REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedya 11

P-508/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Filipa Baburka, u pravnoj stvari tužitelja GRAWE Hrvatska d.d., OIB: 28406115764, Ulica grada Vukovara 5, Zagreb, kojeg zastupa odvjetnik Dean Ilijevski iz Labina, protiv tuženika Lovačko društvo "Orao", OIB: 34637517863, Lovačka cesta 8, Gornja stubica, kojeg zastupa Odvjetnik Vladimiri Rađenović iz Jastrebarskog, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 24. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.673,20 EUR zajedno sa zateznim kamatom koje teku na iznos od:

- 2.062,68 EUR od 30. ožujka 2022. do isplate,

- 610,52 EUR od 18. ožujka 2022. do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.885,68 EUR zajedno sa zateznim kamatom koje teku od 24. lipnja 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, u iznosu od 187,50 EUR, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tijekom postupka potraživao regresnu naknadu štete u iznosu od 2.673,20 EUR jer je njegovo osigurano vozilo naletjelo na divljač (jazavca) na cesti D14. Tvrdio je da je tuženik, kao lovoovlaštenik koji gospodari tim područjem, objektivno odgovoran za nastalu imovinsku štetu bez obzira na krivnju, s obzirom na to da se divljač u pokretu na javnoj prometnici prema sudskoj praksi smatra opasnom stvari. U svojim se tvrdnjama pozvao na odredbe članaka 1045. i 1063. – 1067. Zakona o obveznim odnosima te na Zakon o lovstvu, smatrajući da odgovornost lovačkog društva proizlazi iz općih pravila o odgovornosti za štetu od opasne stvari. Od suda je tražio da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, obveže tuženika na isplatu navedenog iznosa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te mu naknadi troškove parničnog postupka.

2. Tuženik je tijekom postupka prigovarao osnovu tužbenog zahtjeva i isticao prigovor promašene pasivne legitimacije. Tvrdio je da se prometna nezgoda dogodila na brzoj cesti koja je bila ograđena zaštitnom žičanom ogradom, pa se divljač na kolniku našla isključivo uslijed propusta i nepravilnog održavanja ograde od strane treće osobe, odnosno pravne osobe nadležne za upravljanje i održavanje te dionice ceste. Pozvao se na odredbu članka 1067. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje oslobođenje od odgovornosti ako je šteta nastala isključivom radnjom treće osobe, kao i na Zakon o sigurnosti prometa na cestama te Pravilnik o održavanju cesta. Na temelju tih tvrdnji, od suda je zahtijevao da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan.

3. Dopisom od 10. ožujka 2025. sud je obavijestio EUROHERC osiguranje d.d. o otpočetoj parnici na temelju odredbe čl. 211. st. 1., u vezi čl. 208.a Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Navedeno je trgovačko društvo podneskom od 1. travnja 2025. prijavilo miješanje u parnici na strani tuženika. Sud je dopustio miješanje rješenjem donesenim na pripremnom ročištu 22. srpnja 2025.

4. Umješač je tijekom postupka osporavao aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnov te visinu tužbenog zahtjeva. Tvrdio je da je šteta nastala na javnoj cesti, odnosno nelovnoj površini izvan lovišta, gdje je zakonom zabranjeno ustanovljavanje lovišta. Isticao je da lovačko društvo ne odgovara jer se tada nije provodio lov, već su za štetu odgovorne Hrvatske ceste koje su bile dužne provoditi mjere iz Programa zaštite divljači. Pozvao se na članke 11., 47., 76., 80. i 83. Zakona o lovstvu, članak 50. Zakona o cestama, članke 1063. i 1089. Zakona o obveznim odnosima te propise Zakona o parničnom postupku. Od suda je zahtijevao da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, osporavao je predloženi tijek zateznih kamata te je tražio naknadu parničnog troška.

5. U svrhu utvrđivanja odlučnih činjenica, sud je pročitao i izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju, što je uključivalo spis policije s potvrdom o događaju i alkotestom, policu osiguranja s posebnim uvjetima, izvid štete, fotografije oštećenog vozila te račun za popravak, kao i dokaze o bankovnoj isplati naknade te upućenim regresnim zahtjevima. Od personalnih dokaza, sud je neposredno saslušao svjedoka DM u svojstvu vozača osiguranog vozila te je proveo dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu na okolnosti dinamike naleta i utvrđivanja visine štete.

6. Sud nije proveo dokazni prijedlog za saslušanjem svjedokinje DML jer kao vlasnica vozila nije sudjelovala u prometnoj nesreći i ne raspolaže saznanjima odlučnima za rješenje spora. Također, sud nije proveo financijsko vještačenje jer ono nije potrebno s obzirom na to da suprotna strana nije imala primjedbi na iznos štete koji je već izračunao prometni vještak, a sukladno rješenju donesenim na raspravi 26. svibnja 2026.

7. Prije svega, treba reći da je od dana pokretanja predmetnog postupka do dana donošenja ove presude stupio na snagu Zakon o uvođenju eura kao službene valute Republike Hrvatske ("Narodne novine" 57/22. i 88/22.) pa su iznosi u izreci ove presude sukladno odredbama tog zakona preračunati u valutu eura prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro.

8. Ocjenom izvedenih dokaza, kako svakog posebno, tako i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora je regresna naknada imovinske štete u iznosu od 2.673,20 EUR, koju je tužitelj isplatio osiguraniku. Nezgoda se dogodila 17. veljače 2022. na cesti D14, kada je osobno vozilo osiguranika tužitelja reg. [registarska oznaka] naletjelo na divljač (jazavca). Tužitelj je zahtijevao isplatu iznosa od 2.062,68 EUR (15.541,30 HRK) i 610,52 EUR (4.600,00 HRK) prema računu broj 511/01/8, odnosno sveukupno 2.673,20 EUR, uz pripadajuće zakonske zatezne kamate s dospijećem u ožujku 2022. godine pa sve do konačne isplate.

10. Među strankama nije bila sporna sama dinamika prometne nezgode koja se dogodila 17. veljače 2022. godine, kao ni činjenica da je vozilo osiguranika tužitelja naletjelo na divljač (jazavca) na cesti D14.

11. Tuženik je osporavao pravni osnov tužbe i pasivnu legitimaciju. Isticao je da se nezgoda dogodila na ograđenoj brzoj cesti te da je divljač na kolnik dospjela zbog propusta treće osobe (upravitelja ceste) u održavanju zaštitne ograde, što je smatrao osnovom za svoje potpuno oslobođenje od odgovornosti.

12. Umješač je spornim smatrao pravni osnov, visinu potraživanja te aktivnu i pasivnu legitimaciju. Tvrdio je da je javna cesta zakonski nelovna površina izvan lovišta pa tuženik ne može odgovarati za štetu, posebice jer se tada nije provodio lov, već su za provođenje mjera zaštite bile odgovorne isključivo Hrvatske ceste d.o.o.. Dodatno je sporio zahtijevani tijek zateznih kamata od ožujka 2022. godine te je isticao procesnu prekluziju tužitelja u iznošenju dokaza za ovaj spor male vrijednosti.

13. Iako je umješač formalno osporio aktivnu legitimaciju tužitelja, on nije u pravu jer je tužitelj nedvojbeno dokazao svoje pravo na regresni zahtjev priloženom materijalnom dokumentacijom iz koje jasno proizlazi osnova za vođenje spora. Konkretno, aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz priložene važeće police djelomičnog kasko osiguranja (kombinacija D) sklopljene za oštećeno vozilo marke Opel Karl u vlasništvu DML, zatim iz uredno popunjenog odštetnog zahtjeva koji je osiguranica podnijela tužitelju, kao i izvida štete kojim su dokumentirana oštećenja na vozilu. Nadalje, tužiteljevo pravo potvrđuje se i priloženim računom za popravak vozila (broj 511/01/8) izdanim od strane Auto kuće Kozina d.o.o., dok ključni dokaz o zakonskom stupanju na mjesto osiguranika (subrogaciji) predstavljaju potvrde o provedenim bankovnim transakcijama kojima je tužitelj u cijelosti namirio utvrđenu štetu u ukupnom iznosu od 2.673,20 EUR, i to isplatama na račun osiguranice te na račun navedenog servisa. Konačno, tužitelj je prije pokretanja ove parnice nesporno uputio i izravni regresni zahtjev osiguratelju tuženika (umješaču), a koji je pravno neosnovano odbijen, čime je zaokružen cjelokupni niz dokaza koji neosporno potvrđuju preuzimanje obveze, isplatu štete i tužiteljevo zakonsko pravo na potraživanje naknade, odnosno njegovu aktivnu legitimaciju.

