REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž Ovr-150/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Draženki Ilak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Mesaroli Logistika d.o.o., Kanfanar, Mrgani 45, OIB: 35664744425, zastupan po punomoćniku Ive Orlić, odvjetniku u Rijeci, protiv ovršenika Melius Promet d.o.o., Kutina, Kutinska lipa 18, OIB: 69893773825, radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Kutini od 26. svibnja 2026., poslovni broj: Ovrv-4130/2024-6, 24. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovrhovoditelja Mesaroli Logistika d.o.o. kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Kutini od 26. svibnja 2026., poslovni broj: Ovrv-4130/2024- 6 i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:
"Odbacuje se prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja na temelju vjerodostojne isprave od 7. studenog 2024. i od 21. studenog 2024."
2. Protiv rješenja žalbu je pravovremeno podnio ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. U žalbi navodi kako iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je do odbacivanja prijedloga za ovrhu došlo zbog toga što punomoćnik ovrhovoditelja nije korisnik sustava e-komunikacije. Ističe da je navedeno netočno jer je prijedlog za ovrhu predan kroz sustav e-ovrhe što ne bi bilo moguće da punomoćnik nije korisnik sustava e-komunikacije. Osim toga iz pobijanog rješenja nije jasno na koji je to način prvostupanjski sud utvrdio da odvjetnik Ive Orlić nije korisnik sustava e-komunikacije, stoga predlaže da se izvrši uvid u spis Ovr-4217/2024 između istih stranaka, te potvrde o predaji podnesaka na razne sudove u studenom 2024. Također ističe da, osim toga, činjenica da punomoćnik ovrhovoditelja je ili nije korisnik sustava e-komunikacije nije razlog za odbacivanje prijedloga za ovrhu, te da prvostupanjski sud nije postupio ni po članku 106.a stavku 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., u vezi s člankom 106.a ZPP-a.
2.2. Kao drugi razlog za odbacivanje prijedloga za ovrhu prvostupanjski sud navodi činjenicu da isprava koju je ovrhovoditelj označio kao vjerodostojnu ispravu – račun broj 7-1-1 od 9. veljače 2024., nije potpisana, te da se stoga ne može smatrati vjerodostojnom knjigovodstvenom ispravom. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na odredbe članka 8. stavak 3. točku 6. i članak 9. stavak 4. Zakona o računovodstvu. Radi se o selektivnoj i tendencioznoj, u konačnici i sasvim pogrešnoj primjeni materijalnog prava, kako se dalje navodi u žalbi, jer je u članku 9. stavku 3. Zakona o računovodstvu navedeno da vjerodostojna isprava može biti sastavljena u elektroničkom obliku te da u tom slučaju ne mora biti potpisana ukoliko sadrži potrebne elemente koje račun broj 7-1-1- sadrži. Osim toga, ističe kako vjerodostojna isprava koja je dostavljena uz prijedlog za ovrhu sadrži sve propisano člankom 31. Ovršnog zakona.
2.3. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i da se predmet vrati javnom bilježniku na postupanje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Pravilno ovrhovoditelj u žalbi navodi da nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da punomoćnik ovrhovoditelja nije korisnik sustava e-komunikacije jer pobijano rješenje u tom smislu ne sadrži obrazloženje.
5. Nadalje u odnosu na žalbeni navod kako vjerodostojna isprava – račun broj 7-1-1- od 9. veljače 2024. nije potpisan pa se isti ne može smatrati vjerodostojnom ispravom u knjigovodstvenom smislu valja navesti da je i ovaj žalbeni navod osnovan.
5.1. Naime, za ocjenu je li određena isprava vjerodostojna isprava mjerodavne su odredbe Ovršnog zakona, a ne propisi kojima se uređuje knjigovodstvena valjanost isprave. Činjenica da račun nije potpisan ne dovodi sama po sebi do zaključka da isti ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu Ovršnog zakona. Vjerodostojna isprava je, u smislu članka 31. stavak 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje u tekstu: OZ), između ostalog i račun iz kojeg je vidljivo postojanje određene novčane tražbine vjerovnika prema dužniku. Vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj dakle naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Javni bilježnik odnosno sud u postupku donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ne ispituje osnovanost tražbine niti materijalno-pravnu valjanost računa, već samo postoje li zakonom propisane pretpostavke za donošenje rješenja o ovrsi. Pitanje ispunjava li račun uvjete za knjigovodstvene isprave prema propisima kojima se uređuje računovodstvo, kao i pitanje postojanja, dospjelosti ili osnovnosti tražbine koja iz njega proizlazi, nije predmet ispitivanja u postupku donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Takvi prigovori odnose se na meritum tražbine, te mogu biti predmet raspravljanja i dokazivanja u parničnom postupku, ako za to budu ispunjene zakonske pretpostavke.
6. Zbog svega navedenog, a kako je dakle izostalo obrazloženje prvostupanjskog suda vezano uz zaključak da punomoćnik ovrhovoditelja nije korisnik e-komunikacije, te ukoliko i nije, nije jasno zbog čega prvostupanjski sud nije postupio sukladno članku 106.a stavku 6. ZPP-a, to je počinjena bitna povreda odredaba na koju se ukazuje žalbom zbog čega je žalbu ovrhovoditelja valjalo prihvatiti i ukinuti pobijano rješenje
7. U nastavku postupka sud će, imajući u vidu utvrđenja i pravna stajališta sadržana u ovoj ukidnoj odluci, ponovno ocijeniti postojanje pretpostavki za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu, te donijeti odgovarajuću odluku, pri čemu će odlučiti i o troškovima žalbe.
8. Slijedom navedenog, a temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 24. lipnja 2026.
Sutkinja
Draženka Ilak
