Posl.br. Pr – 3/2026

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Kat i Ogresta Jović, u pravnoj stvari tužiteljice NH, [adresa], 20207, Mandaljena zastupana po punomoćniku Maru Konjuhu, odvjetniku u Zagrebu , protiv tuženika HEP- OPERATER DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA d.o.o., Vukovarska 37, 10000 Zagreb, OIB: 46830600751 radi zaštite od diskriminacije, kao i zaštite prava radnika, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 13. svibnja 2026 , dana 24. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

"Utvrđuje se da je tuženik, HEP- OPERATER DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA d.o.o., povrijedio pravo tužiteljice, NH, [adresa] ([adresa]), na jednako postupanje na radnom mjestu na način da je dana 19.01.2026. godine donio odluku o odbacivanju njene pritužbe, a koja pritužba je bila osnovana.

Nalaže se tuženiku, HEP- OPERATER DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA d.o.o. da donese odluku o pritužbi tužiteljice, NH, [adresa] ([adresa]) kojom utvrđuje da postoji uznemiravanje podnositeljice pritužbe, ovdje tužiteljice NH, [adresa] ([adresa]), te kojom odlukom se određuje provođenje adekvatnih mjera radi zaštite od uznemiravanja tužiteljice, sve u roku od 8 dana.

Zabranjuje se tuženiku HEP- OPERATER DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA d.o.o., ubuduće poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti pravo tužiteljice NH, [adresa] ([adresa]), na jednako postupanje te se nalaže tuženiku da ubuduće osigura tužiteljici adekvatnu zaštitu od neželjenog postupanja prilikom obavljanja poslova iz radnog odnosa, a kako bi se uklonilo uznemiravanje/diskriminacija tužiteljice, ili njezine posljedice.

Nalaže se tuženiku HEP- OPERATER DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA d.o.o., platiti tužiteljici, NH, [adresa] ([adresa]), trošak parničnog postupka, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana".

Obrazloženje

1Tužiteljica u tužbi tvrdi da tužba podnosi se radi zaštite prava radnika posebice zaštite dostojanstva radnika - zaštite od diskriminacije, u ovom slučaju tužiteljice, zaposlene kod poslodavca, ovdje tuženika. Tužiteljica je zaposlena u trgovačkom društvu tuženika HEP- OPERATER DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA d.o.o., Elektrojug Dubrovnik u Odjelu za zajedničke poslove. Naime, dana 15.01.2026. godine tužiteljicu je kolega IH obavijestio o natpisu koji je javan i svima dostupan, a nalazi se na ploči u uredu zajedničkog kolege VH te joj je istoga dana poslao fotografiju navedenoga natpisa. Na navedenoj ploči je napisano: “AKO NEŠTO NEZNAŠ… PITAJ AI AKO NI AI NEZNA PITAJ NH. OBRANILI SMO MI OVAJ GRAD I OD VEĆIH BUDALA. BREAK BUT DO NOT BEND”. Dokaz: Takav natpis je u tužiteljici probudio osjećaj iznimne nelagode ali i straha te je, očekujući zaštitu dostojanstva od strane poslodavca, uputila fotografiju navedenog natpisa direkoru te je zatražila sastanak odmah sljedeći dan. Nakon konzultacija sa direktorom tuženika te pravnicama tužiteljica je dana 16.01.2026. godine uputila pritužbu povjereniku za zaštitu dostojanstva radnika. Povodom navedene pritužbe, dana 19.01.2026. godine povjerenik za zaštitu radnika donio je odluku o odbacivanju pritužbe. Povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika, u bitnome izlaže da pritužba tužiteljice nije prihvaćena budući da se ne radi o povredi dostojanstva radnika koja je uzrokovana ili povezana s nekom od diskriminatornih osnova te se poziva na odredbe Pravilnika o postupku i mjerama za zaštitu dostojanstva radnica i radnika HEP-ODS d.o.o., HEP Vjesnik, Bliten br. 540, od dana 13.03.2023. godine u kojem su kao osnove za diskriminaciju propisane osnove spola, dobi, vjere, članstva u sindikatu ili druge zakonom zaštićene osnove te na odredbu članka 134. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje u tekstu: ZOR). Dokaz: Međutim, navedena odluka o odbacivanju pritužbe je potpuno neosnovana te nije u skladu sa Pravilnikom, ZOR-om, Zakonom o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12, dalje u tekstu: ZSD), sudskom praksom te pravnom znanošću. Prije svega valja napomenuti stajalište pravne znanosti i sudova vezano uz tumačenje pojmova relevantnih za ovaj postupak. Naime povreda dostojanstva radnika i uznemiravanje radnika (mobbing) ne predstavljaju različite pojmove. Takav stav je zauzeo i Vrhovni sud Republike 2 Hrvatske (dalje u tekstu: Vrhovni sud RH) u svojoj odluci posl. broja Revr 1648/09, od dana 02.03.2011. godine. Nadalje, navedeni pojmovi, u radnom pravu ulaze pod okrilje pojma diskriminacije, a slijedom čega proizlazi da je zapravo riječ o samo jednom temeljnom radničkom pravu – pravu na nediskriminaciju, koje uključuje i zlostavljanje na radu i povredu dostojanstva radnika. Nadalje, ističe se kako je odluka o odbacivanju pritužbe u suprotnosti sa stajalištem koje je Ustavni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Ustavni sud RH) zauzeo u odluci posl. broja U-III-6791/2014, od dana 30.05.2018. godine, čiji relevantni dio se citira u nastavku; „Nadalje, Ustavni sud posebno ističe da stajalište drugostupanjskog suda prema kojemu uznemiravanja nema ako oštećenik ne dokazuje ili se čak ni ne poziva na neku od zabranjenih diskriminacijskih osnova, prema ocjeni Ustavnog suda, nije ustavnopravno prihvatljivo. U suprotnom, to bi značilo da je uznemiravanje na radnom mjestu moguće ili čak i pravno dopušteno ako ono ne proizlazi iz neke od taksativno navedenih osnova iz članka 1. ZSD -a.“ Dokaz: − Odluka Ustavnog suda posl. broj U-III-6791/2014, od dana 30.05.2018. godine Dakle, poslodavac odnosno tuženik bio je dužan ocijeniti ponašanje kolege VH kao diskriminaciju te zaštititi prava tužiteljice, što je bez osnove i potpuno neopravdano propustio učiniti. Drugim riječima, tuženik je bio dužan, nakon usvajanja prigovora tužiteljice, postupiti sukladno Pravilniku te izreći mjeru iz članka 11. navedenog Pravilnika. Također, osim činjenice da uznemiravanje na radu nije dopušteno ukoliko ne proizlazi iz neke od diskriminatornih osnova napominjemo i da se nabrojene osnove tumače ekstenzivno te da se neprimjerena i negativna komunikacija na radnom mjestu smatra uznemiravanjem tj. diskriminacijom, pa tako sukladno stavu koji je Vrhovni sud RH zauzeo u svojo odluci posl. broja Revr 1593/2012 od dana 11.11.2015. godine valja i ponašanje kolege VH kvalificirati kao takvo. Imajući u vidu navedeno, te uvažavajući ukupan odnos drugotuženika prema tužiteljici, nesumnjivo su ostvareni svi elementi diskriminacije Navedeno je također i nesporno budući da Ustav Republike Hrvatske u članku 14. propisuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Osim svega navedenog, napominje se i da tužiteljica već duže od strane kolege trpi zlostavljanje u vidu izjava kolege VH poput „ raznest ću direktora i tužiteljicu plinskom bocom“ te te da će joj se "krvi napiti“. Također, kolega DH, osim izjavama i ponašanjem zastrašuje tužiteljicu na način da je hodao po tvrtki s kacavitom, čekićem i švicarskim nožem, što je i foto -dokumentirano. Nakon što je tužiteljica podnijela predmetnu pritužbu nadređena kolegica ČH joj je napomenula da da bude oprezna kuda se kreće i gdje ostavlja auto. Slijedom svega navedenog, jasno je kako su ostvarene pretpostavke iz čl. 134. ZOR -a, odnosno tužiteljici je povrijeđeno dostojanstvo, zbog koje je podnijela pritužbu poslodavcu te pravovremeno, odnosno u roku od 8 dana, u skladu sa člankom 17. ZS-a ustaje s ovom tužbom te predlaže da sud nakon provedenog postupka, donese presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev.

2.U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, u bitnom ističe da je tužba i tužbeni zahtjev neosnovan pa se predlaže tužbu odbiti. Tužiteljica ustaje tužbom za zaštitu dostojanstva sa zahtjevom da se naloži tuženiku utvrditi povredu dostojanstva tužiteljice, pritom se poziva na Zakon o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" br. 85/08., 112/12., u daljnjem tekstu: “ZSD”) jer smatra da se radi o diskriminaciji, izjednačava pojmove diskriminacije, uznemiravanja, no ujedno ne iznosi nijednu diskriminatornu osnovu zaštićenu navedenim zakonom. Poslodavac je protivno navodima iz tužbe, poduzeo sve procedure propisane člankom 134. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.), sa dužnom pažnjom i ozbiljnošću je pristupio problemu u namjeri da zaštiti svoju zaposlenicu NH od eventualne povrede njenog dostojanstva. Tako je na zahtjev tužiteljice organiziran sastanak u uredu direktora distribucijskog područja kojem su prisustvovale i pravnice, od kojih je jedna povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika u distribucijskom području Elektrojuga Dubrovnik. Sama tužiteljica u tužbi da je nakon konzultacija s direktorom i pravnicima uputila pritužbu. Dakle, poslodavac ni na koji način nije pokušao ignorirati nastalu situaciju, već je uputio tužiteljicu u njezina prava i mogućnost provođenja postupka za zaštitu dostojanstva. Potom je radnica i pisano podnijela pritužbu za zaštitu dostojanstva radnika putem e-maila, 16. siječnja 2026. godine. Imenovani Povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika kod poslodavca je žurno, dana 16. siječnja 2026. godine, proveo postupak ispitivanja pritužbe. U postupku ispitivanja pritužbe povjerenik je pročitao navode iz iste, pregledao spornu fotografiju ploče iz ureda ĐH te sukladno članku 7. Pravilnika o postupku i mjerama za zaštitu dostojanstva radnica i radnika (“HEP Vjesnik” Bilten broj 540 od 13. ožujka 2023. godine, u daljnjem tekstu “Pravilnik”) pozvao radnika protiv kojega je pritužba podnesena, ĐH da se očituje o pritužbi. O očitovanju radnika povjerenik je sastavio bilješku, koju je taj radnik potpisao, zatim je ručno dopisao svoje dodatno obrazloženje o predmetu postupka. Iz navedenog proizlazi da je u postupku zaštite dostojanstva radnika, tuženik poduzeo mjere zaštite dostojanstva radnika, nije bilo propusta u postupku kod poslodavca tužiteljice, te tužiteljica ni na koji način nije stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji. Dakle, tuženik je kao poslodavac u svom postupanju po pritužbi postupio u potpunosti u skladu sa svim važećim propisima. Što se tiče konkretne Odluke povjerenika o odbacivanju pritužbe, ističe se: Povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika je ispitivajući navode iz pritužbe, priložene fotografije, odgovor na pritužbu i fotografije ploče nakon podnesene pritužbe, uzimajući u obzir sve navode, okolnosti i svoja ovlaštenja u tom postupku utvrdila da se situacija iz pritužbe ne može podvesti pod pojam diskriminacije iz članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, odnosno da se diskriminacija nije dogodila pa nije bilo potrebno zaštiti tužiteljicu od stavljanja u nepovoljniji položaj po nijednoj od 18 zakonom zaštićenih osnova. “ Zakon o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" br. 85/08., 112/12.)

Tako Članak 1 propisuje (1)Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. (2) Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama. (3) Diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovoga članka.” Istim zakonom kao i Pravilnikom o postupku i mjerama za zaštitu dostojanstva radnica godine štiti se radnike od uznemiravanja koje se definira kao svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. “Uznemiravanje i spolno uznemiravanje Članak 3. (1) Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. (2) Spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili tjelesno neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a posebice ako stvara zastrašujuće, neprijateljsko, ponižavajuće, omalovažavajuće ili uvredljivo okruženje. (3) Na uznemiravanje i spolno uznemiravanje na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na diskriminaciju.” Povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika, nakon provedenog postupka nije zaključio da bi se radilo o sustavnom i trajnom uznemiravanju tužiteljice s ciljem ugrožavanja njezine časti, ugleda i dostojanstva, nego izoliranom slučaju za koji je radnik ĐH izrazio žaljenje. Budući da se u pritužbi tužiteljice nije radilo niti o uznemiravanju iz članka 3 ZSD-a, povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika je donio odluku o odbacivanju pritužbe, te je, sukladno članku 12. Pravilnika istu dostavio radniku koji je podnio pritužbu i radniku protiv kojega je pritužba podnesena. Slijedom navedenog, povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika je pravilno odlučio da povrede dostojanstva po osnovama iz ZSD-a i Pravilnika u konkretnom slučaju, nije bilo. Potom je tužiteljica, nezadovoljna odlukom Povjerenika za zaštitu dostojanstva radnica i radnika, ustala s ovom tužbom protiv poslodavca, kojom traži da se utvrdi da je tuženik povrijedio pravo tužiteljice na jednako postupanje na radnom mjestu na način da je donio odluku o odbacivanju pritužbe a koja pritužba je bila osnovana. U nastavku, podnosi zahtjev da se naloži tuženiku da donese odluku o pritužbi tužiteljice kojom utvrđuje da postoji uznemiravanje tužiteljice te kojom odlukom se određuje provođenje adekvatnih mjera radi zaštite od uznemiravanja tužiteljice, sve u roku od 8 dana. Nastavno, tužbom traži i da se zabrani tuženiku ubuduće poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti pravo tužiteljice na jednako postupanje te naložiti tuženiku da ubuduće osigura tužiteljici adekvatnu zaštitu od neželjenog postupanja prilikom obavljanja poslova iz radnog odnosa, a kako bi se uklonilo uznemiravanje/diskriminacija tužiteljice, ili njezine posljedice. Konačno, traži i trošak parničnog postupka s pripadajućim kamatama. Tek u podnesenoj tužbi, tužiteljica po prvi put navodi da već duže od strane kolege trpi zlostavljanje u vidu izjava kolege ĐH poput “raznest ću direktora i tužiteljicu plinskom bocom” te da će joj se “krvi napiti”, te da osim izjavama i ponašanjem zastrašuje tužiteljicu na način da je hodao po tvrtki s kacavitom, čekićem i švicarskim nožem, što je i foto-dokumentirano. Također, navodi da joj je nadređena kolegica ČH napomenula da bude oprezna kuda se kreće i gdje ostavlja auto. Ovi navodi iz tužbe nisu bili predmetom ispitivanja po podnesenoj pritužbi Povjereniku za zaštitu dostojanstva radnika tuženika, budući da ih tužiteljica u podnesenoj pritužbi nije isticala. Tužiteljica je u podnesenoj pritužbi poslodavcu navela samo činjenicu natpisa na ploči ĐH uz priloženu fotografiju ploče te je poslodavac ispitujući pritužbu donio odluku o odbijanju iste nakon utvrđenja vezanih za taj natpis, njegov kontekst i motive napisanog od strane ĐH. Tek u tužbi tužiteljica navodi nove činjenice i dokaze koji nisu bili predmetom postupanja Povjerenika za zaštitu dostojanstva tuženika u postupku po pritužbi tužiteljice. Povjerenik tuženika je postupao i ispitivao navode iz pritužbe i okolnosti u kojima su se oni dogodili te nije mogao odlučiti o ovim novim okolnostima za koje je saznao tek po zaprimanju predmetne tužbe. Stoga se temeljem tih navoda ovdje tuženika ne može teretiti za propuste u postupanju u postupku zaštite dostojanstva tužiteljice. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev

3 Sud je u dokaznom postupku pregledao sve pravno relevantne isprave priložene u spisu , saslušao tužiteljicu, svjedoke HH, ZH.

Sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile do zaključenja prethodnog postupka. Kako se dokazi se moraju predložiti najkasnije na pripremnom ročištu ili u odgovoru na tužbu. A dokazi koji su predloženi na glavnoj raspravi – 13 svibnja 2026. sud nije prihvatio, jer smatra da su mogli biti predloženi još u tužbi tj odgovoru na tužbu , dakle ne može se reći da da se nisu mogli predložiti ranije bez svoje krivnje jedne od stranaka. Tako dostava potpisnih lista, za nju je tužiteljica znala, jer je zaposlena kod tuženika duže vrijeme , spis radnog spora svjedoka sa tuženikom također punomoćnicima odnosno strankama mora biti poznat, a ne može se dovoditi u vezu sa diskriminacijom jer radi se o otkazu s ponudom izmjene ugovora, tako niti dostava postupka protiv direktora ZH ni u kom slučaju nije od utjecaja na ovaj spor ,a također je predložena tek na glavnoj raspravi. Još jednom sud ističe da stranke su mogle navedene dokaze predložiti ranije na pripremnom ročištu.

Dakle sud nije provodio dokaze koji su predloženi na glavnoj raspravi, suprotno čl 299 st 2 ZPP , ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13; ), jer su ih stranke mogle i morale predložiti ranije, i ne može se reći da ih bez njihove krivnje nisu mogle predložiti ranije, jer kao što je ranije obrazloženo za isto su obje stranke morale znati. Za dodati je da se o samoj ploći na kojem je napisan navedeni tekst detaljno iskazivalo u postupku, te nije sporno što na istoj piše, tako da sam broj ljudi koje je vidio ili nije , nije od značajnog utjecaja na ishod ovog postupka. Također je bitno za navesti da sada na zaključenje glavne rasprave predlagati sve svjedoke koji su eventualno vidjeli ploču, a ne predložiti ranije svjedoka IH ili PH je također ne manje važno istaknuti.

U konačnici sud ponovno naglašava da navedene dokaze nije provodio jer su predloženi u suprotnosti s 299 ZPP

3 1 Tužiteljica NH, izjavljuje da je zaposlenica tuženika od listopada 2021. sa ZH fizički u uredu sjedala samo tjedan dana, to je bilo kada se on vratio s bolovanja u ožujku 2025., s njim sjedala samo 7 dana i nakon toga je otvorila bolovanje jer sam dobila Herpes Zoster. 15. siječnja ove godine je kolega IH obavijestio o natpisu na ploči Mostahinića te joj poslao sliku iste. Ona je nakon toga sliku proslijedila gospodinu ZH i tražila sastanak koji se održao sutradan. Najprije se sastala samo s direktorom, nakon toga je direktor pozvao kolegicu SH, gospođa SH je rekla da se ne bavi materijom zaštite dostojanstva radnika, nakon toga je došla kolegica NHU, svima pokazala sliku, kolegica SH je uputila kako se podnosi formalni postupak prijave, i ona je nakon toga prijavu sastavila i dostavila je putem e-maila povjerenici za zaštitu dostojanstva. na bolovanju je od 2. ožujka ove godine. Nakon što je podnijela zahtjev za zaštitu dostojanstva, direktor podružnice je uputio da ne mora dolaziti na posao jer nije zaštićena na radnom mjestu, to je bio petak, nije dolazila na posao od narednog ponedjeljka do srijede kada dobila odluku od povjerenice da zahtjev nije prihvaćen i nakon toga se vratila na posao u četvrtak. Privremeno radila dok nije podigla tužbu pred ovim sudom i od tada ponovno ne radi, imala jedan period kada se pokušala vratiti na posao, međutim situacija je bila preteška i nije se vratila. Nije uopće išla vidjeti fizički ploču od straha da uopće ne ulazi u taj ured. mora reći da je sama rečenica gdje uspoređuje sa umjetnom inteligencijom bila ponižavajuća, a sam navod "obranili smo grad od većih budala" je u izazvao strah. Kada je podnijela prijavu povjerenici bila svjesna toga da će ZH to saznati i proživljavala strah, nesanicu, anksioznost i toliki stres da uopće nije izlazila iz kuće. Kada je rekla da je za bilo ponižavajuće to što je usporedio sa umjetnom inteligencijom, to bilo izrugivanje. Kada se uopće zaposlila kod tuženika je ZH bio šef i bio je na papiru sve do trenutka kada je pokrenut postupak otkaza koji se vodi u drugoj parnici. Kada tvrdi šef na papiru to tvrdi zato jer je zaposlena u odjelu za zajedničke poslove od 2021., te sam od 2022. samo formalno prebačena u odjel za skladište i potporu nabave. ZH joj nikada nije direktno prijetio, ali podcjenjivao i izrugivao se na sastanku kojeg je spominjao i gospodin ZH. On si i direktoru ZH obratio riječima da mi nismo toliko sposobni istraživati njegove postupke niti smo mi krim policija.

Na pitanje suda je li je ikada ZH vrijeđao i ponižavao na osnovu spola, dobi, vjeroispovijesti, tužiteljica navodi sve do ovih okolnosti koje su se dogodile u ožujku 2025. (koji postupak je prethodio njegovom otkazu), kao i ovih okolnosti sa pločom, su imali jako dobru suradnju."

Na upit punomoćnika tužitelja zašto je dobila Herpes Zoster, a što je ranije spomenula u svom iskazu, odgovara dobila ga kada je radila kao zamjenik voditelja odjela, i tada su "moje ruke bile vezane" jer nisam imala načina kako voditi odjel, dakle smatra da sam Herpes Zoster dobila od stresa. navela da nije imala načina jer ZH nije surađivao niti je uopće sa njom komunicirao i to ne samo sa njom nego i sa ostalim kolegama iz odjela. Na upit smatra li da se natpis "obranili smo grad i od većih budala" odnosi na nju, odgovara da smatra posebno zato jer je saznala da se taj natpis promijenio nakon što je isto prijavila Povjereniku. Na upit za koje je prijetnje sve čula, od koga, odgovara čula od ostalih kolega da je ZH rekao da će se joj napiti krvi, da nije pametna i sposobna, ali da se pravi da će nju i direktora raznijeti plinskom bocom, rekla direktoru, ukoliko se ZH izravno obrati takvom prijetnjom da ću ja to prijaviti policiji. Nakon toga se ZH čudno ponašao po firmi, nosio je kacavide i čekić ali ja to nije osobno vidjela jer je izbjegavala kontakt s njim. Na upit od kojih kolega je to čula odnosno je li bilo više ljudi u firmi koji su za to sve znali, odgovara čula je to od više ljudi, naročito od odjela u kojem su zajedno radili, a to je odjel za zajedničke poslove, a upravo gospodin PH joj je pokazao sliku čekića i stvari koje ZH drži na svom stolu. Na upit na sastanku nakon usmene prijave je li ju itko od njih od ostalih sudionika sastanka pitao za druga ponašanja ZH ili je tema bila samo natpis na ploči, odgovara da je tema bila natpis na ploči, ali je sam gospodin ZH znao i za ostala ponašanja ZH ali to nije bila tema tog razgovora. Dobila na sastanku uputu od SH da pišem pritužbu ipritužbu nakon toga e -mailom uputila povjerenici. Na upit je li joj bilo rečeno da u toj pritužbi piše o svim ponašanjima ZH ili konkretno o tom događaju, odgovara konkretno o tom događaju. Na upit zašto u toj pritužbi nije napisala i ostale stvari, odgovara zato što je u tom trenutku prijavila ono što se dogodilo a ona je mislila da će se provesti postupak u kojem će imati priliku iznijeti i ostale stvari. Na pitanje je li tu priliku dobila, odgovara da priliku nije dobila. Na upit je li prije uručenja odluke o odbacivanju pritužbe bila upoznata što je ZH rekao o pritužbi, odgovara da nije bila upoznata sve dok nije došla na sud. Na upit o sastanku gdje je bila ona, direktor i ZH kada se održao i da detaljnije objasni kakav je bio ton ZH prema njoj, odgovara VH se u početku normalno ponašao sve do trenutka kada je bio upoznat sa činjenicom da krši Pravilnik, nakon čega je VH povisio ton i iznio sve uvrede i omalovažavanja koje je ranije iznijela u iskazu. Na upit gdje se nalaze potpisne liste i koliko ljudi ulazi u ured, odgovara potpisne liste se nalaze na stolu ĐH u njegovom uredu, tu se svi radnici odjela potpišu ujutro kada dođu na posao i popodne kada odlaze s posla, koliko zna, a dok je radila većina radnika se uredno potpisivala. Na upit koja joj je današnja dijagnoza i uslijed čega, odnosno zašto je na bolovanju, odgovara ova cijela situacija je nju ostavila trajne posljedice, liječi i kod psihologa i kod psihijatra a trenutna dijagnoza je akutni stres i PTSP. Na upit što je najviše u ovoj cijeloj situaciji pogađa, odgovara osjećam da nije dovoljno zaštićena na radnom mjestu.

Na upit punomoćnika tuženika kako bi definirala svoj odnos sa poslodavcem koji joj isplaćuje plaču, odgovara sa HEP-om u Zagrebu nema nikakav odnos, u ovaj trenutak pun. tuženika pojašnjava pitanje te pita kakav je njen odnos sa Elektrojug Dubrovnik odnosno gospodinom ZH koji je direktor, odgovara sa direktorom ZH imam jako uredan, kolegijalan i profesionalan odnos te mu pripomaže u njegovim radnim aktivnostima ukoliko isti to traži. Na upit je li se ikada osjećala da ju je poslodavac stavio u nepovoljniji položaj po bilo kojoj osnovi, od drugih radnika na radnom mjestu, odgovara poslodavac kao imenom direktor FH konkretno nije, na upit tko ju je stavio u nepovoljniji položaj i kako, odgovara poslodavac tako što mi nije osigurao sigurno radno okruženje. Na upit je li svjesna da u odluci o odbacivanju pritužbe stoji rečenica "U slučaju promjene okolnosti ili novih saznanja o diskriminatornom postupanju ima pravo ponovno podnijeti pritužbu", odgovara da joj nije jasno postavljeno pitanje. Na upit je li znala da ponovno može iznijeti pritužbu i u njoj navesti sve ono što nije navela u ovoj pritužbi, kojem pitanju se protivi punomoćnik tužiteljice iz razloga što predmetno nije bitno u ovom postupku jer se raspravlja o konkretnoj odluci a ostalih postupanja je ovdje prisutna punomoćnica tuženika očito postala svjesna, sud je dozvolio pitanje te tužiteljica odgovara da ne smatra potrebnim odgovoriti na ovo pitanje .Na daljnji upit punomoćnice tuženika je li tražila priliku biti saslušana pred Povjerenikom za zaštitu dostojanstva radnika, istom se protivi punomoćnik tužitelja jer je tužiteljica već pojasnila kako je očekivala da će biti pozvana od strane Povjerenika. te tužiteljica odgovara zašto bi ja tražila takvu priliku, jer kao što ranije navela, očekivala da ću biti pozvana i da ću iznijeti sve što smatram da je potrebno. Na upit zašto nije predložila izvođenje dokaza iz svoje prethodne izjave, punomoćnik tužiteljice se protivi navedenom pitanju budući se punomoćnica tuženice očito kroz ovakva pitanja želi opravdati svoje manjkavo provedeni postupak.

3 2 Svjedok ĐH iskazuje da jest napisao što mu je pročitano iz tužbe. " Ako nešto…… bend". Njemu je apsolutno žao što sam to napisao.

"U ovaj trenutak /prilikom saslušanja / svjedok okrenut prema tužiteljici se istoj ispričava".

Navodi da ja nema nikakvih problema sa tužiteljicom. Tužiteljica i on nisu u istoj kancelariji. On je imao svoju mentalnu mapu, inače radi u HEP-u 9 godina, i može pokazati tu mentalnu mapu sudu, svjedok pokazuje sudu svoju mentalnu mapu gdje su navedeni razni poslovi, odjeli, na dnu je ured direktora a do njega osoba imenom N, poslovna tajnica direktora.

Mentalna mapa se vraća svjedoku./ tijekom saslušanja /

On je tu sam mentalnu mapu izbrisao, inače je dakle nju pisano na crnoj ploči sa kredom, mora reći da ovo što je napisano u tužbi je nespretno izvučeno iz konteksta. On je dakle u HEP-u 9 godina. 2025. godine u prosincu u uredu našao na stolu između njega i kolege PH " upute za odjel za zajedničke poslove" koje je izradila tužiteljica. te upute nije detaljno čitao nego je samo slikao prvu stranicu, ta uputa nije dodijeljena njemu nego kolegi. mora reći da ja koliko godina radi u HEPu a nitko u HEP-u nije uspio izraditi takvu radnu uputu, a tužiteljica je to uspjela izraditi u dva mjeseca. On je sam čak i pitao umjetnu inteligenciju, međutim adekvatan odgovor nije dobio. Njemu i je jako žao. Njemu nije bila namjera NH uvrijediti.

Kada se svjedoku predočuje tabla na l. s. 8 navodi da je to ta tabla. Navodi da je na samoj tabli razdvojen sa dvjema crtama tekst od ostalog teksta. Tekst " Obranili smo mi ovaj grad i od većih budala" apsolutno nema nikakve veze sa NH. mora reći da je tajnik Odjela naoružanih brodova i predstavnik udruge branitelja HEP-a. imali su problema sa mladićima koji su oduzeli njihovo intelektualno vlasništvo kao i skidali imena sa ratnih brodova pa je tekst "Obranili smo mi…… budala" namijenjen njima, dakle nema veze sa NH. Pojašnjava da su to brodovi kojima su branili grad 1991. u Domovinskom ratu. Tekst "Brake….. bend" je citat Feničanske sfere I i to je njegova vodilja kroz život jer znači Možeš me slomiti ali me saviti ne možeš. Mora reći da ima još puno takvih poruka u uredu. No ovaj navod nema apsolutno nikakve veze sa tužiteljicom. Kada je pisao tekst " Ako nešto ne znaš…" pošto tada više nije bio voditelj odjela i on ima radni spor na ovom sudu protiv tuženika, a upravo je ta poruka bila vodilja drugima da pitaju NH iz razloga koje je ranije naveo jer je upravo NH riješila u dva mjeseca upute koje niti ja niti netko iz HEP-a nije mogao u više godina. Kada je pisao ovu poruku ni u ludilu mu nije bilo na pamet to pisati radi Magdaleninog spola, dobi i političkog opredjeljenja. NH je izričito sposobna mlada djevojka. 06. studenog 2024. na Magdaleninom rođendanu je pohvalio pred cijelom kolegijem i ona je pitala što smo to razgovarali o njoj i ja sam pogledao ostale kolege i rekao samo jednom riječju sposobna, nakon što se NH zahvalila više puta i meni i kolegama. 30. travnja 2025. kada je bila na bolovanju poslao mail NH da joj od srca želi što uspješniji oporavak. prije ovog događaja NH ni je nikad prijetio, nikad nisam rekao NH da ču joj se napiti krvi. Žali zbog natpisa

Na upit punomoćnika tužitelja jeli NH u firmi jedno vrijeme istraživala njegovo poslovanje svjedok odgovara: " Moguće, ali ja to ne znam. Na pitanje zašto kaže moguće odgovara: Niz ljudi je upravo radi njegova otkaza s ponudom izmjene ugovora o radu moglo istraživati njegovo poslovanje pa tako i NH, ali on to ne zna, a to nigdje i ne piše tko je istraživao poslovanje po otkazu. Na pitanje je li netko nešto o tome rekao odgovara da nije. Kada je izbrisao svoju mentalnu mapu (l.s.8) napisao odmah svjedok odgovara odmah kada sam izbrisao mentalnu mapu napisao sam prvu poruku, a slijedeće dvije dva tri dana kasnije. Na pitanje jesu li dvije druge poruke povezane jedna s drugom odgovara da su sve tri poruke jasno razdvojene sa dvije debele crte i nemaju veze jedna s drugom. Jeli prvu poruku napisao za one koji

1 0

dođu gledati mentalnu mapu odgovora da se radi o mentalnoj mapi u njegovom uredu a poruka je napisana za sve one koji dođu u njegov ured gledati mentalnu mapu a i za njega .

Na pitanje suda koliko ljudi dođe u njegov ured dnevno svjedok odgovara da nekad nitko a nekad 4-5 ljudi, u principu se radi o djelatnicima njegova odjela.

Na daljnje pitanje punomoćnika tužiteljice nalazi li u njegovom uredu potpisna lista odgovara: nalazi se potpisna lista djelatnika njihova odjela, a to je evidencija radnog vremena. To bi značilo da bi se djelatnici morali doći potpisati tu kada bi potpisivali radnu listu, međutim djelatnici to ne rade svaki dan. Odgovara da nekad ima dvoje djelatnika a nekad šest. Na pitanje bude li dana da se nitko ne potpiše odgovara uvijek se netko potpiše.

Na upit punomoćnika tuženika da li se neprimjereno ponašao prema kolegici NH u smislu da bi je ponizio ili uvrijedio odgovara da nikad se nije neprimjereno ponašao prema kolegici NH u smislu da bi je ponižavao ili ponizio a njemu je žao što je ovaj natpis u njoj izazvao ovakav nemir. Na pitanje je li ikad iznosio negativne tvrdnje ili diskreditirajuće tvrdnje o kolegici NH pred kolegama odgovara da nije nikada a naprotiv NH je hvalio kao što je ranije rekao u svom iskazu.

3.3. Svjedok FH, izjavljuje da mu je tužiteljica prijavila natpis na navodnoj ploči koja mu je pročitana i on je sam je uputio na proceduru HEP-a. pročitao tekst na tabli. Postupak je u konačnici završio na sudu. ĐH u HEP -u radi nekih 9 godina a za tužiteljicu ne zna. On je u HEP-u 21 godinu. 11 godina direktor i nikada s ni jednim djelatnikom nisu imali problem. Na pitanje je li ikad prije bilo prijava za diskriminaciju odgovara da njemu osobno nije. Kada ga se pita kakvo je mišljenje o ovoj izjavi odgovara da je svatko može tumačiti različito, a njegovo osobno mišljenje nije bitno. On nema nikakvih prijavljenih situacija da bi ĐH diskriminirao NH prije ovog događaja. On je samo po pričama ima saznanja da je čak VH i njemu prijetio nema dokaze. ima saznanja po pričama da bi prijetio i NH i svima koji su bili uključeni u proces njegovog otkaza ugovora o radu ali ni o tome nema dokaza. Kao poslodavac i normalan čovjek ako nema dokaze ne može reagirati. o kolegici NH može reći sve najbolje i u privatnom i poslovnom smislu, a VH su utvrđeni nedostatci u radu te je on dobio otkaz ponudom izmjene ugovora o radu međutim on je tužio i taj postupak je na sudu i u lipnju objava presude. Nakon te odluke bio je na dugotrajnim bolovanjima. Kada ga pitate kakvo je to čudno ponašanje odgovara da je pustio bradu i nosio hrvatsku zastavu, hodao kao pustinjak i nikome se nije javljao. VH je oženjen i ima dvoje malodobne djece i zato mu nije dao otkaz.Na upit punomoćnika tužitelja koja je uloga NH bila u samom postupku otkazivanja KH odgovara da je NH radi u Odjelu za skladište i nabavu, NH je zajedno sa voditeljicom odjela ČH analizirala poslovanje odjela za zajedničke poslove u kojem je radio KH. NH je utvrdila zajedno sa kolegicom ČH značajne nepravilnosti u poslovanju KH. Na pitanje jeli se u tom periodu dogodio jedan sastanak u kojem su bili nazočni on, NH i KH svjedok odgovara da jest. Sastanak je bio prije natpisa na ploči. ĐH je bio suočen da nedostatcima u svom radu, pozvan da se očituje međutim isti je naveo da smatra da je sve radio kako treba, bilo je tu i raznih riječi ali je to pripisao njegovoj iznerviranošću, bio je neugodan razgovor a ne zna točne riječi. Na pitanje je li njemu

1 1

bilo jasno da je NH utvrdila nepravilnosti odgovara da jest ali ne samo ona nego cijeli odjel. Bio je neugodan i prema njemu i prema NH na tom sastanku. Bio je prema NH podcjenjivački , ali ne može se detaljno sjetiti riječi. Na upit s obzirom da je naveo da je KH u drugom postupku lagao, kakvo je njegovo mišljenje o tome svjedok odgovara jest lagao, nije sve lagao, iskrivljavao je istinu na sebi prilagođen način a sve će procijeniti uređujuća sutkinja. Na upit kakvih je priča čuo da je ĐH pričao odgovara da su to uglavnom bile prijetnje njemu osobno ali i ostalim sudionicima u procesu otkazivanja. Na daljnje pitanje jesu li se prijetnje odnosile i na NH odgovara da, kao što je i rekao na sve sudionike postupka otkazivanja. Na upit je li zna je li NH izradila upute za odjel za zajedničke poslove odgovara da jest i to nakon što je KH pošao na bolovanje, pa je svjedok zamolio NH da izradi iste upute. Na daljnje pitanje zna li kako je KH reagirao na upute odgovara da ne zna. Jesu li upute napravljene prije natpisa na ploči odgovara da jesu. Na upit jeli se evidencijske liste radnog vremena nalaze u uredu ĐH odgovara da. Na upit je li bilo manjkavosti u potpisivanju tih lista odgovara da koliko on zna da nije, on na to nije upozoren, a da je upozoren tada bi netko odgovarao a za to odgovara voditelj odjela.

Na upit punomoćnika tuženika je li čuo ĐH da bi nekad iznosio negativne ili diskreditirajuće tvrdnje u odnosu na NH odgovara da nije. Na upit je li svjedočio da bi VH ponižavao i vrijeđao NH u radnom okruženju kojom pitanju se protivi pun. tužiteljice navodeći da smatra da je pitanje sugestivno i kapciozno s obzirom da je ovaj svjedok u iskazu naveo da je na odnosnom sastanku ĐH govorio negativno i ponižavajuće u odnosu na NH. Sud je dozvolio navedeno pitanje.

Na upit pun. tuženika svjedok odgovara da otvorenom vrijeđanju ni je svjedočio ali je razgovor na onom sastanku kao što je i ranije rekao u svom iskazu bio podcjenjivački u smislu da on zna taj posao, a NH ne zna, a mora reći da je realnost obrnuta. Na upit koja stručna sprema je potrebna za voditelja za odjel za zajedničke poslove odgovara visoka stručna sprema.

3.4. Svjedokinja NHU, je zaposlena u HEP-U od 08. veljače 2014. godine. donijela odluku o odbacivanju pritužbi tužiteljice 19. siječnja 2026., dana 21. siječnja 2026. je ista odluka poslana tužiteljici na e-mail. Događaj je prijavila tužiteljica. prvi put ovu crnu ploču s natpisima vidjela naslikanu na papiru koju je pokazala tužiteljica gdje su bili nazočni direktor, kolegica SH, tužiteljica i ona, to je bilo prije pritužbe. Tužiteljica je tada bila uznemirena. Ploču je vidjela fizički u trenutku kada sam krenula ispitivati pritužbu. Ona je o sam dakle o pritužbi odlučila na način kao što je to navedeno u odluci koju je i potpisala 19. siječnja 2026. jer smatra da tu nema nikakvih elemenata diskriminacije. povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika od 2016. godine, i to kolega PH i ona. Po njezinim saznanjima ĐH nikad nije postupao u odnosu na NH diskriminatorno niti je njoj išta takvo prijavljeno. Ovo je prvi ovakav postupak na sudu. Bilo je ranije prijava po diskriminatornoj osnovi u HEP-u ali sve su zatvorene i riješene. mora reći da ja uvijek nastoji ljude usmeno dogovoriti, jer mu se tako i prvo obrate a bilo je i pisanih prijava, ja ne mogu sada točno reći koliko je takvih prijava bilo usvojenih ali ih je puno više bilo odbijajućih, ali mora reći da uopće nema puno ovakvih predmeta.

1 2

Na upit punomoćnika tužitelja je li se sjeća ijedne usvajajući prijave odgovara da ne. Na pitanje je li ikada dobivala prijave na ĐH da bi bio stranka koja čini povredi odgovara da ne. Što je sve poduzela u postupku prijave u ranije navedenom sastanku u iskazu gdje je NH iznijela problem, kolegica SH je tužiteljicu uputila odnosno uputila formu pisanog postupka .Neposredno nakon navedenog sastanka je došla u svoj ured, možda je prošlo 20-ak minuta, otvorila e- poštu i našla pritužbu tužiteljice u pisanoj formi. E-pošta je bila poslana nakon sastanka. odmah nakon toga se digla i pošla u ured ĐH, ugledala sam ploču i pitala "što ti je ovo". ĐH rekla da dolazi u svojstvu Povjerenika… i inzistirala da objasni zašto je stavio ime tužiteljice na javno vidljivo mjesto i rekla je za pritužbu tužiteljice. Nakon toga je ĐH odmah podigavši se sa stolice došao do ploče i izbrisao ime tužiteljice. Napomenula mu da je isticanje osobnog imena u takvom obliku neprimjereno bez obzira u kojem kontekstu se ono tu nalazi. ĐH je objašnjavao o kontekstu i da mu je žao, da on nije imao namjeru uvrijediti svoju kolegicu. Sastavila nakon toga službenu bilješku koju je odnijela na stol ĐH, on je to potpisao, vratio sa nekim dopisanim sadržajem i to olovkom, sve to spremila u svoj spis te krenula sa pisanjem odluke, napisala je 19. siječnja 2026. a kao što je ranije rekla, 21. sam je dostavila tužiteljici. Na upit je li znala za postupak otkaza u tom trenutku, odgovara da jest, na daljnji upit koliko je znala za to, odgovara nije aktivno uključena u taj postupak, uključena je samo zato jer sam pravnik, prosljeđivala neke e-mail poruke i kopirala spise, postupak vodi odvjetničko društvo. Na upit je li bila tada upoznata zbog čega je ĐH dobio otkaz, odgovara da je upoznata. Na upit je li bila upoznata da je NH jedna od tih koja je utvrdila nepravilnosti, odgovara da nije. Na upit je li ona po pitanju ovog događaja ikada obavila nasamo razgovor sa NH, odgovara da nije niti je na to bila obvezna. Poziva se na članak 8. Pravilnika o postupanju i mjerama za zaštitu dostojanstva radnica… Na upit je li za potrebe utvrđivanja svih okolnosti i činjenica za potrebu donošenja odluke ispitala još nekoga iz firme, odgovara da nije. Na upit je li izvršila ikakve druge provjere, odgovara da nije.

3 5. Iz preslika fotografije ureda svjedoka ĐH razvidna je crna ploča s tekstom

“AKO NEŠTO NEZNAŠ… PITAJ AI AKO NI AI NEZNA PITAJ NH.

Dvije vodoravne crte

OBRANILI SMO MI OVAJ GRAD I OD VEĆIH BUDALA.

Dvije vodoravne crte

BREAK BUT DO NOT BEND”.

Sve na listu spisa 8

3 6. Iz odluke o odbacivanju pritužbe ls 10 po zahtjevu ls 9 razvidno je da povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika smatra da nisu utvrđeni elementi koji bi ukazivali na diskrinimanicu ili uznemiravanje temeljem diskriminatornih osnova. Spola dobi, vjere, članstva u sindikau, ili drugih zakonom zaštićenih osnova. 19 siječanj 2026

1 3

3 7. Iz službene bilješke ls 50 koju potpisuje ĐH razvidno je da isti piše o svojoj mentalno mapi, koju je izbrisio nakon detaljnih uputu tužiteljice za vođenje odjela, te je smatrao da je njegova mapa nepotrebna, iskaziva žaljenje jer je kolegica

NH tako shvatila njegovu poruku

3 8 .Iz odluke tuženika o imenovanju Povjerenstva za zaštitu dostojanstva radnica i radnika …tuženika razvidno je da su povjerenici IHU i EH ls 45

3 9. Iz e mail a tužiteljice razvidno je da ista podnosi zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika ls 47 navodeći da je u radnom okruženju doživjela neprimjereno ponašanje od strane kolege ĐH koje smatra ponižavajućim i uvredljivim, uključujući negativne i diskreditirajuće tvrdnje o njoj pred kolegama te javno isticanje na zidnoj ploči njezina imena u neprimjerenom kontekstu to je kod nje izazvalo nelagodu, strah neprijateljsko okruženje, ponižavanje i nesigurnost. Te bojazan od ponavljanja.

