REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Đ 5

Poslovni broj: Us I-1971/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice ĐŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Primorsko-goranske županije (OIB: 32420472134), župana, Rijeka, Adamićeva 10, radi prigovora – dodatka za natprosječnu uspješnost u radu, 24. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Primorsko-goranske županije, župana, KLASA: UP/II-052-01/26-02/1, URBROJ: 2170-04/1-26-2 od 14. siječnja 2026. godine.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-052-01/26-02/1, URBROJ: 2170-04/1-26- 2 od 14. siječnja 2026., odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen na očitovanje pročelnice Upravnog odjela za zdravstvo Primorsko-goranske županije, KLASA: 052-01/25-02/7, URBROJ: 2170-04/2-25-2 od 9. travnja 2025., upućeno Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske. Potonjim očitovanjem obrazlaže se nedonošenje odluke o isplati dodatka za uspješnost u radu za tužiteljicu za 2024., povodom tužiteljičine predstavke. U očitovanju se analizira dio sadržaja Pravilnika o kriterijima za utvrđivanje natprosječnih rezultata u radu i načinu isplate dodatka za uspješnost u radu. Pri tome je istaknuto da se, prema tom Pravilniku, za natprosječne rezultate rada može, ali i ne mora ostvariti dodatak za uspješnost na radu, pa službenik ni u slučaju utvrđivanja natprosječnih rezultata u radu ne stječe automatski pravo na isplatu dodatka. Pročelnica u očitovanju navodi i da je procijenila da je tužiteljica radila svoj redovni posao i da nije zadovoljila kriterije za dodjelu dodatka.

2. Upravni spor izvorno je pokrenut pozivom na propuštanje tuženika da u propisanom roku odluči o prigovoru tužiteljice (šutnja uprave). Tijekom spora doneseno je osporavano rješenje tuženika od 14. siječnja 2026. godine. Podneskom od 2. ožujka 2026. tužiteljica je proširila tužbeni zahtjev. Osporavajući zakonitost navedenog rješenja, tužiteljica u tom podnesku i na raspravi tvrdi, u bitnome, sljedeće. O pravima i obvezama službenika odlučuje se rješenjem. U smislu članka 40. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP), postupak utvrđivanja natprosječnih rezultata rada i ostvarenje / isplata dodatka za uspješnost u radu neodvojivo su povezani, pa se već u fazi ispitivanja kriterija propisanih navedenim Pravilnikom imaju primjenjivati pravila upravnog postupka. Diskrecijsko odlučivanje ne oslobađa pročelnicu dužnosti da omogući ostvarivanje bitnih procesnih prava stranaka, niti dužnosti utvrđivanja činjeničnog stanja. Pročelnica je donijela rješenja o dodjeli dodatka većini ostalih službenika upravnog tijela. Tužiteljica ispunjava jedini obvezan kriterij za utvrđivanje natprosječnih rezultata rada, budući da je za prethodnu godinu ocijenjena ocjenom „odličan“, koja se dodjeljuje ako je rad i učinkovitost službenika najviše kvalitete i osigurava najbolje i jedinstveno izvršavanje službe. Životno je nerealno i neuvjerljivo da službenik ocijenjen ocjenom „odličan“ u pravednom i poštenom postupku utvrđivanja natprosječnih rezultata rada ne bi udovoljio nekom od preostalih kriterija, ostvario pravo na dodjelu makar pet bodova, te posljedično ostvario barem minimalan dodatak za radne rezultate. Iz cjelokupnog postupka proizlazi neutemeljena samovolja pročelnice upravnog tijela. Radi obrazlaganja i dokazivanja svojih navoda, tužiteljica je sâma vrednovala svoj rad po pravilničkim kriterijima i ispunila pripadajući obrazac. Tuženik se u svojem rješenju nije očitovao o argumentima iz tužiteljičine predstavke, što obrazloženje osporavanog rješenja čini manjkavim. Diskrecijska ocjena ne znači proizvoljnost, već mora biti utemeljena na pravilno i cjelovito utvrđenom činjeničnom stanju, uz pridržavanje procesnih pravila i svrhe ovlasti. Nadležno tijelo dužno je obrazložiti svoju odluku, ne postupajući arbitrarno ili diskriminatorno. Tužiteljici je uskraćeno pravo na pravično utvrđivanje natprosječnih rezultata rada za 2024., te pripadajući iznos financijske nagrade i osjećaj profesionalnog zadovoljstva. Tužiteljica predlaže poništiti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na proširenje tužbenog zahtjeva ostaje kod navoda osporenog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Samoprocjena tužiteljice njezino je subjektivno viđenje vlastitog radnog doprinosa, koji u konačnici ocjenjuje odgovorna osoba upravnog tijela, odnosno pročelnik. Isključivo je pročelnica ovlaštena pratiti, ocjenjivati i utvrđivati eventualne natprosječne rezultate u radu tužiteljice, a posljedično tome i donijeti rješenje o utvrđivanju dodatka za uspješnost u radu. Pročelnica nije ocijenila da je tužiteljica imala natprosječne rezultate u svojem radu, a subjektivan dojam tužiteljice ne može biti mjerilo ocjene zakonitosti i pravilnosti nečijeg postupanja. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta postupka u kojem je doneseno osporavana rješenje te u spisu ovoga spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužiteljice, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 3. lipnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Članak 13. Zakona o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 28/10 i 10/23) glasi:

„Za natprosječne rezultate u radu službenici i namještenici mogu ostvariti dodatak za uspješnost na radu, koji može iznositi godišnje najviše tri plaće službenika ili namještenika koji ostvaruje dodatak i ne može se ostvarivati kao stalni dodatak uz plaću.

