Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-143/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak – Premec predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasminki Franić, odvjetnici iz Splita protiv tuženika Strojopromet d.o.o. (OIB:97994010225) iz Šenkovca, Zagrebačka 6, zastupanog po punomoćnici Ivani Binički Ložnjak, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade imovinske štete, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pr-1395/2019-56 od 5. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 24. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I/Prihvaća se žalba tužitelja, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr - 1395/2019-56 od 5. rujna 2025. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II/O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom u toč.I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade izvan redovnog radnog odnosa za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u periodu od 01.01.2017.g. do 31.12.2019. u iznosu od 19.112,08 Eur sa zateznom kamatom na pojedine mjesečno specificirane novčane iznose od svakog 1-og u mjesecu i radi isplate tužitelju rente s osnova izgubljene zarade u iznosu od po 530,89 Eur mjesečno do svakog 15-og u mjesecu sa zateznom kamatom. Toč.II izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 21.687,50 Eur.

2. Opisanu presudu u cijelosti, pravovremenom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom ovom sudu da je preinači sukladno žalbenim navodima podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4.Naime, polazeći od činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne – da je tužitelj bio radnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. veljače 2006. na radnom mjestu pomoćnog skladištara, da je dana 14. rujna 2016. zadobio ozljedu na radu, da je temeljem izvješća o bolovanju tužitelj od 14. rujna 2016. do 31. prosinca 2019. bio neprekidno na bolovanju i to u razdoblju od 14. rujna 2016. do 30. lipnja 2017. pod šifrom BO ozljeda na radu, a od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2019. pod šifrom AO bolest, da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) od 12. srpnja 2017. dijagnosticiran poremećaj cervikalnog diska s radikulopatijom, šifre prema MKB-10 (M50.1) no što nije priznato kao posljedica ozljede na radu od 14. rujna 2016., da su pred istim prvostupanjskim sudom u tijeku postupak pod brojem Pr-718/2018 radi naknade neimovinske i imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći i broj Pr-2069/2022 radi naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u periodu od 1.7.2017. do 31.12.2019. – sve iz istog štetnog događaja, da se tužitelj prije predmetne nesreće na radu zajedno sa suprugom bavio poljoprivredom u Obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu (dalje: OPG) te da je kao nositelj istog bio registriran u periodu od 31. 1. 2003. do 15. 5. 2015. i upisan u Upisnik poljoprivrednika, prvostupanjski sud je dokazni postupak koncentrirao na utvrđivanje osnova i visine tužbenih zahtjeva.

4.1. Po provedenom dokaznom postupku koju je uključivao pregled materijalne dokumentacije u spisu, saslušanje tužitelja i čitanje iskaza svjedoka danih u parničnim postupcima koji se vode pred istim prvostupanjskim sudom po tužbi tužitelja radi naknade neimovinske - i imovinske štete proizašle iz istog štetnog događaja i provedenog vještačenja po vještaku zaštite na radu, prvostupanjski sud nalazi utvrđenim da je tužitelj dana 14. rujna 2016. stradao tijekom obavljanja redovnih radnih zadataka u okviru svog zaposlenja kod tuženika - preslagivanja čeličnih cijevi okruglog profila promjera 21,9 cm, debljine stjenke 4 mm, težine 130 kg s polica regala radi lakšeg manipuliranja i skladištenja robe, kada je u trenutku kada je radnik i svjedok JN upravljajući viličarem zahvatio jedan dio cijevi u dužini vilica 50 cm, dok je ostatak vilice bio slobodan kada je sa zadnje police regala pala čelična cijev težine 130 kg i udarila u jednu od vilica viličara, te se odbila i udarila tužitelja u glavu kada se isti nalazio 4 m udaljen u lijevo od viličara pa iako iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru ovlaštenog inspektora zaštite na radu proizlazi da nije moguće sa sigurnošću utvrditi na koji način je došlo do štetnog događaja, odnosno što je uzrokovalo pad cijevi s police (da li je viličar kojim je upravljao radnik JN, udario u policu, je li cijev na polici bila pravilno položena, je li uslijed micanja tereta s nižih polica ormara došlo do pada cijevi koja se nalazila na najvišoj polici) po ocjeni prvostupanjskog suda navedeno ne oslobađa tuženika odgovornosti za ozljede nastale tužitelju u predmetnom štetnom događaju. Pri tom prvostupanjski sud nalazi utvrđenim da u ponašanju tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja nije bilo nepravilnosti koje bi dovele do njegovog ozljeđivanja, već je tužitelj u svemu postupao s dužnom pažnjom i po nalogu poslodavca, kao i u skladu s osposobljenošću za rad na siguran način, dok s druge strane tuženik kao poslodavac nije organizirao radni proces, jer je do nesreće došlo zbog neispravnosti sredstava rada - konzolne police na koje je slagan materijal nisu izvedene u skladu s pravilima struke, nisu postojali osigurači od pada ni drugi načini na koje bi se osigurao materijal od pada, niti je za radno mjesto skladištara bila predviđena uporaba zaštitne kacige čime tuženik nije osigurao adekvatnu zaštitu svojih radnika. Zbog propusta tuženika da organizira i osigura uvjete rada na način da radnicima osigura da upravljaju ispravnim sredstvima rada i omogući tužitelju da poslove koji su mu povjereni na mjestu rada obavi na siguran način i da pri tome ne bude ugrožen njegov tjelesni integritet, prvostupanjski sud tuženika nalazi odgovornim za nastanak predmetnog štetnog događaja u smislu odredbe čl. 111. Zakona o radu (dalje: ZR - "Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), te odredbe čl. 3. stav. 1. točka 13. i čl.25.stav.1. Zakona o zaštiti na radu (dalje: ZZR - „Narodne novine“ broj 71/14, 118/14 i 154/14).

4.2.Analizom rezultata provedenih dokaza (iskaza tužitelja i svjedoka UN, EN, PN, ON, ZN i BN i uviđaja na licu mjesta) prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj vlasnik čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je, kako tvrdi - u plasteniku površine 1000 m2 i nepokrivenom dijelu nekretnine površine 500 m2 uzgajao i obrađivao poljoprivredne kulture i cvijeće tijekom cijele godine da bi ih prodavao na tržnici i na veletržnici, da su svjedoci iznijeli saznanja o bavljenju tužitelja poljoprivredom, dok o tome što je točno tužitelj radio (većina svjedoka iskazivala je kako je tužitelj radio teže fizičke poslove, da je frezao, sadio povrće i cvijeće, okopavao i dr.), koliko je godišnje proizvodio (koliko je sadnica cvijeća /krizantema, statica/ posadio, a koliko sadnica po ljoprivrednih kultura /krastavaca, rajčica i dr./ posadio) te o prinosima koje je ostvarivao u poljoprivrednim proizvodima nisu imali saznanja, a niti je tužitelj dokazao kako je i na koji način i u kojem opsegu uopće obavljao poslove oko povrća i cvijeća niti koliku je zaradu od toga ostvarivao, a nije dokazana ni istinitom tvrdnja o veličini poljoprivrednog zemljišta za koje je tužitelj tvrdio da je obrađivao i koliku je zaradu od toga rada ostvarivao, niti je dokazano na koji je način ostvarivana zarada. Prvostupanjski sud nastavno zaključuje da je tužitelj prije štetnog događaja obavljao poljoprivredne poslove u plasteniku i izvan njega i da je možda i ostvarivao s tog osnova i prihode prodajom povrća i cvijeća na tržnici, no po mišljenju suda - za svoje potrebe i potrebe svoje obitelji. Obzirom da tužitelj nije dokazao koliko su brojčano povrća i cvijeća tužitelj i njegova supruga imali, niti je iz navedenih dokaza bilo moguće utvrditi koje je poslove i u kojem opsegu tužitelj stvarno obavljao i od kojih je proizvoda i kako ostvarivao zaradu u tom dijelu, sve uz rad u plasteniku i izvan njega uz svoj redovni posao, to se nije mogla prihvatiti kao dokazana niti visina zarade po izračunu poljoprivredne vještakinje Dražane Grga koja je svoja utvrđenja temeljila na podacima iz spisa, izjavama svjedoka i utvrđenjima za provedenog uviđaja, no pri tom – obzirom na činjenicu da nitko od saslušanih svjedoka nije potvrdio tužbenu tvrdnju da bi tužitelj godišnje uzgojio 1000 kg blitve, 1000 kg salate, 3500 kg rajčica, 1000 kg krastavaca, 2000 sadnica krizantema, 1000 sadnica ostalog cvijeća (kale, statice), što bi sve prodavao na tržnici i veletržnici u [adresa] - prvostupanjski sud ne prihvaća ni izračun potencijalne štete vještakinje poljoprivredne struke.

4.3. Zaključivši da tužitelj - neovisno od činjenice da je zaista obavljao radove u plasteniku i time nešto stvarao - nije dokazao da je plod tog njegovog rada bila neka određena zarada, koju nakon štetnog događaja više nije mogao ostvarivati, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim, slijedom čega je i odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem po liječnicima ortopedu, neurokirurgu, psihijatru, kao i liječniku medicine rada . No pri tom prvostupanjski sud zaključuje i da tužitelj u predmetnom štetnom događaju nije zadobio ozljede zbog čijih posljedica više nije u mogućnosti obavljati poljoprivredne poslove koje je obavljao prije štetnog događaja, jer je potpuni gubitak njegove radne sposobnosti utvrđen tek 12.12.2023. (prema dopisu Sektora za vještačenje od 8.1.2024.) zbog čega više nije bio u mogućnosti niti dijelom obavljati poslove u poljoprivredi, a niti je sposoban organizirati rad uz angažiranje drugih osoba. Pri tom smatra odlučnim i da je tužitelj zbog posljedica ozljede na radu bio na bolovanju u razdoblju od 14. rujna 2016. do 30. lipnja 2017., a od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2019. da je bio na bolovanju radi bolesti - degenerativnih problema s kralježnicom.

5. Pravilnost zauzetog materijalno-pravnog stajališta prvostupanjskog suda osnovano je dovedena u sumnju žabom tužitelja kojom osnovano ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.stav.2.toč.11.ZPP-a. U obrazloženju istog tužitelj ukazuje na niz proturječnih zaključaka prvostupanjskog suda pa tako istodobno zaključku da se tužitelj prije nesreće na radu zajedno sa članovima svoje obitelji bavio poljoprivredom i to na poljoprivrednom zemljištu u površini od 1.000 m2 kojeg je bio vlasnik prvostupanjski sud smatra odlučnim što nitko od svjedoka nije imao saznanja koliko je sadnica cvijeća (krizantema, kala i statica) i poljoprivrednih kultura ( krastavaca, rajčica i dr.) tužitelj posadio niti o prinosima koje je ostvarivao poljoprivrednim proizvodima. Tužitelj pri tom pravilno ukazuje i da su svi saslušani svjedoci potvrdili navode tužitelja o radu u poljoprivredi radi ostvarivanja prihoda prodajom poljoprivrednih proizvoda no da je neživotno da bi svjedoci mogli imati detaljna saznanja o broju posađenih sadnica i ostvarenim prihodima tužitelja. Proizvoljnim smatra i zaključak prvostupanjskog suda da je eventualno ostvarene prihode od poljoprivredne proizvodnje i prodaje tužitelj utrošio za potrebe svoje obitelji, imajući pri tom u vidu da prihvaća tvrdnju da je obrađivao cca 1500 m2 površine. Neutemeljenim tužitelj smatra i odbijanje vjerodostojnosti utvrđenja poljoprivredne vještakinje koja je sukladno zadatku suda na uviđa ju na licu mjesta izmjerila površinu predmetne čestice i potom (na osnovu zadatka da na osnovu cjelokupne dokumentacije i spisa) iznese svoje mišljenje na okolnost vrijednosti poljoprivrednih kultura koje je po navodima tužitelja isti sadio na predmetnoj nekretnini a time i izgubljene zarade za utuženo razdoblje, koji zadatak je vještakinja u potpunosti ispunila te utvrdila iznos prihoda po godinama, za svaku poljoprivrednu kulturu, i ukupno, na otvorenom i u plasteniku, koristeći pri tom podatke tržišnog cjenovnog informacijskog sustava u poljoprivredi (TISUP) Ministarstva Republike Hrvatske, sustav centraliziranog, redovitog prikupljanja i obrade podataka i izvješćivanja o cijenama i količinama određenih poljoprivrednih proizvoda iz čega jasno proizlazi da nije odlučan točan broj svih sadnica pojedine kulture koje je na predmetnoj površini tužitelj posadio.

5.1. Konačno, osnovano tužitelj ukazuje i na daljnje proturječje sadržano u toč.40. obrazloženja prvostupanjske presude u kojemu sud prvog stupnja navodi, citira se: "Kako tužitelj nije dokazao da je do predmetne radne nezgode obrađivao predmetnu nekretninu (iako u toč.34.i 34.2. prvostupanjski sud zaključuje suprotno) i koje je prihode ostvarivao na istoj prema cijenama poljoprivrednih proizvoda u vrijeme nastanka štete, kako za potrebe svog domaćinstva, tako i prodajom na tržnici, te da je zbog zadobivenih ozljeda bio spriječen da se bavi u istom obimu poljoprivrednim poslovima (iako predloženi dokaz na tu okolnost odbija) a nije dokazao ni visinu štete,( visina štete dokazana je poljoprivrednim vještačenjem) jer je i po ocjeni ovoga suda (i) u opisanom ostvarena bitna povreda iz odredbe čl.354.stav.2.toč.11. ZPP.

5.2. Tužitelj posebno apostrofira zaključak prvostupanjskog suda - da tužitelj u štetnom događaju nije zadobio ozljede zbog čijih posljedica više nije u mogućnosti obavljati poljoprivredne poslove koje je obavljao prije štetnog događaja, iako bi, uspoređujući nalaz i mišljenje sudskih vještaka liječnika u postupku ovoga suda posl.br.Pr-718/2018 koji je pribavljen u dokazne svrhe, u pogledu zadobivenih ozljeda i zaostalih trajnih posljedica trebao zaključiti suprotno jer su vještaci u postupku Pr-718/2018 utvrdili trajno umanjenje njegovih općih životnih aktivnosti u omjeru od 42,3 %.

6. Iznesenim žalbenim navodima kao što je ranije navedeno, osnovano je dovedena u dvojbu pravilnost zauzetog materijalnog-pravnog stajališta prvostupanjskog suda obzirom da je obrazloženje pobijane presude prožeto proturječjem znatnog opsega kako u odnosu na sadržaj prvostupanjskog spisa i dokaze na koje se sam prvostupanjski sud poziva, tako i u odnosu na proturječne zaključke u odnosu na razloge samog obrazloženja.

6.1. Naime, provedeni dokazni postupak po ocjeni ovoga suda rezultirao je jasnim utvrđenjem da se tužitelj, zajedno sa suprugom, prije predmetne nesreće na radu bavio poljoprivrednom proizvodnjom na nekretnini na kojoj je imao postavljen plastenik i koje je u svom nalazu konstatirala (i izmjerila) poljoprivredna vještakinja te da je uzgajao cvijeće i poljoprivredne kulture koje je dosljedno tijekom postupka opisivao. Poljoprivrednu djelatnost tužitelja suglasno su potvrdili svi saslušani svjedoci. U situaciji kada nije moguće egzaktno utvrditi opseg takve proizvodnje, o tome je moguće zaključiti korištenjem poljoprivrednog vještaka koji raspolaže stručnim znanjem o broju pojedinih kultura koje je na prostoru određene veličine moguće uzgajati, predvidivim iz tog proizašlog prinosa te na koncu i potencijalnim prihodima.

6.2. Tome valja nadodati i da sud ne raspolaže stručnim znanjem da bez provedenog medicinskog vještačenja zaključi da povrede koje je tužitelj pretrpio u predmetnoj nesreći na radu (koje ozljede prvostupanjski sud niti ne analizira u obrazloženju pobijane presude) nisu od utjecaja na njegovu (ne)mogućnost obavljanja poljoprivredne djelatnosti, a na što također osnovano upućuje tužitelj u izjavljenoj žalbi. Utvrđivanje navedene odlučne pretpostavke u ingerenciji je vještaka medicinske struke pri čemu povreda iz nesreće na radu i u određenom opsegu (ako ne u potpunosti) može biti od utjecaja na sposobnost tužitelja da se bavi ranijom djelatnošću.

7. Obzirom na utvrđene manjkavosti na koje osnovano ukazuje tužitelj u izjavljenoj žalbi, a koje reflektiraju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP valjalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje – pozivom na odredbu čl.369.stav.1. ZPP.

7.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu napomene sadržane u ovoj ukidnoj odluci na koje osnovano ukazuje i tužitelj u izjavljenoj žalbi te dokazni postupak koncentrirati ponajprije na utvrđivanje uzročno-posljedične veze između povreda koje je tužitelj pretrpio u predmetnoj nesreći na radu i nemogućnosti ostvarivanja prihoda s osnova poljoprivredne djelatnosti kojom se prije stradavanja bavio. U tu svrhu će koristiti vještake odnosne struke. Ovisno o rezultatu prethodno navedenog odlučit će o potrebi dopune provedenog poljoprivrednog vještačenja. Raspravit će i zahtjev tužitelja radi rente s osnove izgubljene zarade imajući pri tom u vidu relevantne odredbe sadržane u Zakonu u obveznim odnosima te na jasan način utvrditi i raspraviti početak eventualnog dosuđenja zatražene rente i njezino trajanje. Utvrditi će razloga prestanka postojanja tužiteljevog OPG-a, imajući u vidu i da je isti prestao 15. svibnja 2015., a da je tužitelj stradao 14. rujna 2016., a utvrdit će doprinos tužiteljeve supruge i ostalih članova domaćinstva u ostvarivanju prihoda . Konačno, od odlučnog značaja je utvrditi narav tužiteljeve bolesti i od kojeg je utjecaja takva bolest na njegovu mogućnost obavljanja poljoprivredne djelatnosti. Raspravit će detaljno i tužiteljev zahtjev radi rente s osnove izgubljene zarade imajući pri tom u vidu relevantne odredbe sadržane u Zakonu o obveznim odnosima te na jasan način utvrditi i raspraviti početak eventualnog dosuđenja zatražene rente i njezino trajanje.

7.2. O troškovima cjelokupnog postupka pa i predmetnog žalbenog, odlučit će sud u konačnoj odluci (odredba čl. 166. stav. 3. ZPP).

U Varaždinu, 24. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec