Poslovni broj: P-1377/2025-8
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Albinu Hotiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Silviji Gnjidić, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika osobno uz punomoćnika tuženika, dana 24. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Proglašava se ovrha:
-prisilnim vraćanjem dijela zaposjednutog tavanskog prostora u zgradi [adresa], i to dijela tavanskog prostora označenog brojevima 1 i 2 te slovima A i B na planu C elaborata nalaza i mišljenja graditeljskog vještaka Marijana Antuna Kantoci od 7.lipnja 2010., zatvaranjem otvora iz stana u tavanski prostor označen pod. 1 i 2. plana C elaborata iz nalaza i mišljenja graditeljskog vještaka Marijana Antuna Kantoci od 7.lipnja 2010., te omogućavanjem tužitelja u isključivom posjedovanju cijelog tavanskog prostora zgrade, te da se kloni svakog takvog i tome sličnog smetanja, s tim da sud ovlašćuje ovrhovoditelja da na trošak ovršenika povjeri drugoj osobi da učini tu radnju ili da to učini on sam, time da se ovršeniku zabranjuje svako takvo i tome slično smetanje,
- Ovršeniku se zabranjuje svako daljnje smetanje posjeda tavanskog prostora u zgradi u [adresa], na adresi [adresa],
- Počini li ovršenik ponovno smetanje posjeda, sud će na temelju čl.265 st.1 OZ-a a na prijedlog ovrhovoditelja donijeti novo rješenje o ovrsi radi uspostave prijašnjeg stanja i zaprijetiti ovršeniku izricanjem novčane kazne u iznosu od 130,00 EUR,
- Ako se ovršenik i nakon donošenja ovoga rješenja bude ponašao suprotno svojoj navedenoj obvezi, sud će na prijedlog ovrhovoditelja izreći navedenu novčanu kaznu kojom mu je zaprijetio, a koja ovrha je određena Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20.02.2024., posl. br.: Ovr-3554/2023-4, a temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu br.Gž-2546/2023- 2 od 27.rujna 2023. kojim je naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja napuštanjem korištenja tavanskog prostora u zgradi [adresa] i to dijela tavanskog prostora označenog brojevima 1 i 2 te slovima A i B na planu C elaborata nalaza i mišljenja graditeljskog vještaka Marijana Antuna Kantoci od 7.lipnja 2010., zatvaranje otvora iz stana u tavanski prostor označen pod 1. i 2. plana C elaborata te omogućavanja tužitelju isključivog posjedovanja cijelog tavanskog prostora zgrade u [adresa], te da se kloni svakog takvog i tome sličnog smetanja nedopuštenom iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).
II. Nalaže se tuženiku GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tužiteljici OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke, sve to u roku od 15 dana.“.
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaključkom ovoga suda posl.br.: Ovr- 3554/2023-11 od 19. veljače 2025. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene ovosudnim rješenjem o ovrsi broj Ovr -3554/2023 od 20. veljače 2024. iz razloga propisanih odredbom članka 50. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona, da je tuženik kao ovrhovoditelj predložio ovrhu radi prisilnog vraćanja dijela zaposjednutog tavanskog prostora, a sve temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl.br.: Gž-2546/2023-2 od dana 27. rujna 2023. kojim se djelomično uvažava žalba tužitelja te se preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br.: Psp-140/21-44 od 27. veljače 2023., da je predmetna ovrha određena na način da tužiteljica mora zatvoriti otvor iz stana u tavanski prostor. Tužiteljica nadalje ističe kako predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da čl. 36 Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, nadalje: OZ“) propisuje da je bračna stečevina „imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine“, da su tužiteljica i VP predmetnu nekretninu stekli zajedničkim novčanim sredstvima te su zajedničkim