1              Poslovni broj: 17 Gž-934/2023-2

 

   

 

 

Poslovni broj: 17 Gž-934/2023-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. G. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik V. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika W. o. V. I. G. d.d., Z., kojeg zastupa opunomoćenik A. P., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1512/2021-17 od 13. srpnja 2023., 17. siječnja 2024.

 

riješio je

 

              I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1512/2021-17 od 13. srpnja 2023.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

              1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 839,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate (točka I. izreke) i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 570,72 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja od isplate (točka II. izreke)

 

              2. Protiv te presude žalbu podnosi tuženik ne konkretizirajući žalbene razloge, sadržajno ju pobijajući iz žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da osiguranik tuženika odgovora po načelu presumirane krivnje sukladno članku 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018.; dalje: ZOO). Također, tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje, te odluku o troškovima postupka.

 

              3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika i predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu.

 

              4. Žalba nije osnovana.

 

              5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade imovinske štete u iznosu od 839,00 eura koju je pretrpio 6. lipnja 2020. na dionici autoceste A1 km64+200m Z. –K. kada je iznenada na kolnik izletjela srna i udarila u vozilo registarske oznake ZG-…. kojim je upravljao tužitelj.

 

              6. Među stankama nije sporan nastanak štetnog događaja, kao ni da je tuženik osiguravatelj A. R. Z. d.d.

 

              7. Sporna je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, te posljedično obveza tuženika za naknadu štete tužitelju.

 

              8. S obzirom na vrijednost predmeta spora radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a sukladno članku 467. stavku 1. ZPP-a.

 

              9. Pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 13. i 14.. u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih povreda.             

 

              10. Prvostupanjski sud na temelju nesporne činjenice da je do štetnog događaja došlo zbog izlijetanja životinje na cestu zaključuje da tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti jer da se odvijanje prometa autocestom smatra opasnom djelatnošću, odnosno da životinja na autocesti predstavlja opasnu stvar, slijedom čega pozivom na članak 1064. ZOO-a zauzima stav da je tuženik kao osiguravatelj A. R. Z. d.d. odgovoran za štetu tužitelju, pa cijeneći utvrđeni iznos štete nastale na vozilu tužitelja u iznosu od 839,00 eura, koju tuženik nije osporio, pobijanom presudom prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

              11. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1064. ZOO-a kako se to osnovano žalbom poziva tuženik, ali je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

              12. U konkretnom slučaju, tužitelj zahtjeva naknadu imovinske štete nastale u predmetnom štetnom događaju od tuženika kao osiguravatelja A. Z. R. d.d., odnosno pravne osobe koja upravlja javnom cestom na kojoj se dogodio štetni događaj.

 

              13. Odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači uređena je odredbom članka 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014. i 110/2019.; dalje: ZC) koji je važio u vrijeme nastanka štetnog događaja.

 

              14. Odredba članka 50. stavka 1. ZC propisuje da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, dok stavak 2. istog članka propisuje da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

 

              15. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači po osnovi krivnje, a ne prema objektivnoj odgovornosti kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud, te ukoliko ne postupi  po zahtjevu lovačkog društva za postavljanje prometne signalizacije koja upozorava na divljač na cesti.

 

              16. Tužitelj tijekom ovog postupka nije isticao tvrdnju da bi osiguranik tuženika propustio označiti autocestu Z. –K. prometnom signalizacijom na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, pa stoga nije ispunjena zakonska pretpostavka odgovornosti za štetu zbog naleta divljači na motorno vozilo tužitelja u smislu članka 50. stavka 2. ZC-a jer tužitelj ne tvrdi niti je dokazao da bi osoba koja gospodari lovištem zahtijevala od tuženika označavanje dijela autoceste prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, pa tako niti prometnim znakom "divljač na cesti", koji bi upozorio vozače na mogućnost naleta na divljač na dijelu auto ceste za koji je takav prometni znak postavljen.

 

              16. Međutim, budući da je nesporno na kolnik ograđene autoceste izletjela srna, dokazan je propust osiguranika tuženika u održavanju autoceste. Naime, za ono što se nalazi na cesti odgovoran je onaj koji njome upravlja, a takvo pravno shvaćanje zauzeto je i u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, npr. u odluci poslovni broj Rev-x 230/2012 i dr.

 

              17. Budući da u ovom predmetu nije utvrđeno na koji način je srna dospjela na autocestu, a niti je tuženik na tu okolnost predlagao dokaze, tuženik nije dokazao da na strani osiguranika tuženika kao pravne osobe koja upravlja cesto nije bio propusta u održavanju ceste.

 

              18. Stoga, budući da je utvrđena krivnja osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja zbog propusta u održavanju ceste, pravilnom primjenom odredbe članka 50. stavka 1. ZC-a prema kojoj se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, tuženik je odgovoran za naknadu štete tužitelju. Kako je na vozilu tužitelja nastala šteta u iznosu od 839,00 eura, to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti.

 

              19. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nisu ocjenjeni budući da ti žalbeni navodi  predstavljaju prigovore činjenične naravi zbog kojih se presuda u postupku male vrijednosti sukladno članku 467. stavku 1. ZPP-a ne može s uspjehom pobijati.

 

              19. Slijedom navedenog, na temelju članka 368. stavka 2. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

 

              20. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan primjenom članka 155. stavka 1. ZPP-a jer je riječ o trošku koji nije bio potreban za vođenje parnice.

 

U Rijeci 17. siječnja 2024.

 

Sutkinja

Ingrid Bučković v.r.