Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2

52440 Poreč-Parenzo

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja t.d. ISTARSKI UGLJENOKOPI TUPLJAK d.d. u likvidaciji, OIB 62376054197, iz Labina, Rudarska 1, zastupanog p.p. Ivanu Vidaku, odvjetniku u Labinu, protiv tuženika ĆČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog p.p. IČ, odvjetniku u [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave zaključene dana 16. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 24. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčane tražbine tuženika ĐČ OIB: [osobni identifikacijski broj] u postupku izravne naplate protiv tužitelja Istarski ugljenokopi Tupljak d.d. u likvidaciji OIB:62376054197 koji se vodi kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Pazinu posl. br. P-657/2021 od 06.09.2021.g. i presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-27/2022-4 od 31.01.2021.g."

II Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova.

III Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 10.880,00 eur, u roku od 15 dana.

Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 24. srpnja 2024. tužitelj tvrdi da je zaključkom naslovnog suda posl. br. Ovr-1200/2023-32 od 03.07.2024.g. koji da je zaprimljen dana 19.07.2024.g. ovršenik, a ovdje tužitelj upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, a ovdje tuženika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga navedenih u prijedlogu za proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 15.11.2023.g. Kod Općinskog suda u Pazinu vodio da se parnični postupak pod posl. br. P-383/03 po tužbi tužitelja ĆČ i AČ protiv tuženika Agencije za upravljanje državnom imovinom ( pravni prednik CERP-a) i tuženika Istarski ugljenokopi Tupljak d.d. u likvidaciji, a radi isplate rente. U označenom postupku sud da je donio presudu posl. br. P-383/03-84 od 27.03.2012.g. kojom da je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja ĆČ te utvrdio da su mu tuženici

dužni solidarno isplatiti iznos od 313.036,91 Kn sa pripadajućom zateznom kamatom i parničnim troškom u iznosu od 19.155,08 Kn. Na označenu presudu tuženici da su uložili žalbu koje da su djelomično prihvaćene te da je Županijski

sud u Puli-Pola presudom posl. br. Gž-1994/12-3 od 16.12.2013.g. presudio da su tuženici solidarno dužni isplatiti ĆČ iznos od 307.702,19 Kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom. Nakon što da je presuda postala pravomoćna tužitelj ĆČ u ovršnom postupku proveo da je naplatu potraživanja temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Labinu posl. br. Ovr-28/14 od 14.03.2014.g. Iz dopisa Fine klasa: 110/07/14-02/2 Urbroj: 08-2061-14-AH od 24.06.2014.g. vidljivo da je da je Fina ustegla dana 29.04.2014.g. iznos od 1.199.018,18 kn i dana 30.05.2014.g. iznos od 1.017,31 kn, odnosno po specifikaciji naplaćen da je trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.884,06 kn, trošak parničnog postupka u iznosu od 9.577,59 kn sa kamatom od 2.368,73 kn, odnosno ukupno iznos od 11.946,32 kn, zatim glavnicu u iznosu od 153.850,07 kn, kamate u iznosu od 289.778,59 kn, odnosno ukupno iznos od 443.628,66 Kn, te glavnicu u iznosu od 9.578,32 kn. Na presudu Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-1994/12-3 od 16.12.2013.g. tuženik

IU Tupljak d.d. u likvidaciji podnio da je reviziju, a Vrhovni sud Republike Hrvatske donio da je rješenje kojim se prihvaćaju revizije i ukidaju presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-1994/12-3 i Općinskog suda u Pazinu posl. br. P-383/03-84 i predmet da je vraćen na ponovni postupak. Revizija da je donesena pod posl. br. Revx 432/15-2 od 03.07.2018.g. Nakon što da je revizija uvažena predmet da je vraćen na ponovni postupak Općinskom sudu u Pazinu, a predmet da se vodio pod posl. br. P-657/2021 ( ranije Pu P-3443/2019). U označenom predmetu donesena da je presuda posl. br. P-657/2021-154 od 06.09.2021.g. u kojoj presudi da je usvojen tužbeni zahtjev ĆČ kojim da traži da mu se isplati iznos od 307.702,19 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 32.028,00 kn. Na označenu presudu uložena da je žalba koju da je Županijski sud u Puli-Pola presudom posl. br. Gž-27/2022-4 od 31.01.2022.g. odbio u odnosu na ĆČ i potvrđena da je presuda Općinskog suda u Pazinu posl. br. P-657/2021-154 od 06.09.2021.g. u točki I. izreke, a u pogledu točke V. izreke presuda da je preinačena na način da je dosuđen tužitelju iznos

parničnog troška u iznosu od 26.599,86 Kn. Kako da je već navedeno u tužbi, tužitelj da je već ranijom presudom podmirio tražbinu ovrhovoditelja, sada tuženika ĆČ. Nakon revizijske odluke Vrhovnog suda RH Revx 432/15-2 od 03.07.2018.g., tužitelj da nije zahtijevao povrat plaćanog dok se ne riješi ponovljeni parnični postupak P-657/2021. Nakon što da je parnični postupak P-657/2021 pravomoćno okončan, a ovrhovoditelj ĆČ namiren, to da su mu ovršenici naknadili samo razliku troškova parničnog postupka P-657/2021 tako da je ovršenik isplatio iznos od 13.299,93 kn ( točka IV. izreke presude Gž-27/2022-4 u vezi točke V. izreke presude P-657/2021-154) dana 01.04.2022.g. Dana 06.11.2023.g., Istarski ugljenokopi Tupljak d.d. u likvidaciji zaprimili da su obavijest FINA-e da je zaprimljen zahtjev za izravnu naplatu po kojem FINA postupa u skladu sa rješenjem o ovrsi dostavljenom od strane suda, te da se provodi zapljena novčanih sredstava na rok od 60 dana od kada je osnova zaprimljena. Iz zahtjeva za izravnu naplatu vidljivo da je da je podnesena dana 20.10.2023.g. putem punomoćnika ovrhovoditelja IČ temeljem presuda Općinskog suda u Pazinu posl. br. P-657/2021 i presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-27/2022-4 i to za tražbinu za koju da su ovrhovoditelj i njegov punomoćnik znali da je već ranijom presudom naplaćena. Također i troškovi parničnog postupka P-657/2021, odnosno Gž-27/2022-4 da su od strane ovršenika u cijelosti dobrovoljno plaćeni dana 01.04.2022.g., međutim ovrhovoditelj i njegov punomoćnik zatražili da su prisilnu naplatu i tih troškova postupka. Obzirom da ovršenik, sada tužitelj Istarski ugljenokopi Tupljak d.d. nije imalo dovoljno sredstava na poslovnom računu da bi se ukupni iznos prema obračunu FINA-e od 144.504,18 eur mogao naplatiti, sa njihovog poslovnog računa ustegnut da je iznos od 27.684,37 eur, a ovršenik da je ostao bez sredstava za uredno poslovanje. U istoj pravnoj situaciji nalazi da se i solidarni dužnik iz ovršnih isprava CERP kojemu da je FINA temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ustegnula iznos od 144.504,18 eur, a koji da je svoje dugovanje prema ovrhovoditelju namirio putem FINE dana 28.03.2014.g. u predmetu rješenja o ovrsi Općinskog suda u Labinu posl. br. Ovr-28/14-1 u iznosu od 159.715,07 eur. Solidarni dužnik iz ovršnih isprava CERP, također da je upućen u parnicu te da je isti kod nadležnog Općinskog građanskog suda u Zagrebu pokrenuo parnični postupak u kojem da je donesena nepravomoćna presuda posl. br. P-10936/2023-6 od 10.07.2024.g., a u kojoj da je sud u pretežnom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev tuženika, a djelomično odbio u pogledu troškova postupka, mada da su i ti troškovi dvostruko naplaćeni jer da je CERP troškove postupka dobrovoljno uplatio, a tuženik da je iste troškove naplatio i naknadno preko FINA-e. Glede svega navedenog tužitelj da podnosi ovu tužbu. Tužitelj zahtijeva donošenje presude sljedećeg sadržaja: "Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčane tražbine tuženika ĐČ OIB: [osobni identifikacijski broj] u postupku izravne naplate protiv tužitelja Istarski ugljenokopi Tupljak d.d. u likvidaciji OIB:62376054197 koji se vodi kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Pazinu posl. br. P-657/2021 od 06.09.2021.g. i presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-27/2022-4 od 31.01.2021.g."

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužiteljevoj tužbi i tužbenom zahtjevu, odnosno osporava sve tužiteljeve navode iznesene u tužbi.

Podredno tuženik navodi da su činjenični navodi iz tužiteljeve tužbe uglavnom nesporni (tuženik da je suglasan s izvođenjem svih dokaza predloženih po tužitelju), međutim iz tako utvrđenog-predloženog činjeničnog stanja, tužitelj da u cijelosti izvlači pogrešne zaključke, odnosno daje potpuno pogrešnu pravnu kvalifikaciju pojedinih činjenica - odnosa. Nadalje tuženik ukazuje da je potpuno nejasan pravni osnov, s osnova kojega tužitelj postavlja svoj zahtjev, odnosno iz obrazloženja tužbe da bi se dalo zaključiti da pravni osnov tužiteljeva zahtjeva zapravo predstavlja dvostruka naplata jedne te iste tražbine i to onako kako da je ta tražbina najprije definirana presudom Općinskog suda u Pazinu, br. P-383/2003, od 27. ožujka 2012. godine, a potom onako kako je ista ta tražbina definirana i presudom Općinskog suda u Pazinu, br. P-657/2021 (Pu P-3443/2019), od 06. rujna 2021. godine. Tuženik da naprijed ukazuje da ne postoje (niti mogu postojati) dvije, pravomoćne sudske odluke (presuda Općinskog suda u Pazinu, br. P-383/2003, od 27. ožujka 2012. godine i presuda Općinskog suda u Pazinu, br. P-657/2021 - Pu P-3443/2019, od 06. rujna 2021. godine), kojih da je sadržaj isti-kojima da je dosuđena jedna-ista-istovjetna tražbina ovdje tuženiku, spram ovdje tužitelja (naknada razlike u primanjima u visini od 307.702,19 kn, za period od veljače mjeseca 1991. godine, pa do prosinca mjeseca 2010. godine), pa posljedično naprijed navedenim okolnostima, da ne može niti doći do dvostruke naplate iste tražbine. Da ne postoje dvije sudske odluke-presude istovjetnog sadržaja (presuda Općinskog suda u Pazinu, br. P-383/2003, od 27. ožujka 2012. godine i presuda Općinskog suda u Pazinu, br. P-657/2021 (Pu P-3443/2019), od 06.

rujna 2021. godine, da proizlazi iz okolnosti da je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Revx-432/2015, od 03. srpnja 2018. godine, ukinuta presuda Općinskog suda u Pazinu, br. P-383/2003, od 27. ožujka 2012. godine, a što da sve skupa znači da predmetna presuda Općinskog suda u Pazinu, br. P-383/2003, od 27. ožujka 2012. godine, od dana donošenja revizijske odluke (03. srpnja 2018. godine) „ne postoji ex tunc“ - ne proizvodi nikakve učinke, pa posljedično navedenom da više niti ne postoji i ne egzistira (ex tunc) niti tražbina ovdje tuženika, spram ovdje tužitelja (naknada razlike u primanjima u visini od 307.702,19 kn, za period od veljače mjeseca 1991. godine, pa do prosinca mjeseca 2010. godine) i to onako kako da je ista ta tražbina (bila) i dosuđena tom, ukinutom-sada nepostojećom presudom Općinskog suda u Pazinu, br. P-383/2003, od 27. ožujka 2012.godine. Dodatno da tuženik ovdje ukazuje na okolnost, da sve i da nije ukinuta presuda Općinskog suda u Pazinu, br. P-383/2003, od 27. ožujka 2012. godine, tada da uopće ne bi bilo moguće ponavljanje toga postupka i potom donošenje presude Općinskog suda u Pazinu, br. P-657/2021 (Pu P-3443/2019), od 06. rujna 2021. godine, odnosno predmetne dvije presude, da predstavljaju dvije, međusobno isključive okolnosti-činjenice, odnosno da ne mogu istovremeno egzistirati – proizvoditi svoje učinke, te dvije, naprijed naznačene presude. Posljedično naprijed navedenom da ne stoji tužiteljev pravni osnov koji da ide za time da je u konkretnom slučaju došlo do dvostruke naplate iste tražbine i da s tog osnova valja presuditi ovu pravnu stvar, odnosno takovu situaciju Zakon o obveznim odnosima da niti ne poznaje, odnosno takovu situaciju (dvostruke naplate iste tražbine) Zakon o obveznim odnosima da rješava kroz institut vraćanja onoga što je stečeno bez osnova (članak 20. i članak 1111. Zakona o obveznim odnosima). Nastavno na naprijed navedeno, novčani iznos kojega da je ovdje tuženik tijekom 2014. godine, stekao-naplatio od ovdje tužitelja provedbom ovrhe Općinskog suda u Labinu, br. Ovr-28/2014, s osnova predmetne presude

Općinskog suda u Pazinu, br. P-383/2003, od 27. ožujka 2012. godine, naknadno ukinute (nepostojeće), da predstavlja novčani iznos kojega da je ovdje tuženik stekao bez valjane osnove-osnove koja da je naknadno otpala, pa posljedično tome predmetni novčani iznos naplaćen po ovdje tuženiku, sukladno odredbama članka 20. i 1111. Zakona o obveznim odnosima, da predstavlja ono što da je tuženik stekao od ovdje tužitelja „bez osnove, temeljem osnove koja je naknadno otpala“, odnosno ne predstavlja nikakvu tražbinu (naplaćenu) tuženika spram tužitelja, nastalu na ime „naknade razlike u primanjima u visini od 307.702,19 kn, za period od veljače mjeseca 1991.godine, pa do prosinca mjeseca 2010. godine“, odnosno predmetni novčani iznos, kojega da je tuženik stekao od tužitelja, s osnova provedbe ovrhe Općinskog suda u Labinu, br. Ovr-28/2014, da je u trenutku ukidanja presude Općinskog suda u Pazinu, br. P-383/2003, od 27. ožujka 2012. godine (ista presuda da je ukinuta dana 03. srpnja 2018. godine) “postao-prerastao“ u tražbinu ovdje tužitelja spram ovdje tuženika, a radi vraćanja onoga što da je stečeno bez osnove, sve sukladno odredbama članka 20. i članka 1111. Zakona o obveznim odnosima. Da je tome tako, odnosno, da novčani iznos koji je tuženik stekao provedbom predmetne ovrhe Općinskog suda u Labinu, br. Ovr-28/2014 predstavlja ono što je „stečeno bez osnove“, da govori u svojemu obrazloženju i Županijski sud u Puli, u svojoj odluci br. Gž-27/2022, od 31. siječnja 2022. godine (točka 22. obrazloženja presude), odnosno o navedenom „stjecanju bez osnove“ da govori i okolnost da je protiv ovdje tuženikova suparničara u postupku koji da je vođen pred Općinskim sudom u Pazinu, br. P-383/2003, AČ [adresa], a koji da je glede isplate-naplate provedene dana 28. ožujka 2014. godine, s osnova rješenja o ovrsi Općinskog suda u Labinu, br. Ovr-28/2014, od 14. ožujka 2014. godine, u potpuno istoj (identičnoj) pravnoj poziciji kao i ovdje tuženik, tužiteljev suparničar u predmetu Općinskog suda u Pazinu, br. P-383/2003, kao i br. P-657/2021 (CERP, Zagreb), dana 03. ožujka 2023. godine, pred ovim sudom, pod brojem P-814/2023, podnio tužbu, a kojom od AČ, [adresa], potražuje povrat onoga što da je „stečeno bez osnove“ (članak 1111. Zakona o obveznim odnosima) , odnosno traži povrat novčanih sredstava isplaćenih AČ, [adresa], dana 28. ožujka 2014. godine, s osnova rješenja o ovrsi Općinskog suda u Labinu, br. Ovr-28/2014, od 14. ožujka 2014. godine. Nadalje, sve kada bi i bilo moguće da novčani iznos kojega da je ovdje tuženik stekao-naplatio od ovdje tužitelja provedbom ovrhe Općinskog suda u Labinu, br. Ovr-28/2014, s osnova predmetne presude Općinskog suda u Pazinu, br. P-383/2003, od 27. ožujka 2012. godine-naknadno ukinute, zbilja da (i nadalje) predstavlja tražbinu ovdje tuženika spram ovdje tužitelja i to na ime naknade razlike u primanjima u visini od 307.702,19 kn, za period od veljače mjeseca 1991. godine, pa do prosinca mjeseca 2010. godine“ (naplaćenu tijekom 2014. godine), postavlja da se pitanje uslijed čega-iz kojih razloga tužitelj nije taj svoj prigovor „dvostruke naplate iste tražbine“ istaknuo za trajanja prvostupanjskog postupka (ponovljenog), koji da se vodio pred Općinskim sudom u Pazinu, pod brojem br. P-657/2021, a u kojem postupku da se također odlučivalo o naprijed navedenoj tražbini tuženika, spram tužitelja i na taj način onemogućio-spriječio sud da tuženiku „opetovano“ dosudi istu onu tražbinu koju da mu je sud već i dosudio u ovosudnom postupku br. P-383/2003 i koju tražbinu da je tužitelj već i naplatio tijekom 2014. godine u ovršnom postupku Općinskog suda u Labinu, br. Ovr-28/2014 (?), odnosno naprijed navedeno (ne)postupanje ovdje tužitelja da bi zapravo značilo da se ovdje tužitelj „suglasio“ s okolnošću da Općinski sud u Pazinu, u svojoj presudi br. P-657/2021 (Pu P-3443/2019), od 06. rujna

2021. godine, „po drugi put“ ovdje tuženiku dosudi istu onu tražbinu, koju da mu je dosudio i Općinski sud u Pazinu, u svojoj presudi br. P-383/2003, od 27. ožujka 2012. godine (naplaćenu tijekom 2014. godine). Zaključno, tuženik ukazuje: a) da postoji tražbina ovdje tuženika spram ovdje tužitelja, koju da predstavlja naknada razlike u ostvarenim tuženikovim primanjima u visini od 307.702,19 kn, za period od veljače mjeseca 1991. godine, pa do prosinca mjeseca 2010. godine, a koja tražbina da je dosuđena ovdje tuženiku pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu, br. P-657/2021 (Pu P-3443/2019), od 06. rujna 2021. godine (ta tražbina dosuđena da je isključivo tom presudom - neka druga presuda da ne postoji, kojom da bi ovdje tuženiku bila dosuđena ista ta tražbina), predmetna presuda Općinskog suda u Pazinu, br. P-657/2021 (Pu P-3443/2019), od 06. rujna 2021. godine, stekla da je svojstvo pravomoćnosti/ovršnosti, a i sam tužitelj toj presudi da ne osporava naprijed navedena svojstva, b) da postoji tražbina ovdje tužitelja spram ovdje tuženika, radi vraćanja onoga što je stečeno bez osnove, odnosno vraćanja onog što da je tijekom 2014. godine, ovdje tuženik stekao provedbom ovrhe Općinskog suda u Labinu, br. Ovr-28/2014 - članak 20. i 1111. Zakona o obveznim odnosima (drugo da je pitanje zastare prava na povrat onoga što da je stečeno bez osnova), da naprijed navedene pod a) i b), međusobne tražbine stranaka nisu ni u kakvoj svezi, da tužitelj zapravo kroz ovaj postupak pokušava naplatiti svoju tražbinu koju ima spram tuženika (izvršiti prijeboj međusobnih tražbina stranaka) naznačenu pod b), a čemu da se tuženik protivi, odnosno ističe prigovor zastare prava tužitelja, na naplatu-na prijeboj njegove tražbine naznačene pod b). Nadalje tuženik ukazuje da je u ovome predmetu činjenično stanje nesporno, da je u ovome predmetu zapravo sporna isključivo pravna kvalifikacija određenih događaja (pravno pitanje).

3. U svojoj replici tužitelj u cijelosti osporava sve navode tuženika iz odgovora na tužbu. Tužitelj da je naslovnom sudu podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i ovrhe nedopuštenom dana 15.11.2023.g., kao i ispravak prijedloga od 24.11.2023.g. pozivajući se na odredbe čl. 210. Ovršnog zakona i čl. 50. st. 1. t. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona. Predmet da se vodi pod posl. br. Ovr-1200/2023. Naslovni sud da je zaključkom posl. br. Ovr-1200/2023-32 od 03.07.2024.g. koji da je zaprimljen dana 19.07.2024.g., ovršenika, a ovdje tužitelja uputio da u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, a ovdje tuženika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga navedenih u prijedlogu za proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 15.11.2023.g. i ispravka prijedloga od 24.11.2023.g. Tužitelj da je sukladno zaključku tužbom pokrenuo parnicu dana 24.07.2024.g., te u tužbi detaljno izložio kronologiju tijeka postupka te se pozvao na dokumentaciju koja da sva prileži spisu naslova Ovr-1200/2023. Tužitelj da je tužbu pokrenuo isključivo zbog žalbenih razloga zbog kojih da je upućen u parnicu, a to da je čl. 50. st. 1. t. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona, a pogotovo na temelju čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona jer da je tražbina prestala na temelju činjenice koja da je nastala u vrijeme kada da je tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka. Tužitelj da ovom tužbom želi dokazati da je u cijelosti podmirio tražbinu tuženika i to u ranijem ovršnom postupku koji da se vodio pod posl. br. Ovr-28/2014, a na temelju presuda koje da je kasnije ukinuo VS RH. Tužitelj da prigovor da je ispunio tražbinu nije bio u mogućnosti istaknuti u ponovljenom postupku jer da se u ponovljenom postupku tek trebalo odlučivati o osnovanosti i visini tražbine tuženika, a takav prigovor da nije od pravno relevantnog značaja za donošenje sudske odluke u ponovljenoj parnici. To da znači da je prigovor ispunjenja tražbine od odlučnog značaja u ovršnom postupku naplate tražbine po novoj presudi, pa da stoga treba uzeti u obzir iznos kojeg da je tuženik naplatio u ranijem ovršnom postupku jer da u suprotnom dolazi do dvostruke naplate. Tuženik da je prvi prijedlog za ovrhu podnio 14.02.2014.g. te da je naplatio glavnicu, troškove postupka i zakonsku zateznu kamatu rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-28/2014, dakle tražbina tuženika da je prestala na temelju činjenice koja da je nastala u vrijeme kada da je tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno radi da se o razlogu iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona. Tužitelj predlaže da se izvrši uvid u spis naslova Ovr-1200/2023, zatim u predmet naslova posl. br. P-383/03, posl. br. Ovr-28/14, P-657/2021. Tužitelj predlaže da se po potrebi provede i financijsko vještačenje na okolnost istovjetnosti iznosa naplaćenih u okviru postupka Ovr-28/2014 i iznosa koji da se nastoji naplatiti u okviru ovrhe čija nedopuštenost da je predmet ovoga postupka.

4. U svojoj replici tuženik ukazuje da tužitelj i nadalje tvrdi da je tražbinu tuženika spram tužitelja, onako kako je ista i utvrđena presudom ovoga suda, br. P-657/2021, od 06. rujna 2021. godine, podmirio još 2014. godine (?) i to u ovršnom postupku ovoga suda br. Ovr-28/2014, a koji ovršni postupak da je proveden s osnova presude Općinskog suda u Pazinu, br. P-383/2003, od 27. ožujka 2012. godine, a koja presuda da je ukinuta (ako je presuda ukinuta tada da nestaju i svi njezini pravni učinci, pa tako niti u ovosudnom ovršnom postupku br. Ovr-28/2914, ovdje tuženik da nije naplatio tražbinu utvrđenu presudom Općinskog suda u Pazinu, br. P-383/2003, od 27. ožujka 2012. godine, nego da je po samom Zakonu, odnosno po odredbama članaka 20. i 1111. ZOO-a, danom ukidanja presude Općinskog suda u Pazinu, br. P-383/2003, od 27. ožujka 2012. godine, ovdje tužitelj stekao tražbinu spram ovdje tuženika, a radi vraćanja onog što da je stečeno bez osnove, odnosno vraćanje onoga što da je tuženik stekao provedbom ovosudne ovrhe br. Ovr-28/2014), odnosno tužitelj da navodi da svoj prigovor da tuženikovu tražbinu, utvrđenu presudom ovoga suda, br. P-657/2021, od 06. rujna 2021. godine, podmirio još 2014. godine, nije mogao istaknuti za trajanja ovosudnog postupka br. P-657/2021 (tuženik da zbilja drži da taj svoj prigovor ispunjenja tražbine utvrđene presudom P-383/2003, od 27. ožujka 2012. godine, tužitelj nije mogao podnijeti za trajanja ovosudnog postupka br. P-657/2021, jer da je i prije pokretanja ovosudnog postupka br. P-657/2021, presuda Općinskog suda u Pazinu, br. P-383/2003, od 27. ožujka 2012. godine, ukinuta – da nema nikakvog učinka), a da taj prigovor nije bio od ikakvog značaja u ovosudnom postupku br. P-657/2021, odnosno da je prigovor ispunjenja tražbine odlučan za ovršni postupak-postupak izravne naplate pokrenut po presudi ovoga suda, br. P-657/2021, od 06. rujna 2021. godine, pa da posljedično navedenom prilikom provedbe te ovrhe-izravne naplate, valja „uzeti u obzir“ (bilo da bi dobro da je tužitelj naznačio s osnova kojih odredbi ZOO-a predlaže „uzimanje u obzir“ iznosa kojega je tuženik naplatio 2014. godine), a što da sve skupa nema nikakvog smisla niti uporišta u Zakonu (tužitelj da je u svojoj tužbi dužan jasno postaviti pravni osnov svoje tužbe), odnosno potpuno da je nejasno na koji način tužitelj, za potrebe ovršnom postupku u postupku izravne naplate“ oživljava“ tražbinu iz ukinute-nepostojeće presude Općinskog suda u Pazinu, br. P-383/2003, od 27. ožujka 2012. godine. Tuženik navodi da se protivi tužiteljevu prijedlogu da se provede vještačenje u pravcu istovjetnosti novčanog iznosa naplaćenog u ovosudnom predmetu br. Ovr 28/2014, odnosno u postupku ovrhe-izravne naplate koji se provodi po presudi ovoga suda, br. P-657/2021, od 06. rujna 2021. godine, jer da navedeni prijedlog nema nikakvog smisla, odnosno usmjeren da je isključivo na odugovlačenje ovoga postupka. Zaključno, iz svega navedenog da proizlazi da je zapravo ključno pitanje ovoga postupka (pravno pitanje), što zapravo predstavlja novčani iznos kojega je tuženik naplatio u ovosudnom ovršnom postupku br. Ovr-28/2014, odnosno da li taj iznos predstavlja nešto što je tuženik stekao bez osnove (a contrario isti da predstavlja tužiteljevo pravo na povrat tog iznosa iz čl. 111. ZOO-a), ili isti predstavlja ispunjenje tražbine, utvrđene ukinutom-nepostojećom presudom Općinskog suda u Pazinu, br. P-383/2003, od 27. ožujka 2012. godine, a koja da je „oživjela-uskrsnula“ u trenutku pokretanja ovršnog postupka-postupka izravne naplate po presudi ovoga suda, br. P-657/2021, od 06. rujna 2021. godine, a koju tražbinu u konkretnom slučaju da treba „uzeti u obzir“.

5. U svojoj replici tužitelj navodi da smatra da se radi o istovjetnoj tražbini koja da je već naplaćena od strane tuženika, a načelo Zakona o obveznim odnosima da govori da ukoliko je tražbina naplaćena, tada da je ista prestala postojati. Kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu da se vodi i predmet protiv tuženika, a po tužbi CERP-a i u tom predmetu da je zakazano, nakon ukidbene presude, ročište za 15. travnja 2025.

6. U svojoj replici tuženik ukazuje da u konkretnom slučaju nikada nije bilo dvostruke naplate, niti su postojale dvije presude kojima je odlučeno o istoj tražbini tuženika spram tužitelja. Tužitelj navodi da ponavlja da je ovosudna presuda posl. br. P-383/2003 od 27. ožujka 2012. ukinuta odlukom VS-a i kao takva da ne postoji, odnosno, da ne može proizvoditi nikakve učinke, odnosno, iznos koji da je naplaćen s osnova te ukinute presude da zapravo predstavlja ono što da je tuženik stekao bez osnove. Odnosno, samim ukidanjem te presude, sukladno odredbama čl. 20., odnosno, 1111. Zakona o obveznim odnosima, taj naplaćeni iznos da je postao tražbina tužitelja spram tuženika. Tražbina tuženika utvrđena presudom posl. br. P-657/2021 od 06. rujna 2021. da nije ni u kakvoj vezi s tražbinom tužitelja prema tuženiku radi vraćanja onoga što da je stečeno bez osnove. Da je tome tako, odnosno, da postoje samo dvije međusobne tražbine tužitelja prema tuženiku radi vraćanja onoga što da je stečeno bez osnove, odnosno, tražbina tuženika prema tužitelju s osnova posl. br. P-657/2021, te da nisu ni u kakvoj vezi, da potvrđuje i presuda ŽS u Velikoj Gorici broj Gž-629/2024, a koju da je tuženik uložio u spis. Dalje navodi da nema smisla provođenje uspoređivanja novčanih iznosa koje da je tuženik stekao bez osnove sa novčanim iznosom, odnosno, tražbinom koja da je tuženiku dosuđena s osnova presude posl. br. P-657/2021 od 06. rujna 2021., jer da su to dvije potpuno različite tražbine. Podredno da tuženik čini nespornim da su ti iznosi u nominalnom iznosu isti – jednaki. Slijedom svega navedenog, obzirom da je činjenično stanje u ovom predmetu nesporno, tuženik predlaže da se cjelokupni predmet zaključi, odnosno, donese odluka kojom će se odbiti tužbeni zahtjev.

7. Činjenice i dokaze koje su stranke iznijele, odnosno, predložile tijekom glavne rasprave, sud, sukladno čl. 299. st. 3. ZPP-a, nije uzeo u obzir, jer stranke ni ne tvrde da te činjenice i dokaze bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno, predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

8. U dokaznom postupku je izvršen uvid u: ovosudni zaključak posl. br. Ovr-1200/2023-32 od 03. srpnja 2024. (1-4 iz ovosudnog spisa predmeta Ovr-1200/2023), ovosudnu presudu posl. br. P-383/03-84 od 27. ožujka 2012. (383-406 iz fotokopije ovosudnog spisa predmeta P-657/2021), presudu Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-1994/12-3 od 16. prosinca 2013. (441-445 iz ovosudnog spisa predmeta P-657/2021), prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Labinu posl. br. Ovr-28/14-2 od 14. ožujka 2014. (1-13 i 44 iz fotokopije spisa predmeta Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. Pu Ovr-2634/2015), dopis FINA-e klasa: 110-07/14-02/2, ur. broj: 08-2061-14-AH od 24. lipnja 2014. (64 iz ovosudnog spisa predmeta posl. br. Ovr-1200/2023), rješenje Vrhovnog suda RH broj Revx 432/15-2 od 03. srpnja 2018. (484-487 iz fotokopije ovosudnog spisa predmeta P-657/2021), ovosudnu presudu posl. br. P-657/2021-154 od 06. rujna 2021. (27-61 iz ovosudnog predmeta posl. br. Ovr-1200/2023), presudu Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-27/2022-4 od 31. siječnja 2022. (101-132 iz ovosudnog spisa predmeta posl. br. Ovr-1200/2023) i obavijest FINA-e i zahtjev za izravnu naplatu (133-134 iz ovosudnog spisa predmeta posl. br Ovr-1200/2023).

Nije izveden uvid u bankovni izvod IU Tupljak d.d. u likvidaciji od 01. travnja 2022. Naime, sukladno čl. 232. st. 1. ZPP-a stranka je dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda, a tužitelj navedenu ispravu nije podnio sudu. Doduše, tužitelj se pozvao na to da se ta isprava nalazi u ovosudnom spisu predmeta posl. br. Ovr-1200/2023, no, u spisu tog predmeta nema te isprave. Konačno, nakon izvedenih dokaza, tužitelj je naveo da ne predlaže izvođenje drugih dokaza, osim onih koji su već izvedeni.

Nije izveden dokaz financijskim vještačenjem, koji dokaz je tužitelj predložio radi utvrđenja istovjetnosti iznosa naplaćenog u postupku Ovr-28/2014 i iznosa koji se nastoji naplatiti u okviru ovrhe čija je nedopuštenost predmet ovog postupka. Naime, prema čl. 153. st. 1. ZPP-a stranka je dužna po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza. Prema st. 3. istog članka sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi. Ovosudnim rješenjem posl. br. P-759/2024-28 od 05. rujna 2025. tužitelj je pozvan da u roku od 30 dana položi predujam potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu financijskog vještačenja, s upozorenjem da će sud odustati od izvođenja ovog dokaza ako iznos potreban za podmirenje tih troškova ne bude položen u određenom roku. Tužitelj nije u određenom roku položio navedeni predujam, pa, sukladno citiranom čl. 153. st. 3. ZPP-a, navedeni dokaz nije izveden. No, s druge strane, tuženik ni ne osporava da su novčani iznos koji je tuženik od tužitelja stekao temeljem presuda koje su ukinute odlukom VSRH i novčani iznos koji je tuženiku dosuđen presudom posl. br. P-657/2021 od 06. rujna 2021. u nominalnom iznosu isti. Konačno, kao što je rečeno, nakon izvedenih dokaza, tužitelj je naveo da ne predlaže izvođenje drugih dokaza, osim onih koji su već izvedeni.

9. Uvidom u ovosudni zaključak posl. br. Ovr-1200/2023-32 od 03. srpnja 2024. utvrđeno je da je tim zaključkom, tužitelj, kao ovršenik, upućen da u roku od 15 dana od dana primitka zaključka pokrene parnicu protiv tuženika, kao ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenih u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 15. studenog 2023.

Uvidom u ovosudnu presudu posl. br. P-383/03-84 od 27. ožujka 2012. utvrđeno je da je kod ovog suda, pod navedenim poslovnim brojem, vođen parnični postupak tuženika i AČ, kao tužitelja, protiv Agencije za upravljanje državnom imovinom i tužitelja, kao tuženika, radi isplate rente. Citiranom presudom je, uz ostalo, Agenciji za upravljanje državnom imovinom i tužitelju naloženo da tuženiku solidarno isplate iznos od 313.036,91 kn s pripadajućim zateznim kamatama. (t. I.) Odbijen je zahtjev tuženika za isplatu preko dosuđenog za daljnji iznos od 371.946,52 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. (t. II.) Naloženo je Agenciji za upravljanje državnom imovinom i tužitelju da solidarno naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 19.155,18 kn. (t. V.)

Uvidom u presudu Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-1994/12-3 od 16. prosinca 2013. utvrđeno je da je taj sud, odlučujući o žalbi Agencije za upravljanje državnom imovinom i tužitelja protiv ovosudne presude posl. br. P-383/03-84 od 27. ožujka 2012., djelomično prihvatio žalbe i preinačio spomenutu prvostupanjsku presudu na način da je, u odnosu na tuženika, tuženiku, umjesto iznosa 313.036,91 kn, kako je to određeno prvostupanjskom presudom, dosuđen ukupan iznos naknade od 307.702,19 kn, s pripadajućim zateznim kamatama. (I. 1.)

Uvidom u prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Labinu posl. br. Ovr-28/14-2 od 14. ožujka 2014. utvrđeno je da je kod navedenog suda vođen ovršni postupak po prijedlogu za ovrhu tuženika i AČ, kao ovrhovoditelja, protiv Centra za restrukturiranje i prodaju i tužitelja, kao ovršenika, radi naplate novčane tražbine. Citiranim rješenjem je, na osnovi pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Pazinu posl. br. P-383/03 od 27. ožujka 2012., djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-1194/12 od 16. prosinca 2013., radi naplate, uz ostalo, novčane tražbine tuženika u iznosu od 326.857,37 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, određena ovrha na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, prema OIB-u Centra za restrukturiranje i prodaju i tužitelja, bez njihove suglasnosti. Naloženo je FINA-i da izda nalog bankama za izvršenje osnove za plaćanje (rješenje o ovrsi) i odredi zapljenu svih tražbina Centra za restrukturiranje i prodaju i tužitelja po računima i oročenim novčanim sredstvima, u svim bankama, počevši od banke koja vodi najranije otvoreni račun, prema podacima iz jedinstvenog registra računa, do iznosa tražbine radi čije je naplate ovrha određena. Riješeno je da će se iznos zaplijenjene tražbine prenijeti na žiro račun punomoćnika tuženika i AČ, kao i da dostavljanjem ovog rješenja o ovrsi FINA-i, tuženik i OČ, do iznosa ovršne tražbine stječu založno pravo na tražbini Centra za restrukturiranje i prodaju i tužitelja da im banka isplaćuje sredstva s njihovih računa i oročenih novčanih sredstava.

Uvidom u dopis FINA-e klasa: 110-07/14-02/2, ur. broj: 08-2061-14-AH od 24. lipnja 2014. utvrđeno je da je po rješenju o ovrsi Ovr-28/14 sa računa tužitelja naplaćeno u korist računa tuženika i AČ iznos od 1.200.035,49 kn, i to 29. travnja 2014. iznos od 1.199.018,18 kn i 30. svibnja 2014. iznos od 1.017,31 kn.

Uvidom u rješenje Vrhovnog suda RH broj Revx 432/15-2 od 03. srpnja 2018. utvrđeno je da je spomenuti sud, odlučujući od revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-1994/12-3 od 16. prosinca 2013., prihvatio reviziju stranaka i ukinuo presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-1994/12-3 od 16. prosinca 2013. i Općinskog suda u Pazinu posl. br. P-383/03-84 od 27. ožujka 2012. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Uvidom u ovosudnu presudu posl. br. P-657/2021-154 od 06. rujna 2021., utvrđeno je da je nakon što je Vrhovni sud RH rješenjem posl. br. Revx 432/15-2 od 03. srpnja 2018. predmet vratio na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, taj predmet vođen kod ovog suda pod posl. br. P-657/2021 (ranije Pu P-3443/2019). Citiranom presudom je naloženo Centru za restrukturiranje i prodaju i tužitelju da solidarno isplate tuženiku iznos od 307.702,19 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. (t. I.) Odbijen je zahtjev tuženika za isplatu daljnjeg iznosa od 377.281,24 kn sa pripadajućim kamatama. (t. II.) Naloženo je Centru za restrukturiranje i prodaju i tužitelju da solidarno isplate tuženiku parnični trošak u iznosu od 32.028,00 kn. (t. V.)

Uvidom u presudu Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-27/2022-4 od 31. siječnja 2022. utvrđeno je da je taj sud, odlučujući o žalbi stranaka protiv ovosudne presude posl. br. P-657/2021-154 od 06. rujna 2021. odbio kao neosnovane, u odnosu na tuženika žalbe Centra za restrukturiranje i prodaju i tuženika, te potvrdio citiranu prvostupanjsku presudu u t. I. izreke. (t. I.) Odbio je žalbu tuženika i AČ kao neosnovanu, te potvrdio citiranu prvostupanjsku presudu u t. II. izreke. (t. III.) Prihvatio je žalbe Centra za restrukturiranje i prodaju i tužitelja, te je preinačio citiranu prvostupanjsku presudu u t. V. na način da je naložio Centru za restrukturiranje i prodaju i tužitelju da solidarno isplate tuženiku parnični trošak u iznosu od 26.599,86 kn, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 5.428,14 kn odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška. (t. IV.)

S obzirom da tužitelj nije podnio sudu bankovni izvod IU Tupljak d.d. u likvidaciji od 01. travnja 2022., da te isprave nema u ovosudnom spisu posl. br. Ovr-1200/2023, kao i da je tužitelj, nakon izvedenih dokaza, naveo da ne predlaže izvođenje drugih dokaza, osim onih koji su već izvedeni, to isti nije dokazao činjenice radi čijih utvrđenja je bio predložio naprijed navedeni dokaz, odnosno, nije dokazao da je po pravomoćnom okončanju parničnog postupka P-657/2021 naknadio tuženiku razliku troškova parničnog postupka posl. br. P-657/2021 tako što mu je isplatio iznos od 13.299,93 kn.

Uvidom u obavijest FINA-e upućenu tužitelju utvrđeno je da se u toj obavijesti navodi da FINA ima obvezu primjerak Zahtjeva za izravnu naplatu sa svim podacima o ispravi na temelju koje se provodi izravna naplata, otpremiti ovršeniku na adresu iz čl. 8. st. 1. do 5. Ovršnog zakona, odmah po upisu osnove za plaćanje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje. Dalje se navodi, da je kod FINA-e zaprimljena osnova za plaćanje iz čl. 3. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima kojom je sukladno čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona zatražena naplata novčane tražbine na teret računa i novčanih sredstava tužitelja, te da se provodi zapljena novčanih sredstava na rok od 60 dana od dana kada je osnova za plaćanje zaprimljena u FINA-u. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu utvrđeno je da je podnesen 20. listopada 2023. putem punomoćnika tuženika, temeljem presuda Općinskog suda u Pazinu posl. br. P-657/2021 od 06. rujna 2021. i Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-27/2022-4 od 31. siječnja 2022.

Namirenje tražbine tuženika temeljem ovosudne presude posl. br. P-383/03-84 od 27. ožujka 2012. i presude ŽS u Puli-Pola posl. br. Gž-1994/12-3 od 16. prosinca 2013., koje su ukinute rješenjem VSRH br. Revx 432/15-2 od 03. srpnja 2018. nema značaj prestanka obveze tužitelja po pravomoćnoj ovosudnoj presudi posl. br. P-657/2021-154 od 06. rujna 2021., potvrđene presudom ŽS u Puli-Pola br. Gž-27/22-4 od 31. siječnja 2022.

Kada se tuženik namirio temeljem ovosudne presude posl. br. P-383/03-84 od 27. ožujka 2012. i presude ŽS u Puli-Pola posl. br. Gž-1994/12-3 od 16. prosinca 2013., te kada je VSRH te presude ukinuo i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, onda je riječ o pravnoj situaciji iz čl. 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), gdje je tuženik u obvezi vratiti primljeno s osnove koja je otpala i to zajedno sa zateznim kamatama od trenutka kada je postao nepošten stjecatelj (od dana dostave revizijske odluke).

Naime, riječ o samostalnoj i neovisnoj obvezi propisanoj zakonom. Ta obveza nije ovisna o obvezi tužitelja koja je presuđena u ponovnom postupku. Stoga, u konkretnom slučaju, činjenica da se tuženik namirio (po kasnije ukinutoj pravomoćnoj presudi) sama po sebi nema značaj prestanka obveze u smislu čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona (dalje: OZ) određene novom presudom donesenom u ponovnom postupku. Takvo namirenje bi moglo imati značaj prestanka obveze po presudi donesenoj u ponovnom postupku, tek ukoliko bi to proizlazilo iz suglasnih dispozicija stranaka, a takvo što ne proizlazi iz činjenične osnove na koju se tužitelj pozivao do zaključenja prethodnog postupka.

Slijedom iznijetog, tužbeni zahtjev nije osnovan, pa je odlučeno kao u t. I dispozitiva.

10. Obje su stranke zatražile naknadu parničnih troškova.

Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

Tuženik nije izgubio ovu parnicu, pa nije dužan naknaditi tužitelju parnične troškove. Zato je odlučeno kao u t. II dispozitiva.

Tužitelj je izgubio ovu parnicu, pa je dužan naknaditi tuženiku parnične troškove.

Tuženiku su priznati sljedeći parnični troškovi: za sastav odgovora na tužbu 2.176,00 eur (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), za zastupanje na ročištu 03. travnja 2025. 2.176,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu 02. lipnja 2025. 2.176,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu 16. lipnja 2026. 2.176,00 eur (Tbr. 9. t. 1.) i za PDV na ove radnje 2.176,00 eur (Tbr. 46.), ili ukupno 10.880,00 eur.

Nisu mu priznati troškovi sastava podnesaka od 01. siječnja 2025., 05. lipnja 2025., 08. rujna 2025. i 02. ožujka 2026., jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, budući da je sadržaj ovih podnesaka mogao iznijeti usmeno na ročištima za koje su mu priznati troškovi zastupanja, pa shodno tome ni troškovi PDV-a na ove radnje. Nisu mu priznati troškovi zastupanja na ročištu za objavu presude, jer te troškove nije imao, budući da na tom ročištu nije bio zastupan (njegov punomoćnik nije pristupio na to ročište), pa shodno tome, ni troškovi PDV-a na ovu radnju. Nisu mu priznati troškovi sudske pristojbe "prema stanju u spisu", jer u pogledu ovih troškova njegov zahtjev nije postavljen određeno (nije naveo za koju to sudsku pristojbu traži troškove, niti u kojem iznosu), kako je to nužno sukladno čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. III dispozitiva.

U Poreču-Parenzo, 24. lipnja 2026.

S u d a c:

Alen Barbić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. tužitelju p.p.

2. tuženiku p.p.

S u d a c: v.r.