3 10. Iz bilješke povjerenice razvidno je da je provela postupak po Zakonu, saslušala i i tužiteljicu i svjedoka ĐH koji je naveo da o tužiteljici ima visoko mišljenje, da ne iznosi negativne tvrdnje o istoj, da je nije želio uznemiriti…Povjerenik je upozorio radnika na neprimjernosti isticanja osobnog imena. Ali je na temelju prikupljenih podataka i dokazna utvrdio da nije došlo do uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja koje je uzrokovano nekom od diskriminacijskih osnova.

3 11. Iz dopisa tužiteljice tuženiku, ls 9, razvidno je da je ista u radnom okruženju doživljena neprimjereno ponašanja od strane ĐH, koje smatra ponižavajućim i uvredljivim ..uključujući iznošenje negativnih tvrdnji o joj pred kolegama te javno isticanja na zidnoj ploči njezina imena.

4 Iz Pravilnika o postupanja i mjerama za zaštitu dostojanstva radnica i radnika tuženika ls 12 razvidno je da je čl 2 propisano što sve predstavlja uznemiravanje radnika i to svako neželjeno ponašanje prema radniku uzrokovano diskriminacijom na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože , spola, jezika, vjere, političkog ili drugoj uvjerenja nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja bračnog ili obiteljskog statusa, dobi zdravstvenog stanja invaliditet, genetskog nasljeđa rodnog identiteta izražavanja , spolne orijentacije, odnosno bilo koje druge diskriminatorne osnove, koje ima za cilje ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva radnika, a koje uzroku je strah neprijateljsko ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Čl 3 su propisana ponašanja koja uzrokuje uznemiravanja a to su upotreba nepriličnih izraza, neprimjerenog tona u ophođenju, zahtjevi za obavljanjem posla za koji nije sklopljen ugovor o radu…nedolični prijedlozi spolne i druge naravi.. ismijavanje i kritiziranje poslovnog i privatnog života…

Čl 8 je propisano da povjerenik samostalno odlučuje koje će radnje poduzeti kako bi utvrdilo sve okolnosti i činjenice potrebne za donošenje odluke o pritužb i

5 Zakonom o suzbijanju diskriminacije je propisano da

Članak 1.

1 4

Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

Članak 2

Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

Članak 3 Diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovoga članka.”

6 Čl 134 Zakona o radu /NN 93/14, 127/11, 98/19,151/22, 46/23, 64/23 je propisano da

(1) Postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

(2) Poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan je, uz prethodnu pisanu suglasnost osobe za koju predlaže imenovanje, imenovati jednu osobu, a poslodavac koji zapošljava više od 75 radnika dužan je imenovati dvije osobe različitog spola koje su osim njega ovlaštene primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika.

(3) Osobe iz stavka 2. ovoga članka mogu biti radnici ili osobe koje nisu u radnom odnosu kod poslodavca.

(4) Poslodavac je dužan, u roku od osam dana od dana imenovanja osobe iz stavka 2. ovoga članka, o imenovanju obavijestiti radnike.

(5) Poslodavac ili osoba iz stavka 2. ovoga članka dužna je, u roku utvrđenom kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, a najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji.

(6) Ako poslodavac u roku iz stavka 3. ovoga članka ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom.

(7) Ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštititi dostojanstvo radnika, radnik nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu i ima

1 5

pravo prekinuti rad, pod uvjetom da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestio poslodavca u roku od osam dana od dana prekida rada.

(8) Za vrijeme prekida rada iz stavaka 4. i 5. ovoga članka, radnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu plaće koju bi ostvario da je radio.

(9) Ako je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da nije povrijeđeno dostojanstvo radnika, poslodavac može zahtijevati povrat isplaćene naknade iz stavka 6. ovoga članka.

(10) Svi podaci utvrđeni u postupku zaštite dostojanstva radnika su tajni.

(11) Ponašanje radnika koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa.

(12) Protivljenje radnika postupanju koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje ne predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa niti smije biti razlog za diskriminaciju.

Dakle čl 134 ZR propisuje poseban postupak koje se provodi pred poslodavcem a cilje mu je zaštita dostojanstva radnika.

Čl 7 st 4 istog Zakona je propisano da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija, na području rada uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju , napredovanju , profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

St 5 propisuje da je Poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika…

7 U ovom slučaju tužiteljica je pritužbu podnijela dana 16 siječnja 2026. i to putem e mail-a ls 47, u pritužbi je spomenula da u radnom okruženju doživjela neprimjereno ponašanje od strane kolege ĐH koje smatra ponižavajućim i uvredljivim, uključujući negativne i diskreditirajuće tvrdnje o njoj pred kolegama te javno isticanje na zidnoj ploči njezina imena u neprimjerenom kontekstu to je kod nje izazvalo nelagodu, strah neprijateljsko okruženje, ponižavanje i nesigurnost.t e bojazan od ponavljanja, odmah je povjerenica o tome sačinila službenu bilješku istog dana, la 49, te je 3 dana nakon toga donijela odluku o odbacivanju pritužbe. Dakle zakonske rokove je poslodavac tj tuženik ispoštovao.

Povjerenica je utvrdila da nema uznemiravanja, odbacila pritužbu, i tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu. Povjerenica u svom iskazu navodi da je usmeno rekla ĐH da je isticanje imena na ploči neprimjereno, nakon čega je isti ime obrisao, ali povjerenica je utvrdila u postupku kako i sama navodi, da diskriminacije odnosno uznemiravanja nije bilo.

7.1. Da bi se u sudskom sporu utvrdila diskriminacija mora postojati jedan od taksativno navedenih u Zakonu osnova diskriminacije

na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi,

1 6

zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

7.2. Uznemiravanja po ZSD je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz čl 1 ZSD a koje ima kao cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah neprijateljsko ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

7.3..Mobing je specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja ugleda čas ti, dostojanstva i integritet, dakle fizičko ili psihičko zlostavljanje na radnom mjestu bez obzira na diskriminacijsku osnovu. Mobingom se ugrožava dostojanstvo osobe u sferi komuniciranja, održavanja socijalnih odnosa i kvalitete profesionalnog statusa .

8. Analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio slijedeće

-na samoj ploči na koju se poziva tužiteljica na kojoj je svjedok istakao njezino ime razvidno je da su navodi odvojeni sa dvjema crtama, što je za ovaj sud bitno, jer sam svjedok navodi da je sastavljao svoju mentalnu mapu, a sam tekst ako nešto ne znaš pitaj AI ako ne zna AI pitaj NH , svjedok opravdava uputama koje je tužiteljica izradila u kratkom roku, za odjel, pa je ne smatra uvredljivim niti diskriminatornim

9. Bitno je za istaknuti da su navodi odvojeni dvjema crtama, dakle nisu spojeni u jednu rečenicu ili jedan niz , pa je ime tužiteljice dovedeno u kontekst s AI, dakle umjetnom inteligencijom , od koje u kontekstu navoda svjedoka i sama tužiteljica ima veća saznanja, ali svjedok ponovno sud navodi navedeno pravda time što je tužiteljica u roku od 2 mjeseca riješila određene upute za odjel za zajedničke poslove, koje nisu mogli riješiti niti kolega EH niti on, pa je upravo zbog toga napisao navedeno, ali je po uputi Povjerenika…..odmah isto izbrisao.

10. Sam navod “AKO NEŠTO NEZNAŠ… PITAJ AI AKO NI AI NEZNA PITAJ NH ovaj sud ne smatra niti jednom od okolnosti koja se može podvesti pod takstativno navedene odredbe čl 1 ZSD , dakle niti jedna od osnova koju propisuje Zakon o suzbijanju diskriminacije.

11. Za ovaj navod sud također smatra da ne predstavlja niti uvrede koje bi se podvele pod vrijeđanje dostojanstva radnika, pa niti mobbing.

Dakle za ovaj navod se ne može reći da dovodio tužiteljicu u nepovoljniji položaj niti da vrijeđa njezinu ugled ili čast.

12. Sama tužiteljica spominje u tužbi i iskazu same prijetnje, ali navodi da joj ĐH nikada nije direktno prijetio, pa je sudu neshvatljivo i neuvjerljivo , naime da je isti njoj prijetio na razne načine tada bi ista protiv njega podnijela kaznenu prijavu. Sama navodi da joj nije direktno prijetio, a sud smatra da joj je prijetio i preko drugih osoba , tada bi te druge osobe bile svjedoci te prijetnje, a u ovom spisu nitko od svjedoka nije iskazivao niti zna o izravnim prijetnjama .

1 7

Navodi da je svjedok nije vrijeđao i ponižavao na osnovi spola , dobi vjeroispovijesti…. Dakle i sama iskazuje da nije bilo vrijeđanja po bilo kojoj osnovi na Zakonu o suzbijanju diskriminacije.

Sve do ovog događaja imali su dobru suradnju. /iskazuje tužiteljica/

12.1. Bitno je za istaknuti da je upravo u odluci o odbacivanju pritužbe jasno navedeno da u slučaju promjene okolnosti ili novih saznanja o diskriminatornom postupanju ima se pravo ponovno podnijeti pritužbu. Dakle sama tužiteljica je mogla ponovno podnijeti pritužbu i proširiti istu.

13. Sam svjedok ĐH u svom iskazu žali i navodi da nije imao namjeru uvrijediti tužiteljicu, da je sve pogrešno izvučeno iz konteksta, navedeno je napisao upravo jer je NH izradila upute za poslovanje u roku 2 mjeseca što nitko u tuženika nije uspio.

13.1. Svjedok se ispričao tužiteljici na samom ročištu prilikom saslušanja kod ovog suda.

13.2. Sam svjedok se poziva na dvije crte između pojedinog teksta , obrazlaže preostale natpise, naime natpis da su obranili grad od većih budala se ne odnosi na tužiteljicu nego samo činjenicu da je on Dragovoljac Domovinskog rata -naoružani brodovi, a ovo se odnosi na mladiće koji su ukrali njihovo intelektualno vlasništvo….dakle ne tužiteljicu.

13.3. Potpisna lista o kojoj svjedok iskazuje koja se nalazi u njegovom uredu je lista zaposlenika njegova odjela, koja se očito prema rezultatima postupka, ne potpisuje svaki dan.

14. Svjedok FH iskazuje kako nema saznanja o tome da bi ĐH nekoga diskriminirao niti o dokaza o tome da bi nekome prijetio, ne sjeća se riječi koje je ĐH uputio njemu i NH , na zajedničkom sastanku, kada se uočeni nedostaci u njegovom radu svjedok također navodi da nije čuo ĐH da bi iznosio negativne ili diskreditirajuće tvrdnje na ime tužiteljice ili istu ponižavao.

15. Za ovaj sud je logično u slučaju eventualnih prijetnji da bi se podnijela kaznena prijava. Isto tako sud smatra da je ĐH uputio teške riječi tužiteljice tada bi se svjedok sigurno navedenog sjećao.

16. Ono što je bitno a sud ponovno ističe da sama tužiteljica u svom iskazu ne navodi niti jednu diskriminatornu osnovu koju propisuje ZSD u čl 1, a po kojoj bi bila diskriminirana kod tuženika odnosno uznemiravana.

16.1. Također sud ne smatra dokazanim da bi se nad tužiteljicom vršio postupke, , kojim jedna osoba dakle u konkretnom slučaju V zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja ugleda časti, dostojanstva i integritet niti uznemiravanja tj . svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz čl 1 ZSD a koje ima kao cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah neprijateljsko ponižavajuće ili uvredljivo okruženje /mobing/

1 8

16.2. To što je svjedok rekao da se pita tužiteljica ukoliko nešto ne zna umjetna inteligencija, koji izraz svjedok opravdava ranijim navodom, da je tužiteljica uspjela izraditi plan u 2 mjeseca a što drugi nisu, ali ni u kom slučaju se ne može reći da je to izjava motivirano njezinim spolom, dobi, vjerom….niti jednim od elemenata koje popisuje ZSD. Navod da se pita umjetna inteligencija sam po sebi, po stavu suda ne predstavlja niti neprimjerenu komunikaciju, ni omalovažavajuću obezvređujuću i uvredljivu.

17. Kako je čl 20 ZSD propisano da ako stranka u sudskom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje, prema odredbama tog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, a u tom slučaju je teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije na protivnoj stranci.

17.1.Polazeći od rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da u predmetnoj stvari tužiteljica nije učinila vjerojatnim neki od zabranjenih elemenata - diskriminacije u postupanju ĐH spram nje, te uopće kod tuženika, i da bi time bio izazvan strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pa kako nema niti jednog od zabranjenih temelja diskriminacije, to je za cijeniti da tužitelj ici nije povrijeđeno dostojanstvo diskriminiranjem i i uznemiravanjem temeljem diskriminacije.

18 Dakle sud smatra da nije povrijeđeno pravo tužiteljice na jednako postupanje, jer tuženik je uredno proveo postupak, u zakonskim rokovima, sukladno čl 134 Zakona o radu, te utvrdio da ne postoji nikakva povreda, uzrokovana s bilo kojim od diskriminatornih osnova koji propisuje Zakon o suzbijanju diskriminacije. Tuženik je uredno proveo postupak, utvrdio da nema povrede, te ni u kom pogledu nije tužiteljica stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale. U pravu je tuženik kada navodi da tužiteljica tek u tužbi navod da je duže vrijeme zlostavljana , trpi prijetnje, međutim isto u postupku nije dokazala, sama tužiteljica niti itko od ostalih zaposlenika nije bio svjedok prijetnjama niti radnjama zlostavljanja, povrede po osnovi diskriminacije….Pored toga, nije ustanovljeno ni da bi se radilo o ponašanju koje bi imalo obilježja mobinga, naime iako tužiteljica tužbenim zahtjevom traži utvrđenje povrede prava na nejednako postupanje , zaštitu uznemiravanja, uklanjanje uznemiravanja te diskriminacije, za dodati je da u samom tekstu tužbe u kojem navodi i zaštitu prava radnika, navodi kako povreda dostojanstva i uznemiravanje /mobbing/ ne predstavlja različite pojmove, pa je sud ovim obrazloženjem obuhvatio i navedeno.

18.1. Glede svega navedenog na temelju rezultata dokaznog postupka tužbeni zahtjev je trebalo odbiti.

19 Tuženik je u cijelosti uspio u postupku, radi čega je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troška temeljem čl 154 st 1 ZPP, a o trošku tuženika se nije moglo odlučivati jer isti nije popisan na ročištu na kojem je zaključenja glavna rasprava

U Dubrovniku, 24. lipnja 2026.

S u t k i nj a

Kate Ogresta Jović

1 9

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismenom u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

- punomoćnik tužiteljice,

- tuženik