radom i angažmanom pridonijeli uređenju iste, da prema tome, predmetna nekretnina predstavlja suvlasništvo tužiteljice i VP, svakog u ½ dijela, zbog čega tužiteljica ne može zatvoriti otvor iz stana u tavanski prostor budući da predmetni otvor u stanu nije isključivo njezino vlasništvo. Nadalje navodi da čl. 39 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu zajedno s ostalim suvlasnicima zbog čega tužiteljica ne može samostalno zatvoriti otvor iz stana, odnosno provesti građevinske radove u vidu zidanja, žbukanja, gletanja i tome slično, a bez suglasnosti drugog suvlasnika koji ima pravo sudjelovati o odlučivanju predmetne nekretnine, također ukazuje na čl. 41. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je propisano da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnog tereta ili prava građenje na cijeloj stvari) potrebna suglasnost svih suvlasnika, a obzirom da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i VP, tužiteljica ne može provesti preuređenje, odnosno veći popravak u vidu zatvaranja otvora prema tavanskom prostoru ukoliko se s time ne složi VP, a koji je također suvlasnik predmetne nekretnine, da je sukladno navedenom ispunjenje tražbine postalo onemogućeno zbog činjenice da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu, te da tužiteljica ne može vršiti veće radove u vidu zatvaranja otvora prema tavanu bez suglasnosti drugog suvlasnika. Nadalje tužiteljica ističe prigovor prava na dom zajamčen čl. 8 Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) koji propisuje da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja , te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.“, da i Ustav Republike Hrvatske u čl. 34 (NN , 6/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) propisuje da je dom nepovrediv. Tužiteljica ističe kako predmetni tavanski prostor čini tužiteljičin dom budući da isti čini dio stana u kojem ista živi, da je predmetna nekretnina tužiteljici nužna za zadovoljavanje osnovnih stambenih i životnih potreba , da tužiteljica, također, nema drugih nekretnina koje bi joj mogle predstavljati dom kao što joj to predstavlja predmetna nekretnina, te s obzirom na svoje imovinsko stanje nema niti mogućnosti osigurati sebi drugi smještaj, da je potrebno je provesti test razmjernosti obzirom da tužiteljica ističe prigovor prava na dom, te stoga ukazuje na presudu Županijskih suda u Varaždinu, posl. br.: Gž 1492/2018 -3 od dana 22.11.2018., kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-
III/7534/2014 od dana 25. ožujka 2015., da je sukladno ranije navedenom ispunjenje tražbine onemogućeno obzirom da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i VP te je svaki od njih vlasnik ½ predmetne nekretnine, a ovrha kako ju predlaže tuženik ne može biti provedena bez suglasnosti drugog suvlasnika, odnosno tužiteljica ne može samostalno vršiti građevinske radove kako bi predmetni otvor prema tavanu bio zatvoren. Slijedom svega navedenog, predlaže donijeti presudu sadržaja izreke kako je to pobliže naznačeno pod točkom I. izreke ove presude pod navodnim znacima.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, da je zaključkom suda posl. br. Ovr-3554/2023 od 19. veljače 2025. upućena ovršenica da u roku od 15 dana od dana zaprimanja zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene ovosudnim rješenjem o ovrsi br. Ovr-3554/2023 od 20. veljače 2024. iz razloga propisanih odredbom članka 50 st.1 toč.10 Ovršnog zakona, da je zaključku suda u predmetu br. Ovr-3554/2023 prethodila žalba tužiteljice, tamo ovršenice od 11. ožujka 2024., odgovor na žalbu od 28. ožujka 2025. i rješenje Županijskog suda u Puli br. Gž Ovr-342/2024 od 3.rujna 2024. kojim se odbija žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-3554/2023 od 20. veljače 2024. u dijelu u kojemu je ovlašten odlučivati drugostupanjski sud, dok će o žalbenom razlogu iz odredbe čl. 50. st.1 toč.10 Ovršnog zakona odlučiti prvostupanjski sud u nastavku ovoga postupka. Nadalje navodi da u svojoj žalbi ovršenica-tužiteljica rješenje o ovrsi pobija iz žalbenih razloga propisanih čl. 50 st.1 točka 6. i 10. Ovršnog zakona, da je u obrazloženju žalbe ovršenica isključivo istaknula prigovor prava na dom zajamčen čl. 8 Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, da je u odnosu na prigovor prava na dom drugostupanjski sud zaključio da su ti žalbeni razlozi neosnovani iz razloga:“… što je ovomu ovršnom postupku prethodio parnični postupak zbog smetanja posjeda u kojemu je doneseno pravomoćno rješenje kojim je naloženo ovršenici uspostava ranijeg posjedovnog stanja u pogledu predmetnog tavanskog prostora, iz kojih razloga ona ne može tek u ovom ovršnom postupku isticati pravo na dom pa je žalba ovršenice i u tom dijelu neosnovana…“ Tuženik osporava pravo na dom tužiteljici, te ističe kako se tužiteljica ne može pozivati na pravo na dom, jer je o njezinom prigovoru prava na dom već odlučio Županijski sud u Puli br. Gž Ovr-342/2024 od 3.rujna 2024. i odbio žalbu kao neosnovanu zbog čega ističe prigovor presuđene stvari, da osim toga uspostava ranijeg posjedovnog stanja ne predstavlja povredu prava na dom jer se radi o posjedu koji je protupravnim radnjama tužiteljice oduzet ovdje tuženiku čiju uspostavu tuženik traži u ovršnom postupku. Tuženik nadalje ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije za podnošenje tužbe radi proglašenje ovrhe nedopuštenom iz razloga na koje se poziva u svojoj tužbi, jer tužiteljica nije upućena u parnicu s ciljem isticanja prigovora prava na dom. Nadalje, u odnosu na navode tužiteljice da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i VP, kao i da predmetna nekretnina predstavlja suvlasništvo tužiteljice i VP svakog u ½ dijela zbog čega tužiteljica ne može postupiti po rješenju o ovrsi, jer da predmetni otvor u stanu nije isključivo njezino vlasništvo, tuženik i u tom dijelu prigovara tužbi i tužbenom zahtjevu, te ističe prigovor nedostataka aktivne legitimacije tužiteljice, jer tužiteljica u činjeničnom supstratu tužbe iznosi navode koje nije iznosila u svojoj žalbi, te ista nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe pozivajući se na bračnu stečevinu, budući da iz tog razloga nije upućena u parnicu , osporava da bi predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu stranaka, te da bi VP zajedno sa tužiteljicom bio suvlasnik nekretnine svaki u ½ dijela. Tuženik nadalje navodi da uz odgovor na tužbu dostavlja pravomoćnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ps-147/02 od 23. ožujka 2010. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-6648/10 od 20. svibnja 2014. iz koje proizlazi da je ništav ugovor o prodaji stana br. Su-014187/98 od 19. studenog 2001. zaključen između Fonda za naknadu oduzete imovine zastupanog po Gradu Zagrebu u svojstvu prodavatelja i IV.-to tužene OP predmet kojeg je ugovora stan u [adresa], koji se nalazi na mansardi stambene zgrade sagrađene na z.k. čbr. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji se sastoji od 2 (dvije) sobe i ostalih prostorija u površini 45,10 m2 zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zgrade srazmjerno odnosu korisne vrijednosti kupljenog stana prema kojoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija stambene zgrade i odgovarajućim dijelom zemljišta u omjeru i cijeni koji će se naknadno utvrditi sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Nadalje navodi da iz obrazloženja navedene presude proizlazi kako je u postupku utvrđeno da je Ugovor o prodaji stana sklopljen s IV. tuženom OP u trenutku sklapanja ugovora 19. studenog 2001. i u trenutku stupanja na snagu Zakona o naknadi imala u suvlasništvu s osnova bračne stečevine s