Župan, gradonačelnik, odnosno općinski načelnik pravilnikom utvrđuje kriterije utvrđivanja natprosječnih rezultata i način isplate dodataka za uspješnost na radu. Kao obvezan kriterij mora se uzeti u obzir ocjena kojom je službenik, odnosno namještenik ocijenjen.

Masu sredstava za dodatke za uspješnost u radu u pojedinim upravnim odjelima i službama utvrđuje župan, gradonačelnik, odnosno općinski načelnik sukladno osiguranim proračunskim sredstvima.“

7. U predmetnom slučaju, pravilnik iz članka 13. stavka 2. navedenog Zakona jest Pravilnik o kriterijima za utvrđivanje natprosječnih rezultata rada i načinu isplate dodatka za uspješnost u radu ("Službene novine Primorsko-goranske županije“, broj 33/17, 18//21 i 36/23, u nastavku teksta: Pravilnik).

8. U osporavanom rješenju citirane su i mjerodavne odredbe Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 86/08, 61/11, 4/18, 96/18 i 112/19, u nastavku teksta: ZSN), ZUP-a, te Pravilnika. Te su odredbe tužiteljici, stoga, poznate.

9. Prema Zakona o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, dodatak za uspješnost na radu (tzv. stimulacija) nije subjektivno pravo službenika, već je riječ o ovlasti poslodavca, pod pretpostavkama propisanima općim aktom (pravilnikom) dotične jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave. Tu koncepciju slijedi i Pravilnik, kojim je propisan minimalni broj bodova dosizanjem kojega službenik „može“ ostvariti pravo na stimulaciju (članak 6. stavak 1. Pravilnika).

10. Nadalje, upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti dovršava se donošenjem rješenja kojim se odlučuje o meritumu upravne stvari, ili donošenjem rješenja o obustavi postupka. Kada se nekom službeniku ne dodjeljuje stimulacija, nema akta kojim se dovršava postupak / postupanje, niti se o nedodjeli stimulacije odlučuje upravnim aktom, pa tada posrijedi nije upravni postupak. Zbog toga se, u smislu članka 40. stavka 3. ZUP-a, ni radnje na koje upire tužiteljica ne mogu smatrati radnjama u upravnom postupku.

11. Netom izneseno u točkama 9. i 10. ovog obrazloženja neosnovanim čini i tužiteljičine navode vezane uz pojedine aspekte upravnog postupka: sudjelovanje stranke, utvrđivanje činjeničnog stanja, i dr. Kada nema rješavanja upravne stvari u upravnom postupku, ne primjenjuju se ni odredbe ZUP-a vezane uz rješavanje upravne stvari primjenom slobodne (diskrecijske) ovlasti, a time ni pravni standardi primjene slobodne ocjene razvijeni sudskom praksom i pravnom doktrinom. Ovlast pročelnika upravnog tijela u primjeni Pravilnika ima obilježja diskrecijske procjene u širem smislu, ali nije riječ o slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni u smislu članka 5. stavka 2. ZUP-a. Gdje nema upravnog postupka, nema ni slobodne ocjene pri rješavanju upravne stvari (tj. nema diskrecije u užem, „ZUP-ovskom“ smislu). Postupak koji je prethodio izjavljivanju tužiteljičinog prigovora nema obilježja upravnog postupka. Prema ZUP-u, prigovor i jest redovit pravni lijek u odnosu na materiju tog Zakona koja se ne odnosi na upravni postupak, pa je prigovor redovit pravni lijek i na području neupravnog postupka kada taj postupak ima bitna obilježja upravnog postupanja uređenog ZUP-om.

12. Neosnovan je i tužiteljičin navod koji glasi: „Životno je nerealno i neuvjerljivo da službenik ocijenjen sa najvišom ocjenom „Odličan“, u pravednom i poštenom utvrđivanju natprosječnih rezultata u radu, ne bi udovoljio nekom od preostalih kriterija, ostvario pravo na dodjelu makar 5 bodova, te posljedično ostvario barem minimalan dodatak za radne rezultate.“ Prihvaćanje ovog argumenta uspostavilo bi faktički automatizam između najviše ocjene i dodjele stimulacije, koji automatizam nije propisan, te bi prihvaćanje tog argumenta obesmislilo ostatak regulacije ove materije.

13. Na jednak način kao u ovoj presudi ovaj je Sud odlučio i u istovrsnom predmetu poslovnog broja Us I-2252/2025.

14. Na koncu, Sud ne može uvažiti tužiteljičin prigovor diskriminatornog postupanja, budući da tužiteljica nije učinila vjerojatnom neku od propisanih osnova diskriminacije (članak 1. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, "Narodne novine" br. 85/08 i 112/12, vezano uz članak 20. stavak 1. toga Zakona).

15. Sukladno prethodnom, Sud ne nalazi da je osporavanim rješenjem tuženika došlo do povrede zakona na štetu tužiteljice.

16. Osporavana odluka tuženika stoga se ocjenjuje zakonitom, te je tužbeni zahtjev, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26), trebalo odbiti kao neosnovan.

17. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 4., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 24. lipnja 2026.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- ĐŽ, [adresa]

- Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, Zagreb, Trg kralja

Petra Krešimira IV broj 2

- Primorsko-goranskoj županiji, županu, Rijeka, Adamićeva 10