naknadu, ako nije određena, utvrditi sud prema vrijednosti djela, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla. U konkretnom slučaju tužitelj je dostavio račun s opisom posla, količinom i cijenom, dok tuženik nije predložio niti dostavio dokaze da je obračunata cijena neuobičajena, nerazmjerna ili protivna pravilima struke, niti je predložio dokaz kojim bi se utvrdila druga vrijednost izvedenog rada.

41. Prema članku 597. stavku 1. ZOO-a, izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke. Sud je utvrdio da je tužitelj izvršio geodetsku uslugu koja je bila predmet narudžbe, jer je izradio geodetsku situaciju stvarnog stanja, izvršio obradu podataka, izašao na teren, označio ukupno 28 točaka prema skici iskolčenja i rezultate rada dostavio tuženiku. Izvedeni dokazi ne potvrđuju tvrdnju tuženika da je bilo ugovoreno da svaka točka mora biti trajno označena međašnim kolcem ili željeznom šipkom, neovisno o podlozi i stanju na terenu. Naprotiv, prema pravilima struke, kako su ih pojasnili TĐ i ZĐ, fizičko označavanje se obavlja šipkama ondje gdje je to moguće, dok se na asfaltu, betonu, zidu, stablu ili drugoj fizičkoj podlozi koriste sprej ili čavlići. Sud prihvaća takvo objašnjenje kao uvjerljivo i usklađeno s naravi geodetskog posla.

42. Tuženik nije dokazao da je djelo imalo nedostatke koji bi opravdavali odbijanje plaćanja. Prema članku 604. ZOO-a naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Ako to ne učini, smatra se da je djelo primljeno, a nakon pregleda i primanja izvođač ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je za njih znao a nije ih pokazao naručitelju. Tuženik nije dokazao da je tužitelju bez odgađanja uputio određenu obavijest o nedostacima, niti je dokazao da je tužitelju odredio primjeren rok za otklanjanje nedostataka.

43. Kada naručitelj uredno obavijesti izvođača o nedostatku, prema članku 608. ZOO-a može zahtijevati da izvođač nedostatak otkloni, a prema člancima 610. i 611. ZOO-a, pod propisanim pretpostavkama, može tražiti sniženje naknade, raskid ugovora ili naknadu štete. Međutim, u ovom postupku tuženik nije dokazao urednu i pravodobnu obavijest o nedostatku, nije dokazao da je tužitelju dao primjeren rok za otklanjanje, nije postavio protutužbeni zahtjev, nije istaknuo određeni prigovor prijeboja, niti je kvantificirao eventualno sniženje naknade. Stoga puko osporavanje računa, bez dokaza i bez određivanja vrijednosti navodno neizvršenog ili neuredno izvršenog dijela, ne može dovesti do odbijanja tužbenog zahtjeva.

44. Sud posebno cijeni da je tuženik tvrdio kako je svrha iskolčenja bila postavljanje ograde, no nije dokazao da je tužitelj ugovorom preuzeo obvezu osigurati da treće osobe odmah i bez dodatne stručne pomoći mogu postaviti ogradu, niti je dokazao da se ograda nije mogla postaviti zbog propusta tužitelja. Izvođači ograde i građevinska tvrtka na koje se pozivao RĐ nisu saslušani, niti su njihovi pisani iskazi ili dokumentacija dostavljeni sudu. Stoga te tvrdnje ostaju nedokazane.

45. Pravilo o teretu dokazivanja sadržano je u članku 221.a ZPP-a, prema kojem sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja. Tužitelj je u ovom postupku dokazao postojanje narudžbe, izvršenje geodetske usluge, dostavu rezultata rada i računa te neplaćanje računa. Tuženik je, s druge strane, bio dužan dokazati činjenice na kojima temelji svoje prigovore, odnosno da ugovoreni posao nije izvršen, da je izvršen protivno pravilima struke, da je pravodobno prigovorio nedostatke i da zbog toga ima pravo odbiti plaćanje ili zahtijevati sniženje naknade.

Tuženik u tome nije uspio.

41. S obzirom na sve navedeno, sud je utvrdio da su stranke bile u obveznopravnom odnosu na temelju ugovora o djelu, da je tužitelj kao izvođač obavio naručeni posao, da je tuženiku kao naručitelju ispostavio račun, te da tuženik račun nije platio, iako je to bio dužan učiniti. Sukladno članku 9. ZOO-a, sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Sukladno članku 612. ZOO-a, naručitelj je dužan primiti djelo obavljeno prema ugovoru i pravilima struke, a sukladno članku 613. ZOO-a dužan je platiti naknadu. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev i održao na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na glavnicu i zateznu kamatu.

42. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavcima 1. i 2. ZOO-a u vezi s člankom 183. stavkom 1. ZOO-a. Tuženik je pao u zakašnjenje najkasnije istekom roka dospijeća računa, pa tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu od 4. ožujka 2024. do isplate. Budući da je riječ o trgovačkom ugovoru između trgovačkih društava, stopa zatezne kamate određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za osam postotnih poena.

43. Slijedom svega navedenog, primjenom članka 451. stavka 3. ZPP-a, sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju ovog suda poslovni broj Pl-10/2024-2 od 20. prosinca 2024. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 2.275,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom, kako je odlučeno u točki I. izreke presude.

44. Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka sud je odlučio o jedinstvenom trošku postupka nastalom nakon podnošenja tužbe s prijedlogom za izdavanje platnog naloga i tijekom parnice. Budući da je tužitelj u ovom sporu uspio u cijelosti, pripada mu pravo na naknadu potrebnog troška sukladno članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP-a.

45. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe s prijedlogom za izdavanje platnog naloga u iznosu od 100,00 eur, sastava podneska od 7. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eur, zastupanja na ročištu 17. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eur, zastupanja na ročištu 22. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eur i zastupanja na ročištu 21. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 eur, odnosno ukupno 900,00 eur, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 225,00 eur, što ukupno iznosi 1.125,00 eur, sve prema Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1., te Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju su nadalje priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga u iznosu od 34,60 eur. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova sudskih pristojbi na presudu. Pristojba na presudu, s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 142,75 eur. Odredbom članka 7. stavka. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, 51/23) propisano je da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom da je tužitelju dana mogućnost da plati polovicu sudske pristojbe, u konkretnom slučaju u iznosu od 71,38 eur, koju je dužan platiti po Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23), ukoliko to učini u roku od tri dana od objave presude (takav stav izražen je i u odluci VTS RH Pž-5308/2019), to je njegov zahtjev za naknadom sudske pristojbe na presudu osnovan samo u tom dijelu, jer tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe kojeg bi tužitelj sam prouzrokovao plaćanjem sudske pristojbe izvan roka od tri dana. Konačno, tužitelju su priznati kao osnovani troškovi predjma za troškove uviđaja u iznosu od 69,30 eur. Ukupno priznati troškovi iznose 1.300,28 eur, kako je odlučeno u točki II. izreke presude.

46. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni trošak temelji se na članku 29. stavku 2. ZOO-a, pri čemu se zatezna kamata na trošak postupka, kao na tražbinu iz ostalih odnosa, određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, te teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

U Pazinu 24. lipnja 2026.

Sutkinja

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Protiv ove presude žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju, po punomoćniku,

2. Tuženiku, po punomoćniku.