14. Prijelaz osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja (subrogacija) uređen je odredbom iz 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. – dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

15. Pritom odredbom iz čl. 921. ZOO-a je propisano da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

16. Sukladno odredbi čl. 921. ZOO-a, tužitelj je na temelju važeće kasko police za oštećeno vozilo ispunio svoju ugovornu obvezu te je, uz priloženi izvid štete i račun za popravak, isplatio utvrđenu štetu u iznosu od 2.673,20 EUR. Tim činom isplate su, na temelju čl. 963. st. 1. ZOO-a (subrogacija), na tužitelja po samom zakonu prešla sva osiguranikova prava za potraživanje naknade od osobe odgovorne za štetu. Slijedom navedenog i svih priloženih dokaza, tužitelj ima zakonski utemeljeno pravo na regres i valjanu aktivnu legitimaciju u ovom postupku.

17. Iz Posebnih uvjeta djelomičnog kaska proizlazi da se ono ugovara uz obvezno autoosiguranje, pri čemu Kombinacija D (ključna za ovaj spor) pokriva štete nastale izravnim sudarom s divljači i lom stakala, a Kombinacija H oštećenja parkiranog vozila. Kod sudara s divljači, osiguranik je dužan nezgodu odmah prijaviti policiji te najkasnije u roku od tri dana podnijeti prijavu osiguratelju.

18. Iz potvrde MUP-a od 17. veljače 2022. godine proizlazi da se prometna nezgoda dogodila istoga dana u 19:25 sati na cesti D14 u općini Gornja Stubica, na području Lovačkog društva "Orao". U nezgodi je vozilom Opel Karl (reg. [registarska oznaka]) upravljao DM (uz putnicu i vlasnicu DML), pri čemu je došlo do naleta na jazavca koji je uginuo na mjestu te ga je preuzeo lovac tuženika. U događaju nije bilo ozlijeđenih osoba, a policija je alkotestiranjem utvrdila da vozač nije bio pod utjecajem alkohola (0,00 g/kg). Nadalje, potvrđeno je da na mjestu događaja nije bilo tragova kočenja, vozilo je bilo tehnički ispravno i nisu utvrđeni elementi prekršajne odgovornosti vozača. Potvrdom je utvrđeno da prije mjesta događaja nije bio postavljen prometni znak upozorenja "Divljač na cesti" te da je ograničenje brzine iznosilo 100 km/h.

19. Iz računa Auto kuće Kozina d.o.o. (broj 511/01/8) izdanog 24. ožujka 2022. godine proizlazi da je na vozilu marke Opel Karl, u vlasništvu DML, izvršen popravak sukladno izvidu štete tužitelja (br: 11-00-650224-2022). Računom su specificirani ugrađeni dijelovi i izvršeni radovi, među kojima se ističu prednji branik, maglenka, hladnjak vode i klime te pripadajući karoserijski i lakirerski radovi. Ukupan trošak popravka oštećenog vozila, koji obuhvaća materijal, rad i PDV, iznosi 21.141,30 kuna (2.805,93 EUR).

20. Iz dopisa umješača od 30. srpnja 2024. godine proizlazi da je taj osiguratelj odbio regresni zahtjev tužitelja ocijenivši ga pravno neosnovanim. Umješač svoju odluku temelji na činjenici da se nezgoda dogodila na brzoj cesti za čiju je sigurnost i zaštitu, kao opasnu djelatnost, po načelu objektivne odgovornosti isključivo zadužen koncesionar, odnosno pravna osoba koja cestom upravlja. Slijedom toga, ističu da osigurano lovačko društvo nije ničime doprinijelo nedovoljnoj zaštićenosti prometnice od ulaska divljači, zbog čega ne može snositi odgovornost za nastalu štetu.

21. Iz dopisa tužitelja od 28. lipnja 2024. godine, koji je upućen Hrvatskom lovačkom savezu, proizlazi da je tužitelj postavio službeni regresni zahtjev za isplatu iznosa od 2.673,20 EUR. U dopisu se obrazlaže da potraživanje proizlazi iz isplaćene štete po polici djelomičnog kasko osiguranja, a koja je nastala u prometnoj nezgodi 17. veljače 2022. na cesti D14 naletom osiguranog vozila na divlju životinju (jazavca). Tužitelj poziva naslovnika da navedeni iznos dobrovoljno uplati u roku od 15 dana, uz izričito upozorenje da će po isteku tog roka biti prisiljen svoje potraživanje, uvećano za zakonske zatezne kamate, ostvarivati u sudskom postupku.

22. Iz dopisa tužitelja od 3. srpnja 2024. godine proizlazi sadržajno gotovo identičan zahtjev kao i u onome od 28. lipnja, s tom razlikom što je ovaj dopis upućen izravno osiguratelju tuženika, odnosno umješaču. Tužitelj u njemu od umješača potražuje isplatu regresnog duga u iznosu od 2.673,20 EUR na temelju naknade štete isplaćene po polici djelomičnog kaska za nezgodu nastalu 17. veljače 2022. naletom na jazavca. Umješač je ostavljen rok od 15 dana za dobrovoljnu uplatu, uz izričito upozorenje da će u protivnom tužitelj svoje potraživanje i zakonske zatezne kamate ostvarivati sudskim putem.

23. Iz dviju potvrda Raiffeisen banke (s datumom pregleda 28. listopada 2022.) proizlazi da je tužitelj u cijelosti podmirio utvrđenu štetu isplatom ukupnog iznosa od 20.141,30 kn (2.673,21 EUR). To je provedeno kroz dvije odvojene transakcije: iznos od 4.600,00 kuna (610,52 EUR) isplaćen je 17. ožujka 2022. izravno osiguranici DML, dok je iznos od 15.541,30 kuna (2.062,68 EUR) uplaćen 29. ožujka 2022. na račun Auto kuće Kozina d.o.o. za troškove popravka oštećenog vozila.

24. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 17. veljače 2022. godine proizlazi da je nad vozačem DM, neposredno nakon prometne nezgode u 20:05 sati, provedeno alkotestiranje. Uređajem Dräger utvrđeno je da vozač nema alkohola u organizmu (0,00 g/kg), kao ni prisutnosti opojnih droga ili lijekova, a sam vozač je prihvatio rezultate ispitivanja bez ikakvih primjedbi.

25. Iz odštetnog zahtjeva od 3. ožujka 2022. godine proizlazi da je osiguranica DML prijavila tužitelju štetu nastalu na vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je u trenutku nezgode upravljao DM. U zahtjevu se navodi da se štetni događaj zbio 17. veljače 2022. u 19:25 sati na brzoj cesti D14 (između izlaza Poznanovec i Bedekovčina), kada je jazavac iznenada istrčao na kolnik direktno pred automobil, što je dovelo do udara. Konačno, iz zahtjeva proizlazi da je o nezgodi odmah obaviještena nadležna policijska postaja (PP Donja Stubica) koja je zatim na mjesto događaja pozvala predstavnike Lovačkog društva "Orao" iz Gornje Stubice.

26. Iz izvida štete broj 11-00-650224-2022 (osnovnog i naknadnog), sačinjenog 16. ožujka 2022. godine, proizlazi da su na vozilu Opel Karl (reg. oznaka VŽ264PL) u vlasništvu DML utvrđena i dokumentirana oštećenja povezana sa štetnim događajem od 17. veljače 2022. godine. Procjenitelj je ovim dokumentom utvrdio potrebu za zamjenom i lakiranjem prednjeg branika te zamjenom brojnih drugih dijelova poput lijeve maglenke, hladnjaka, kondenzatora, ublaživača udara i donje zaštite motora, uz ukupno predviđenih 7,7 radnih sati za limarske, mehaničarske i lakirerske radove. Također, izvidom je posebno konstatirano da na vozilu postoje tragovi prethodnih oštećenja te je zbog ranijeg nekvalitetno izvršenog popravka branika određeno učešće vlasnice od 20 % u cijeni novog dijela.

27. Razmatranjem tekstualnih zapisa s priloženih fotografija vidljivi su ključni identifikacijski podaci oštećenog vozila. Jasno se razaznaje registarska oznaka vozila [registarska oznaka], identifikacijska pločica s brojem šasije [broj šasije] te stanje na kontrolnoj ploči koje pokazuje 119.683 prijeđenih kilometara. Također, na vozilu su uočljivi podaci Auto kuće Kozina (telefon [broj telefona] i web adresa), dok same fotografije dokumentiraju oštećenja prednjeg dijela vozila, uključujući branik i dijelove unutar prostora motora, što u potpunosti odgovara navodima iz izvida štete.

28. Razmatranjem preslika priloženih isprava vidljivi su ključni podaci o vlasnici, vozaču i samom vozilu. Iz osobne iskaznice i prometne dozvole jasno proizlazi da je DML (OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1992.) vlasnica osobnog vozila marke Opel Karl registarske oznake VŽ264PL, s prijavljenim prebivalištem na adresi [adresa] u [adresa]. Prometna dozvola dodatno potvrđuje tehničke specifikacije vozila, uključujući identifikacijski broj šasije (WOLDE6E7XGC629588), snagu motora od 55 kW te datum prve registracije 19. kolovoza 2016. godine. Konačno, iz fotografije vozačke dozvole vidljivi su podaci vozača DM (OIB: [osobni identifikacijski broj]), uključujući i serijski broj same dozvole (11805032) kojom se potvrdilo njegovo pravo upravljanja motornim vozilom.

29. Svjedok DM u svom je iskazu naveo da se u sumrak kretao brzom cestom prema Zaboku brzinom od 90 km/h, na dionici gdje je ograničenje iznosilo 100 km/h, te da na cesti nije bilo prometnog znaka upozorenja na divljač. Posvjedočio je da mu je na kolnik, provukavši se ispod zaštitne žičane ograde, iznenada izletio jazavac na kojeg je naletio jer nije imao vremena za kočenje. Nakon nezgode je pozvao policiju koja je, prema njegovom sjećanju, pregledom utvrdila postojanje rupe u ogradi. Na mjesto događaja stigli su i predstavnici tuženika koji su preuzeli i odnijeli uginulu životinju te ga uputili da se za štetu obrati Euroherc osiguranju d.d. no svjedok je na kraju potvrdio da je naknadu štete u iznosu od oko 20.000,00 kuna riješio preko vlastitog osiguratelja, Grawe osiguranja.

30. Iskaz svjedoka DM je u najvećem dijelu vjerodostojan i usklađen s materijalnim dokazima, dok u jednom ključnom detalju odstupa od službenih utvrđenja. Njegovi navodi o dinamici nezgode, brzini vožnje, nepostojanju prometnog znaka upozorenja na divljač, izostanku tragova kočenja, postupanju lovačkog društva te iznosu isplaćene štete od oko 20.000,00 kuna u potpunosti se podudaraju sa službenom potvrdom MUP-a od 17. veljače 2022. godine te priloženom financijskom dokumentacijom tužitelja. Ipak, njegov iskaz u kojem iznosi pretpostavku da je policija na mjestu događaja pronašla rupu u zaštitnoj žičanoj ogradi nije potkrijepljen dokazima, s obzirom na to da službena policijska potvrda o prometnoj nesreći ne sadrži nikakvu zabilješku o takvom oštećenju infrastrukture. Taj se dio iskaza stoga mora ocijeniti kao svjedokova pretpostavka koja zasad nije potvrđena objektivnim dokazima iz spisa.

31. Radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete, provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu, na koji stranke nisu imale primjedbe, a iz čijeg nalaza proizlazi da je nezgoda za vozača bila tehnički neizbježna. Vještak je zaključio da je divljač iznenada stupila na kolnik s desne strane kada se vozilo, krećući se dopuštenom brzinom od oko 90 km/h, nalazilo na udaljenosti od svega 19,8 metara, dok je potreban zaustavni put iznosio 59,2 metra. Nadalje, vještak je potvrdio da oštećenja na prednjem lijevom dijelu automobila u potpunosti odgovaraju opisanoj dinamici naleta te je visinu štete utvrdio u iznosu od 2.805,93 eura (s PDV-om), što se podudara s računom za popravak.

32. Nalaz i mišljenje prometnog vještaka sud je ocijenio kao pouzdan, objektivan i u potpunosti suglasan s ostalim izvedenim dokazima. Vještakov tehnički izračun neizbježnosti naleta pri dopuštenoj brzini od 90 km/h egzaktno potvrđuje iskaz vozača DM da nije imao prostora ni vremena za reakciju i kočenje, dok se utvrđena dinamika udara prednjim lijevim dijelom savršeno poklapa sa zabilježenim oštećenjima na fotografijama i u izvidu štete. Uz to, potvrda vještaka da ispostavljeni račun Auto kuće Kozina realno odražava troškove popravka uslijed tog specifičnog naleta zatvara logičnu cjelinu s bankovnim potvrdama o izvršenoj isplati, čime ovaj nalaz predstavlja čvrst dokaz koji u cijelosti znanstveno i materijalno podupire tvrdnje tužitelja o mehanizmu nastanka i visini pretrpljene štete.

33. Prema čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (Narodne novine br. 99/2018, 32/2019, 32/2020 – dalje u tekstu: ZL) za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: - vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

34. Nadalje, a s obzirom na to da između stranaka nije sporno da se šteta dogodila izvan lovišta, odnosno nelovnom području, konkretno na cesti to ne dolazi do primjene specijalne odredbe iz čl. 80. st. 6. t. 2. ZL-a.

35. Navedeno stoga jer odredba čl. 80. st. 6. t. 2. ZL-a uređuje štete koje se dogode isključivo na lovištu i koje su nastale zbog provođenja lova (dok ova šteta nije nastala u lovištu, već na cesti, te nije nastala provođenjem lova).

36. Međutim, prema odredbi iz čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

37. Divljač i to u konkretnom predmetu jazavac na cesti predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe iz čl. 1064. ZOO-a. Navedeno posebice stoga jer se u ovom predmetu jazavac našao na cesti u kojeg je udarilo vozilo koje se kretalo predmetnom dionicom ceste.

38. Stoga je valjalo, kao neosnovan, otkloniti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika i umješača.

39. Naime, prema odredbi iz čl. 1. ZL-a tim Zakonom se uređuje gospodarenje lovištem i divljači. Gospodarenje obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova (st. 2.). Poslovi iz st. 2. toga čl. imaju gospodarsku, turističku i rekreativnu funkciju te funkciju zaštite i očuvanja biološke raznolikosti i ekološke ravnoteže prirodnih staništa, divljači i divlje faune i flore (st. 3.).

40. Pritom cilj navedenog Zakona je propisan čl. 4. ZL-a i to je osigurati održivo gospodarenje populacijama divljači i njihovim staništima na način i u obujmu kojim se trajno unapređuje vitalnost populacije divljači, proizvodna sposobnost staništa i biološka raznolikost, čime se postiže ispunjavanje gospodarske, turističke i rekreativne funkcije te funkcije zaštite i očuvanja biološke raznolikosti i ekološke ravnoteže prirodnih staništa, divljači i divlje faune i flore.

41. Prema čl. 7. t. 11. ZL-a lovnogospodarski planovi su lovnogospodarska osnova, program uzgoja divljači, program zaštite divljači i njihove revizije.

42. Prema čl. 7. t. 12. ZL-a lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova pravna ili fizička osoba (obrtnik) koja je stekla pravo lova na temelju toga Zakona.

43. Prema čl. 43. st. 1. ZL-a pravo lova izvršava se kao pravo i dužnost provedbe lovnogospodarskog plana.

44. Prema čl. 44. st. 1. ZL-a lovnogospodarska osnova je planski akt kojim se detaljno uređuje gospodarenje, uzgoj, zaštita, lov i korištenje određenom divljači i lovištem za razdoblje od deset lovnih godina u skladu s mogućnosti staništa te brojnosti i stanjem populacije divljači koja se uzgaja u otvorenim i ograđenim lovištima.

45. Prema čl. 52. ZL-a uzgoj i zaštita divljači obuhvaća sve mjere i radnje propisane lovnogospodarskim planom te brigu o drugim životinjskim vrstama i njihovim staništima.

46. Tumačenjem prethodno navedenih odredbi ZL-a proizlazi da, iako je divljač u vlasništvu Republike Hrvatske, lovoovlaštenik, u konkretnom predmetu osiguranik tuženika je ovlašten i dužan gospodariti divljači, odnosno ima sva prava i sve dužnosti vezane uz zaštitu i uzgoj populacije divljači. Ukratko, lovoovlaštenik izvršava prava i dužnosti vlasnika divljači.

47. Time je upravo tuženik, kao lovoovlaštenik odgovoran za štetu uzrokovanu od opasne stvari, u konkretnom predmetu jazavca koji se našao na cesti i uzrokovao prometnu nezgodu u kojoj je oštećeno vozilo kasko osigurano kod tužitelja.

48. Prema odredbi iz čl. 1067. st. 1. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidljivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Ujedno, prema čl. 1067. st. 2. ZOO-a vlasnik stvari se oslobađa odgovornosti iako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Također, prema odredbi iz čl. 1067. st. 3. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenih djelomično pridonio nastanku štete.

49. Slijedom iznesenog, sud je ocjenom svakog dokaza posebno, svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka utvrdio da se 17. veljače 2022. godine na brzoj cesti D14 dogodila prometna nezgoda u kojoj je vozilo osiguranika tužitelja, krećući se dopuštenom brzinom od oko 90 km/h, naletjelo na jazavca, pri čemu vozač nije bio pod utjecajem alkohola, a sam nalet je prema provedenom prometnom vještačenju bio tehnički neizbježan. Tužitelj je materijalnim dokazima nesporno dokazao svoju aktivnu legitimaciju i visinu potraživanja jer je na ime naknade štete isplatio ukupno 20.141,30 kuna (2.673,20 eura), dok je ukupna visina štete, koja u potpunosti odgovara nalazu i mišljenju vještaka i priloženoj financijskoj dokumentaciji, iznosila 21.141,30 kuna (2.805,93 eura). Također, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka utvrđeno je da se nezgoda zbila na infrastrukturno zaštićenoj brzoj cesti te je divljač na kolnik dospjela unatoč postojanju žičane ograde.

50. Naime, prema odredbi iz čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, – dalje u tekstu ZOSPC) vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

51. Primjenjujući odredbu čl. 51. st. 1. ZOSPC-a, sud je utvrdio da vozač osiguranika tužitelja nije doprinio nastanku štete jer se kretao dopuštenom brzinom od oko 90 km/h na dionici s ograničenjem od 100 km/h. Budući da se nezgoda dogodila na ograđenoj brzoj cesti bez postavljenog znaka upozorenja na divljač, iznenadno istrčavanje jazavca nije predstavljalo predvidivu zapreku. Uz to, prometno vještačenje potvrdilo je da je nalet bio tehnički neizbježan, a policija kod vozača nije utvrdila prekršajnu odgovornost ni prisutnost alkohola.

52. Sud je visinu štete utvrdio na temelju provedenog prometno-tehničkog vještačenja, priloženog računa za popravak vozila te izvida štete. Prometni vještak je potvrdio da su sve stavke na računu popravka bile realno obračunate u skladu s utvrđenom dinamikom nezgode, utvrdivši time ukupnu štetu na vozilu u iznosu od 21.141,30 kuna, odnosno 2.805,93 eura s PDV-om. S obzirom na to da je tužitelj dokazao isplatu naknade svom osiguraniku u iznosu od 2.673,20 eura (20.141,30 kuna) zbog umanjenja za ugovorenu obveznu franšizu, te uzimajući u obzir da sam tuženik tijekom postupka nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva, sud je zatraženi iznos u potpunosti prihvatio kao nesporan i dokazan.

53. Na dosuđeni ukupni iznos od 2.673,20 EUR valjalo je dosuditi zatezne kamate primjenom odredbi čl. 963. st. 1. u vezi s čl. 29. st. 1. ZOO-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se primjenjuje u netrgovačkim ugovorima. Sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a, isplatom naknade iz osiguranja osiguranikova prava prema odgovornoj osobi prešla su na osiguratelja, čime je obveza tuženika dospjela na same dane izvršenih isplata. S obzirom na to da je iz materijalnih dokaza utvrđeno kako je tužitelj isplatu naknade štete izvršio u dva dijela, i to 29. ožujka 2022. godine te 17. ožujka 2022. godine, dospijeće predmetnih iznosa nastupilo je upravo tih dana. Primjenom odredbe čl. 183. st. 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, sud je utvrdio da je tuženik pao u zakašnjenje prvog idućeg dana nakon dospijeća. Stoga je sud usvojio zatraženi tijek zateznih kamata te ih je dosudio na iznos od 2.062,68 EUR počevši od 30. ožujka 2022. godine te na iznos od 610,52 EUR počevši od 18. ožujka 2022. godine pa sve do isplate. Rok od petnaest dana za izvršenje činidbe (paricijski rok) određen je sukladno odredbi čl. 328. st. 2. ZPP-a

54. Stoga je sud odlučio kao u točki I. izreke.

55. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 151. st. 1. ZPP-a, čl. 154. st. 1. ZPP-a te čl. 155. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (2.673,20 EUR), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje u tekstu: OT), kojom je u odredbi Tbr. 54. određena vrijednost boda od 2,00 EUR. te Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 50/2026, dalje u tekstu ST).

56. Tužitelju, zastupanom po odvjetniku, priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT – 200,00 EUR), sastav podneska od 20. ožujka 2025. (Tbr. 8.4. OT – 200,00 EUR), sastav podneska od 24. ožujka 2026. (Tbr. 8.4. OT – 200,00 EUR), pristup na ročište (Tbr. 9.5. OT – 50,00 EUR), zastupanje na ročištu održanom dana 26. kolovoza 2025. (Tbr 9. toč. 1. OT – 200,00 EUR), zastupanje na ročištu održanom dana 26. svibnja 2026. (Tbr 9. toč. 1. OT – 200,00 EUR), te je dobiven iznos troškova parničnog postupka u visini od 1.050,00 EUR. Na navedeni iznos dodaje se 25 % PDV-a (262,50 EUR), čime ukupni iznos odvjetničkih troškova iznosi 1.312,50 EUR. Navedeni iznos uvećan je za zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu od 36,59 EUR (Tar. br. 1.1. ST) i presudu od 36,59 EUR (Tar. br. 2.1. ST) i trošak prometno-tehničkog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 1.885,68 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

57. Na utvrđeni trošak tužitelju pripada zatražena zatezna kamata od dana donošenja ove presude 24. lipnja 2026., pa do isplate, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi propisanoj za netrgovačke ugovore, na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a, a rok od petnaest dana za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

58. Stoga je sud odlučio kao u točki II. izreke.

59. Sud je djelomično usvojio zahtjev tužitelja za naknadu troška zastupanja na ročištu zakazanom za 2. lipnja 2025. Budući da navedeno ročište nije održano, sud je tužitelju na ime tog pristupa, umjesto zatraženih 250,00 EUR, dosudio iznos od 62,50 EUR (s uključenim PDV-om) sukladno Tbr. 9.5. OT. Slijedom navedenog, preostali zatraženi dio troška u iznosu od 187,50 EUR (s uključenim PDV-om) sud je odbio.

60. Stoga je sud odlučio kao u točki III. izreke.

U Zagrebu 24. lipnja 2026.

Sudac:

Goran Iskra

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a rok se računa:

od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira na to je li mu pristupila, odnosno

od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu.

Presuda donesena u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nacrt odluke izradio je sudski savjetnik Filip Baburak