Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4314/2026
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te Nade Horvatović i Roberta Završkog, članova vijeće, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. SZ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 8. travnja 2026., broj: Pp-901/2026, u sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg i ukida pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 8. travnja 2026., broj: Pp-901/2026 okr. SZ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci te presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 15 dana i na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna neće izvršiti ako okrivljenik u roku 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom. U izrečenu kaznu okrivljeniku je uračunato vrijeme koje je bio lišen slobode u vezi s prekršajem 8. travnja 2026. kao 1 dan zatvora. Istom presudom okrivljenik je oslobođen obaveze naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu kako to navodi zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelj upire na okolnosti počinjenja djela pod izrazito visokim utjecajem alkohola 3,51 g/kg, pa da u vezi s time nisu pravilno i potpuno utvrđene sve odlučne činjenice o kojima ovisi primjena zaštitnih mjera, stoga ocjenom sadržaja žalbe proizlazi da se žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine u smislu žalbenih navoda ili da se izrekne predložena kazna i zaštitne mjere.
3. Žalba je osnovana.
4. U pravu je žalitelj da iz do sada provedenog dokaznog postupka nisu pravilno i u potpunosti utvrđene sve relevantne činjenice o kojima ovisi primjena zaštitne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koju je između ostalih tužitelj i predložio izreći zbog načina počinjenja djela i (mogućeg) utjecaja alkohola na počinjenje prekršaja.
5. Naime, okrivljeniku se stavlja na teret da je psihičko nasilje u obitelji počinio prema supruzi i polubratu prijetnjom suicida, na način da će si nožem prerezati žile na rukama, pod izrazito visokom koncentracijom alkohola u organizmu 3,51 g/kg, što niti sam ne dovodi u pitanje. Međutim, prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio tu činjenicu, kao i iskaze svjedoka, žrtava nasilja supruge FZ i polubrata BZ, u pogledu njegove ranije konzumacije alkohola, budući da je supruga izjavila da nije konzumirao alkohol od Nove Godine do sada, što upućuje na zaključak da je ranije pio, kao i iskaza polubrata BZ „da misli da se mora riješiti tog alkohola“, dakle sugerira na sklonost alkoholu, pa je očito prvostupanjski sud dao premali značaj stupnju alkoholiziranosti te prilike i štetne uporabe alkohola za okrivljenika. Supruga okrivljenika je prvotno na decidirano pitanje izjavila kako smatra potrebnim izreći mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koji iskaz je kasnije tijekom suočenja s okrivljenikom promijenila samo zbog molbe okrivljenika da je pronašao zaposlenje i da bi ga liječenje osujetilo u pogledu zapošljavanja u Švedskoj. S obzirom na navedeno, mišljenje je i ovog suda da je u predmetnom slučaju prvostupanjski sud trebao razjasniti pitanje je li okrivljenik počinio prekršaj pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu i postoji li opasnost da bi zbog eventualne ovisnosti mogao ponoviti nasilje u obitelji, čemu u prilog je tvrdnja tužitelja da je okrivljenik tri dana nakon inkriminiranog događaja (10. travnja 2026.) pod izrazitim utjecajem alkohola 3,29 g/kg pokušao izvršiti suicid u Ludbregu.
6. Prema čl. 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može se izreći okrivljeniku koji je prekršaj počinio pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu, drogi ili drugoj vrsti ovisnosti ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponoviti nasilje u obitelji.
7. Dakle, za izricanje zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, nužna su dva zakonska uvjeta i to da je prekršaj počinjen pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu i da postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponoviti nasilje u obitelji, koji moraju biti kumulativno ispunjeni.
8. Imajući na umu svjedočenja žrtava nasilničkog ponašanja u obitelji koja upućuju na činjenicu da okrivljenik ima sklonost konzumaciji alkohola i da je inkriminirane prigode kod njega utvrđena izrazita koncentracija alkohola u organizmu, to je mišljenje i ovog suda da za sada nisu pravilno i u dovoljnoj mjeri utvrđene činjenice o kojima ovisi primjena zaštitne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, odnosno je li okrivljenik ovisnik o alkoholu, je li predmetno djelo nasilja počinio pod utjecajem ovisnosti o alkoholu i postoji li opasnost da bi zbog eventualne ovisnosti ponovio nasilje u obitelji. Budući da prvostupanjski sud ne raspolaže dovoljnim stručnim znanjem da bi o navedenim činjenicama sam donosio zaključke, to je odlučne činjenice o kojima ovisi izricanje zaštitne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u predmetnom slučaju trebalo utvrditi putem ovlaštenog sudskog vještaka medicinske struke, koji bi na temelju poznatih parametara u predmetu, analizom simptoma prema kriterijima za poremećaj konzumacije alkohola, dao nalaz i mišljenje o tome je li prekršaj počinjen pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu i postoji li opasnost da će okrivljenik zbog te ovisnosti ubuduće činiti takve prekršaje.
9. U tom smislu činjenično stanje je, u dijelu odlučivanja o prekršajnopravnim sankcijama, ostalo nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice te nije imao dostatnih podataka za potpuno i pravilno odlučivanje o potrebi izricanja navedene zaštitne mjere pa se u tom smislu odluka prvostupanjskog suda ukazuje preuranjenom.
10. Slijedom navedenog, ovaj sud je prihvaćanjem žalbe tužitelja ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje koji će respektirajući razloge ovog rješenja provesti sve potrebne dokaze u cilju pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, a posebno odrediti vještačenje po sudskom vještaku medicinske struke, te će potom valjanom ocjenom izvedenih dokaza donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.
11. Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Zagrebu 24. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
