Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Frana Kurelca 3
37-Posl.br. P-1945/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužiteljice EDS iz [adresa], S [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Petru Baniću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupana po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Metelko&partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 24. travnja 2026., u prisutnosti pun. tužiteljice te zam. pun. tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 24. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u toč. 8. st. 2. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103581608 sklopljenog dana 05.06.2007. godine između tužiteljice i tuženika kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, u dijelu koji glasi: „Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, isplati tužiteljici, iznos od 1.890,11 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, od 01. siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom na svaki pojedini iznos kako slijedi:
- na iznos od 0,01 EUR, od dana 2.9.2007., pa do isplate;
- na iznos od 32,99 EUR, od dana 2.2.2008., pa do isplate;
- na iznos od 32,99 EUR, od dana 2.3.2008., pa do isplate;
- na iznos od 32,99 EUR, od dana 2.4.2008., pa do isplate;
- na iznos od 32,99 EUR, od dana 2.5.2008., pa do isplate;
- na iznos od 32,98 EUR, od dana 2.6.2008., pa do isplate;
- na iznos od 32,98 EUR, od dana 2.7.2008., pa do isplate;
- na iznos od 32,97 EUR, od dana 2.8.2008., pa do isplate;
- na iznos od 32,97 EUR, od dana 2.9.2008., pa do isplate;
- na iznos od 32,97 EUR, od dana 2.10.2008., pa do isplate;
- na iznos od 32,96 EUR, od dana 2.11.2008., pa do isplate;
- na iznos od 32,96 EUR, od dana 2.12.2008., pa do isplate;
- na iznos od 32,96 EUR, od dana 2.1.2009., pa do isplate;
- na iznos od 32,95 EUR, od dana 2.2.2009., pa do isplate;
- na iznos od 32,95 EUR, od dana 2.3.2009., pa do isplate;
- na iznos od 32,95 EUR, od dana 2.4.2009., pa do isplate;
- na iznos od 55,78 EUR, od dana 2.5.2009., pa do isplate;
- na iznos od 55,78 EUR, od dana 2.6.2009., pa do isplate;
- na iznos od 55,78 EUR, od dana 2.7.2009., pa do isplate;
- na iznos od 55,77 EUR, od dana 2.8.2009., pa do isplate;
- na iznos od 55,77 EUR, od dana 22.9.2009., pa do isplate;
- na iznos od 55,76 EUR, od dana 22.10.2009., pa do isplate;
- na iznos od 55,75 EUR, od dana 3.11.2009., pa do isplate;
- na iznos od 55,75 EUR, od dana 22.12.2009., pa do isplate;
- na iznos od 55,74 EUR, od dana 3.1.2010., pa do isplate;
- na iznos od 55,74 EUR, od dana 2.2.2010., pa do isplate;
- na iznos od 55,72 EUR, od dana 2.3.2010., pa do isplate;
- na iznos od 55,72 EUR, od dana 2.4.2010., pa do isplate;
- na iznos od 55,71 EUR, od dana 2.5.2010., pa do isplate;
- na iznos od 55,70 EUR, od dana 2.6.2010., pa do isplate;
- na iznos od 55,70 EUR, od dana 22.7.2010., pa do isplate;
- na iznos od 55,69 EUR, od dana 12.8.2010., pa do isplate;
- na iznos od 55,68 EUR, od dana 2.9.2010., pa do isplate;
- na iznos od 55,67 EUR, od dana 2.10.2010., pa do isplate;
- na iznos od 39,56 EUR, od dana 2.11.2010., pa do isplate;
- na iznos od 39,56 EUR, od dana 2.12.2010., pa do isplate;
- na iznos od 39,55 EUR, od dana 8.1.2011., pa do isplate;
- na iznos od 39,54 EUR, od dana 8.2.2011., pa do isplate;
- na iznos od 39,54 EUR, od dana 8.3.2011., pa do isplate;
- na iznos od 39,52 EUR, od dana 8.4.2011., pa do isplate;
- na iznos od 39,52 EUR, od dana 7.5.2011., pa do isplate;
- na iznos od 20,31 EUR, od dana 7.6.2011., pa do isplate;
- na iznos od 20,30 EUR, od dana 8.7.2011., pa do isplate;
- na iznos od 20,30 EUR, od dana 5.8.2011., pa do isplate;
- na iznos od 20,29 EUR, od dana 7.9.2011., pa do isplate;
- na iznos od 20,28 EUR, od dana 7.10.2011., pa do isplate;
- na iznos od 0,72 EUR, od dana 22.2.2014., pa do isplate;
- na iznos od 0,72 EUR, od dana 22.3.2014., pa do isplate;
- na iznos od 0,72 EUR, od dana 23.4.2014., pa do isplate;
- na iznos od 0,71 EUR, od dana 22.5.2014., pa do isplate;
- na iznos od 0,71 EUR, od dana 22.6.2014., pa do isplate;
- na iznos od 0,71 EUR, od dana 22.7.2014., pa do isplate;
- na iznos od 0,71 EUR, od dana 22.8.2014., pa do isplate;
- na iznos od 0,71 EUR, od dana 23.9.2014., pa do isplate;
- na iznos od 0,71 EUR, od dana 22.10.2014., pa do isplate;
- na iznos od 0,70 EUR, od dana 26.11.2014., pa do isplate;
- na iznos od 0,70 EUR, od dana 31.12.2014., pa do isplate;
- na iznos od 0,70 EUR, od dana 10.2.2015., pa do isplate;
- na iznos od 0,70 EUR, od dana 7.3.2015., pa do isplate;
- na iznos od 0,70 EUR, od dana 8.4.2015., pa do isplate;
- na iznos od 0,69 EUR, od dana 8.4.2015., pa do isplate;
- na iznos od 0,69 EUR, od dana 8.5.2015., pa do isplate;
- na iznos od 0,69 EUR, od dana 6.6.2015., pa do isplate;
- na iznos od 0,69 EUR, od dana 8.7.2015., pa do isplate;
- na iznos od 0,69 EUR, od dana 8.8.2015., pa do isplate;
- na iznos od 0,69 EUR, od dana 8.9.2015., pa do isplate;
III. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u toč. 7. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103581608 sklopljenog dana 05.06.2007. godine između tužiteljice i tuženika kojom su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak u dijelu koji glasi: „VALUTNA KLUZULA: Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.
IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, isplati tužiteljici, iznos od 9.689,14 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine , od 01. siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom na svaki pojedini iznos kako slijedi:
- na iznos od 5,00 EUR, od dana 22.8.2007., pa do isplate;
- na iznos od 2,14 EUR, od dana 2.9.2007., pa do isplate;
- na iznos od 0,58 EUR, od dana 2.12.2007., pa do isplate;
- na iznos od 0,20 EUR, od dana 2.1.2008., pa do isplate;
- na iznos od 8,06 EUR, od dana 2.2.2008., pa do isplate;
- na iznos od 13,26 EUR, od dana 2.3.2008., pa do isplate;
- na iznos od 18,39 EUR, od dana 2.4.2008., pa do isplate;
- na iznos od 6,35 EUR, od dana 2.5.2008., pa do isplate;
- na iznos od 3,00 EUR, od dana 2.6.2008., pa do isplate;
- na iznos od 6,66 EUR, od dana 2.7.2008., pa do isplate;
- na iznos od 1,01 EUR, od dana 2.9.2008., pa do isplate;
- na iznos od 8,20 EUR, od dana 2.10.2008., pa do isplate;
- na iznos od 42,27 EUR, od dana 2.11.2008., pa do isplate;
- na iznos od 16,35 EUR, od dana 2.12.2008., pa do isplate;
- na iznos od 47,04 EUR, od dana 2.1.2009., pa do isplate;
- na iznos od 48,98 EUR, od dana 2.2.2009., pa do isplate;
- na iznos od 50,95 EUR, od dana 2.3.2009., pa do isplate;
- na iznos od 45,09 EUR, od dana 2.4.2009., pa do isplate;
- na iznos od 46,83 EUR, od dana 2.5.2009., pa do isplate;
- na iznos od 40,12 EUR, od dana 2.6.2009., pa do isplate;
- na iznos od 32,26 EUR, od dana 2.7.2009., pa do isplate;
- na iznos od 35,50 EUR, od dana 2.8.2009., pa do isplate;
- na iznos od 37,63 EUR, od dana 22.9.2009., pa do isplate;
- na iznos od 33,28 EUR, od dana 22.10.2009., pa do isplate;
- na iznos od 35,11 EUR, od dana 3.11.2009., pa do isplate;
- na iznos od 41,92 EUR, od dana 22.12.2009., pa do isplate;
- na iznos od 46,99 EUR, od dana 3.1.2010., pa do isplate;
- na iznos od 53,90 EUR, od dana 2.2.2010., pa do isplate;
- na iznos od 52,23 EUR, od dana 2.3.2010., pa do isplate;
- na iznos od 64,12 EUR, od dana 2.4.2010., pa do isplate;
- na iznos od 61,55 EUR, od dana 2.5.2010., pa do isplate;
- na iznos od 64,37 EUR, od dana 2.6.2010., pa do isplate;
- na iznos od 89,02 EUR, od dana 22.7.2010., pa do isplate;
- na iznos od 73,79 EUR, od dana 12.8.2010., pa do isplate;
- na iznos od 114,78 EUR, od dana 2.9.2010., pa do isplate;
- na iznos od 102,00 EUR, od dana 2.10.2010., pa do isplate;
- na iznos od 88,06 EUR, od dana 2.11.2010., pa do isplate;
- na iznos od 119,94 EUR, od dana 2.12.2010., pa do isplate;
- na iznos od 132,58 EUR, od dana 8.1.2011., pa do isplate;
- na iznos od 121,26 EUR, od dana 8.2.2011., pa do isplate;
- na iznos od 119,49 EUR, od dana 8.3.2011., pa do isplate;
- na iznos od 112,28 EUR, od dana 8.4.2011., pa do isplate;
- na iznos od 128,43 EUR, od dana 7.5.2011., pa do isplate;
- na iznos od 152,85 EUR, od dana 7.6.2011., pa do isplate;
- na iznos od 152,50 EUR, od dana 8.7.2011., pa do isplate;
- na iznos od 203,91 EUR, od dana 5.8.2011., pa do isplate;
- na iznos od 204,60 EUR, od dana 7.9.2011., pa do isplate;
- na iznos od 150,28 EUR, od dana 7.10.2011., pa do isplate;
- na iznos od 145,36 EUR, od dana 8.11.2011., pa do isplate;
- na iznos od 138,99 EUR, od dana 7.12.2011., pa do isplate;
- na iznos od 149,92 EUR, od dana 6.1.2012., pa do isplate;
- na iznos od 157,99 EUR, od dana 7.2.2012., pa do isplate;
- na iznos od 156,90 EUR, od dana 8.3.2012., pa do isplate;
- na iznos od 152,46 EUR, od dana 6.4.2012., pa do isplate;
- na iznos od 153,87 EUR, od dana 8.5.2012., pa do isplate;
- na iznos od 159,29 EUR, od dana 7.6.2012., pa do isplate;
- na iznos od 153,78 EUR, od dana 6.7.2012., pa do isplate;
- na iznos od 155,59 EUR, od dana 7.8.2012., pa do isplate;
- na iznos od 151,50 EUR, od dana 7.9.2012., pa do isplate;
- na iznos od 148,16 EUR, od dana 6.10.2012., pa do isplate;
- na iznos od 153,61 EUR, od dana 8.11.2012., pa do isplate;
- na iznos od 150,69 EUR, od dana 7.12.2012., pa do isplate;
- na iznos od 154,84 EUR, od dana 8.1.2013., pa do isplate;
- na iznos od 146,30 EUR, od dana 8.2.2013., pa do isplate;
- na iznos od 148,00 EUR, od dana 8.3.2013., pa do isplate;
- na iznos od 155,75 EUR, od dana 6.4.2013., pa do isplate;
- na iznos od 145,69 EUR, od dana 9.5.2013., pa do isplate;
- na iznos od 140,13 EUR, od dana 7.6.2013., pa do isplate;
- na iznos od 140,36 EUR, od dana 6.7.2013., pa do isplate;
- na iznos od 141,46 EUR, od dana 9.8.2013., pa do isplate;
- na iznos od 143,60 EUR, od dana 7.9.2013., pa do isplate;
- na iznos od 147,55 EUR, od dana 24.10.2013., pa do isplate;
- na iznos od 152,50 EUR, od dana 22.12.2013., pa do isplate;
- na iznos od 152,50 EUR, od dana 22.12.2013., pa do isplate;
- na iznos od 149,13 EUR, od dana 22.1.2014., pa do isplate;
- na iznos od 126,47 EUR, od dana 22.2.2014., pa do isplate;
- na iznos od 126,56 EUR, od dana 22.3.2014., pa do isplate;
- na iznos od 124,42 EUR, od dana 23.4.2014., pa do isplate;
- na iznos od 122,33 EUR, od dana 22.5.2014., pa do isplate;
- na iznos od 122,81 EUR, od dana 22.6.2014., pa do isplate;
- na iznos od 125,87 EUR, od dana 22.7.2014., pa do isplate;
- na iznos od 126,90 EUR, od dana 22.8.2014., pa do isplate;
- na iznos od 128,99 EUR, od dana 23.9.2014., pa do isplate;
- na iznos od 131,35 EUR, od dana 22.10.2014., pa do isplate;
- na iznos od 133,14 EUR, od dana 26.11.2014., pa do isplate;
- na iznos od 132,73 EUR, od dana 31.12.2014., pa do isplate;
- na iznos od 134,06 EUR, od dana 10.2.2015., pa do isplate;
- na iznos od 134,06 EUR, od dana 7.3.2015., pa do isplate;
- na iznos od 134,06 EUR, od dana 8.4.2015., pa do isplate;
- na iznos od 134,06 EUR, od dana 9.4.2015., pa do isplate;
- na iznos od 134,06 EUR, od dana 8.5.2015., pa do isplate;
- na iznos od 134,06 EUR, od dana 6.6.2015., pa do isplate;
- na iznos od 134,06 EUR, od dana 8.7.2015., pa do isplate;
- na iznos od 134,06 EUR, od dana 8.8.2015., pa do isplate;
- na iznos od 134,06 EUR, od dana 8.9.2015., pa do isplate;
V. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, isplati tužiteljici iznos od 4.575,24 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 30. rujna 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
VI. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužiteljice te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužiteljic i iznesen u prigovoru radi prijeboja s osnove manje plaćenih kamata i to u iznosu od 3.248,96 CHF zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- CHF 3,44 od 02.11.2011. pa do isplate,
- CHF 3,44 od 02.12.2011. pa do isplate,
- CHF 3,44 od 02.01.2012. pa do isplate,
- CHF 3,44 od 02.02.2012. pa do isplate,
- CHF 3,44 od 02.03.2012. pa do isplate,
- CHF 3,45 od 02.04.2012. pa do isplate,
- CHF 3,44 od 02.05.2012. pa do isplate,
- CHF 3,45 od 02.06.2012. pa do isplate,
- CHF 3,45 od 02.07.2012. pa do isplate,
- CHF 3,46 od 02.08.2012. pa do isplate,
- CHF 3,45 od 02.09.2012. pa do isplate,
- CHF 3,46 od 02.10.2012. pa do isplate,
- CHF 3,46 od 02.11.2012. pa do isplate,
- CHF 3,46 od 02.12.2012. pa do isplate,
- CHF 3,46 od 02.01.2013. pa do isplate,
- CHF 3,46 od 02.02.2013. pa do isplate,
- CHF 3,47 od 02.03.2013. pa do isplate,
- CHF 3,46 od 02.04.2013. pa do isplate,
- CHF 3,47 od 02.05.2013. pa do isplate,
- CHF 3,47 od 02.06.2013. pa do isplate,
- CHF 3,47 od 02.07.2013. pa do isplate,
- CHF 3,47 od 02.08.2013. pa do isplate,
- CHF 3,47 od 02.09.2013. pa do isplate,
- CHF 3,48 od 02.10.2013. pa do isplate,
- CHF 3,48 od 02.11.2013. pa do isplate,
- CHF 3,48 od 02.12.2013. pa do isplate,
- CHF 3,48 od 02.01.2014. pa do isplate,
- CHF 158,68 od 02.02.2014. pa do isplate,
- CHF 158,58 od 02.03.2014. pa do isplate,
- CHF 158,49 od 02.04.2014. pa do isplate,
- CHF 158,41 od 02.05.2014. pa do isplate,
- CHF 158,32 od 02.06.2014. pa do isplate,
- CHF 158,22 od 02.07.2014. pa do isplate,
- CHF 158,13 od 02.08.2014. pa do isplate,
- CHF 158,03 od 02.09.2014. pa do isplate,
- CHF 157,93 od 02.10.2014. pa do isplate,
- CHF 157,85 od 02.11.2014. pa do isplate,
- CHF 157,74 od 02.12.2014. pa do isplate,
- CHF 157,65 od 02.01.2015. pa do isplate,
- CHF 157,55 od 02.02.2015. pa do isplate,
- CHF 157,45 od 02.03.2015. pa do isplate,
- CHF 157,35 od 02.04.2015. pa do isplate,
- CHF 157,24 od 02.05.2015. pa do isplate,
- CHF 157,14 od 02.06.2015. pa do isplate,
- CHF 157,04 od 02.07.2015. pa do isplate,
- CHF 156,93 od 02.08.2015. pa do isplate,
- CHF 156,83 od 02.09.2015. pa do isplate,
i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.
VII. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.450,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 24. lipnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 10. lipnja 2019. navodi da je sa tuženikom dana 5. lipnja 2007. sklopila Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103581608. Spomenutim ugovorom tuženik kao kreditor, njoj kao korisniku kredita da je odobrio i stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 135.560,00 CHF. Navela je da se radi o hipotekarnom kreditu s rokom otplate od 360 mjeseci. Navela je da se u točki 8. ugovora navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora te da u trenutku sklapanja ugovora iznosi 4,75% godišnje. U točki 7. ugovora da se navodi VALUTNA KLUZULA te da je utvrđena primjena valutne klauzule CHF na način da se povrat obveza iz Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro- računa banke. Navela je da joj tuženik niti u jednom trenutku zaključenja spornog ugovora nije pružio potpunu, jasnu i razumljivu informaciju o svim bitnim uvjetima i parametrima koji utječu na ukupan trošak kredita, a naročito ne o rizicima uzimanja potrošačkog kredita s istodobnom primjenom CHF valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, da bi ona na temelju dobivenih obavijesti mogla uistinu razumjeti cjelokupnost ekonomskih posljedica koje bi za nju mogle proizaći iz takvog pravnog posla, već da je tuženik koristeći svoju jaču pregovaračku poziciju trgovaca, njoj kao potrošaču putem ponude za sklapanje standardiziranog unaprijed formuliranog tipskog ugovora o kreditu, o čijim odredbama joj nije bilo dopušteno pojedinačno pregovarati, protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnuo ugovorne odredbe koje su dovele do izrazitog nesrazmjera međusobnih prava i obveza te povrede načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, sve na njegovu štetu. Navela je da ju tuženik nije upozorio na specifične rizike vezane uz valutnu klauzulu CHF te da ju nije upozorio na činjenicu da je kod CHF valute riječ o tzv. „valuti utočišta“ u koju u vrijeme recesije bježi kapital, a što za posljedicu da ima nagli rast te valute u odnosu na domaću valutu. Navela je da tuženik nije obrazložio ekonomske razloge ugovaranja CHF valutne klauzule, a koji bi opravdali njezinu primjenu u konkretnom ugovornom odnosu. Navela je da u samom ugovoru nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope i metode izračuna tih parametara, a niti su joj na bilo koji drugi način niti prije niti u trenutku sklapanja ugovora objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope, a da bi njoj na temelju ugovorenih kriterija mogao procijeniti kretanje kamatne stope i kako bi ta promjena mogla utjecati na njegove obveze. Iz svega navedenog da je razvidno da je odredba o visini kamatne stope i njezinim promjenama sastavljena nerazumljivo i netransparentno te je predmet njezine obveze neodređen i neodrediv odnosno da je odredba o kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odredbom banke ništetna. Navela je da je u utuženom razdoblju tuženik više puta mijenjao visinu ugovorene kamate na temelju njenu nepoznatih kriterija. Navela je da budući su ništetne odredbe ugovora u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano i bez ugovorenih preciznih, jasnih i razumljivih kriterija promjene kamatne stope poznatih korisniku kredita, mijenjati kamatnu stopu to iste ne proizvode pravni učinak slijedom čega da joj je tuženik dužan vratiti cjelokupni novčani iznos koji mu je plati la na ime uvećanih kamatnih stopa, a preko iznosa početno ugovorene kamatne stope (4,75 %) odnosno do početka primjene zakonom određene kamate od 3,23 %. Nave la je da obzirom da su ništetne odredbe ugovora u dijelu u kojem je glavnica vezana za valutnu klauzulu u CHF to da je tuženik u obvezi vratiti cjelokupnu tečajnu razliku odnosno novčani iznos koji je platio tuženiku primjenom srednjeg tečaja za CHF na dan plaćanja svakog pojedinog obroka, a preko one visine obroka primjenom srednjeg tečaja za CHF koji je važio na dan isplate kredita iz razloga što je upravo primjenom tog tečaja tužiteljici obračunata i isplaćena kunska protuvrijednost glavnice kredita koji da je novčani iznos doista i primila od tuženika. Navela je da su stranke sklopile i Dodatak ugovoru o kreditu kojim da je sukladno Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju izvršena konverzija predmetnog kredita s valutnom klauzulom u CHF kredit s valutnom klauzulom u EUR te da joj je tuženik ispostavio novi otplatni plan u EUR s novo utvrđenom EUR glavnicom, novom kamatnom stopom i novom visinom anuiteta. s početkom primjene 30.9.2015. Navela je da provedbom konverzije i uspostavom nove EUR glavnice n ije obeštećena u cijelosti na način da je vraćena u onu činjeničnu poziciju u kojoj bi se nalazila da nije bilo ništetne odredbe o CHF valutnoj klauzuli, a to stoga što je provedbom konverzije zadužena za iznos glavnice koji je za 32.960,53 kn viši od iznosa glavnice obračunate prema početnom otplatnom planu i početnom tečaju, slijedom čega da potražuje i navedeni iznos.
1.1. Tužiteljica je podneskom od dana 20. travnja 2026., a nakon provedenog financijskog vještačenja napravila preinaku tužbe, o čemu će biti obrazloženo u nastavku.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to kako osnov tako i visinu. Naveo je da ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja u zastari. Na zahtjev tužitelja za isplatu da se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Naveo je da ističe da se status potrošača ne presumira, već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu je tada teret dokaza te činjenice na tužitelju te da je u ovom postupku tužitelj dužan dokazati svoj status potrošača te predložiti dokaze na kojima temelji svoj status potrošača. Odlučna činjenica koju sud treba uzeti u obzir u ovom predmetu jest da su tužitelj i tuženik dana 13. veljače 2016. godine sklopili Aneks Ugovora o kreditu (dalje u tekstu: Aneks) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje u tekstu: ZIDZPK/15). Tim Aneksom su parnične stranke stvorile novu pravnu osnovu, bez značaja obnove, na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Naveo je da korisnici kredita koji su konvertirali svoj kredit po ZIDZPK/15 nemaju pravni interes postavljati kondemnatorne zahtjeve koji bi se odnosili na bilo kakva obeštećenja koja bi mogla proizlaziti iz odnosa između banke i korisnika kredita, a koji odnos je naknadno uređen sporazumom o konverziji kao novom pravnom osnovom među strankama. Odredba o valutnoj klauzuli sadržana u ovo-predmetnom ugovoru o kreditu propisuje da će se povrat obveza po tom kreditu obračunati po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. Odredba članka 22. Zakona o obveznim odnosima propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti te da ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza se ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno HNB i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja . Naveo je da proizlazi kako je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj ica mogla razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak odnosno po stajalištu tuženika tužiteljica je itekako bila obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. Naveo je da odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može uopće biti predmetom ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, a sve i da naslovni sud zauzme stav da može, ista da nije nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Navedena odredba da je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužiteljici kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Naveo je da je naime prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama ( čl. 308. NN 117/08,) da je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Naveo je da je tek od stupanja na snagu Metodologije kojom je sukladno zakonom predviđenoj obvezi definiran parametar, fiksna marža te razdoblja promjena kamatnih stopa, odnosno od 01.01.2014. mogao definirati navedene elemente promjenjive kamatne stope, odnosno izmijeniti sadržaj svih ugovornih odnosa s promjenjivom kamatnom stopom, što je tuženik i učinio. Naveo je da je ZIDZPK NN 143/13 na ovaj ugovorni odnos imao utjecaj i kroz odredbu čl.11.a st.5., kojom je potrošačima, pa tako i ovdje tužiteljici, omogućio izravnu, progresivnu, mjesečnu restituciju kroz prisilno uvođenje anuiteta čija je visina bitno niža od početno ugovorenog, a uvjetovana je zakonskim fiksiranjem kamatne stope na visinu od 3,23% godišnje do daljnjega. Svrha uvođenja fiksne kamatne stope od 3,23% temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju da je bila ublažavanje aprecijacije tečaja švicarskog franka prema euru, a posljedično i prema kuni, odnosno radilo se o mjeri koja je smanjila kamatnu stopu kako bi se umanjio teret koji je postojao zbog povećanja tečaja. On da je taj koji je snosio teret zakonskog fiksiranja kamatne stope i to za razliku između primjene početno ugovorene kamatne stope i kamatne stope od 3,23%, odnosno, usporedbom početnog i realiziranog otplatnog plana došlo je do smanjenja anuiteta temeljem niže kamatne stope čime je postignuto određeno bitno smanjenje potrošačeve obveze, a sve u svrhu smanjenja utjecaja rasta tečaja švicarskog franka. Vezano za tužbeni zahtjev tužiteljice kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljičine tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan.
2.1. Tuženik je u podnesku od dana 6. veljače 2020. istaknuo i prigovor radi prijeboja s osnova manje plaćene kamate.
3. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o kreditu br. 51400607-5103581608, Aneks br. 1 Ugovora o kreditu br. 5103581608, otplatni plan, obavijesti o promijeni kamatne stope, zahtjev za kredit, izračun konverzije uz novi otplatni plan, kompletnu dokumentaciju koju je dostavio tuženik, saslušao je tužiteljicu te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš.
3.1. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 51400607-5103581608, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili istoga i to dana 5. lipnja 2006. na iznos od 135.560,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj. Utvrđeno je da je rok otplate bio 360 mjeseci.
3.2. U spornoj odredbi čl.8 odnosno čl.8 st.2 navodi se da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.
3.3. U spornoj odredbi čl.7 ugovorena je Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpis na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama, svim eventualnim rizicima promjene tečaja.
4. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz spisu priležećeg dopisa tuženika, da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa i to naviše, a kasnije naniže sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,75%, a promjene koje kamatne stope su sukladno odlukama tuženika vršene na način da je kamatna stopa od 1.1.2008. do 31.3.2009. iznosila je 5,25%, od 01.04.2009. do 30.09.2010. iznosila 5,60%, od 1.10.2010. do 30.4.2011. iznosila je 5,35%, od 1.5.2011. do 30.9.2011. iznosila je 5,05%, dok je od 1.1.2014. iznosila 3,23% godišnje.
5. Saslušana u tijeku postupka tužiteljica je navela da je bila zaposlena u Jadranskom osiguranju te da su surađivali s Erste bankom prilikom osiguranja, trebao joj je kredit za prvu nekretninu da riješi stambeno pitanje te da je u to doba imala 27 godina. S obzirom da je Erste banka reklamirala nekakvu ponudu za zaposlenike koncerna Agram, a gdje je spadalo i Jadransko osiguranje da se obratila banci te sklopila predmetni kredit. Navela je da joj nije ponuđen kredit u kunama ili eurima, da joj je prezentiran kredit u CHF kao najstabilniji, da će imati najmanji anuitet i da je to najbolje za nju. Navela je da joj nitko u banci nije ukazao na promjenu kamatne stope, a ni valutne klauzule te da nije pročitala predmetni kredit, da je njoj bilo bitno da vidi koliki će joj biti mjesečni anuitet. Navela je da se ne može sjetiti da li joj je javni bilježnik objasnio o pojedinim odredbama kredita, međutim da misli da se nije dugo zadržala kod javnog bilježnika. Početno ugovoreni anuitet da je iznosio 2.800,00 kn, a maksimalni da je bio oko 4.200,00 kn te da su ona i suprug imali namjeru podignuti drugi kredit, htjeli su ponuditi drugu hipoteku međutim da je uvjet banke bio da zatvore ovaj kredit i da tek onda mogu uzeti drugi, novi kredit te da je ona odlazila u banku. Navela je da je napravila konverziju te da nije bilo mogućnosti pregovora oko iznosa konverzije ili pojedinih odredbi aneksa, da je nju tamo čekao gotovi aneks ugovora. U konačnici da je zatvorila predmetni kredit, da je mijenjala kune u stranu valutu te da je je bila svjesna promjene tečaja strane valute. Navela je prilikom sklapanja ugovora nije bila svjesna da anuitet može rasti i padati, da je kasnije postala svjesna i da je po zanimanju magistar ekonomije. Navela je da je smatrala obzirom se radi o službenoj valuti Švicarske da je to stabilna valuta, da se neće nikakve promjene dešavati, da se to neće reflektirati na život kako jest, da joj je tada bilo najbitnije kupiti tu nekretninu, vjerovala je tuženiku obzirom su poslovno dugogodišnje surađivali.
6. U svom nalazu i mišljenju od 12. veljače 2026. stalni sudski vještak Goranka Šmer Maraš navela je da više plaćene kamate, tj. novčane razlike između iznosa kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platila tuženiku i iznosa kamate koju bi tužiteljica u razdoblju do 31.12.2013. godine bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,75% p.a., a nakon 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a. iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita da ukupno iznose 1.890,11 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 5. Više plaćene tečajne razlike, tj. novčane razlike između svakog plaćenog obroka po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i obroka obračunatog po tečaju na dan isplate kredita, kao pozitivne tečajne razlike, ukupno a da iznose 9.689,14 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 6. Manje plaćene kamate tj. novčane razlike između iznosa kamate koju bi tužiteljica u razdoblju do 31.12.2013. godine bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,75% p.a., a nakon 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a. i obveze kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno platila tuženiku iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita ukupno da iznose 54,81 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 7. Manje plaćeni obroci s osnova tečajnih razlika kao manje plaćene razlike između plaćenog obroka po tečaju na dan isplate kredita i svakog plaćenog obroka po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, odnosno negativne tečajne razlike ukupno da iznose 6,68 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 8. Zatezna kamata obračunata na svaki pojedinačni iznos preplate s osnova promjene kamatne stope i s osnova promjene tečaja i to samo na pozitivne razlike do 30. rujna 2015. godine ukupno da iznosi 4.805,64 EUR kako je specificirano u stupcu 10 Tabele br. 9. U odnosu na početni tečaj kredita, na dan 30.09.2015. godine, razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF obračunate po početnom tečaju da iznosi 4.575,24 EUR, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji. Tuženik je tužiteljici u konverziji na dan 30.09.2015. godine kredita utvrdio preplatu u iznosu od 86,48 EUR za namirenje do 50% budu ćih dospijevajućih obroka konvertiranog kredita do potpunog iskorištenja . Tuženik da je izračun konverzije kredita izvršio ispravno i u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine. U izračunu konverzije uzeti su u obzir svi kunski iznosi koje je tužiteljica uplatila po realiziranom (stvarno plaćanom) kreditu s vk u CHF sa svim izmjenama kamatnih stopa i tečaja po kreditu, a koji sadrže i iznose razlike obroka s osnova promjene kamatne stope i tečaja utvrđene ovim vještačenjem.
6.1. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik naveo kako ne prigovara samom matematičkom izračun vještaka te ne traži saslušanje vještaka, međutim i dalje osporava osnovu potraživanja tužiteljice.
6.2. U očitovanju od dana 23. travnja 2026. stalni sudski vještak je naveo da se očituje kako tuženik nema primjedbi s matematičkog, financijskog aspekta, dok se na primjedbe pravne prirode vještak ne može očitovati.
7. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.
8. Između stranaka nije sporno da je između tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita 5. lipnja 2007. zaključen ugovor o kreditu br. 5103581608 predmet kojeg je iznos od 135.560,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj s rokom vraćanja od 360 mjeseci.
9. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i ugovaranja iznosila 4,75% godišnje te nije sporno da je u odredbi čl.8.2. Ugovora o kreditu ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope u skladu s odlukama banke.
10. Nije sporno između stranaka da je tuženik u svojim Odlukama u razdoblju od siječnja 2008. pa do rujna 2011. izvršio izmjenu ugovorene promjenjive kamatne stope i to tako da je ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu u odnosu na onu ugovorenu u vrijeme sklapanja ugovora od 4,75% povisivao tako da je kamatna stopa od 1.1.2008. do 31.3.2009. iznosila je 5,25%, od 01.04.2009. do 30.09.2010. iznosila 5,60%, od 1.10.2010. do 30.4.2011. iznosila je 5,35%, od 1.5.2011. do 30.9.2011. iznosila je 5,05%, a od 1.1.2014. iznosila je 3,23% godišnje intervencijom zakonodavca.
11. Sporno je između stranaka da li su dio odredbe čl.7. te čl.8. ništetne ugovorne odredbe te posljedično tome da li je tuženik dužan vratiti tužitelj ici one novčane iznose koje je u razdoblju od kolovoza 2007. pa do rujna 2015. naplatio temeljem izmijenjene kamatne stope te valutne klauzule, s time da je sama visina u iznosu od 1.890,11 eura odnosno 9.689,14 eura postavljenog novčanog zahtjeva temeljem kojeg tužiteljica od tuženika zahtijeva povrat iznosa od također sporna.
12. Konkretni ugovor o kreditu zaključen je 5. lipnja 2007. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužiteljica iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.
13. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
14. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).
15. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).
16. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).
17. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03).
18. Nadalje odredbom čl.87 st.1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
19. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).
20. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se prije sklapanja ugovora o kreditu od 5. lipnja 2007. o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.7. te čl.8. predmetnog ugovora nije pregovaralo time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.
21. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 81 st. 4 ZZP/03 nije dokazao da se o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.7. te čl.8. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.
22. Kako to ističe i tuženik tijekom postupka odlukom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
23. U tom postupku kako je to razvidno iz spisu priležeće presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g., i ovdje tuženik imao je položaj stranke, a u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je u ovom postupku tuženik, a u postupku koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te Visokim trgovačkim sudom 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. pa do 3. kolovoza 2007. g., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).
24. Također, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g., (VSRH Rev-2221/18) utvrdio da je između ostalog i 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a čime je između ostalog 3- tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. postupila suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) te u razdoblju do 06. kolovoza 2007., odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženika bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženik bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženik svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.
25. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom čl.118 ZZP (NN 41 /14, 110/15, 14/19) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe te čl.126 ZZP (NN 19/22) koji je na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.
26. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
27. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužiteljica je sukladno odredbi čl. 120 ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužiteljici daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenula ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
28. Cijeneći sadržaj spornih odredbi u ugovornim odredbama sadržanim u čl.7. te čl.8. Ugovora o kreditu od 5. lipnja 2007. kojim je ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke, te kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF, ocjena je ovoga suda da takve odredbe predstavljaju ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84 ZZP/03 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka ne može primijeniti odredba čl.84 ZZP/03 koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.
29. Kako su predmetne odredbe ugovora jasne i lako uočljive ali ne i lako razumljive to je dopušteno ocjenjivati jesu li predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.
30. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 81 ZZP/03.
31. O sadržaju odredbi u čl.7. te čl.8. Ugovora o kreditu od 5. lipnja 2007. kako je to naprijed i iznijeto nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba u čl.7. te čl.8. Ugovora o kreditu od 5. lipnja 2007. predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužiteljice kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81 ZZP/03 smatra nepoštenom.
32. Naime sporna odredba čl.8 st.2 među strankama zaključenog ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 4,75% ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužiteljica kao potrošač bila informirana u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovorni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 4,75%, a o kojima bi tužiteljica kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bila informirana već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužitelju kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Također, sporni dio odredbe čl.7 u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora te valutnu klauzulu vezanu za CHF ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene tečaja CHF o kojem bi također tužiteljica kao potrošač bila informirana u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora.
33. Da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope kao i valutne klauzule vezane za CHF, tako da je tužiteljica kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogla jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.7. te čl.8. Ugovora o kreditu isto konkretno nije slučaj jer tužiteljica na temelju sadržaja spornih odredbi ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogla niti je bila u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koje za nju proizlaze ugovaranjem odredbe u čl.7. te čl.8. Ugovora o kreditu od 5. lipnja 2007. obzirom da u tim ugovornim odredbama nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope i valutne klauzule, niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope te promjena tečaja CHF, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja ugovora od 5. lipnja 2007. u donošenju kojih tužiteljica nije sudjelovala niti je o istima imala mogućnost pregovaranja, to je nedvojbeno da su čl.7. te čl.8. ugovorne odredbe koja nisu lako razumljive te odredbe koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega su iste nedopuštene.
34. Da se radi upravo o takvim ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača konačno utvrđeno je i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod pol.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.god.
35. Naime, odredba o promjeni ugovorene kamatne stope te odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF jedne su od temeljnih ugovornih odredbi, a iste su u konkretnom slučaju cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.7. te čl.8. među stranaka zaključenog ugovora ovisne isključivo o odluci tuženika kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope i valutne klauzule te kriteriji za koje se veže promjena pa takve ugovorne odredbe u svakom slučaju uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ovo iz razloga jer takve ugovorne odredbe vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daju mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija, time da je tuženik upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija jednostrano određivao način i uvjete promjene kamatne stope.
36. Jedna od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čl.3 ZOO/05 te načelo savjesnosti i poštenja čl.4 ZOO-a.
37. Ugovorne odredbe kakve su odredbe u čl.7. te čl.8. Ugovora o kreditu od 5. lipnja 2007. su ugovorne odredbe koje u svakom slučaju stvaraju neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu jer takve ugovorne obveze daju mogućnost drugoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. U smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 82 ZZP/03 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81 tog Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.
38. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4 ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.
39. Prema odredbi čl. 83 ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom čl. 83 ZZP/03.
40. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda, sadržaj odredbe čl.8 st.2 među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane, i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija, za njezinu promjenu u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužiteljice kao potrošača pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP-a nepoštena ugovorna odredba. Navedeno vrijedi i za sadržaj odredbe čl.7 Ugovora o kreditu od dana 5. lipnja 2007.
41. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da su odredbe u čl.7. te čl.8. među strankama zaključenog Ugovora o kreditu od 5. lipnja 2007. predstavljaju u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 nepoštene ugovorne odredbe, a koje nepoštene ugovorne odredbe su sukladno odredbi čl. 87 st. 1 ZZP-a ništave.
42. Kako je u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP/03 odredba čl.7. te čl.8. Ugovora o kreditu kao nepoštena ugovorna odredba ništava, to je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi valjalo u cijelosti usvojiti, sve pozivom na naprijed citiranu odredbu u svezi s odredbom čl. 322 ZOO-a/05 te odlučiti kao u toč. I. i III. izreke presude.
43. Stoga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost dijela odredbe čl.7. te čl.8. Ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni Ugovora o kreditu od 5. lipnja 2007. može opstati i bez tih ništetnih dijelova odredbi čl.7. te čl.8. Ugovora time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323 ZOO-a dužan tužiteljici kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.
44. Kako je tuženik u razdoblju od kolovoza 2007. pa do rujna 2015. primio ukupni novčani iznos od 1.890,11 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatu te iznos od 9.689,14 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka čiji nalaz tužiteljica ne osporava, a niti ga tuženik matematički osporava. Međutim ipak valja navesti da u skladu s odredbama čl. 259 i čl. 260 ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem odnosno daje zadatak vještačenja vještaku te tvrdnje tuženika da namjera Ugovornih stranaka nije bila da u Ugovoru bude ugovorena fiksna kamatna stopa, nisu osnovane jer u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena Ugovorna odredba ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 4,75% godišnje, slijedom čega je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO- a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužiteljici odlučiti kao u toč. II. i IV. izreke presude uz obvezu da tužiteljici u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO- a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.
45. Ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su dijelovi nepoštene odredbe čl.7. te čl.8. ugovora kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene pa tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetne odredbe koristio, a konkretno to je razdoblje od kolovoza 2007. pa do rujna 2015.
46. Nadalje, među strankama je nesporno da je provedena konverzija odnosno da je sklopljen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu br. 5103581608, dalje Aneks (list 67 spisa).
47. Uvidom u Aneks br.1 utvrđeno je da je isti sklopljen dana 13. veljače 2016. između tužiteljice i tuženika. Utvrđeno je da je čl.1.1. ugovoreno da je dana 30.09.2015. godine stupio na snagu Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) (dalje u tekstu: ZID ZPK) te da Banka pristupa potpisivanju Aneksa kojim se utvrđuju promjene u načinu ispunjenja obveza iz ugovora opisanog u članku 2. (dva) isključivo i jedino u svrhu ispunjenja zakonskih obveza Banke propisanih ZID ZPK. Utvrđeno je da je čl. 2.1. ugovoreno da potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju da su dana 5.6.2007. sklopili Ugovor o kreditu broj: 5103581608 na iznos od 135.560,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Utvrđeno je da je čl. 6.2. ugovoreno da za vrijeme važenja Aneksa visina ugovorne promjenjive kamatne stope iznosi zbroj 6 mjesečnog EURIBOR-a (dalje: Parametar) i 5,312 postotni bod godišnje zaokruženo na tri decimale. Sukladno Metodologiji utvrđuje se vrijednost Parametra i obavlja se redovito šestomjesečno usklađivanje stope ugovornih kamata (referentno razdoblje) i to svakog prvog siječnja i svakog prvog srpnja u godini. Utvrđeno je da je čl.6.3. ugovoreno da ugovorne kamate Banka obračunava primjenom jednostavnog dekurzivnog kamatnog računa. Utvrđeno je da je čl.7.2. ugovoreno da će se dio više uplaćenog iznosa (preplate) iz članka 5.3. (pet tri), a koji ne prelazi 50% iznosa ukupnog zbroja budućih anuiteta/obroka u EUR u kunskoj protuvrijednosti preostalih na dan 30.09.2015. godine uzimajući u obzir sve izmjene u prijelaznom razdoblju iz čl. 1. ZID ZPK kojim je u Zakon o potrošačkom kreditiranju dodan članak 19. f stavak 2. do datuma iz zaglavlja ovog Aneksa, koristi za podmirenje 50% iznosa budućnih anuiteta/obroka u EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja po njihovom dospijeću sve dok se iznos te preplate ne iskoristi u cijelosti. Utvrđeno je da je Aneks br.1 potpisan po tužiteljici te predstavnicima tuženika.
48. Iz zaključka odluke VSRH od dana 04. ožujka 2020. posl.br. Gos-1/2019 proizlazi da je presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali da nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti, iako se na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Da je upravo u sprječavanju i otklanjanju nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize donesen poseban propis (ZID ZPK), uključujući i ostale izmjene i dopune tog Zakona, kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15). Da se ZID ZPK odnosio na postupke konverzije ugovora o kreditu vezanih uz CHF u odgovarajuće kredite vezane uz EUR. Da su oba Zakona utvrđena suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. Da su kreditne institucije bile dužne postupati po tom Zakonu, dok je na korisnicima kredita počivala dispozicija hoće li pristupiti sklapanju sporazuma ili će zadržati važeće ugovorene uvjete. Da uspostava nove pravne osnove nije nastala neposredno na temelju zakona, već na temelju novonastalih ugovornih odnosa – sporazuma koji su trebali biti sklopljeni suglasno tom Zakonu. Da nema mjesta primjeni općih pravila obveznog prava o novaciji ugovora i sl. Na osnovu svega izloženog da treba u konačnici zaključiti da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.
49. Odredbom članka 40 stavaka 1, 2 i 3 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je da potrošač se ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju toga Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača ništetne su. Ako je za ugovore iz toga dijela Zakona mjerodavno strano pravo, potrošač koji ima boravište u [adresa] ne može biti lišen zaštite na koju ima pravo po ovom Zakonu i drugim zakonima kojima se štite potrošači.
50. Naime, tužiteljica je potpisom aneksa kojim je provedena valjana konverzija zadržala pravo na punu restituciju koju joj jamče propisi koji reguliraju zaštitu potrošača odnosno Zakon o zaštiti potrošača te Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pa je stav ovoga suda da pristanak tužiteljice na konverziju ne znači niti može značiti ujedno i tužiteljičino odricanje od prava na punu restituciju te povrat stečenog bez osnove.
51. Tuženik tvrdi te i u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka navodi da su svi pretplaćeni iznosi, a koji su predmet tužbenog zahtjeva već ukalkulirani i iskorišteni za namirenje konvertirane glavnice. Međutim nije odlučno pitanje da li je tuženik preplaćenim iznosima zatvarao konvertiranu glavnicu, već da li je zatvarao ispravnu glavnicu – onu po početnom otplatnom planu kao jedinom mogućem između tužiteljice i tuženika, obzirom na učinke ništetnosti - ex tunc, a što znači da konvertirana glavnica više nije održiva jer je jedina ispravna glavnica koju je trebalo zatvarati ona koja u sebi sadrži početno ugovoren tečaj i kamatnu stopu. Stoga je stav ovoga suda da konvertirana glavnica nije stvarna i kao takva ne može egzistirati niti se umanjivati do tada izvršenim uplatama, već se treba zatvarati i umanjivati samo ona glavnica na koju rast švicarskog franka nije utjecao, a to je ona po početnom otplatnom planu.
51.1. Konverzijom kredita iz kredita s vk u CHF u kredit s vk u EUR izvršeno je izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom CHF i simuliranoga kredita s valutnom klauzulom u EUR kojeg bi tužitelj koristio da je ugovorio kredit s vk u EUR, a pritom je konverzija obuhvatila sve kunske uplate po CHF kreditu za namirenje simulirane otplate EUR kredita sa svim promjenama kamatne stope i tečaja po EUR kreditu . U obračunu konverzije na dan 30.09.2015. godine tuženik je umanjio iznos nedospjele glavnice kredita za iznos u kunskoj protuvrijednosti 280.788,91 HRK (sa 859.716,98 HRK na 578.928,07 HRK). U odnosu na početni tečaj kredita, izračunom je vještak utvrdio, na dan 30.09.2015. godine, razliku između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR 75.854,58 EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF 123.155,00 CHF obračunate po početnom tečaju u iznosu od 4.575,24 EUR, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki V. Izreke presude.
52. Valja navesti da je vještak u osnovnom nalazu i mišljenju naveo da manje plaćene kamate tj. novčane razlike između iznosa kamate koju bi tužiteljica u razdoblju do 31.12.2013. godine bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,75% p.a., a nakon 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a. i obveze kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno platila tuženiku iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita ukupno iznose 54,81 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 7. Manje plaćeni obroci s osnova tečajnih razlika kao manje plaćene razlike između plaćenog obroka po tečaju na dan isplate kredita i svakog plaćenog obroka po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, odnosno negativne tečajne razlike ukupno da iznose 6,68 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 8.
52.1. Naime, kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenih Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku po ocjeni ovoga suda ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužiteljici kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužiteljice po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita, kao niti po kamatnoj stopi koja je bila niža od one koja je vrijedila na dan korištenja kredita. Plaćanjem anuiteta tužiteljica ništa nije primila pa ne postoji ni njezina obveza povrata pa samim time u iznos pretplata ne treba ni uračunavati iznose za razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog, odnosno kada je kamatna stopa bila niža od početne.
52.2. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323. ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U razdoblju otplate kredita tužiteljica ništa nije primila od tuženika već je tuženiku izvršila plaćanja te isplatu kako je on to zatražio time da je tijekom razdoblja otplate kredita došlo isključivo do prijelaza imovine tužiteljice u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužiteljice da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužitelja primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111. ZOO-a te da bi u iznose pretplata valjalo uračunavati negativne tečajne razlike i negativne razlike po kamatnoj stopi.
52.3. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Navedeno vrijedi i za ugovaranje promjenjive kamatne stope, slijedom čega tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nema pravo od tužiteljice kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu niti u konkretnom slučaju ima osnove za iznose negativnih tečajnih razlika i iznose negativnih razlika po kamatnoj stopi umanjivati pretplate tužiteljice.
52.4. Tuženik je u podnesku od dana 6. veljače 2020. istaknuo i prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnova promjenjive kamatne stope . Međutim valja navesti da na strani same tužiteljice (potrošača) ne postoje elementi nepoštenog postupanja iz kojih bi proizlazilo postojanje odgovornosti za nekakvu štetu koju tuženik tvrdi da trpi te čak i ukoliko tuženik smatra da je primjenom nepoštene ugovorne odredbe sam pretrpio određenu štetu, nije ovlašten zahtijevati zaštitu u odnosu na potrošača. Na strani potrošača ne postoji protupravnost niti nesavjesnost u postupanju, niti odgovornost za posljedice utvrđenja nepoštenosti te niti jedan propis koji uređuje predmetnu materiju, ne ovlašćuje tuženika da, pozivajući se na pravna utvrđenja iz kolektivnih presuda kojima je utvrđena povreda prava potrošača, podnose bilo kakve individualne restitucijske zahtjeve protiv potrošača. Također, valja istaknuti da nedvojbeno nije zakonom zabranjeno ugovarati niti valutnu klauzulu, niti promjenjivu kamatnu stopu međutim ne na način kako je to tuženik u konkretnom slučaju učinio, odnosno bez da je tužiteljicu informirao o mogućim rizicima. U tom smislu tečaj CHF u vrijeme zaključenja ugovora nije fiksan, već se radi o visini tečaja koji je tužitelj ici u vrijeme ugovaranja bio poznat, odnosno naveden u otplatnom planu koji mu je uručen te na koji je pristao, slijedom čega je valjalo u cijelosti odbiti tuženikov prigovor radi prijeboja i odlučiti kao u točki VI. izreke presude
53. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan.
53.1. Naime, sukladno odredbi članka 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine pa je mišljenje ovoga suda da s obzirom da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 04. travnja 2012.god. posl.br. P-1401/12 kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a da je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014.god. posl.br. Pž-7129/13 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020., posl.br. Su-IV-47/2020), a što je u konkretnom slučaju 13. lipnja 2014.god. u odnosu na zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (VSRH Rev-2245/17) odnosno 14. lipnja 2018. što se tiče zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli s obzirom da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“ u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi za valutnu klauzulu.
53.2. Kako je tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 10. lipnja 2019., kojom zahtijeva povrat plaćenog u razdoblju od kolovoza 2006. pa do rujna 2015. to je evidentno da je zahtjev za isplatom podnesen unutar zastarnog roka.
53.3. Slijedom naprijed iznijetog neosnovano se tuženik u ovom postupku poziva na odredbe o naknadi štete te zastarne rokove za naknadu štete, a napose neosnovano smatra da je tužiteljica kao potrošač na bilo koji način i bilo kakvim svojim postupanjem pridonijela nastanku iste. Pored navedenog, valja istaknuti da cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužiteljice u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega.
54. U odnosu na tuženikov prigovor o nedostatku pravnog interesa na strani tužiteljice, valja navesti da isti nije osnovan i to iz razloga što sklapanje Aneksa br.1 Ugovora o kreditu br. 5103582608 sukladno ZID ZPK nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. (VSRH Rev-18/2018, VSRH Rev-2868/18).
55. Što se tiče same preinake tužbenog zahtjeva odnosno tužbe kojoj se tuženik protivio i za koji preinačeni dio je tuženik istaknuo prigovor zastare, a koju preinaku je tužiteljica napravila u podnesku od dana 20. travnja 2026. valja navesti da je ista napravljena nakon zaključenja prethodnog postupka, međutim tuženik se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi s obzirom da je preinaci prigovorio tek u podnesku od dana 11. svibnja 2026., odnosno nakon zaključenja glavne rasprave koja je zaključena dana 24. travnja 2026.
55.1. Međutim, ako se i uzme u obzir tuženikov prigovor iz razloga jer je predmetni podnesak zaprimio na dan zaključenja glavne rasprave odnosno dana 24. travnja 2026., valja navesti da je ista napravljena nakon zaključenja prethodnog postupka, međutim stav je ovoga suda da je ista dozvoljena u smislu odredbe članka 190 stavak 2 ZPP-a s obzirom da je tužiteljica tek nakon knjigovodstvenog vještačenja mogala postaviti konačni tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu, a pored navedenog ista je svrsishodna u smislu odredbe članka 190 stavak 3 ZPP-a za konačno rješenje odnosa među parničnim strankama s obzirom da je predmetni kredit u cijelosti zatvoren.
55.1. U odnosu na tuženikov prigovor zastare za preinačeni dio stav je ovoga suda da je isti neosnovan budući iz Zaključka građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV-123/2024-5 od dana 27. svibnja 2024. proizlazi da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.
56. Tuženik nije tužiteljici osporavao status potrošača.
57. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužiteljice sastoji se troška sastavljanja tužbe u iznosu od 500,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na četiri ročišta i to dva u iznosu od 500,00 eura za svako i dva u iznosu od 250,00 eura za svako (T.br.9.t.1. i t.2. Tarife), sastavljanja dva podneska u iznosu od 500,00 eura za svaki (T.br.8 t.1 Tarife), PDV-a u iznosu od 750,00 eura, kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 700,00 eura, dakle sveukupno je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 4.450,00 eura.
57.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki VII. izreke ove presude.
U Rijeci, 24. lipnja 2026.
S U D A C
Mate Radović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA
- pun. tužiteljice
- pun. tuženika
