Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

 

 

Poslovni broj -1640/2021-3

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

 

 

Poslovni broj -1640/2021-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. Ž. Š. iz S. T., OIB: ..., 2. V. T. iz Z., OIB: ..., 3. S. B. iz S. T., OIB: ..., 4. mljt. H. B. iz S. T., OIB: ..., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici S. B. 5. mljt. P. B. iz S. T., OIB: ..., zastupan po majci i zakonskoj zastupnici S. B., svi zastupani po punomoćnicima K. Š., S. Š. i A. B., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda K. Š., S. Š. i A. B. iz Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. Č., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. i partneri iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj Pn-63/2020-14 od 5. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2024.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici, poslovni broj Pn-63/2020-14 od 5. svibnja 2021. potvrđuje u točkama I, III, IV, V, VI, VII, VIII, IX, XI i XII izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Citiranom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti 1. tužitelju Ž. Š. iznos od 50.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 10. srpnja 2020. do isplate, točkom II izreke isplatiti mu iznos od 1.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 10. srpnja 2020. do isplate, a točkom III izreke isplatiti mu daljnji iznos od 4.089,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 6. studenog 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana. 

 

2. Točkom IV izreke naloženo je tuženiku isplatiti 2. tužiteljici V. T. iznos od 30.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 10. srpnja 2020. do isplate, a točkom V izreke daljnji iznos od 2.397,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 6. studenog 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

3. Točkom VI izreke naloženo je tuženiku isplatiti 3. tužiteljici S. B. iznos od 30.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 10. srpnja 2020. do isplate, a točkom VII izreke isplatiti joj daljnji iznos od 2.397,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 6. studenog 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

4. Točkom VIII i IX izreke naloženo je tuženiku isplatiti 4. tužiteljici mljt. H. B. i mljt. P. B. svakom iznos od 112.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 10. srpnja 2020. do isplate, u roku od 15 dana.

 

5. Točkom X izreke naloženo je tuženiku isplatiti 1. tužitelju Ž. Š. iznos od 34.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 4. srpnja 2020. do isplate, a točkom XI izreke iznos od 412,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 27. travnja 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

6. Točkom XII izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 98.850,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

 

7. Protiv navedene presude, osim u točki II i X izreke, tuženik podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) i predlaže uvaženjem žalbe pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. 

 

8. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

9. Žalba nije osnovana.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti zbog duševnih bolova uslijedi smrti bliske osobe pok. M. Š. s time da je za 1. – 3. tužitelja prijeporna visina pripadajućeg iznosa, dok je za 4. i 5. tužitelja prijeporna osnovanost i visina zahtjeva.

 

11. Neprijeporno je te sud prvog stupnja utvrđuje sljedeće:

 

-u S. T. na S. cesti kod kbr. 22d, došlo je do prometne nezgode u kojoj je smrtno stradala M. Š., supruga 1. tužitelja Ž. Š., majka 2. i 3. tužiteljice V. T. i S. B. te baka 4. i 5. tužitelja mljt. H. B. i mljt. P. B.,

 

-do nezgode je došlo krivnjom osiguranice tuženika koja je upravljala osobnim vozilom reg. oznake ZG 8814-HJ,

 

-tužitelji su se 10. srpnja 2020. obratili tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, ali im nije isplatio zatraženi iznos, već je tijekom prvostupanjskog postupka, odnosno 23. rujna 2020. isplatio 1. tužitelju Ž. Š. na ime neimovinske štete iznos od 280.000,00 kn te na ime imovinske štete iznos od 16.294,00 kn, 2. tužiteljici V. T. i 3. tužiteljici S. B. na ime neimovinske štete svakoj iznos od 195.000,00 kn te s osnove imovinske štete iznos od po 1.000,00 kn,

 

-trećetužiteljica je sa svojom obitelji, odnosno zajedno sa mljt. djecom 4. i 5. tužiteljima živjela na istoj adresi sa roditeljima, a oko četiri godine prije smrti majke preselila na adresu Ulica ... koja je oko 2 km udaljena od adrese na kojoj je do tada živjela u obiteljskoj kući roditelja.

 

12. Sud prvog stupnja utvrđuje osnovanim zahtjev 1., 2. i 3. tužitelja za naknadu neimovinske štete na ime duševnih bolova zbog smrti bliske osobe u daljnjem utuženom iznosu zaključujući da su bili vezani kao sa suprugom, odnosno majkom i da su uslijed njene iznenadne smrti pretrpjeli teške duševne bolove, a visinu pravične novčane naknade određuje sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete u primjeni ZOO-a, prema kojem bi 1. tužitelju zbog smrti supruge pripadao ukupan iznos od 330.000,00 kn, a 2. i 3. tužiteljicama zbog smrti majke iznos od 225.000,00 kn.

 

13. Cijeneći iskaze saslušanih svjedoka i 1. – 3. tužitelja zaključuje kako je između Mirjane Š. kao bake i mljt. tužitelja kao unuka, unatoč tome što oko četiri godine prije njene smrti nisu živjeli na istoj adresi postojala trajnija zajednica života u smislu čvrste emocionalne povezanosti i bliskosti, međusobne upućenosti jednih na druge, da ih je ona ne samo čuvala već i sudjelovala u njihovu odgoju, svakodnevno se s njima družila, brinula o njihovim svakodnevnim potrebama zbog čega su bili  emocionalno povezani, tako da ih je njena smrt jako pogodila pa im na ime pravične naknade za duševne bolove zbog smrti bake dosuđuje svakom iznos od 112.500,00 kn, primjenom odredbe čl. 1101. st. 2. u vezi s odredbom čl. 19. st. 2. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO), sve uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

 

14. Nadalje, obvezuje tuženika naknaditi 1. – 3. tužiteljima daljnje iznose na ime imovinske štete i to 1. tužitelju za troškove vezane uz sahranu supruge, odobrenja za gradnju nadgrobnog spomenika i njegovu izgradnju iznos od 34.412,50 kn, na ime nabave crnine iznos od 1.200,00 kn, a na ime uglavničene kamate sa procesnom kamatom od podnošenja zahtjeva do isplate 1. tužitelju iznos od 4.089,11 kn, a 2. i 3. tužiteljicama svakoj iznos od po 2.397,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom od podnesenog zahtjeva za isplatu (6. studenog 2020.) do izvršenja isplate.

 

15. Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, a uz daljnju primjenu odredbi Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa) obvezuje tuženika naknaditi tužiteljima troškove u ukupnom iznosu od 98.850,00 kn.

 

16. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Neosnovane su daljnje žalbene tvrdnje tuženika da bi bila počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja u odnosu na sve odlučne činjenice iznio valjane i jasne razloge tako da je presudu moguće u svemu ispitati.

 

17. Provedenim dokaznim postupkom u okviru dokaznih prijedloga stranaka sud prvog stupnja utvrdio je sve pravno odlučne činjenice te analizom rezultata svakog dokaza zasebno i u njihovoj sveukupnosti, na temelju rezultata dokaznog postupka pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbene zahtjeve tužitelja prihvatio.

 

18. U prvom redu to se odnosi na osnovanost zahtjeva 4. i 5. tužitelja mljt. H. i P. B., unuka M. Š. jer tuženik i u žalbi ustraje kod tvrdnji iz prvostupanjskog postupka da između njih nije postojala trajnija zajednica života, s obzirom da su živjeli na različitim adresama pa da stoga u odnosu na iste nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO-a. Međutim, sud prvog stupnja utvrđuje da je 3. tužiteljica sa svojom obitelji pa i sa djecom mljt. H. i P. nakon sklapanja braka živjela sa roditeljima u istoj obiteljskoj kući iz koje je nakon izgradnje svoje obiteljske kuće odselila na adresu u S. T., Ulica ...., otprilike četiri godine prije smrti majke. Iz iskaza svjedoka V. Ž. i Ž. P. koje žive u neposrednoj blizini obitelji Š. i često sa istima komuniciraju utvrđuje da su i nakon preseljenja u drugu obiteljsku kuću mljt. H. i P. svakodnevno dolazili kod bake, obično školskim autobusom gdje bi ostajali na učenju i igri, tjedno ponekad prespavali kod nje, a vikendom obavezno, a u situaciji kada su nastavu imali popodne, tada bi obično prije podne provodili kod nje i od tuda išli u školu, jer je 3. tužiteljica zaposlena, dok je baka određeno vrijeme bila nezaposlena, a zaposlila se nekoliko godina prije smrti. Ona im je bila posvećena tako da ih je vodila na izlete kao npr. u zoološki vrt, na Advent, u kino i ostalo, a iz njihova ponašanja nakon bakine smrti, a one ih viđaju svakodnevno, jasno se vidjelo da ih je to pogodilo te da emotivno pate zbog njene smrti.

 

19. I prema mišljenju ovoga suda, što je prihvaćeno u sudskoj praksi, trajnija zajednica života ne podrazumijeva nužno stanovanje na istoj adresi, odnosno zajednički život u određenom prostoru, već se ista ocjenjuje kroz to da li je između bake i unuka postojala čvrsta emocionalna povezanost i bliskost, međusobna upućenost jednih na druge, osjećaj pripadnosti toj zajednici, da se često viđaju, uzajamno pomažu i vode brigu u svim životnim situacijama. Rezultati dokaznog postupka i prema mišljenju ovoga suda upućuju na pravilnost zaključka suda prvog stupnja da je upravo takva zajednica života postojala između bake i mljt. tužitelja,  osobito iz razloga što su rođeni i živjeli u obiteljskoj kući zajedno sa djedom i bakom i preselili se na drugu adresu oko četiri godine prije bakine smrti. Međutim, radi se o udaljenosti od oko 2 km pa je logično da su djeca i dalje ostala vezana za djeda i baku, da su bila upućena na njih svakodnevno i da su osjećala i kontinuirano održala trajnu emocionalnu međusobnu vezu. Isti su zasigurno, kao što potvrđuju i iskazi svjedoka, u blizini kuće djeda i bake imali prijatelje i vikendom obavezno dolazili kod njih kada bi i prespavali kako bi se mogli družiti sa njima i prijateljima. Da je između njih postojala trajnija zajednica života u smislu međusobne emocionalne i svake druge vezanosti i upućenosti jednih na druge proizlazi i iz toga što 2. tužiteljica također ima dvoje djece, ali kao što su naveli tužitelji i svjedoci isti nisu bili vezani sa bakom kao 4. i 5. tužitelji, što je logično s obzirom da su živjeli zajedno od rođenja i dio djetinjstva i da je ta povezanost održana i nastavila se u kontinuitetu nakon što su sa roditeljima odselili na drugu adresu. Stoga takva zajednica i prema mišljenju ovoga suda opravdava dosuđenje pravične novčane naknade zbog smrti bliske osobe propisana odredbom čl. 1101. st. 2. ZOO-a i to u iznosu od 112.500,00 kn.

 

20. Protivno tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja je prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade na ime duševnih bolova zbog smrti bliske osobe utvrdio primjerenim za 1. tužitelja kao supruga M. Š.. iznos od 330.000,00 kn, za 2. i 3. tužitelje kao njene kćerke iznos od 225.000,00 kn, a 4. i 5. tužitelje kao  unuke iznos od 112.500,00 kn, te je primjenom odredbe čl. 19. st. 1. i čl. 1100. st. 2. ZOO-a obvezao tuženika isplatiti iznose navedene u točki I, III, IV, VIII i IX izreke presude, s obzirom da je tuženik isplatio 1. tužitelju po toj osnovi iznos od 280.000,00 kn, a 2. i 3. tužiteljicama svakoj iznos od 195.000,00 kn. Prilikom odmjeravanja visine pripadajućih iznosa, protivno tvrdnjama tuženika pravilno se rukovodio  Orijentacijskim kriterijima donesenim od strane Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., s obzirom da se isti primjenjuju na sve postupke koji su u tijeku, s time da je štetni događaj neposredno prethodio njihovu donošenju (siječanj 2020.).

 

21. Odlučujući o osnovanosti zahtjeva 1. – 3. tužitelja za naknadu imovinske štete, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je 1. tužitelju na ime troškova odobrenja za gradnju nadgrobnog spomenika obvezao tuženika isplatiti iznos od 412,50 kn jer je visinu tog iznosa tužitelj potkrijepio računom kojeg je platio Gradu D. S. 27. travnja 2020. u tom iznosu te pored neprijepornog utvrđenja da je nadgrobni spomenik u međuvremenu postavljen temeljem Ugovora s tvrtkom  U. K. j.t.d.o. od 4. srpnja 2020. u iznosu od 34.000,00 kn, a koji iznos u fazi žalbenog postupka nije prijeporan.

