REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice: ŽF, zbog prekršaja iz čl.22.st.2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/26-5/3218 URBROJ: 511-19-36-26-1, od 08.02.2026.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 18.06.2026.g., u nazočnosti okrivljenice i branitelja, te objave presude dana 24.06.2026.g., temeljem čl.94., čl.179. i čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13. 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I/

Okrivljena: ŽF rođena Ž, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći D i U rođene O, rođena **.**.1960. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, SSS, pismena, umirovljenica, prima mirovinu od 250,00 EURA, lošeg imovnog stanja, razvedena, majka četvero punoljetne djece, prekršajno osuđivana, kazneno neosuđivana, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi dana 28.08.2025.g. oko 17:30 sati u mjestu [adresa]., unatoč pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, broj Pp-250/2023, ponovila nasilje u obitelji na način da je na dvorištu obiteljske kuće počela vikati na svog bivšeg supruga DF i prema kojem je mahala ručnom kosom, ali je ista bila na popriličnoj udaljenosti od mate te je na istog bacila pokrivač, a takvo ponašanje okrivljene je kod UF prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost,

odnosno, da je počinila prekršaj iz čl.10.st.1.t.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po čl.22.st.2. istog Zakona.

II/

Temeljem odredbe čl.140.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2.t.2. do 5. i t.7. istog Zakona, padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, dana 27.02.2026.g., kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu, optužni prijedlog protiv imenovane okrivljenice, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Okrivljenica je izjavila kako se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret.

Iznosi da je dana 28.08.2025.g. oko 17:30 sati bila u obiteljskoj kući na adresi [adresa], u mjestu [adresa], a koja je u vlasništvu nje i njenog bivšeg supruga UF. Primijetila je da joj nedostaju neke njene stvari nakon što se vratila iz Bosne, pa ga je pitala gdje su. Pri tome ona nije vikala na njega, nego je on njoj psovao razne uvredljive riječi. Nije istina da bi ona tom prilikom prema DF mahala ručnom kosom nego je zbog ponašanja DF dohvatila ručnu kosu koja se nalazila na jednom drvu i držala je tu kosu s namjerom da se zaštiti ako bi ju UF fizički napao budući je on u rukama držao jednu dasku. Ipak, UF ju nije napao s tom daskom pa nije bilo potrebe da se brani. Nakon toga DF je išao u policiju i prijavio ju ali ona smatra da prijava nije osnovana i misli da je ona žrtva, a ne DF. Ističe kako je više puta bila fizički napadana od strane OF te je imala i vidljive ozlijede u vidu hematoma na licu, zbog čega se noću mora zaključavati u svoju sobu.

Na poseban upit suca okrivljenica odgovara kako prilikom predmetne zgode nije bilo nikog nazočnog, a tko bi se mogao ispitati u svojstvu svjedoka.

Na pitanje branitelja okrivljenice, okrivljenica odgovara kako svaki put kad se vrati iz Bosne njezin bivši suprug ju fizički i psihički zlostavlja, a ona je, samo jednom davno, prije 7 godina, zatražila intervenciju policije dok DF nju stalno prijavljuje i policiji i Hrvatskom zavodu za socijalni rad.

3.

Nakon što je branitelj okrivljenice upoznat sa prijedlogom UF, u ovom postupku s pretpostavljenim statusom oštećenika-žrtve, za izricanje zaštitne mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva, istaknuo je kako se protivi prijedlogu za izricanje zaštitne mjere udaljenja iz razloga što su netočni navodi u prijedlogu da je okrivljena bilo što zapalila, već naprotiv oštećeni je ostavio vatru u garaži bez nadzora te je došlo do požara. Ujedno se protivi prijedlogu za udaljenje iz zajedničkog kućanstva jer je okrivljenici to jedina nekretnina u kojoj može boraviti, a s obzirom na njeno zdravstveno stanje i materijalne prilike nije u mogućnosti naći bilo kakav drugi smještaj sa mirovinom od 250 eura. Isto tako, nisu točni navodi da je oštećenik OF žrtva kako to tvrdi njegov opunomoćenik, jer iz iskaza obrane okrivljene proizlazi da je i ona u većini slučajeva žrtva, a ne nasilnik kako to tvrdi punomoćnik oštećenog. Nije točno da se svrha ne može postići i blažim mjerama prema okrivljenoj ako bi sud utvrdio da je odgovorna za ovaj prekršaj koji joj se stavlja na teret a izricanje najteže mjere udaljenja iz doma bi bila povreda njenih ustavnih prava na dom.