VP dva useljiva stana u [adresa] na adresama [adresa] i Voćarska br. 5, slijedom čega je Ugovor o prodaji stana na adresi [adresa] ništav temeljem čl.103 ZOO-a kao protivan čl. 50a Zakona o prodaji stanova koji se podredno primjenjuje u prodaji stanova prema odredbama Zakona o naknadi, da iz obrazloženja također proizlazi kako su tužitelji IP i dr. utvrdili kako tuženici VP i OP imaju još stanova na adresi [adresa] i dr., kojima su raspolagali u korist djece O i MP. Nadalje navodi da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-9383/05 od 20. srpnja 2017. naloženo tuženicima OP i VP napustiti zaposjednute zajedničke dijelove zgrade na mansardi (južna strana) stambene zgrade [adresa], sagrađene na čest.br.3347 po novoj izmjeri čest.br. 2599 k. o. [katastarska općina] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 56,62 m2 koji se sastoje od stubišnog kraka i proširenog predvorja pred tavanom u kojem se nalaze zajednički otvori za čišćenje dimnjaka i vratašca za izlazak na zajednički tavan u krov u površini od 8,04 m2 koje prostore su zagradili i postavili ulazna vrata na početak zadnjeg stubišnog kraka, a ranija vrata za ulazak u tavanski prostor koja su se nalazila u proširenom predvorju tavana uklonili, zatim tavanskom prolazu u ukupnoj površini od 28,09 m2 (6,69 m2+11,05 m2+10,35m2) kojeg su pripojili na način da su probili zid svoje sobe i otvorili prostor prema tavanskom prolazu pripojivši ga, te tavanskog prostora u površini od 14,89 m2 (10,05 m2 + 4,84 m2), pripojivši ga i limenog krova -sadašnje terase u površini od 5,60 m2 (22,40 x koef.0,25), pripojivši ga svome stanu probivši prozor iz svoje sobe i pretvorivši ga u vrata za ulazak na limeni krov, te postavljanjem betona na limenom krovu i ograde, sve opisano i prikazano u tlocrtu stana na mansardi u nalazu i mišljenju građevinskog vještaka ŽP dipl. ing. građ. iz srpnja 2016., koji nalaz i mišljenje je sastavni dio ove presude i predati tužiteljima GP, iz [adresa], AP, iz [adresa], CP iz [adresa], ĐP ud. I, iz [adresa], AP pok. G, iz [adresa], MARTI ESSERT iz Zagreba, Zelengaj 45, PATRIZII DOSSA iz [adresa] i MICHAELI DOSSA iz [adresa], u posjed zajedničke dijelove zgrade, slobodne od svih osoba i stvari, kao i da uklone u tom prostoru o svom trošku sve izvedene radove i uspostave ranije stanje na mansardi zgrade, te da omoguće tužiteljima slobodan pristup u navedene tavanske prostore i prolaze, te pristup na limeni krov zgrade u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Također ističe kako predmetnoj ovrsi na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 2546/2023 od 27. rujna 2023. prethodi pravomoćno i ovršno rješenje Općinskog suda u Zagrebu br. Pp-15/03 od 9. svibnja 2006. kojim je utvrđeno da je tuženik VP smetao zadnji, miran i faktični posjed dijela tavana zgrade u [adresa] u površini od 17,5 m2 i to time što je nepoznatog dana, a što je tužitelj saznao 31. svibnja 1996. probio zid između svog stana i tavanskog prostora, te što je obio zaključana vrata i uništio bravu koja je postavljena na ranijim vratima između stana tuženog i tavana, te zaposjeo taj tavanski prostor, ogradivši ga lesonitom pa mu se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja, napuštanjem svakog korištenja tavanskog prostora, uklanjanjem lesonitne ograde, novopostavljenih vrata između stana tuženog i tavana, te zatvaranjem dosadašnjih vrata između stana tuženog i tavana, te zatvaranjem dosadašnjih vrata između stana tuženog i tavana, te zatvaranjem dosadašnjih vrata između tavana i stana tuženog, postavljanjem brave i zaključavanjem iste, te da se kloni svakog takvog i tome sličnog smetanja, da je u ovršnom postupku koji se vodio pod brojem Ovr-2038/07 uspostavljeno ranije posjedovno stanje na tavanskom prostoru zgrade u [adresa] , u skladu s ovršnom ispravom i pravomoćnim rješenjem o ovrsi.
1.1. Tuženik sukladno svemu navedenom rezimira da iz dostavljenih pravomoćnih sudskih odluka proizlazi:
-da se tužiteljica ne može pozivati na pravo na dom u odnosu na predmetnu nekretninu, jer je o njezinom prigovoru prava na dom odlučivao Županijski sud u Puli u predmetu br. Gž Ovr-342/2024 i prigovor prava na dom odbio kao neosnovan te iz razloga što je Ugovor o prodaji stana u [adresa] na adresi [adresa] utvrđen ništavim upravo iz razloga što je u vrijeme kupoprodaje imala više useljivih stanova na području Grada Zagreba, kao i razloga što predmetna uspostava ranijeg posjedovnog stanja ne predstavlja povredu prava na dom
-da predmetni prostor ne predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i VP, te ne predstavlja njihovo suvlasništvo, jer je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Zagrebu br. Ps-147/02 od 23. ožujka 2010. utvrđen ništav ugovor o prodaji stana br.Su-014187/98 od 19. studenog 2001. u [adresa]
-da se ovdje radi o ponovnom smetanju posjeda sada po ovršenici ovdje tužiteljici OP, dok je ranijom odlukom smetanje posjeda utvrđeno po njenom suprugu VP, te da je u ovršnom postupku uspostavljeno ranije posjedovno stanje
-da se u ovršnom postupku br. Ovr-3554/2023 traži ponovna uspostava ranijeg posjedovnog stanja
-da je tužiteljica smetala posjed na način kako je to utvrđeno pravomoćnim i ovršnim rješenjem suda br. Gž-2546/2023 od 27. rujna 2023.
-da tužiteljici predmetni stan ne predstavlja dom već se radi o nezakonitoj uzurpaciji tavanskog prostora kao zajedničkih dijelova zgrade.
1.2. Tuženik nadalje ističe kako tužiteljica ne živi u stanu u [adresa] i isti joj ne služi za zadovoljavanje stambenih i životnih potreba , pa kada se uzme u obzir činjenica da je pravomoćnom presudom br. Ps-147/02 od 23. ožujka 2010. utvrđen ništav ugovor o prodaji stana br. Su-014187/98 od 19. studenog 2001. u [adresa] koji se sastoji od 2 (dvije) sobe i ostalih prostorija u površini 45,10 m2, da je pravomoćnom i ovršnom presudom P-9383/05 od 20. srpnja 2017. naloženo tuženicima OP i VP napustiti zaposjednute zajedničke dijelove zgrade na mansardi (južna strana) stambene zgrade [adresa], sagrađene na čest.br. 3347 po novoj izmjeri čest.br.2599 k. o. [katastarska općina] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 56,62 m2, da je pravomoćnom i ovršnom rješenju suda o smetanju posjeda br. Pp-15/03 od 9. svibnja 2006. utvrđeno da je tuženik VP smetao zadnji, miran i faktični posjed dijela tavana zgrade u [adresa] u površini od 17,5 m2, dok je pravomoćnim i ovršnim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2546/2023-2 od 27. rujna 2023. utvrđeno da je OP VP smetala tužitelja GP u njegovom zadnjem, mirnom i faktičnom posjedu tavanskog prostora u zgradi u [adresa] i to dijela tavanskog prostora označenog brojevima 1 i 2 te slovima A i B na planu C elaborata nalaza i mišljenja graditeljskog vještaka Marijana Antuna Kantoci zaprimljenog kod suda 7. lipnja 2010., da se tada nedvojbeno može zaključiti da ne egzistiraju razlozi kojima bi sud trebao provesti test razmjernosti zbog tužiteljičinog prigovora prava na dom. Slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u prijedlog za ovrhu radi prisilne uspostave posjedovnog stanja (list 7-8 spisa), zaključak ovog suda poslovni broj Ovr-3554/2023-11 od 19. veljače 2025. (list 9-11, 36-38 spisa), Rješenje o ovrsi ovoga suda poslovni broj Ovr-3554/2023-4 od 20.01.2024. (list 12 spisa), Rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2546/2023-2 od 27.09.2023. (list 14-19 spisa), Rješenje ovog suda poslovni broj Psp-140/21-44 od 27.02.2023. (list 20-27 spisa), žalbu od 20.02.2024. (list 39-41 spisa), rješenje Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž Ovr-342/2024-2 od 03.09.2024. (list 42-46 spisa), presudu i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps -147/02 od 23.03.2010. (list 47-54 spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-6648/10-2 od 20.05.2014. (list 55-60 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-9383/05-61 od 20.07.2017. (list 61-70 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-9383/05-61 od 27.07.2017. (list 71 spisa), rješenje Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pp -15/03 od 09.05.2006. (list 72-77 spisa), prijedlog za ovrhu od 21.08.2007. (list 78-80 spisa),
Rješenje ovog suda poslovni broj Ovr-2038/07-29 od 18.04.2008. (list 81 spisa), saslušan je tuženik (list 84-85 spisa) i svjedok OPL (list 85 spisa).
4. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8 . Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovoga suda poslovni broj Ovr- 3554/2023 od 20. veljače 2024., a sve temeljem odredbe čl. 50 st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 112/12, 25/13, 93/14 , 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22: dalje u tekstu: OZ), kao što stoji u zaključku ovog suda posl. br. Ovr- 3554/2023-11 od 19. veljače 2025.
5.1. Nastavno na navedeno valja istaknuti da predmet ovog postupka može biti isključivo proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovoga suda poslovni broj Ovr-3554/2023 od 20. veljače 2024., zbog razloga navedenih u žalbi odnosno prigovoru protiv rješenja o ovrsi budući da je tužiteljica isključivo radi navedenih razloga naprijed navedenim zaključkom od 19. veljače 2025. upućena na pokretanje predmetnog parničnog postupka. Zbog navedenog tužiteljica ne može tek u tužbi isticati nove prigovore niti činjenice koje nije isticala u prigovoru, odnosno žalbi protiv rješenja o ovrsi, niti one zbog kojih nije upućena na pokretanje ovog parničnog postupka, poput prigovora prava na dom, prigovora da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i VP i prigovora da predmetna nekretnina predstavlja suvlasništvo tužiteljice i VP, svakog u ½ dijela, zbog čega tužiteljica ne može zatvoriti otvor iz stana u tavanski prostor budući da predmetni otvor u stanu nije isključivo njezino vlasništvo.
6. Među strankama nije sporno da je tuženik pokrenuo ovršni postupak temeljem ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2546/2023-2 od 27. rujna 2023., a radi uspostave ranijeg posjedovnog stanja prisilnim vraćanjem dijela zaposjednutog tavanskog prostora u zgradi [adresa].
7. Nije sporno niti da je tužiteljica od strane ovog suda zaključkom posl. br. Ovr-3554/2023-11 od 19. veljače 2025. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovoga suda poslovni broj Ovr- 3554/2023 od 20. veljače 2024. i to iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a, kako to i proizlazi iz sadržaja istog zaključka.
8. Među strankama je sporno može li se u ovom postupku odlučivati o pravu na dom tužiteljice, kao i o novim činjenicama i novim prigovorima koje tužiteljica nije isticala u svojoj žalbi.
9. U odnosu na istaknuti prigovor prava na dom iz čl. 8 Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) valja navesti da je o navedenom prigovoru postupajući po žalbi na rješenje o ovrsi ovršenice, ovdje tužiteljice, već odlučio Županijski sud u Puli-Pola rješenjem posl. br. Gž Ovr-342/2024-2 od 03. rujna 2024. kojim je odbio žalbu ovršenice kao neosnovanu i potvrdio rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3554/2023-4 od 20. veljače 2024. s obrazloženjem da su navodi ovršenice u kojima ona osporava zakonitost i valjanost pobijanog rješenja o ovrsi ističući da je prvostupanjski sud najprije dužan provest test razmjernosti povodom njezinog, u žalbi istaknutog prigovora prava na dom, neosnovani iz razloga što je ovomu ovršnom postupku prethodio parnični postupak zbog smetanja posjeda u kojemu je doneseno pravomoćno rješenje kojim je naloženo ovršenici uspostava ranijeg posjedovnog stanja u pogledu predmetnog tavanskog prostora, iz kojih razloga ona ne može tek u ovomu ovršnom postupku isticati pravo na dom pa je žalba ovršenice i u tomu dijelu neosnovana.
10. Isto tako valja navesti da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Broj: Rev 3611/2019-2 od 29. studenog 2022. dao odgovor na pitanje: „Da li je u parničnom postupku koji se vodi radi smetanja posjeda dopušteno isticati prigovor prava na dom iz čl. 8. Konvencije imajući u vidu da je odredbom čl. 441. ZPP u vezi s odredbom čl. 22. ZV isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete? , a odgovor na postavljeno pitanje glasi: da u parničnom postupku koji se vodi zbog smetanja posjeda nije dopušteno isticati prigovor prava na dom iz čl. 8. Konvencije imajući u vidu da je odredbom čl. 441. ZPP u vezi s odredbom čl. 22. ZVDSP isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Slijedom navedenoga, za utvrditi je kako u parničnom postupku koji se vodi zbog smetanja posjeda nije dopušteno isticati prigovor prava na dom iz čl. 8. Konvencije, isto tako navedeno nije dopušteno niti u parnici za proglašenje ovrhe nedopuštenom koja se vodi radi uspostavljanja ranijeg posjedovnog stanja prisilnim vraćanjem dijela zaposjednutog tavanskog prostora u zgradi [adresa]. Naprijed navedeno tim više jer je o navedenom prigovoru, kao što je naprijed navedeno, svoj stav već zauzeo Županijski sud u Puli- Pola rješenjem posl. br. Gž Ovr-342/2024-2 od 03. rujna 2024.
11. Nadalje, u odnosu na prigovor da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i VP i prigovor da predmetna nekretnina predstavlja suvlasništvo tužiteljice i VP, svakog u ½ dijela, zbog čega tužiteljica ne može zatvoriti otvor iz stana u tavanski prostor budući da predmetni otvor u stanu nije isključivo njezino vlasništvo, valja navesti da se radi o novim činjenicama i prigovorima koje tužiteljica ističe u predmetnoj tužbi, a koje nije isticala u žalbi, odnosno prigovoru protiv rješenja o ovrsi. U odnosu na navedeno je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: Rev 610/2023-2 od 19. prosinca 2023. zauzeo svoj stav dajući odgovor na pitanje: „Da li je dopušteno ovršeniku, kada je upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga kojeg je u žalbi činjenično obrazložio, u tužbi iznositi druge činjenice koje nije naveo u žalbi, a zbog kojih smatra da je ovrha nedopuštena?“ na način da odgovor na postavljeno pitanje glasi: "Sukladno odredbi čl. 52. st. 5. OZ u vezi sa čl. 53. st. 3. i 4. OZ, ovršenik tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi povodom koje je upućen u parnicu (u tom smislu i Rev 1901/2017 -3 od 17. rujna 2019.). Na izloženi način odgovoreno je na postavljeno pitanje .". Slijedom navedenoga ostaje za utvrditi da u predmetnoj parnici nema mjesta raspravljanju o novim činjenicama i prigovorima koje tužiteljica nije istakla u svojoj žalbi, odnosno prigovoru protiv rješenja o ovrsi.
12. Neovisno o naprijed navedenom i obrazloženom pod točkom 11. izreke ove presude, za napomenuti je tužiteljici i da su naknadno naprijed izneseni prigovori neosnovani u cijelosti kad se ima u vidu da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-147/02 od 23. ožujka 2010. utvrđen ništavim ugovor o prodaji stana br. Su-014187/98 od 19. studenog 2001. u [adresa], zbog čega niti predmetni prostor ne može predstavljati bračnu stečevinu tužiteljice i VP, kao niti njihovo suvlasništvo.
13. Slijedom svega navedenog, a obzirom da u postupku nije utvrđeno da su ispunjeni uvjeti iz čl. 50. st. 1. toč. 10 OZ-a, ovaj sud je tužbeni zahtjev odbio u cijelosti i odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.
14. Kako je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan iz naprijed navedenih razloga, stoga nije vrednovao druge izvedene dokaze niti je izvodio druge predložene dokaze obzirom da ni vrednovanje istih, kao niti izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačije odluke suda.
15. Odluka o parničkom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP - a i čl. 155. ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku – odvjetniku, a isti je odmjeren u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa), i vrijednosti predmeta spora (1.327,80 eur). Tuženiku je kao potreban priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 11.05.2026. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 200 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 400,00 eur, te je stoga odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Zagrebu, 24. lipnja 2026.
Sudac:
Nevenka Božinović Čupin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
- pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 53,09 eur svaka
- pun. tuženika
