REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-508/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IV iz [adresa], ranije na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Perenčević Habeković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Željku Kneževiću, odvjetniku u Dubrovniku, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, od 16. travnja 2026., poslovni broj: Psp- 34/2024-26, 24. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Žalba tuženika VV, odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, od 16. travnja 2026., poslovni broj: Psp -34/2024-26.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je tuženik VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], promjenom brave na ulaznim vratima te onemogućavanjem ulaska tužiteljici IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u nekretninu, opisanu u zemljišnim knjigama kao: 9. Suvlasnički dio: 80/296 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), stan u suterenu zgr. 3390 u površini od 79,45 m2, a koje vlasništvo se proteže i na dvorište-vrt u razini suterena, naznačeno plavom bojom u preglednom nacrtu, sagrađeno na zk.č.br.: 1285/4, u naravi dvorište i zgr. 3390. u naravi kuća, ukupne površine 197 m2, upisano u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Dubrovnik, Općinskog suda u Dubrovniku, izvršio smetanje mirnog suposjeda tužiteljice IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na istoj nekretnini.

II. Nalaže se tuženiku VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], preda set svih ključeva za niže opisanu nekretninu, kao i samu nekretninu, slobodnu od trećih osoba i njihovih stvari, i to: 9. Suvlasnički dio: 80/296 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), stan u suterenu zgr. 3390 u površini od 79,45 m2, a koje vlasništvo se proteže i na dvorište-vrt u razini suterena, naznačeno plavom bojom u preglednom nacrtu, sagrađeno na zk.č.br.: 1285/4, u naravi dvorište i zgr. 3390 . u naravi kuća, ukupne površine 197 m2, upisano u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Dubrovnik, Općinskog suda u Dubrovniku, odnosno da na taj način uspostavi stanje kakvo je bilo u času prije izvršenog smetanja, i to sve u roku od 8 (osam) dana.

III. Zabranjuje se tuženiku SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], točkom I. izreke opisano i slično smetanje suposjeda tužiteljice IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na sljedećoj nekretnini: 9. Suvlasnički dio: 80/296 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), stan u suterenu zgr. 3390 u površini od 79,45 m2, a koje vlasništvo se proteže i na dvorište -vrt u razini suterena, naznačeno plavom bojom u preglednom nacrtu, sagrađeno na zk.č.br.:

1285/4, u naravi dvorište i zgr. 3390. u naravi kuća, ukupne površine 197 m2, upisano u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Dubrovnik, Općinskog suda u Dubrovniku.

IV. Nalaže se tuženiku VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da naknadi Tužiteljici IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak ovog parničnog postupka u iznosu 727,56 EUR (sedam stotina dvadeset i sedam eura i pedeset šest centi) sa zateznim kamatama od 16. travnja 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 (osam) dana.“

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je pravovremeno podnio tuženik pobijajući isto u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP).

2.1. U žalbi u bitnome navodi da je pobijano rješenje pogrešno i nezakonito što da je posljedica nedovoljne pravne distinkcije posrednog od neposrednog posjeda i nerazlikovanja posjeda koji ima posredni posjednik od posjeda koji ostvaruje pomoćnik u posjedovanju, da je u vrijeme navodnog smetanja i podizanja tužbe samo formalno bio u bračnoj zajednici sa tužiteljicom, da je predmetni stan temeljem ugovora od 10. srpnja 2023. dan na korištenje drugoj osobi, odnosno turističkoj agenciji Pretty Green Property Menagement, koja ga je davala u najam turistima tijekom cijele godine, premda je to uvriježenim dogovorom radila od 1. travnja do 31. listopada svake godine, a koji ugovor je agencija s njim zaključila kao vlasnikom stana i nositeljem dozvole za iznajmljivanje. Navodi i da tužiteljica nije mogla steći posjed stana niti izvornim niti izvedenim putem, već da je bila pomoćnik u posjedovanju sukladno članku 12. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te da je izvršavala njegove naloge kao neposrednog i posrednog posjednika.

2.2. Predlaže da se žalba uvaži, te preinači pobijano rješenje na način da se odbije tužbeni zahtjev, uz obvezu tužiteljice da mu naknadi prouzročeni parnični trošak. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 120,00 eura uvećan za PDV u iznosu od 30,00 eura, te sudsku pristojbu u iznosu od 53,09 eura, odnosno ukupan iznos od 203,09 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitivanjem pobijanog rješenja i postupka koji je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a, tako da isto sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev.

5.1. Ovdje valja istaći i da sudovi, a ne stranke, imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze, pa postupanjem prema toj ovlasti odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za doneseno rješenje nije zadovoljan i što smatra da je na temelju provedenih dokaza valjalo prihvatiti njegovo tumačenje odlučnog i istinitog, prvostupanjski sud nije povrijedio niti jednu odredbu parničnog postupka.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da ju je tuženik promjenom brave na ulaznim vratima te onemogućavanjem ulaska u nekretninu, opisanu u zemljišnim knjigama kao: 9. Suvlasnički dio: 80/296 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E -1), stan u suterenu zgr. 3390 u površini od 79,45 m2, koje vlasništvo se proteže i na dvorište-vrt u razini suterena, naznačeno plavom bojom u preglednom nacrtu, sagrađeno na zk.č.br. 1285/4 u naravi dvorište i zgr. 3390 u naravi kuća, ukupne površine 197 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], smetao u suposjedu navedene nekretnine, uspostava ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja, te zabrana takvog ili sličnog budućeg smetanja suposjeda tužiteljice na navedenoj nekretnini.

6.1. U žalbenom postupku sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva , konkretno je li tužiteljica bila suposjednik predmetne nekretnine ili pomoćnik u posjedovanju i je li tuženik promjenom brave na ulaznim vratima stana čime je tužiteljici onemogućio ulazak u isti oduzeo tužiteljici dotadašnji način suposjeda.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje . Naime, analizom iskaza u postupku saslušanih svjedoka i stranaka, očevidom na licu mjesta, te primjenom mjerodavnih zakonskih odredbi, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su za isto dani jasni razlozi utemeljeni na provedenim dokazima.

8. Odredbom članka 10. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; - dalje: ZV), propisano je da je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin posjednik, stavkom 2. da tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik, a stavkom 6. istog članka da kad isti posjed stvari ili prava ima više osoba, da su one suposjednici.

8.1. Odredbom članka 12. stavka 1. ZV-a propisano je da posjed nema onaj tko ne izvršava nikakvu svoju vlast glede neke stvari, a stavkom 2. da dok osoba koja je u radnom ili sličnom odnosu ili u nečijem kućanstvu postupa pokoravajući se tuđim nalozima glede neke stvari ili prava, pa izvršava isključivo tuđu faktičnu vlast, ona nema posjed toga, nego je samo posjednikov pomoćnik u posjedovanju .

8.3. Odredbom članka 20. stavka 2. ZV-a propisano je da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanjem uznemirava samovlasno je smetao njegov posjed, dok je člankom 22. stavka 1. ZV-a propisano da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće , a stavkom 2. istog članka da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

8.4. Člankom 24. stavka 1. istog Zakona propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

9. Kako je predmet ovog postupka zaštita posjeda odnosno suposjeda, sukladno članku 22. ZV-a odlučno je bilo utvrditi posljednje stanje posjeda i čin smetanja, koje činjenice je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, isto kao što je pravilno zaključio i da pitanja prava vlasništva, pravne osnove posjeda ili međusobnih imovinskopravnih odnosa stranaka nisu predmet raspravljanja u ovom postupku , slijedom čega nisu od značaja žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje da je on vlasnik predmetnog stana, da je u vrijeme smetanja samo formalno sa tužiteljicom bio u braku, da je on bio nositelj dozvole za iznajmljivanje i da je on, a ne tužiteljica, zaključio ugovor sa agencijom koja je stan iznajmljivala turistima, pri čemu je važno naglasiti da posjedovna zaštita ne traži dokaz vlasništva niti isključivog posjeda, nego samo da je tužiteljica bila posljednji mirni suposjednik.

10. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su stranke, za vrijeme trajanja bračne zajednice (brak je zaključen 2009.) pa sve dok tuženik nije promijenio bravu na ulaznim vratima stana, za što je tužiteljica saznala 20. listopada 2024., zajednički izvršavale faktičnu vlast na predmetnom stanu, a konkretno tužiteljica na način što je posjedovala ključ ulaznih vrata stana (sve do promjene brave), u istome držala svoje osobne stvari, izvan turističke sezone u razdoblju od studenog do travnja svake godine, u stanu redovito boravila, te što je zajedno s tuženikom sudjelovala u organizaciji i održavanju režima korištenja i iznajmljivanja predmetnog stana , a koja utvrđenja proizlaze iz iskaza saslušanih svjedoka, iskaza stranaka , te rezultata očevida na licu mjesta. Dakle, niti tuženik nije osporio činjenice iz kojih proizlazi da je tužiteljica imala faktičnu vlast nad stanom, da je bila neposredni posjednik odnosno suposjednik stana (članak 10. stavak 1. i 2. ZV-a), koji posjed je stekla jer joj je prenesen od tuženika (članak 13. ZV-a), tzv. izvedenim stjecanjem.

10.1. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica u trenutku smetanja bila suposjednica predmetne nekretnine.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je tužiteljica bila tek pomoćnik u posjedovanju u smislu članka 12. ZV-a. Naime, pomoćnik u posjedovanju ne izvršava vlastitu faktičnu vlast na stvari, već postupa po nalozima druge osobe izvršavajući isključivo tuđu faktičnu vlast. Nasuprot tome, iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tužiteljica samostalno koristila predmetni stan, držala u njemu svoje osobne stvari, posjedovala ključ, te ga koristila za vlastite potrebe stanovanja (što su obilježja osobe koja izvršava vlastitu faktičnu vlast, a ne nekoga tko samo izvršava tuđu volju poput čistačice, domara ili zaposlenika), zbog čega takav njezin položaj ne odgovara institutu pomoćnika u posjedovanju.

12. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima se ukazuje na ugovorni odnos tuženika s turističkom agencijom. Naime, čak i kada je predmetna nekretnina tijekom dijela godine bila uključena u režim turističkog najma, ta okolnost sama po sebi ne isključuje postojanje suposjeda tužiteljice, niti dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja o posljednjem mirnom suposjedu stranaka. Osim toga, iz spisa proizlazi da je ugovor o poslovnoj suradnji s agencijom raskinut nakon događaja koji predstavlja čin smetanja posjeda, tj. 20. prosinca 2024., pa navedena okolnost nije od odlučnog značaja za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja.

13. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik promjenom brave i uskraćivanjem pristupa stanu tužiteljicu potpuno isključio iz dotadašnjeg načina izvršavanja suposjeda, čime je ostvareno smetanje posjeda u smislu članka 24. stavka 1. ZV-a.

14. Kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci pod točkom I.

15. Budući da tuženik u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o parničnom trošku sadržanu u točki IV izreke pobijanog rješenja, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavka 2. ZPP-a), niti su u tom dijelu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba tuženika kojom se pobija odluka o parničnom trošku nije osnovana.

15.1. Odluka o parničnom trošku sadržana u točki IV izreke pobijanog rješenja, sukladna je odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a, te je tužiteljici osnovano dosuđen trošak u iznosu od 727,56 eura, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 , 107/25; - dalje: Tarifa), koji se sastoji od jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak po Tbr. 7/2 Tarife sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 625,00 eura, sudskih pristojbi u iznosu od 53,08 eura, te troška očevida u iznosu 49,48 eura, dok tuženiku koji je u cijelosti izgubio parnicu osnovano nije dosuđen zatraženi parnični trošak.

16. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavka 1. ZPP-a, zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer nije uspio sa žalbom.

Slavonski Brod, 24. lipnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec