REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: 75 Kzd-51/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu za mladež Ivani Parać Krišto kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Martine Jurica kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika SCTN, zbog kaznenog djela iz čl. 156. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024 - dalje: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru posl.br. KOz-DO-58/2025 od 10. srpnja 2025., nakon održane nejavne rasprave u nazočnosti zastupnice optužbe, okrivljenika i njegovog branitelja po službenoj dužnosti, kao i punomoćnice oštećenice, te objave 24. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik NCTN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. NCTN i S, rođen **.**.1985. u [adresa], s boravištem u [adresa], državljanin Egipta, soboslikar, oženjen, zaposlen, otac dvoje djece, neosuđivan u Republici Hrvatskoj

k r i v  j e

što je 25. svibnja 2025. oko 18,00 sati, u [adresa], na Autobusnom kolodvoru Zadar, gdje je na terasi caffe bara Kiki uočio dijete SC, rođenu **.**.2009., pa iako je po njezinom izgledu vidio da se radi o djevojci mlađoj od osamnaest godina koja pohađa školu, te da je zbog toga posebno osjetljiva i ne može mu pružiti adekvatan psihički i fizički otpor u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona, na udaljenosti od oko sedam metara gledao oštećeno dijete žrtvu SC i pri tome se dodirivao po spolovilu na način da ga je sa rukama povlačio naprijed-nazad, nakon čega je otišao u obližnju kladionicu, odakle ju je dalje gledao i stavljao prst na svoja usta te joj više puta gestom slao poljupce, a zatim se premjestio u obližnji caffe bar Patricija, nadalje gledajući u oštećeno dijete žrtvu SC i pokazujući pokrete masturbacije po penisu, a kada je malo kasnije oštećeno dijete žrtva krenula da se ukrca u autobus za Bibinje, on joj se približio s leđa na način da je stajao iza nje i dahtao joj blizu vrata, pa ga je dijete žrtva upozorila da se odmakne od nje, a zatim kada je dijete žrtva SC ušla u autobus, to je došao nasuprot nje stojeći sa vanjske strane autobusnog stakla i pokazivao joj svoj mobilni uređaj te gestom ruke joj sugerirao da mu upiše svoj broj mobitela, a što dijete žrtva nije htjela učiniti, a što je sve kod djeteta žrtve SC izazvalo osjećaje anksioznosti, pojačane emocionalne napetosti, posttraumatske simptome i spolnu uznemirenost,

dakle, spolno uznemiravao i grubo uznemirio drugu osobu, a djelo je počinjeno prema osobi koja je posebno ranjiva zbog dobi,

pa je time počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - spolno uznemiravanje, opisano i kažnjivo po čl. 156. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.

II. Temeljem istih zakonskih odredbi okrivljenika se osuđuje na

KAZNU ZATVORA

u trajanju 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.

III. Temeljem čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru Zatvora u Zadru od trenutka lišenja slobode 30. svibnja 2025. po rješenju suca istrage Županijskog suda u Zadru od 31. svibnja 2025. posl.br. Kir-464/2025. do dana 30. kolovoza 2025. kada je ukinut rješenjem izvanraspravnog vijeća ovog suda posl.br. Kvm-102/2025 od 29. kolovoza 2025.

IV. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenika se obvezuje da snosi trošak ovog kaznenog postupka po čl. 145. st. 1. i 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu 562,00 eura, u roku 3 (tri) mjeseci od dana pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je kod ovog suda podiglo optužnicu posl.br. KOz-DO-58/2025 od 10. srpnja 2025. protiv okrivljenika zbog kaznenog djela protiv spolne slobode - spolno uznemiravanje, opisanog i kažnjivog po čl. 156. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. Rješenjem ovog suda posl.br. Kovm-91/2025 od 21. kolovoza 2025. potvrđena je optužnica, a ista je potom uređena na raspravi 23. ožujka, 7. svibnja i 18. lipnja 2026.

2. Okrivljenik je tijekom cijelog postupka iskazivao da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret. Dijete žrtva kao oštećenik nije postavila imovinskopravni zahtjev u ovom postupku.

3. U dokaznom postupku sud je pregledao fotografije osumnjičenika (l.s. 10-11), te pročitao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj: 00290577 (l.s. 12), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (l.s. 13), zapisnik o prepoznavanju (l.s. 14-15), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika sa DVD snimkom (l.s. 17-21), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika ACTN sa DVD snimkom (l.s. 37-40), zapisnik o ispitivanju svjedokinje NC (l.s. 72-73), zapisnik o ispitivanju svjedokinje AC (l.s. 74-75), obrazac medicinska dokumentacija i nalaz Opće bolnice Zadar za okrivljenika (l.s. 81-84), psihologijsko vještačenje djeteta žrtve SC (l.s. 86-97), zapisnik o ispitivanju svjedokinje djeteta ĐC s DVD snimkom (l.s. 108-109, 114), zapisnik o ispitivanju svjedokinje oštećenice djeteta žrtve SC s DVD snimkom (l.s. 111-114), reproducirane su DVD snimke video nadzor (l.s.324). Pročitano je uvjerenje iz kaznene evidencije za okrivljenika (l.s. 115, 151, 166) i potvrda iz prekršajne evidencije za okrivljenika (l.s. 116), te je okrivljenik iznio obranu na raspravi.

4. Kazneno djelo spolnog uznemiravanja iz čl. 156. st. 1. KZ/11 čini onaj tko spolno uznemirava drugu osobu kojoj je nadređen ili koja se prema njemu nalazi u odnosu zavisnosti ili koja je posebno ranjiva zbog dobi, bolesti, invaliditeta, ovisnosti, trudnoće, teške tjelesne ili duševne smetnje, te će se kaznit kaznom zatvora do jedne godine. Stavkom 2. istog članka određeno je da je spolno uznemiravanje svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

4.1. Da bi postojalo uznemiravanje neophodno je utvrditi da se radi o neželjenom obliku ponašanja. Oblici neželjenog ponašanja ovise od subjektivnog doživljaja, mijenjaju se u ovisnosti od vremena, okoline i drugih subjektivnih i objektivnih utjecaja. Pretpostavka je da su neželjena ponašanja sva ponašanja koja su seksualne prirode ili se odnose na neprimjerena ponašanja usmjerena prema osobama zbog njihovog spola. Stoga se granice neželjenog ponašanja utvrđuju u svakom konkretnom slučaju i različitim društvenim interakcijama. Prije stupanja u društvene interakcije, svaka osoba mora voditi računa da li svojim ponašanjem stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje za osobe oko sebe. Izostanak vanjske reakcije osobe koja trpi neželjeno ponašanje ne znači da posljedica ne postoji.

4.2. Namjera nije bitna za utvrđivanje odgovornost za uznemiravanje. Spolno uznemiravanje postoji bez obzira na namjeru da se netko uznemirava, ono postoji kada se postiže takav učinak. Izgovori da osoba nije znala da određeno ponašanje predstavlja uznemiravanje, ne smije biti uzeto kao razlog za nepostojanje odgovornosti. Pitanje namjere je bitno uzeti u vezi sa subjektivnim elementom, a posebno sa pretpostavkom neželjenog ponašanja. Imajući u vidu činjenicu da je jedan od osnovnih uzroka spolnog uznemiravanja neravnopravnost spolova, veliki broj osoba nije svjesno da njihovo ponašanje predstavlja neželjeno ponašanje za druge osobe.

4.3. Radnja se može sastojati od djela verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja. Verbalno ponašanje odnosi se na riječi odnosno zvuke, kao što su šale, pitanja, primjedbe, a mogu se iskazati usmenim ili pisanim putem (npr. uvredljive riječi i komentari, pozivi za sastanke, neželjeno nabacivanje, seksualni komentari, aluzije i sl.), dok neverbalno ponašanje obuhvaća sve gestikulacije i ponašanja koja nisu obuhvaćena riječima, to jest izraze lica, pokrete tijelom ili davanje znakova, te uključuje također gestikulacije, insinuacije i znakove koji upućuju na imitaciju seksualnih odnosa i sl. Dakle, spolno uznemiravanje dovodi do povrede dostojanstva osobe koja trpi takvo uznemiravanje, odnosno u stvaranju zastrašujućeg, neprijateljskog, degradirajućeg, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja.

5. Nesporno je tijekom ovog kaznenog postupka bilo da se okrivljenik i dijete žrtva ne poznaju i da se inkriminirani događaj zbio 25. svibnja 2025. oko 18,00 sati, u [adresa], na Autobusnom kolodvoru Zadar, gdje je okrivljenik na terasi caffe bara Kiki uočio dijete žrtvu SC, a o ovim činjenicama iskazivali su dijete žrtva, svjedoci, te i sam okrivljenik. Također, nesporno je bilo da je dijete žrtva SC imala navršenih 15 godina, 6 mjeseci i 3 dana budući je rođena **.**.2009. što je vidljivo iz dokumentacije sadržane u spisu. No, sporno je bilo je li okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, budući je tijekom postupka tvrdio da nije kriv za učin istoga.

6. Suprotno obrani okrivljenika, a temeljem provedenog dokaznog postupka ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik kriv za počinjenje predmetnog kaznenog djela kako mu je to stavljeno na teret optužnicom na štetu djeteta žrtve, a što je dokazano i utvrđeno prvenstveno na temelju iskaza ovog djeteta, te ispitanih svjedokinja.

6.1. Sud nije saslušavao ponovo oštećeno dijete žrtvu smatrajući da bi to bilo suvišno i nepotrebno, a u svrhu minimiziranja njezine traumatizacije, što je u vezi sa jamstvom poštovanja i pravne zaštite privatnog života pojedinca (čl. 35. URH i čl. 8. EKLJP), te u svakom slučaju stranke su bile suglasne da se reproduciraju DVD mediji sa njihovim iskazima danima u ranijoj fazi postupka.

7. Da je počinjeno kazneno djelo na štetu djeteta žrtve SC kako stoji u činjeničnom opisu izreke ove presude nedvojbeno je dokazano i utvrđeno prvenstveno na temelju iskaza djeteta žrtve SC kojeg je dala pred Županijskim sudom u Zadru kada je u bitnom glede inkriminacije navela da su se ona i prijateljica ĐC (Župan) dogovorile u nedjelju za kavu i bile u caffe baru Kiki na Kolodvoru gdje su se zadržale 20-ak minuta. Potom su otišle u McDonalds, pa se ponovno vratile u taj kafić i sjele vani. Tamo je bilo dosta ljudi, njoj poznatih, starijih koji su tamo svakodnevno, jer je ona inače tamo dolazila svakodnevno nakon škole. Nakon par minuta pojavio se muškarac i javio se njoj i ĐC, one ga nisu pozdravile, samo su ga čudno pogledale i pitale jedna drugu "jel ga znaš", te odgovorile da ne poznaju. Tada je došla konobarica N (AC) koja ih je pitala da li ga znaju, odgovorile su joj da ga ne poznaju i konobarica je svima rekla da ukoliko se taj čovjek bude čudno ponašao da joj kažu kako bi ona o tome obavijestila šeficu. Taj se muškarac vrtio ispred kafića, bio je iza nekakve kolone (stupa) i potom je otišao. On je tamo bio naslonjen u jednom trenutku na tu kolonu i ono što je ona uspjela vidjeti on nije imao na sebi bokserice nego samo kratke hlače i on se počeo pipati po spolnom organu. To je radio u više navrata s prekidima, okrenuo bi se prema njima i radio te pokrete; uzeo `ga` je preko gaća i počeo 7aprijed-nazad dirati, masturbirati.

7.1. Nakon toga on je otišao u kladionicu i ona je vidjela da je na mobitelu i dok je sjedio u kladionici ĐC joj je rekla da im šalje poljupce, a ona je ĐC rekla da ga ne gleda i nakon toga ĐC se isključila, bila je na mobitelu, nije htjela se stresirati. Ne zna je li ĐC vidjela ove njegove prethodne radnje dok je bio naslonjen na kolonu. Nakon nekog vremena on je izašao iz kladionice i sjeo ispred caffe bara Patricija, tamo je bio na mobitelu i njoj se nekako učinilo da ih snima i slika. Tada je nakon nekih 20-ak minuta nestao i one su iskoristile priliku da odu. ĐC je otpratila do podvožnjaka jer joj je tamo autobus za Bibinje i taman joj je došao autobus u 19,15 sati, ali kako je vozač pregledavao karte i pokaze nije mogla odmah ući, pa je stajala u redu ispred autobusa, a taj muškarac je stajao iza nje i dok je stajao tako iza nje nije je dodirivao tijelom, ali je osjetila topli zrak na vratu, pa mu je tada rekla da se makne, a on je odgovorio sa "what", onda mu je na engleskom rekla kako nije zainteresirana. Nakon toga on joj više ništa nije govorio, ušla je u bus, sjela se na zadnje sjedalo i on je došao do prozora tamo gdje se je nalazila, prislonio je mobitel na staklo, ona je razumjela da traži njen broj telefona zato što mu je telefon bio uključen, okrenuo ga je preko stakla prema njoj, a na ekranu je bila tipkovnica s brojkama, i još joj je pokazivao rukom kao telefon na uho. Ona mu je na to pokazala srednji prst. Nakon toga stavio je mobitel u džep i rukama je molio, sklopio je ruke, da mu da broj, tada je bus krenuo, ona se okrenula i vidjela je da se on ukrcao na autobus za Belafužu.

7.2. Dijete žrtva SC je jasno i izričito navela da joj je kada se ovo sve dogodilo bilo neugodno i da se osjećala nelagodno, da ju je obuzeo strah, a pogotovo što je i prije par godina nešto slično doživjela, da je bila baš preplašena. Vezano za ovaj događaj nije tražila nikakvu stručnu pomoć, a danas joj je dosta lakše kada je saznala da se on nalazi u istražnom zatvoru, jer zna da joj onda više ne može nauditi, a niti nekom drugom.

7.3. Sutradan, 26. svibnja 2025. išla je autobusom iz [adresa] u [adresa] u školu, te se ukrcala u 7.20 sati na autobus za Diklo do Male pošte. Na stanici za taj autobus vidjela je tog muškarca kako sjedi na klupi, nije obraćala pažnju na njega, ušla je u bus, ali u bus je ušao i on. Izašla je na Maloj pošti i okrenula se i vidjela da je iz autobusa izašao i taj muškarac. Znala je da je to onaj od jučer, bio je u istoj robi. Krenula je prema školi i namjerno u nekoliko navrata prešla cestu lijevo desno da vidi da li će za njom i on je išao za njom preko ceste. Kada su došli do semafora ona je bila prije i počela je trčati, bilo joj je zeleno svjetlo, a njemu se upalilo crveno na semaforu za pješake. Nakon toga je ušla u školu, a zatim ove događaje je prijavila pedagoginji nakon čega su obaviješteni njeni roditelji. Toga 26. svibnja 2025. nije obraćala pažnju na njega i ne zna je li išta govorio ili radio kakve pokrete. Ona ništa nije vidjela. (Ovaj dio je po uređenju optužnice izostavljen iz činjeničnog opisa inkriminirajućih radnji, no oslikava način postupanja okrivljenika i njegovu ustrajnost te fiksaciju na ovo dijete žrtvu.)

7.4. Dijete žrtva SC je po viđenju ovog suda kazivala detaljno i logično, te je njezin iskaz cijenjen kao istinit i vjerodostojan, budući je izričito odgovorila uređujućem sucu istrage na veći broj pitanja i projicirala da bi joj ono o čemu je bilo govora bilo jasno, a takav zaključak sud temelji i na činjenici da je glede iskaza djeteta žrtve stalna sudska vještakinja za psihologiju prof. Lucijana Rupić Krstić procijenila da je sposobna dati vjerodostojan iskaz o događajima koji su predmet ovog postupka.

8. U psihologijskom vještačenju prof. Rupić Krstić od 23. lipnja 2025. (l.s. 86-97) je navedeno da dijete žrtva SC pokazuje prosječno razvijene intelektualne kapacitete i odgovarajuću razinu školskih i svakodnevnih funkcionalnih sposobnosti. Njezin emocionalni razvoj obilježen je obrambenom organizacijom ličnosti, izraženim mehanizmima represije, sklonosti povlačenju i potrebi za emocionalnom kontrolom. Osobine ličnosti uključuju introvertiranost, opreznost u socijalnim kontaktima, osjetljivost na vanjsko vrednovanje i izraženu potrebu za redom i emocionalnom sigurnošću. Psihičko stanje adolescentice nakon proživljenih traumatskih iskustava ukazuje na prisutne psihološke posljedice koje se manifestiraju kroz simptome anksioznosti, pojačane emocionalne napetosti, posttraumatske simptome i spolnu uznemirenost. Analizom dinamike simptoma moguće je donekle razgraničiti dvije razine traumatskog učinka i to primarno i dugotrajno psihološko opterećenje povezano je sa seksualnim zlostavljanje koje je počinio član obitelji kada je imala deset godina, koje iskustvo je ostavilo jasne posljedice u obliku nepovjerenja prema muškarcima, osjetljivosti na spolnu tematiku, smetnji u emocionalnoj obradi trauma i izraženih znakova ranjivosti i povlačenja iz socijalnog okruženja, dok neprikladno ponašanje njoj tada nepoznate muške osobe u javnom prostoru, koje je uključivalo seksualno sugestivno ponašanje, doživljeno je kao sekundarna trauma te je djelovalo kao okidač za reaktivaciju postojećih simptoma, ali nije proizvelo zasebnu kliničku sliku s dugotrajnim posljedicama. Reakcije na inkriminirani događaj bile su situacijske, s izraženom akutnom tjeskobom i paničnim ponašanjem, ali bez trajnog pogoršanja općeg psihofunkcionalnog statusa.

8.1. K tome, vještakinja je navela da dijete žrtva razumije značenje i posljedice događaja o kojima izvještava, motivirana je za suradnju, održava pažnju i dosljedno iznosi iskaz te je na temelju integrirane procjene intelektualnog, emocionalnog i osobnog funkcioniranja, razvidno da je sposobna dati vjerodostojan iskaz o događajima koji su predmet inkriminacije. Nadalje, s obzirom na dob, psihoseksualnu razvojnu fazu, doživljene traume i izražene posttraumatske simptome dijete žrtva SC se može smatrati posebno ranjivom osobom, kako zbog razvojne dobi, tako i zbog niza emocionalno i psihološki destabilizirajućih okolnosti koje povećavaju njezinu osjetljivost i ranjivost u kontekstu izlaganja daljnjim psihološkim opterećenjima.

8.2. Rezultati na skali traumatskih simptoma (TSCC) ukazuju na klinički značajnu anksioznost, posttraumatske simptome i spolnu uznemirenost. Prisutne su pojačane reakcije na podsjetnike na traumu, uključujući intruzivne misli, emocionalnu uznemirenost i somatske znakove stresa. Posebno je izražena preokupacija spolnim sadržajima, koja nadilazi razvojnu normu i ukazuje na moguće ranije seksualizirano iskustvo ili izloženost neprimjerenim sadržajima. Ostale dimenzije (depresija, disocijacija) trenutačno su unutar norme, no mogu biti prikrivene zbog izražene defenzivnosti i tendencije emocionalnog potiskivanja. Projekcijski test crteža (Wartegg) dodatno potvrđuje sliku emocionalno osjetljive, introspektivne i socijalno oprezne adolescentice, s potrebom za stabilnošću, predvidivošću i jasnim međuljudskim granicama. Vidljiva je izražena unutarnja samokontrola i sklonost introspekciji, uz očuvanu kreativnost i funkcionalne obrambene mehanizme.

8.3. Ovo sve demonstrira sudu da se u konkretnom slučaju svakako radi o osobi posebno ranjivoj zbog svoje dobi, a i vještakinja je to eksplicite navela, te osim što je oštećenica maloljetna, na njezinu ranjivost ukazuje i dio vještačenja kada vještakinja navodi da je kod djeteta žrtve postoji nepovjerenje prema muškarcima, osjetljivost na spolnu tematiku, smetnje u emocionalnoj obradi trauma i izraženi znakovi ranjivost i povlačenja iz socijalnog okruženja, te da je ona neprikladno ponašanje nepoznate muške osobe u javnom prostoru koje je uključivalo seksualno sugestivno ponašanje doživjela kao sekundarnu traumu te je to djelovalo na nju kao okidač za reaktivaciju postojećih simptoma, iako nije proizvelo zasebnu kliničku sliku s dugotrajnim posljedicama, te da su reakcije na inkriminirani događaj bile situacijske, s izraženom akutnom tjeskobom i paničnim ponašanjem , a na razini ličnosti dominiraju introvertiranost, emocionalna inhibicija i potreba za redom i strukturom.

8.4. Vještakinja je saslušana na raspravi 21. studenog 2025. kada je navela da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja te da prilikom provedbe vještačenja u razgovoru maloljetna djevojka navodi da je ranije imala traumatsko iskustvo seksualno u dobi od oko 10 ili 11 godina. Iz navedenih razloga je u svojim zaključcima odvojila dio koji se tiče eventualno primarne traume, odnosno njenog doživljaja iste i inkriminiranog događaja. Primarna trauma je stvorila dugotrajan i stabilan obrazac simptoma koji traju duže vrijem, odnosno godina i radi čega je djevojka bila uključena u psihoterapijski tretman. Ovaj drugi inkriminirani događaj, sekundarni, je izazvao kratkotrajno situacijsko pojačanje istih simptoma, to se zove retraumatizacija, međutim osoba i bez prethodnih trauma u ovoj situaciji bi također mogla doživjeti strah i nelagodu obzirom da je ponašanje muškarca okrivljenika doživjela kao prijeteće. Dakle, razlika je u intenzitetu i trajanju same reakcije. Kod osoba bez trauma strah je najvjerojatnije kratkotrajan, a kod ranije traumatizirane osobe reakcija je pojačana i uključuje aktivaciju ranijeg simptoma. U situaciji kako je opisana inkriminirana, svaka osoba bi zasigurno reagirala strahom i nelagodom bez obzira na eventualna ranija slična ili istovrsna iskustva, razlika je eventualno samo u trajanju simptoma. Strah je subjektivni doživljaj pojedinca, odnosno oštećene.

8.5. Nalaz i mišljenja vještakinje prof. Rupić Krstić sud smatra u cijelosti objektivnim, potpunim i nedvojbenim, te načinjenim sukladno pravilima znanosti i struke, te kako je ova vještakinja u potpunosti zapravo svojim utvrđenjima potvrdila navode djeteta žrtve SC sud smatra da bi njezin iskaz bio vjerodostojan, da bi isti bio i istinit, detaljan i cjelovit, te da dijete žrtva nije imala razloga lažno teretiti okrivljenika, dapače, ranije nije imala nikakvog kontakta s njim da bi ga sada bezrazložno teretila za ovakvo teško i ozbiljno kazneno djelo da se ono zaista nije dogodilo.

9. Pored prethodnog, navode djeteta žrtve SC potvrdila je u bitnim dijelovima svjedokinja ĐC koja je također saslušana pred sucem istrage Županijskog suda u Zadru, a ista iz jednakih razloga kao i dijete žrtva nije ispitivana na raspravi pred ovim sudom. Ova svjedokinja je u bitnom navela da kad su njih dvije otišle na kavu vidjele su da ih je neki lik pozdravio i pitale su se tko je on, je li ga znaju i počele su se smijati, bila im je zezancija. Poslije su pitale konobaricu N (u postupku saslušana svjedokinja AC) koja radi u caffe baru Kiki, tko je taj muškarac, jer su primijetile da ih gleda, da stoji iza stupa. Sjedile su na terasi tog kafića, a taj muškarac bi odlazio i vraćao se. Nju je bila nekako "prpa" uhvatila (strah), zabrinula se. N je rekla svima u kafiću za tog lika. One su bile jedine žene tamo. Nakon toga on je otišao u Super Sport gdje je sjeo, sjedio je točno nasuprot njih, vidjele su ga i on je vidio njih. Vidjela je da im je par puta slao puse rukom. SC joj je rekla da prestane gledati i onda se nekako isključila, nije ga više gledala. Poslije ju je bilo strah vratiti se sama u Dom, a i ostaviti SC koja je čekala autobus, tako da je čekala prijateljicu s kojom se trebala naći. Poslije joj je SC ispričala da joj je on ponovno slao puse, a nakon što se je ona isključila i prestala ga gledati tamo dok je sjedio u Super Sportu. SC joj je rekla da ih je i slikao mobitelom, da je vidjela kako on drži mobitel kao da ih slika, ona to nije vidjela, ne zna da li ih je slikao. Nakon toga je otišla kroz podvožnjak prema Domu. SC je ostala čekati bus za Bibinje i ona je popratila da je možda ovaj muškarac ne prati. Nije ju pratio, sigurno je došla u Dom, a tamo je upozorila svoje prijateljice da paze. Naknadno joj je SC rekla kako ju je taj muškarac pitao broj telefona, a ona mu nije dala, ukrcala se u autobus i otišla u Bibinje. Ne sjeća se da bi išta primijetila drugo da bi ovaj muškarac radio, a nakon što se isključila i više nije promatrala. Na početku ju je bilo malo strah svega ovoga, strah i za druge cure. Bilo je traumatično i strašno u tom trenutku kad je zamislila da je kolodvor mogao biti prazan i da ih je taj muškarac pratio. Danas je taj strah puno manji i njena zabrinutost je manja i ona je bolje. Na pitanje da pojasni što znači da je slao puse i radio rukama "vamo-tamo", odgovara da im je slao puse na način da je ljubio dlan i cijelu ruku okretao prema njima i na način da je ljubio kažiprst i okretao ga prema njima, te misli da je SC ovo pogodilo više od nje i koliko je shvatila on je nju čak pratio do škole.

9.1. Ovaj i ovakav iskaz svjedokinje ĐC u potpunosti je kompatibilan i u bitnim dijelovima potvrđuje navode djeteta Žrtve SC, pa sud smatra da je svjedokinja iskazivala istinito i vjerodostojno, sukladno svojim saznanjima, te i da ni ova svjedokinja nije imala razloga neistinito teretiti okrivljenika, jer ranije nije imala nikakvog kontakta s njim da bi ga sada bezrazložno teretila za ovakvo teško i ozbiljno kazneno djelo da se ono zaista nije dogodilo.

10. Također, svjedokinje NC i AC, djelatnice koje su se zatekle tada na licu mjesta su u bitnom potvrdile prethodna utvrđenja suda o istinitosti navoda žrtve djeteta SC i svjedokinje ĐC.

10.1. Tako je NC navela da se sjeća da bila nedjelja kada je u popodnevnim satima oko 17,30 sati došla u caffe bar čistiti. Toga dana caffe bar je bio zatvoren, a kada je došla ispred ulaznih vrata je zatekla nekog muškarac kako sjedi na stolici i prilikom dolaska ga je samo pozdravila tako što je klimnula glavom i ušla u unutrašnjost caffe bara. Dok je dolazila primijetila je kako taj muškarac nešto piše na papiriću. Ona se u caffe baru zadržala oko 15 minuta, a za koje vrijeme je skuhala dvije kave koje je odnijela poznanici koja radi u blizini. Prilikom izlaska iz caffe bara primijetila je da je onaj muškarac otišao. Na stolu je pronašla dva papirića po kojima je on pisao, a radi se o papirićima iz kladionice Supersport. Na tim papirićima je pisalo nešto u smislu: ti se meni jako sviđaš, ja sam iz Egipta, radim kao slikar, lijepa si, ja se zovem ACTN, a pored svega toga je pisao i broj telefona. Tekst je bio ispisan štampanim slovima i na lošem hrvatskom jeziku. Koliko je ona shvatila te poruke na papiriću nisu bile upućene njoj, jer je taj muškarac već pisao to kada je ona naišla. Kad je to pročitala papiriće je bacila u smeće.

10.2. Ista svjedokinja je na raspravi pred ovim sudom potvrdila svoje ranije navode dodajući i pojašnjavajući da dok gleda u sudnici okrivljenika ga ne prepoznaje, nije joj poznat iz viđenja, a niti kao posjetitelj caffe bara kojeg je suvlasnica u [adresa] na autobusnom kolodvoru. Jedino može kazati da kako je i prije navela u iskazu, da je jedne nedjelje ispred svog caffe bara zatekla jednog muškarca budući nedjeljom čisti kafić, no ne da bi to baš bio okrivljenik jer je tada taj muškarac imao kapu i sunčane naočale. Unutar kafića je obavljala što je imala i zaključala vrata. Nisu komunicirali i u nekom momentu je vidjela da je taj muškarac otišao. Primijetila je na stolu ispred kafića papirić iz kladionice Supersport na kojemu je nešto pisalo, a kada pogledala vidjela da piše nešto u smislu ti se meni jako sviđaš, ja sam iz Egipta, zovem se ACTN i pisao je nekakav broj 0059 i još neki brojevi. Ovo je bilo napisano na lošem hrvatskom, riječi su bile spojene. Kako joj taj papirić nije ništa značio i nije joj trebao, bacila ga je u smeće. Nakon toga je otišla, a ovog muškarca nije vidjela ni toga dana ni narednih. Vidjela je da sjedi dok je dolazila, nije vidjela kakve bi bio tjelesne građe. Na tom papiriću pisalo da bi on bio slikar ili kipar, da se time bavi. Nije u blizini primijetila dijete odnosno djevojčicu. Nije mogla kazati kakvog je raspoloženja bio taj muškarac, nije na njega obraćala pozornost. Ovaj papirić na stolu ispred kafića bio je poklopljen bocom od vode Jana, čini joj se da je boca bila neke boje, možda zelene i čini je bila skoro prazna.

10.3. Odgovarajući na pitanja dodala je da ne zna je li spominjani broj koji je bio napisan na papiriću broj mobitela ili neki drug i, pretpostavila je da bi bio od mobitela, bilo je napisano više brojeva koji su počinjali sa 00, a zna da i strani brojevi mogu imati taj predbroj. Nije nazvala ovaj broj, nije ga ni spremila, tako da zaista sada ne zna zapravo kakav i koji je to broj. Poznaje AC kao zaposlenicu kafića pored njezina. Nije primijetila da bi se ovaj muškarac pored kojeg je prošla tada ponašao neprimjereno u smislu nekih seksualnih konotacija. Što se tiče prostornog razmještaja spominjanih objekata njezin caffe bar Patricija nalazi se prvi, najdalje od taksi stajališta, pa je kafić Kiki u kojem radi AC, pa nakon tog kafića kladionica Supersport. Glede toga da bi u lipnju kod PU zadarske iskazala da je pronašla dva papirića, a na raspravi da se radilo o jednom, navela je da zaista taj detalj ne može sada potvrditi sa sigurnošću, no obzirom je taj iskaz u lipnju davala u vremenskom razmaku bliže inkriminiranom događaju, te joj je sjećanje o tim detaljima bilo svježije, da je tada kazala više detalja i ispravnije nego na raspravi.

10.4. Ova svjedokinja je potvrdila ranija utvrđenja suda o kontaktima okrivljenika i djeteta žrtve i djeteta svjedokinje, pa je jasno da je iskazivala istinito i vjerodostojno, a sukladno svojim saznanjima, te sud smatra da ni ova svjedokinja nije imala razloga neistinito teretiti okrivljenika, a odstupanja u njezinim iskazima su bez posebne pravne važnosti i logična su obzirom na protok vremena budući sjećanje neumitno blijedi prolaskom vremena.

11. Sukladno ranijim navodima djeteta žrtve, a i saslušanih svjedokinja ĐC i NC, iskazivala je i svjedokinja AC, koja je u bitnom kazala da povremeno radi kao konobarica u caffe baru Kiki koji se nalazi u sklopu Autobusnog [adresa] u [adresa]. Ne sjeća se kojeg je točno bilo datuma, ali misli da je bilo krajem svibnja 2025., da je bila nedjelja, da se toga popodneva odigravala utakmica između Hajduka i Šibenika, a ona da je toga dana u caffe baru Kiki radila popodnevnu smjenu. U jednom trenutku je primijetila njoj nepoznatog muškarca koji je duže vrijeme stajao ispred obližnjeg caffe bara Patricija, a koji je tada bio zatvoren i gledao je neke cure. Tada joj se obratio gost DC, koji joj je skrenuo pažnju na tog muškarca rekavši da on curama šalje puse. Kada je izišla vani taj muškarac je još uvijek bio tamo, a ona je otišla do te dvije djevojke koje su sjedile na terasi caffe bara u kojem radi te ih pitala je li sve u redu. One da su joj odgovorile da ih taj muškarac gleda i da im šalje puse. Ona je potom nastavila posluživati ostale goste, a nakon nekoliko minuta se opet vratila do te dvije djevojke koje su joj pokazale da ih taj muškarac sada gleda iz obližnje kladionice Supersport, te su joj rekle da ih je gledao, da se dodirivao po međunožju te da im je slao puse Ijubeći se u srednji prst svoje ruke. Kada ga je ona pogledala sjedio je na vratima kladionice na stolici koju djelatnice kladionice inače stave da drži vrata poslovnice. Dok su njoj te cure to pričale ostali gosti su čuli razgovor, pa su svi pogledali prema tom muškarcu, a kada je ona sljedeći put izišla iz caffe bara na terasu tog muškarca više nije vidjela, a ne sjeća se jesu li i te djevojke otišle. Inače, ona te cure ne poznaje, no zna da često dolaze u caffe bar Kiki.

11.1 Na raspravi je navela da danas kada gleda okrivljenika može potvrditi da ga poznaje s autobusnog kolodvora u [adresa]. Vidjela ga je onoga dana kada je došla raditi kao zamjena konobara toga dana u kafić Kiki i prvi puta vidjela okrivljenika. Rekla bi da se čudno ponašao, bio je u blizini, odnosno u prolazu kod caffe bara Patricija. Vidjela je da stoji i sjedi u blizini tog kafića. Nije se mogla sjetiti je li toga dana vidjela prethodno saslušanu svjedokinju NC za koju inače zna da radi u kafiću Patricija. Okrivljenik joj je pažnju privukao s čudnim ponašanjem, gledao je u pravcu terase kafića Kiki, a tamo su sjedile dvije cure, po mojoj procjeni starosti 15-16 godina i pitala sam ih što se događa, na što su mi one rekle da ih on gleda. Kazala im je da se ne boje, da se neće dogoditi ništa, da nisu same. Toga dana bilo je dosta posla, bila je nekakva utakmica i dosta gostiju, pa je u nekom momentu primijetila da tog muškarca više nema, a kada sam se opet obratila ovim curama one su joj rekle da on sjedi kod kladionice Supersport, da ih gleda i da se dira po svom međunožju i da im šalje puse. Ona to nije vidjela da bi on radio, tako joj kazale ove dvije cure. Nije se mogla sjetiti jesu li joj obje cure ili samo jedna kazivale da se taj muškarac dirao po međunožju, možda je jedna rekla, a druga potvrdila, ne sjeća se tog detalja. Nakon određenog vremena dok je bila u poslu one su otišle, a nije ni tog muškarca više vidjela. Taj muškarac je bio nižeg rasta, proćelav, upravo u sudnici prisutni okrivljenik. Sjeća se da je u ruci imao bocu vode Jana i stalno ju je vrtio, bila je ljubičaste ili zelene boje, ona boca koja ima na sebi natpis da je za imunitet, te misli da je tu bocu vidjela kasnije ispred kafića Patricija.

11.2. Odgovarajući na pitanja dodala je glede DC i je li bio toga dana tamo da ne zna kako se prezivaju klijenti, no zna da je jedan dečko DC bio tamo, a poznaje tu djecu školarce koji dolaze kod njih, viđala ih je prije i taj DC joj je rekao da taj muškarac (okrivljenik) gleda u ove dvije cure i da im šalje puse. Kada je razgovarala s ove dvije djevojke izgledale su joj preplašene, a kada su neki stariji gosti čuli njihov razgovor kazali su im da se neće ništa dogoditi, da su oni tu, da će biti sve u redu. Okrivljenik je tamo bio sigurno trajanja jedno poluvrijeme nogometne utakmice, možda 30-45 minuta i kada je vidjela da su ove djevojke otišle ni njega više nije bilo.

11.3. Kada su svjedokinji na prijedlog zastupnice optužbe predočene dvije fotografije u boji na l.s. 10-11, ista je navela da na l.s. 10 prepoznaje muškarca na slici kao muškarca kojeg je spominjala u svom iskazu, na fotografiji se iza istoga vidi natpis caffe na vratima i upravo to je prolaz gdje je stajao inkriminiranog dana okrivljenik, dok u odnosu na fotografiju na l.s. 11 da je malo mutna, no da joj izgleda kako je isti muškarac na obje fotografije. Glede postojanja nadzornih kamera u caffe baru Patricija kazala je da ne zna postoji li, caffe bar Kiki ima kameru, ali ne zna je li radila, što se tiče kladionice Supersport oni definitivno imaju kameru, no ne zna ni za njih je li radila.

11.4. Ova svjedokinja je također potvrdila ranija utvrđenja suda o kontaktima okrivljenika i djeteta žrtve, te sud drži da je i ova svjedokinja iskazivala istinito i vjerodostojno, a sukladno svojim saznanjima, te se smatra da ni ona nije imala razloga neistinito teretiti okrivljenika.

11.5. Dakle, sve tri svjedokinje su po viđenju suda iskazivale ujednačeno, odnosno sasvim je jasno da se njihovi iskazi međusobno podudaraju u bitnim detaljima i da u pogledu njih nema nikakvih proturječja. Dakle, njihovi iskazi su neproturječni, kategorični i životni, a uz provedeno psihologijsko vještačenje dodatno potkrepljuju iskaz djeteta žrtve.

12. Što se ističe materijalnih dokaza, na fotografijama je jasno vidljiv okrivljenik (l.s. 10-11) koje je fotografije načinila dijete žrtva, a koje okrivljenik nije osporio, dapače potvrdio da je na njima on.

12.1. Kada je okrivljeniku predočena fotografija oznake `82092.jpg` (l.s.324) naveo je da je na istoj on i da sjedi u kladionici Supersport kada je pričao mobitelom sa suprugom i djecom. Također, kada je su reproducirane DVD snimke video nadzora kladionice Supersport (l.s.324) oznake:

- Camera 02_ZD Star_20250525173000_20250525173047_300539 i fotografija iste oznake uz dodatak `.jpeg`, a na kojoj snimci se vidi da bilježi vrijeme: `25-05-2025 Sun 17:30;

- Camera 03_ZD-Star_20250525174628_20250525174712_820920 i fotografija iste oznake uz dodatak .jpeg, a na kojoj se snimci da bilježi vrijeme 25-05-2025 Sun 17:45;

- Camera 02_ZD-Star_20250525174027_20250525174131_141+025 i fotografija iste oznake uz dodatak .jpeg, a na kojoj se snimci da bilježi vrijeme 25-05-2025 Sun 17:40; okrivljenik je potvrdio da je on na toj snimci, a koja prikazuje čovjeka koji hoda te ulazi i izlazi iz kadra u kratkom vremenskom razmaku, te je naveo da je tada razgovarao s obitelji, s majkom i suprugom preko video poziva i slao je svoje slike, te da je svojoj kćerki slao poljupce.

12.2. K tome, iz zapisnika o prepoznavanju sačinjenog 31. svibnja 2025. u PU Zadarskoj, PP Zadar (l.s. 14-15) proizlazi da je dijete žrtva SC prije započete radnje prepoznavanja upitana da li poznaje osumnjičenika i da li je u kakvom odnosu s istim odgovorila da istog ne poznaje niti je s njime u bilo kakvom srodstvu, da joj prije prepoznavanja osoba koju prepoznaje ni na koji način nije pokazana prije prepoznavanja, nakon čega je osumnjičenika opisala kao muškarca starosti 40 -50 godina, proćelavog, a kritične prigode je bio odjeven u svijetloplavu jaknu, kratke sive hlače, crne tenisice, a na glavi je imao sunčane naočale. Potom joj je pokazano pet muških osoba između kojih je pod rednim brojem 3 - dakle, upravo okrivljenika - sa sigurnošću prepoznala kao osobu koja ju je 25. svibnja 2025. na kolodvoru u [adresa] spolno uznemiravala.

13. Na temelju svih provedenih personalnih i materijalnih dokaza sud prihvaća navode žrtve djeteta da se prema njoj okrivljenik navedene prigode ponašao kako se detaljno navodi u činjeničnom opisu izreke ove presude. Dakle, sud utvrđuje da je okrivljenik svojim ponašanjem i postupcima doista počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - spolno uznemiravanje, opisano i kažnjivo po čl. 156. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.

14. Kod odluke o krivnji okrivljenika sud je cijenio sve provedene dokaze i to kako svaki dokaz zasebno, tako je iste doveo u međusobnu vezu jedne sa drugima, te i sa obranom okrivljenika.

14.1. U dokaznoj radnji prvog ispitivanja okrivljenik NCTN je porekao počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, braneći se da je taj dan u nedjelju bio vani jer jedino tada ne radi, bio je na Kolodvoru kod kafića, ušao u kladionicu, gledao utakmice desetak minuta, pa je sjeo na sjedalicu zatvorenog kafića, tamo je pričao sa svojom suprugom, djecom i majkom. Oštećena je mislila da on njoj šalje poljupce, a to je bilo rodbini. Tu curu ne poznaje i ne želi prijateljstvo s njom. Stavio je ruke u krilo, a ona je mislila da radi nešto spolno, nije točno da bi dirao spolovilo, nego je jednom rukom držao svoju nogu, a drugom telefon. Nakon toga je išao unutra u kladionicu, pisao je olovkom ono što bi mu preveo Internet prevoditelj na hrvatski i to je govorio supruzi, pisao je na papiriće i čitao ženi. Tako je pričao 10 do 15 minuta, prvi put na video poziv, a drugi put obični. Na kraju je te papire ostavio na stolu. Digao se za ići kući i morao je proći u blizini oštećene, ali nije joj pokazivao mobitel. Sutra je bio radni dan i imao je od gazde auto da vozi sebe i četiri radnika na gradilišta, krenuo je u 07,15 sati i neke odvezao na Vir, ti njegovi kolege su isto iz Egipta. Dakle, uopće se nije vozio autobusom, auto je bilo parkirano ispred njegovog stana i nije vozio pored Kolodvora. Primijetio je oštećenicu, ali gledao je u nju kao u svaku drugu osobu, ne sjeća se kako ona izgleda, više onu drugu koja je bila s njom, deblja, jer je ona iz autobusa gledala u njega.

14.2. Okrivljenik je na raspravi 18. lipnja 2026. iznio obranu navodeći da ne želi odgovarati na pitanja suda ni ODO niti branitelja, te naveo da je bila nedjelja 5. svibnja 2025. Inače radi po 10 sati dnevno i to je bila nedjelja i neradni dan gdje izlazi u grad da popijem kavu u McDonaldsu i prošeta gradom. Taj dan kad je ispijao kavu hodajući, vidio je u caffe baru Sport pa je ušao gledati utakmicu, to je bilo oko 17,30-18,00 sati. Snimao je selfije kako bi slao ženi i djeci i dobio je poziv od supruge, pa je izašao vani, te se vratio u bar. Dok je razgovarao sa suprugom i kćerkom A koja ima 11 godina slao im je puse, a od njega su tada bile udaljene 10 metara djevojke koje su ga okrivile za ovo kazneno djelo, jedna je bila punije građe i okrenuta leđima njemu, a druga mršavija je gledala prema njemu. Nije ih nikada ranije vidio niti ih gledao. Dok je tako razgovarao sa suprugom, kćeri i sinom Đ njima je slao puse gestama rukom s obzirom da su bili na video pozivu. Dok je sjedio jednu ruku je držao u svom krilu, opušteno na nozi, u blizini spolovila, a u drugoj ruci je držao mobitel i razgovarao preko video poziva. Izašao je vani, sjedio za stolom kafića, razgovarao 10-15 minuta i imao tada olovku i bocu vode i supruga je pitala zna li hrvatski obzirom da je ovdje tek tri mjeseca razgovara preko Google translate. Kako je razgovarao 10-15 minuta sa svojima, bila je tu i majka, kada je završio telefonski razgovor krenuo je kući, tada nije znao niti svoju adresu niti OIB, te je imao u rukama dvije vrećice sa hranom iz McDonaldsa. Kretao se prema podvožnjaku u pravcu svoje kuće. Išao je pješice prema tom podvožnjaku koji je blizu stanice i ta djevojka njega slikala, ona je bila na autobusnoj stanici. Nije znao da ona tamo stoji. 26. svibnja je išao na posao sa četvoricom sunarodnjaka te zna adresu na koju je trebao ići, a oko 7,30 sati je izašao iz stana pa sa službenim vozilo sa četvoricom sunarodnjaka, ako da nije bio blizu autobusne stanice. Došao je u Hrvatsku kako bi radio, a ne kako bi radio kaznena djela. Samo tjedan dana je vozio službeno vozilo i koristio GPS pa mu nije poznat raspored grada. Ne zna zašto je policija napisala da je on bio na autobusnoj stanici i slijedio ovu djevojku kada nije bio tamo. Nije ju slijedio, niti išao za njom, a s obzirom da ne zna niti engleski niti hrvatski, pa ne zna zašto su napisali tako. Sve što su napisali nije istina.

14.3. Ovom sudu je jasno i logično da svaki okrivljenik pokušava u obrani od sebe otkloniti kaznenu odgovornost tvrdeći da ne bi bio kriv za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, pa tako i ovaj, no obranu ovog okrivljenika sud ne može prihvatiti kao istinitu, posebice u dijelu kada isti opisuje da je navodno pisao na papiriće sadržaj koji je preko telefona govorio supruzi, a istovremeno je svjedokinja ŽC navela da je na tim papirićima pisala poruka u smislu ti se meni jako sviđaš, ja sam iz Egipta, zovem se NCTN, broj telefona i slično što upućuje da okrivljenik pišući to na papiriće pokušavao približiti se žrtvi i njezinoj prijateljici koje su sjedile u kafiću i koje je uporno promatrao cijelo vrijeme. Ovo sve ujedno pored činjenice da tijekom ovog postupka nije utvrđeno da bi dijete žrtva imala razloga upravo njega lažno teretiti, kao i pored činjenice da je temeljem nalaza i miljenja vještakinje prof. Rupić Krstić ovaj sud utvrdio da je iskaz djeteta žrtve glede inkriminiranog kaznenog djela dan pred Županijskim sudom u Zadru vjerodostojan, te da su iskazi svjedokinja također vjerodostojni, te u bitnim dijelovima podudarni i potkrijepljeni dokazima koji su provedeni u ovom postupku, u vidu saslušanih svjedoka i materijalnih dokaza u koje je izvršen uvid, odnosno koji su reproducirani.

14.4. Ovaj sud svakako smatra da bi okrivljenik svojim postupanjem uznemiravao drugu osobu koja je posebno bila ranjiva zbog svoje dobi, a kako je i obrazloženo pod točkama 8.1. i 8.3. ovog obrazloženja, jer se uznemiravanje kao trajniji glagolski oblik može i odnositi na određene radnje u jednom danu, a nije nužno pa čak niti prema mišljenjima sudske prakse da se opetovanost radnje mora odnositi na više dana, tjedana, godina ili na neku drugu vremensku dimenziju; odnosno da spolno uznemiravanje može biti i u višekratnim navodima jednog te istog dana ili jednog popodneva, ali sa više različitih ili ponovljenih verbalnih izjava što je svakako trajnije postupanje, a ne jednokratno.

14.5. U konkretnom slučaju radi o radnjama okrivljenika koje su se zbile u jednoj prilici dok su i okrivljenik i dijete žrtva bili na [adresa] u [adresa], koja nije trajalo dugo, no svakako radi se o više minuta. Ta relativna kratkoća vremena, gestikuliranje i druge radnje, po stavu ovog suda jesu takve da bi se moglo smatrati da se radi o spolnom uznemiravanju kao trajnijem glagolskom obliku, te da je bez obzira na vremensku duljinu trajanja inkriminiranog događaja uznemiravanje žrtve djeteta od strane okrivljenika trajalo točno onoliko koliko je bilo potrebno da se učine geste koje je opisivala dijete žrtva SC.

14.6. Sud smatra da je dijete žrtva jasno, nedvosmisleno, vjerodostojno, pa time i istinito kazivala sucu istrage o inkriminiranim ponašanjima okrivljenika prema njoj, dok okrivljenik nije njihove navode pobio; dapače u određenom dijelu svojom obranom ih je potvrdio, ali minimizirao.

14.7. Dakle, sud je cijenio sve provedene dokaze i to kako svaki dokaz zasebno, tako je iste doveo u međusobnu vezu jedne sa drugima, te sa obranom okrivljenika i smatra nepobitno utvrđenim da se u konkretnom slučaju radilo o spolnom uznemiravanju djeteta žrtve od strane okrivljenika kao trajnom glagolskom obliku počinjenja ovog kaznenog djela inkriminirane prigode, odnosno ovaj sud je mišljenja da ovakvo ponašanje okrivljenika predstavlja neverbalno neželjeno ponašanje spolne naravi prema djetetu žrtvi, te njegovo gledanje djeteta žrtve SC i pri tome dodirivanje po spolovilu na način da ga je sa rukama povlačio naprijed -nazad, nakon čega je otišao u obližnju kladionicu, odakle ju je dalje gledao i stavljao prst na svoja usta te joj više puta gestom slao poljupce, a zatim se premjestio u obližnji caffe bar Patricija, nadalje gledajući u oštećeno dijete žrtvu SC i pokazujući pokrete masturbacije po penisu, a kada je malo kasnije oštećeno dijete žrtva krenula da se ukrca u autobus on joj se približio s leđa na način da je stajao iza nje i dahtao joj blizu vrata, a kada je dijete žrtva SC ušla u autobus došao je nasuprot nje stojeći sa vanjske strane autobusnog stakla i pokazivao joj svoj mobilni uređaj te gestom ruke joj sugerirao da mu upiše svoj broj mobitela, a što dijete žrtva nije htjela učiniti, a što je sve kod djeteta žrtve SC izazvalo osjećaje anksioznosti, pojačane emocionalne napetosti, posttraumatske simptome i spolnu uznemirenost predstavlja neverbalno neželjeno ponašanje spolne naravi, što sve je imalo za cilj i predstavlja spolno uznemiravanje i grubo uznemiravanje druge osobu, a djelo je počinjeno prema osobi koja je posebno ranjiva zbog dobi.

14.8. Dakle, inkriminirane radnje okrivljenika predstavljaju ponašanje spolne naravi koje je imalo za cilj i stvarno predstavlja povredu dostojanstva djeteta žrtve, koje je uzrokovalo strah, ponižavajuće i uvredljivo okruženje za nju, pa je tako okrivljenik ostvario subjektivna i objektivna zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 156. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.

15. Temeljem navedenih zakonskih odredbi sud je okrivljenika prihvaćajući prijedlog ODO Zadar osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, uzimajući u obzir kao olakotno činjenicu da ranije nije osuđivan u RH kako je to vidljivo iz raspoloživih podataka kaznene evidencije okrivljenika, obzirom je isti državljanin Afričke Republike Egipat.

15.1. Postojanje otegotnih okolnosti nije utvrđeno. Međutim, ovaj sud ne može zanemariti činjenicu da je upravo kod ovog suda donesena, doduše još uvijek nepravomoćna, presuda posl.br. Kzd-89/2025-37 od 14. travnja 2026. protiv istog okrivljenika i to da je u razdoblju od 26. svibnja 2025. do neutvrđenog dana, u [adresa], na svom mobilnom telefonu marke Huawei, šifre 101019 držao video snimku u trajanju od 29 sekundi koja prikazuje spolni odnos nepoznatog muškarca sa djevojčicom starosti do 10 godina, a na ko joj snimci je vidljivo kako nepoznati muškarac sa svojim spolovilom penetrira u vaginu djevojčice, a koju snimku je zaprimio dana 26. svibnja 2025., u 23:48,27 sati putem aplikacije Telegram koja je otvaranjem pohranjena u memoriju mobitela, dakle, neovlašteno posjedovao dječju pornografiju, čime je počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - iskorištavanjem djece za pornografiju, opisano i kažnjivo po članku 163. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, te da je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca, s tim da mu je na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu uračunato vrijeme od 30. kolovoza 2025. kada je uhićen i nakon čega mu je određen istražni zatvor pa nadalje.

15.2. Dakle, u konkretnom slučaju imamo radnje koje su koincidirale jedna nakon druge u samo jedan dan vremenske razlike, a radi se o djelima iz Glave šesnaest (XVI.) Kaznenog zakona: Kaznena djela protiv spolne slobode i Glave sedamnaest (XVII) Kaznenog zakona: Kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta.

15.3. Temeljem čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru Zatvora u Zadru od trenutka lišenja slobode 30. svibnja 2025. po rješenju suca istrage Županijskog suda u Zadru posl.br. Kir - 464/2025. od 31. svibnja 2025. do dana 30. kolovoza 2025. kada je ukinut rješenjem izvanrasparvnog vijeća ovog suda posl.br. Kvm-102/2025 od 29. kolovoza 2025.

15.4. Temeljem navedenog ovaj sud smatra da je izrečena kazna primjerena obliku krivnje počinitelja, pogibeljnosti i posljedicama koje su prouzročene, a izrečena će sankcija po mišljenju suda u cijelosti ostvariti svrhu kažnjavanja na način da će utjecati kako na okrivljenika, tako i na svijest svih drugih građana da ne čine kaznena djela i da poštuju pravni poredak Republike Hrvatske, a posebice imajući na umu okolnosti i načine počinjenja predmetnog kaznenog djela i posljedice na daljnji psihofizički razvoj djeteta žrtve, pa ovaj sud smatra da će se jedino ovakvom bezuvjetnom kaznom zatvora ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja kako specijalna, tako i generalna radi slanja poruke o neprihvatljivosti takvog ponašanja.

16. Temeljem čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. ZKP/08 okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni trošak kaznenog postupka u visini 100,00 eura, a koji paušalni trošak je odmjeren po kriterijima trajanja i složenosti postupka, te i troškove na ime nagrade vještaku prof. Lucijani Rupić Krstić za nalaz i mišljenje, kao i njezin te pristup na raspravu u ukupnom iznosu 462,00 eura, dakle sveukupno 562,00 eura, u roku 3 mjeseca od pravomoćnosti ove presude.

Zadar, 24. lipnja 2026.

Sutkinja za mladež:

Ivana Parać Krišto

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA:

1. ODO Zadar na broj KOz-DO-58/2025

2. Okrivljenik - NCTN, nakon prijevoda po Zatvoru u Zadru, 3. Branitelj okrivljenika po službenoj dužnosti Tomislav Nemarić, odvjetnik u Zadru

4. Dijete žrtva - po ZZ ČC

5. Punomoćnica djeteta žrtve EC, odvjetnica u [adresa]