Broj: Ppž-4449/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Nade Horvatović i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. GČ, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.,114/2022.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 4. travnja 2024., broj: Pp-665/2023-8, u sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okr. GČ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci kazni na način da okrivljeniku za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koje je proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 170,00 EUR (sto sedamdeset eura), koju je dužan platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Odbija se žalba okr. GČ kao neosnovana te se u pobijanom,a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. GČ je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima od 4. travnja 2024., broj: Pp-665/2023-8, proglašen je krivim okr. GČ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22), za koji mu je izrečena novčana kazna 700,00 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, okrivljenik je pobijanom presudom obvezan na naknadu 15,00 eura.
2. Protiv te presude, okrivljenik osobno je podnio žalbu s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika. Naime, prvostupanjski sud je odlukom o kazni prekoračio ovlast koju ima po zakonu i okrivljeniku za prekršaj za koji ga je proglasio krivim izrekao novčanu kaznu veću od zakonom propisane. Prema Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i po kojem je okrivljenik proglašen krivim, za prekršaj iz čl. 6. bila je propisana novčana kazna od 20,00 do 170,00 eura, a prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu 700,00 eura, znači više od propisanog posebnog maksimuma novčane kazne. Time je na štetu okrivljenika počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona.
6. Okrivljenik u žalbi u bitnome ističe kako se nije obraćao oštećenoj, već je pričao na mobitel te kako ga je prijavila majka oštećene zbog personalnih razloga. Ovakve navode, koje je između ostalog okrivljenik iznio i u tijeku prvostupanjskog postupka, ovaj sud smatra neosnovanim i neutemeljenim, a usmjerenim na otklanjanje prekršajne odgovornosti. Oni se svode na ponavljanje okrivljenikove obrane u prvostupanjskom postupku, a koju je obranu sud i u tijeku postupka opravdano cijenio kao neuvjerljivu i nepodudarnu s izvedenim dokazima. Oštećena je u svom iskazu detaljno, okolnosno i životno logično opisala predmetni događaj, a okrivljenik nije ničime ni u svojoj obrani, a niti u žalbi doveo u pitanje vjerodostojnost dokaza koji su provedeni u prvostupanjskom postupku, a na temelju kojih je sud i donio osuđujuću presudu.
7. Stoga, nema sumnje da su se navedenim ponašanjem okrivljenika ispunila sva konstitutivna obilježja prekršaja za koji je i proglašen krivim pa žalba nije osnovana.
8. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed utvrđene povrede iz članka 195. točke 5. Prekršajnog zakona, kao i na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, jer iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
9. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Prvostupanjski sud je okrivljeniku, kao olakotno, cijenio okolnost njegovih materijalnih i osobnih prilika, dok je kao otegotno cijenio raniju prekršajnu kažnjavanost. S obzirom da je u trenutku donošenja ove drugostupanjske presude u odnosu na ranije prekršaje nastupila rehabilitacija, ovaj sud nije isto cijenio kao otegotno. Stoga je pobijana presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica počinjene povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona na štetu žalitelja, što je ranije obrazloženo. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna 170,00 eura primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako zakonskoj svrsi kažnjavanja. Napominje se kako je okrivljenik u počinjenju prekršaja postupio na naročito drzak i nepristojan način, a koje se očituje u tome da se okrivljenik obratio oštećenoj vrijeđajući pogrdnim nazivima njezinu braću, a potom nastavlja obraćajući se i trećoj osobi ističući da smatra kako su braća oštećene nenormalna, čime pokazuje ustrajnost u činjenju prekršaja te se ta ustrajnost očitovala kroz veću kriminalnu količinu. Isto tako, za napomenuti je kako je žrtva maloljetna osoba, koja predstavlja posebno ranjivu skupinu, te ovaj sud smatra da je kazna koja po važećem zakonu predstavlja poseban zakonski maksimum predstavlja primjeren prijekor za takvo društveno neprihvatljivo ponašanje te ostvaruje svrhu specijalne, ali i generalne prevencije.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra kako plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura neće biti u dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.
11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 24. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima, Stalnoj službi u Županji u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