 

22. Protivno tvrdnjama tuženika pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je na zatražene iznose na ime uglavničene kamate za neprijeporno isplaćene iznose 1. – 3. tužiteljima od strane tuženika, istog obvezao 1. tužitelju isplatiti iznos od 4.089,11 kn, a 2. i 3. tužiteljicama svakoj iznos od 2.397,20 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom od 6. studenog 2020. do isplate. Naime, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a u vezi s čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje ZOOP-a), obveza tuženika na isplatu zakonske zatezne kamate na pripadajuće iznose naknade štete teče od podnošenja odštetnog zahtjeva, koji su tužitelji podnijeli 10. srpnja 2020. Kako je tuženik 1. – 3. tužiteljima isplatio na ime neimovinske i imovinske štete naprijed navedene iznose 23. rujna 2020. to su sukladno obračunu izvršenom po M. C. d.o.o. od 4. studenog 2020. kojeg tuženik nije osporio, u tom razdoblju dospjele kamate u iznosu kako su to tužitelji i zatražili preciziranim tužbenim zahtjevom. Neosnovane su tvrdnje tuženika da nakon djelomične otplate glavnog duga egzistira glavni dug jer da su tužitelji ustrajali kod zahtjeva za isplatu daljnjih iznosa, a sve dok postoji glavna tražbina da ne mogu osnovano zahtijevati uglavničeni iznos kamata. Naime, tuženik smatra da bi tužitelji osnovano mogli zahtijevati uglavničeni iznos kamata tek za slučaj da im je isplaćena glavna tražbina u cijelosti, o čemu se u predmetnom slučaju ne radi jer su ustrajali kod zahtjeva za isplatu daljnjeg iznosa, koji im je konačno pobijanom presudom i dosuđen. I prema mišljenju ovoga suda osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu dospjelog iznosa kamate na nesporno isplaćene iznose i to od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate tog iznosa, koju su tužitelji u konkretnom slučaju obračunali u apsolutnom iznosu i takav zahtjev postavili. Sukladno odredbi čl. 31. st. 1. i 2. ZOO-a takvo pravo tužiteljima pristaje i za slučaj kao što je konkretan, kada je tuženik samo djelomično podmirio novčanu obvezu tako da su osnovano uglavničili iznos dospjelih zakonskih kamata obračunatih na dio isplaćene glavne tražbine i na tako uglavničeni iznos zahtijevali daljnje procesne kamate koje teku od podnošenja tog zahtjeva, odnosno u konkretnom slučaju od 6. studenog 2020. kada su takav zahtjev postavili (/tako i Vrhovni sud RH u odluci Rev-1173/2015-2 od 7. svibnja 2019.). Pravilno je sud prvog stupnja 4. i 5. tužiteljima na dosuđeni iznos pravične novčane naknade na ime povrede prava osobnosti zbog smrti bake dosudio pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva, jer iz sadržaja spisa proizlazi da su navedenog dana i ovi tužitelji podnijeli zahtjev tuženiku i priložili odgovarajuću dokumentaciju, da se tuženik u odnosu na taj zahtjev nije očitovao niti ih pozvao radi eventualne dostave daljnje dokumentacije, odnosno nije postupio prema odredbi čl. 12. st. 1. ZOOP-a.  

 

23. Nadalje, pravilna je odluka suda prvog stupnja koja se odnosi na pripadajuće parnične troškove tužiteljima koji su konačno u cijelosti uspjeli u sporu. Naime, sve tužitelje zastupa isti punomoćnik pa se vrijednost predmeta spora prema kojoj se utvrđuje pripadajuća naknada, uzima zbroj svih zatraženih iznosa po tužiteljima, uz povišenje Tarife za zastupanje više osoba, sukladno Tbr. 36. Tarife. Tu odluku sud prvog stupnja donio je odgovarajućom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a dosuđujući tužiteljima  troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka, na ime sastava odštetnog zahtjeva, tužbe, podnesaka te na ime zastupanja na ročištima, uključujući i troškove PDV-a kao i troškove sudskih pristojbi, u ukupnom iznosu od 98.850,00 kn.

 

24. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

25. Navedena presuda u točkama II i X izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.         

     

U Rijeci 17. siječnja 2024.

 

   Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu