1

              U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E             

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice A. M. K.,OIB …, iz Z., zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. Ć., OIB …, iz Z., zastupanog po punomoćniku K. S., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1008/2019-20 od 11. svibnja 2021., 17. siječnja 2024.,

p r e s u d i o    j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1008/2019-20 od 11. svibnja 2021. u točki I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 4.800,00 eura u protuvrijednosti u kunama sa zateznim kamatama od 19. veljače 2019. pa do isplate, kao i da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 8.275,00 kuna. Točkom II. izreke odbijen je preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kuna. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj  53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu  isplatu iznosa od 4.800,00 eura u protuvrijednosti kuna s pripadajućim zateznim kamatama, na ime povrata plaćenog predujma za kupnju građevinskog zemljišta.

6. Neosnovano se tuženik sadržajem žalbe poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1 . u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP-a, budući da je prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima u pobijanoj presudi obrazložio koje je činjenice utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, kao i koje dokaze je izvodio te kako ih je ocijenio, te koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevu tužiteljice.

7. Također, donošenjem prvostupanjske presude nije počinjena bitna procesna povreda iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a, s obzirom da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a niti tuženik u žalbi ne konkretizira u čemu bi se ta procesna povreda sastojala.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

9. Prvostupanjski sud nespornim utvrđuje da je tužiteljica 18. veljače 2019. isplatila tuženiku iznos od 4.800,00 eura, a na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je sporni iznos isplatila kao predujam za kupnju građevinskog zemljišta od tuženika, koje zemljište međutim nije kupila zbog upisane zabrane raspolaganja tom nekretninom za koju je naknadno saznala, niti je prihvatila ponudu tuženika za osnivanje prava građenja, već je zatražila povrat isplaćenog iznosa od tuženika.

10. Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik primio sporni novčani iznos u vezi ugovora koji nije sklopljen pa pozivom na čl. 1111. st.3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) zauzima stav da je tuženik u obvezi vratiti vratiti taj iznos tužiteljici, sa zateznim kamatama od dana primitka istog na temelju čl. 1115. ZOO-a kao nesavjestan stjecatelj s obzirom da je tužiteljici zatajio činjenicu zabrane raspolaganja predmetnim zemljištem. Stoga, prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).

12. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, budući da je prvostupanjski pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je  pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

13. Naime, pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je sporni iznos tužiteljica predala tuženiku na ime predujma za sklapanje ugovora o kupoprodaji zemljišta, koji ugovor nije sklopljen zbog zabrane raspolaganja predmetnom nekretninom od strane tuženika, pa je tužiteljica u više navrata zatražila od tuženika povrat isplaćenog iznosa.

14. Prema odredbi čl. 1111. ZOO-a,  kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st.1.). Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st.2.). Obveza vraćanja odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala (st.3.).

15. Kako u konkretnom slučaju među strankama nije došlo do sklapanja ugovora o kupoprodaji zemljišta, pravilno je prvostupanjski sud pozivom na čl. 1111. st.3. ZOO-a zaključio da je tuženik u obvezi vratiti tužiteljici iznos od 4.800,00 eura kojeg je primio na ime predujma za kupnju zemljišta. To iz razloga jer sukladno čl. 1111. st. 3. ZOO-a obveza vraćanja stečenog bez osnove nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila, kao što je slučaj u ovom predmetu budući da među strankama nije sklopljen kupoprodajni ugovor u vezi kojeg je tuženik primio sporni novčani iznos.

16. Također, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da je znao za zabranu raspolaganja predmetnim zemljištem, a o tome nije obavijestio tužiteljicu prilikom primitka spornog novčanog iznosa, pa je sukladno čl. 1115. ZOO-a u obvezi isplatiti tužiteljici zatezne kamate na dosuđeni iznos od slijedećeg dana od primitka tog iznosa, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

17. Žalbeni navodi kojima tuženik ističe kako nije utvrđeno da bi ugovor o kupoprodaji bio raskinut, niti kada i gdje je tužiteljica zatražila povrat spornog iznosa nisu od odlučnog značaja, već je odlučno da je tuženik stekao utuženi iznos s obzirom na osnovu (ugovor o kupoprodaji )koja se nije ostvarila, pa je njegova obveza vraćanja tog iznosa nedvojbeno dospjela.

18. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao u izreci ove presude.

19. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

     U Rijeci 17. siječnja 2024.

                                                                                                                            Predsjednica vijeća

                                                                                                                Milena Vukelić-Margan, v.r.