REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5367/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Nade Horvatović i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. GA, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 47/2023.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu od 10. svibnja 2024., broj: Pp-358/2024-8, u sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. GA kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. GA obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu od 10. svibnja 2024., broj: Pp-358/2024-8, proglašen je krivim okr. GA da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 260,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da je okrivljenik obvezan naknaditi 30,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik po branitelju, odvjetniku Andreju Bašoviću, s prijedlogom da se ista usvoji.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u žalbi u bitnome navodi kako je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz razloga što u presudi nije navedeno po kojoj zakonskoj osnovi je okrivljenik proglašen krivim, jer je naveden samo članak 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Nadalje navodi kako smatra da činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Ovo iz razloga što po mišljenju žalitelja riječi okrivljenika nemaju stupanj agresivnosti potreban za psihičko nasilje i konkretne riječi koji se okrivljeniku stavljaju na teret ne mogu povrijediti dostojanstvo. Isto tako, sud nije obrazložio povredu dostojanstva, pa okrivljenik smatra da je time povrijedio njegovo ustavno pravo na obrazloženu sudsku odluku. Navodi i kako činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno jer nije utvrđeno da je okrivljenik doista izgovorio riječi koje mu se stavljaju na teret.

6. Neosnovan je žalbeni navod okrivljenika da je u prvostupanjskoj presudi počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka zbog toga što u izreci nije izričito navedena točka zakonske osnove po kojoj je proglašen krivim, već samo članak 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Naime, iz činjeničnog opisa djela u izreci pobijane presude jasno, nedvojbeno i konkretno proizlazi da je okrivljenik počinio upravo psihičko nasilje prema žrtvi. Nadalje, prvostupanjski sud je u izreci točno naveo kažnjivu odredbu članka 22. stavak 1. istog Zakona, na temelju koje se okrivljenik proglašava krivim i koja predviđa sankciju za opisano protupravno ponašanje. Ispuštanje navođenja same točke unutar članka 10. predstavlja isključivo očitu omašku u pisanju koja ne utječe na zakonitost i pravilnost presude, niti je time dovedena u pitanje pravna kvalifikacija djela, s obzirom na to da je okrivljeniku u potpunosti omogućeno pravo na obranu u odnosu na točno određeno postupanje i u tijeku postupka upoznat je s predmetom optužbe.

7. Nadalje, suprotno žalbenim tvrdnjama okrivljenika, činjenično stanje u pogledu obilježja psihičkog nasilja pravilno je i potpuno utvrđeno. Žalitelj neosnovano smatra da izgovorene riječi nemaju stupanj agresivnosti potreban za kvalifikaciju psihičkog nasilja te da ne mogu povrijediti dostojanstvo žrtve. Iz utvrđenog činjeničnog stanja vidljivo je da je okrivljenik žrtvu vrijeđao izrazito degradirajućim riječima ("kučko jedna", "kujo", „đubre“ "idiote"), a potom ju je dodatno optužio navodima da su ona i njena obitelj ubili „babu i njegovog psa". Ovakve izjave bez sumnje prelaze prag obične verbalne prepirke. Ovo iz razloga što one po svom sadržaju i intenzitetu pokazuju visok stupanj agresivnosti te predstavljaju manifestaciju psihičkog nasilja, koja je po svojoj naravi podobna i dostatna da kod žrtve uzrokuje povredu dostojanstva i uznemirenost. U konkretnom slučaju radi se o verbalnom napadu i vrijeđanju i to na osobnoj razini iz čega se izvodi jasan zaključak da nema prostora tezi okrivljenika da time nije moglo biti povrijeđeno dostojanstvo oštećene ili izazvana uznemirenost, jer su navedene riječi koje se okrivljeniku stavljaju na teret upravo i usmjerene na degradaciju i ugrozu oštećene. Subjektivan dojam okrivljenika da takve riječi nemaju „dovoljan stupanj agresivnosti“ ni u kojem smislu ne utječe na pravnu kvalifikaciju djela za koje je okrivljenik proglašen krivim. U pogledu žalbenog prigovora u kojem okrivljenik propituje uznemirenost žrtve činjenicom da ga je ona naknadno povratno zvala, ovaj sud napominje da ta okolnost nipošto ne isključuje niti umanjuje postojanje pretrpljenog psihičkog nasilja i uznemirenosti. Ovaj sud ovakvog je stava jer se reakcije žrtava obiteljskog nasilja ne mogu se promatrati kroz izolirane i idealizirane obrasce ponašanja. Telefonski poziv upućen okrivljeniku nakon pretrpljenog verbalnog napada može proizlaziti iz specifične dinamike odnosa ili reakcije iz afekta uzrokovanog situacijom u kojoj se žrtva nalazila. Stoga, naknadna komunikacija od strane žrtve u konkretnom slučaju ne dovodi u pitanje postojanje njezine uznemirenosti.

8. Nadalje, neosnovani i žalbeni navodi kojima se osporava da je okrivljenik uopće izgovorio riječi koje mu se stavljaju na teret. Prvostupanjski sud je ovu činjenicu utvrdio na temelju cjelovite ocjene svih izvedenih dokaza. Posebice se ističe da je sam okrivljenik u svojem završnom govoru pred prvostupanjskim sudom izričito priznao da je počinio djelo koje mu se stavlja na teret, navevši kako je točno da je on sve te riječi izgovorio, da ih nije smio izreći te je izrazio iskreno žaljenje zbog svog postupanja. Stoga se žalbeni navodi kojima se sada, u žalbenoj fazi postupka, nastoji osporiti samo izgovaranje riječi upućuju isključivo na izbjegavanje prekršajne odgovornosti.

9. U odnosu na žalbeni navod o neobrazlaganju povrede dostojanstva i ustavnog prava na obrazloženu odluku, ističe se kako je žalbeni navod da prvostupanjski sud nije obrazložio povredu dostojanstva žrtve, čime bi povrijedio ustavno pravo okrivljenika na obrazloženu sudsku odluku, neosnovan. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude detaljno citirao i analizirao iskaz žrtve, iz kojeg jasno i nedvojbeno proizlazi da joj je opisanim postupanjem okrivljenika povrijeđeno dostojanstvo i uznemirenost. Sud je argumentirano obrazložio zbog čega u potpunosti poklanja vjeru njezinom iskazu, a prihvaćanjem tog iskaza kao istinitog, sud je posljedično utvrdio i njezinu uznemirenost, koju okrivljenik tijekom prvostupanjskog postupka, pa i sada u žalbi, ničime nije doveo u sumnju, a navod o neopstojnosti uznemirenosti zbog povratnog telefonskog poziva, ovaj sud je cijenio prethodno kao neosnovan.

10. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

11. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

12. Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da je okrivljenik prekršajno osuđivan te da je iz činjeničnog opisa razvidno da je okrivljenik u počinjenju prekršaja pokazao ustrajnost i da postoji veća kriminalna količina, izrečena novčana kazna po prvostupanjskom sudu, primjerena je stupnju krivnje i opasnosti počinjenog prekršaja, pa je ovaj sud otklonio bilo kakva mogućnost izricanja blaže vrste kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. S obzirom da iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, niti uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati.

14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 24. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crkivenici, Stalnoj službi u Rabu u 5 ovjerena prijepisa za: spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja i tužitelja.