Branitelj okrivljenice je u sudski spis predaje medicinsku dokumentaciju KBC Zagreb za ŽF koji svjedoče o tome da je onkološki bolesnik (3 lista).

4.

U dokaznom postupku ispitan je svjedok UF, u ovom postupku s pretpostavljenim procesnim statusom oštećenika-žrtve, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 28.08.2025.g. oko 17:30 sati bio ispod nadstrešnice drvarnice u dvorištu obiteljske kuće na adresi [adresa] u [adresa] te je izrađivao neke suvenire i brusio. U jednom trenutku čuo je korake koji se približavaju, a bili su žurni i buku lomljenja kolaca za paradajz. On se prepao i počeo se je tresti. Izašao je ispred nadstrešnice, ispred drvarnice i tada ugledao svoju bivšu suprugu ŽF kako u rukama drži kosu za košenje trave i njome maše po zraku, a bila je udaljena od mene nekih 2 metra. Bio je u strahu i šoku ali se sjetio gdje su mu ključevi automobila pa se automobilom se udaljio i stao kod obližnjeg dvorca i od tamo je zatražio intervenciju policije. Policajac mu je rekao da dođe u postaju što je i učinio i tamo je dao svoj iskaz o događaju. Nakon toga se vratio kući. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznat s obranom okrivljenice ističe kako je ŽF došla, trgala kolce za paradajz, on je izašao i vidio da drži kosu i maše njome.

Na poseban upit suca odgovara kako predmetne zgode nije se ništa događalo vezano uz poplun. Odgovara kako na policiji prilikom iskazivanja nije spominjao kolce ali sada pred sudom je spomenuo tu okolnost. Odgovara kako predmetne zgode nije bilo nikoga nazočnog osim bivše supruge i njega. Odgovara kako se događaj odvijao vrlo brzo i bio je jako potresen pa ne zna da li je okrivljena nešto vikala predmetne zgode.

Na poseban upit suca, vezano uz podneseni prijedlog za izricanje zaštitne mjere udaljenje iz zajedničkog kućanstva u odnosu na okrivljenu, može reći da je okrivljena vrlo agresivna, a ima mogućnost življenja u stanu u [adresa] u [adresa], koji je u vlasništvu 50-50 bivše supruge i njega. Odgovara kako on želi živjeti u kući jer održava kuću i sve vezano uz kućanstvo.

Okrivljena je istaknula kako je predmetne zgode svjedok UF izbacio njezine stvari iz njezine sobe u kući gdje ona živi, a o tome ima i fotografije pa u sudski spis predaje dvije fotografije. Što se tiče Š ističe kako nije prikladan stan za stanovanje jer prokišnjava, a WC i kupaonica se nalaze u potkrovlju, a ona je teški bolesnik i teško joj se penjati po stubama na kat.

Na pitanje branitelja da li mi je okrivljena prigovarala jer je bacio neke njezine stvari svjedok odgovara kako je ona njemu izbacila njegove stvari i to traje dugo vremena. Odgovara kako ne zna da li je predmetne zgode držao u ruci drvenu letvu, možda je i držao ali to nema nikakve veze sa ovim postupkom. Odgovara kako se ne sjeća da li je predmetne zgode nešto govorio okrivljenoj. Odgovara kako od drvarnice do drva višnje ima otprilike 3 metra, a kada je izašao ispred nadstrešnice da bi došao do automobila morao je proći pored okrivljene na udaljenosti od otprilike 2 metra. Odgovara kako je okrivljena, nakon što je uzela kosu sa višnje, mahala kosom. Odgovara kako se ne može sjetiti da li mu je ŽF, dok je držala kosu u rukama, išta govorila. Odgovara kako on ništa nije govorio okrivljenoj jer nije imao niti šansu s obzirom da se sve brzo odvijalo.

Branitelj okrivljenice je istaknuo kako je iskaz svjedoka u suprotnosti sa optužnim prijedlogom gdje stoji da je okrivljena na njega bacila poplun, a sad o tome ne govori ništa, a sada u svom iskazu ne isključuje mogućnost da je u rukama držao i dasku.

5.

U nastavku dokaznog postupka sudac je izveo dokaz suočenjem između okrivljenice i imenovanog ispitanog svjedoka.

Okrivljenica je iskazala: UF je bacio moje cvijeće i taj dan je bila bačena moja polica, došla sam i pitala za police i cvijeće, on je sjedio, digao se, uzeo dasku, psovao mene i krenuo prema meni ja sam uzela kosu i stajala na mjestu i nisam mahala.

Svjedok je iskazao: Pitanje sa cvijećem bilo je ranije od predmetnog događaja. Sjedio sam, radio sam, kad sam čuo lupanje, počeo sam se tresti, izašao, pogledao, vidio da maše kosom, prošao pored nje, otišao do auta i otišao na policiju.

6.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji broj PP-2691/25 od 28. kolovoza 2025. u 18:07 sati, obavijest počinitelju prekršaja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj], obavijest žrtvi nasilja u obitelji (list 7 spisa), obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom (list 8-9 spisa) i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Anđu Kljajić od 1. lipnja 2026.

7.

U završnom govoru branitelj okrivljenice iskazao je kako smatra da tijekom postupka nije dokazano da bi okrivljena počinila prekršaj koji joj se optužnim prijedlogom stavlja na teret. Prije svega, to proizlazi iz samog iskaza oštećenog jer njegov iskaz nije konzistentan jer odstupa od onog što je rekao policajcima. Isto tako, iz iskaza oštećenog i okrivljene proizlazi da su odnosi između stranaka teško i trajno narušeni, a po mišljenju obrane kako već 7 godina žive u zajedničkom kućanstvu nisu stvorene zakonske pretpostavke da se okrivljenoj izreče najstroža mjera udaljenja iz doma jer bi faktički time bila osuđena da živi na ulici obzirom da stan koje dijele suvlasništvo neprikladan za stanovanje okrivljenice kao onkološkoj bolesnici, stan prokišnjava, a osim toga da bi došla do kupatila i WC-a morala bi se strmim stepenicama penjati i potkrovlje zgrade. Slijedom navedenog obrana smatra da tijekom postupka nije dokazano da je okrivljena počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret te predlaže sudu donijeti odluku kojom se okrivljena oslobađa odgovornosti.

U završnom govoru okrivljenica je iskazala kako se pridružuje završnom govoru svog branitelja.

II/

1.

Povodom iznesene obrane okrivljenice, a temeljem izvedenih dokaza, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenica predmetne zgode počinila prekršaj opisan u čl.10.st.1.t.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, postupajući na način opisan u izreci presude, a kažnjiv po čl.22.st.2. istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio obranu okrivljenice te je zaključio da je njezina obrana razumljiva, logična, životno moguća, pa i uvjerljiva, da je okrivljenica činjenice iznosila okolnosno, razumno i emotivno zaokupljeno i motivirano, da je tijekom cijelog dokaznog postupka ustrajno, odlučno i dosljedno tvrdila da se predmetne zgode nije ponašala na način kako joj se stavlja na teret te da nije počinila prekršaj za kojeg je optužena.

Sudac je uzeo obranu okrivljenice s oprezom jer je zaključio kako postoji određena stvarna mogućnost i razumna vjerojatnost da je okrivljenica svoju obranu iznijela u cilju vlastite koristi, poričući počinjenje terećenog prekršaja, a s namjerom da kod Suda stvori uvjerenje kako inkriminirane zgode nije postupala suprotno zakonskim odredbama niti počinila prekršaj, kao i sa svrhom da bi opravdala svoje eventualno moguće nepropisne i protupravne postupke, te se zaštitila od prekršajne odgovornosti, oslobodila od krivnje i izbjegla kažnjavanje za prekršaj koji joj se stavlja na teret Optužnim prijedlogom.

3.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka UF, bivšeg supruga okrivljenice, s pretpostavljenim procesnim statusom oštećenika-žrtve, te je mišljenja da je iskaz svjedoka jasan i razumljiv, životan, emotivno kontroliran i promišljen, ali je njegov iskaz uzeo s oprezom odnosno sumnjom, pa ga konačno nije prihvatio, jer smatra da je svjedok kao sudionik inkriminiranog događaja, zbog narušenih i neriješenih odnosa sa okrivljenicom kao bivšom suprugom, s kojim živi u zajedničkoj kući, snažno pristrano zainteresiran za ishod ovog postupka.

Sudac je osobito cijenio iskaz imenovanog svjedoka u dijelu gdje iznosi kako se predmetne zgode nije ništa događalo vezano uz poplun, zatim da tom prilikom nije bilo nikoga nazočnog osim bivše supruge i njega te da ne zna da li je okrivljenica nešto vikala predmetne zgode, odnosno ne može se sjetiti da li mu je okrivljenica dok je držala kosu u rukama išta govorila.

Sudac je zaključio kako postoji stvarna vjerojatnost da je svjedok, zbog jakim emocijama opterećenog odnosa prema svojoj bivšoj supruzi, u ovom postupku okrivljenici, a vezanim uz rješavanje otvorenih pitanja, pored ostalog osobito za podjelu zajedničke imovine, svoj iskaz iznio pristrano, na teret okrivljenice, pa da je potvrđivao okolnosti koje okrivljenici idu na štetu, a prešućivao moguće okolnosti koje istoj idu u korist, s namjerom kako bi okrivljenicu opisao kao obiteljsku nasilnicu te verbalnu i fizičku napadačicu i agresivnu osobu, a time i počiniteljicu terećenog prekršaja, a sebe kao žrtvu, pa da bi opravdao i potvrdio svoju prijavu Policijskoj postaji Velika Gorica.

4.

Nakon izvođenja dokaza suočenjem okrivljenice i svjedoka UF, s pretpostavljenim procesnim statusom oštećenika-žrtve, sudac je utvrdio da je okrivljenica ostala kod svoje već iznesene obrane, a svjedok kod svojeg već iznesenog iskaza, te da su i okrivljenica i svjedok iznosili u jednakoj mjeri sadržajno, jasno i životno, bez iznošenja nekih novih činjeničnih detalja.

Sudac je zamijetio da okrivljenica prilikom suočenja uopće nije gledala u svjedoka, pa niti u njegovom pravcu, već je stalno gledala u suca za cijelo vrijeme trajanja suočenja, pa je i cijelim svojim tijelom bila okrenuta prema sucu, a da je i svjedok također tijekom trajanja suočenja gledao neprestano u suca i po sudnici, a nije se obraćao okrivljenici, te su pritom oboje zadržali pristojnu mirnoću tijekom izvođenja dokaza međusobnim suočenjem.

Temeljem ovog izvedenog dokaza sudac ipak nije mogao utvrditi nikakve nove činjenice ili okolnosti, koje bi mogle utjecati na suca na način kako bi mogao s uvjerenjem zaključiti da li se je okrivljenica inkriminirane zgode nasilnički ponašala prema članu obitelji, svojem bivšem suprugu, pa da bi time počinila prekršaj koji joj se Optužnim prijedlogom stavlja na teret, odnosno da bi postupala na način opisan u izreci presude.

5.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji sadržane činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja opisan u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenice.

6.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu dana 01.06.2026.g., za osobu: ŽF, utvrdio da je okrivljenica do tada bila pravomoćno prekršajno osuđivana.

7.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

8.

Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenice, osim o njezinom oslobađanju od optužbe za terećeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

III/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s obranom okrivljenice, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenica počinila prekršaj za koji se optužuje, na način opisan u izreci presude, a kako joj se to stavlja na teret u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu.

2.

Povodom obrane okrivljenice, a temeljem iskaza ispitanog svjedoka, koji je nesporno osobno zainteresiran i zasigurno pristran, sudac nije mogao utvrditi nije mogao utvrditi je li i na koji način okrivljenica inkriminirane zgode počinila nasilje u obitelji, odnosno ostalo je neutvrđeno je li uopće i u kojoj mjeri verbalno napadala svog bivšeg supruga, u ovom postupku s pretpostavljenim procesnim statusom oštećenika, odnosno da li se eventualno nasilničko ponašanje za koje se okrivljenica optužbom tereti dogodilo na način kako je to opisano u izreci presude.

Sudac nije mogao dokazati je li i na koji točno način okrivljenica predmetne zgode svog bivšeg bračnog druga, s kojom ima otvorena pitanja i neriješene odnose vezane za zajedničku imovinu, verbalno napadala, a pritom i mahala ručnom kosom, pa da bi time kod istog prouzročila osjećaj nelagode i/ili straha, to jest povredu dostojanstva ili uznemirenost, odnosno nije mogao utvrditi da li je okrivljenica zapravo počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret.

3.

Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje, uz ostalo, kako je nasilje u obitelji i psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, a da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana tko počini opisano nasilje.

4.

Sudac je osobito vodio računa o činjenici da je ispitani svjedok UF, u ovom postupku s pretpostavljenim procesnim statusom žrtve, na postavljeno pitanje odgovorio da se predmetne zgode nije ništa događalo vezano uz poplun. Vodio je računa i o odgovoru svjedoka kako ne zna da li je okrivljena nešto vikala predmetne zgode, odnosno da se ne može sjetiti da li mu je okrivljenica dok je držala kosu u rukama išta govorila.

Slijedom navedenog sudac je, zamijetio neodređenost i nedosljednost u iskazivanju ispitanog svjedoka, pa je uz ostalo, i zbog toga ostao u sumnji je li zapravo uistinu ispunjeno biće terećenog prekršaja, odnosno je li ispunjena materijalna komponenta navedene zakonske odredbe.

5.

Sudac je utvrdio da su obrana okrivljenice i iskaz svjedoka UF u odnosu na bitne i odlučne okolnosti inkriminiranog događaja potpuno različiti, suprotni i na kraju posve oprečni.

Obzirom na potpunu proturječnosti između obrane okrivljenice i iskaza ispitanog svjedoka, sudac je zaključio kako su i okrivljenica i imenovani svjedok snažno zainteresirani za ishod ovog sudskog postupka, pa je mišljenja kako postoji vjerojatnost da su okrivljenica svoju obranu, a ispitani svjedok svoj iskaz, iznosili pristrano, i to okrivljenica u svoju korist, a svjedok na štetu okrivljenice, sukladno odnosima i interesima koje kao pretpostavljeni oštećenik-žrtva ima prema okrivljenici, zbog čega je sudac posumnjao u istinitost i uvjerljivost kako obrane okrivljenice tako i iskaza ispitanog svjedoka.

6.

Slijedom svega navedenog, sudac nije našao dovoljno dokazanim da bi okrivljenica predmetne zgode počinila prekršajno djelo za koje se optužuje, na način opisan u izreci presude, odnosno da bi verbalno napala prijavitelja, s pretpostavljenim procesnim statusom oštećenog-žrtve, pa da bi tako počinila nasilje u obitelji, na način da bi kod istog prouzročila strah, to jest, povredu dostojanstva ili uznemirenost.

Sudac je temeljem izvedenih dokaza posumnjao u istinitost i uvjerljivost obrane okrivljenice, ali je zaključio kako ipak postoji stanovita opravdana vjerojatnost da okrivljenica nije počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret na način činjenično opisan u optužnom prijedlogu.

Obzirom na obranu okrivljenice, odnosno njezino odlučno i ustrajno poricanje počinjenja prekršaja, a budući osim ispitanog pristranog svjedoka, nije bilo drugih nezainteresiranih i objektivnih svjedoka čijim bi iskazima sudac mogao pokloniti vjeru, niti je bilo drugih neposrednih očevidaca događaja, odnosno nije bilo drugih vjerodostojnih dokaza izvođenjem kojih bi mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje krivnje okrivljenice, kod suca su se pojavile sumnje koje nije mogao otkloniti izvođenjem postojećih i dostupnih dokaza.

7.

Stoga je sudac, uvažavajući načelo da sve činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti dokazane dok je činjenice koje mu idu u korist dovoljno učiniti vjerojatnim, a vodeći se načelom da u slučaju sumnje treba odlučiti u korist okrivljenika, odlučio da okrivljenicu ŽF treba osloboditi od optužbe za prekršajno djelo opisano u izreci presude, a u smislu odredbe čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona.

8.

Temeljem propisa označenih u izreci presude, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Velika Gorica, 24. lipnja 2026.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, Trg kralja Tomislava 36, Velika Gorica.