Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-224/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Požar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ČISTOĆA d.o.o., OIB: 02371889218, Varaždin, Ognjena Price 13, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Jelakoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Jelaković & partneri j.t.d. iz Varaždina, protiv ovršenika GH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-1877/2025-2 od 28. travnja 2026., dana 24. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-1877/2025-2 od 28. travnja 2026. u pobijanoj točki II. izreke

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava žalbe.

III. Rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-1877/2025-2 od 28. travnja 2026. pod točkom II. izreke nije bilo predmetom žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem u točci I. izreke naloženo ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 65,16 EUR, dok je pod točkom II. izreke u preostalom dijelu odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova kao neosnovan.

2. Odluka o odbijanju zahtjeva za naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti temelji se na zaključku prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj nije imao te troškove.

3. Navedeno prvostupanjsko rješenje pravodobnom žalbom pobija ovrhovoditelj u dijelu kojim je u točki II. izreke odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova u preostalom dijelu, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog i ovršnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog žalbenih razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkama 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi članka 381. istog Zakona koji se u ovršnim postupcima primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH 73/17 i 131/20, 114/22 i 6/24 – Odluka USRH – dalje u tekstu: OZ). Predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, te traži trošak sastava žalbe.

4. U žalbi ovrhovoditelj tvrdi da mu pripada pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u visini od 25 bodova te da ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio. Pritom se pozvao na pravno shvaćanje izraženo u točci 14. rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023. te drugu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i županijskih sudova.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je neosnovana.

7. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. i članka 381. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a, ispitao pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a.

8. Ispitujući na takav način pobijano rješenje, ocjena je ovog suda da u njegovu donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Nesporno je da se u ovom predmetu radilo o postupku izvansudske ovrhe iz članka 284. stavka 1. OZ-a, kojom odredbom je propisano da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe. Kako javni bilježnik na temelju članka 283. stavka 1. i 4. OZ potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavlja na rješenje i dostavlja ga ovrhovoditelju po službenoj dužnosti, to je iz toga razloga zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika određen Tbr. 36. stavkom 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika neosnovan, a kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud.

10. Na žalbeni navod da ovrhovoditelju pripada naknada za poduzeti izvid odnosno pribavu pravomoćnosti, valja istaknuti da on u konkretnom predmetu nije poduzeo nikakvu radnju koja se u smislu Tbr. 36. stavka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023., dalje: OT) može smatrati „izvidom“ ili „pribavom“ za koju je tim propisom predviđena nagrada, pa je pravilno sud prvog stupnja primijenio taj propis kada je ocijenio da ovrhovoditelju, čiji punomoćnik koji je odvjetnik nije obavio radnju izvida ili pribave potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti (ni odlaskom javnom bilježniku, ni podneskom ni na drugi način), ne pripada pravo na naknadu odvjetničke nagrade za taj izvid/pribavu. Upravo suprotno, potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelju je dostavio javni bilježnik u skladu sa svojom dužnosti iz članka 283. stavkom 1. i 4. OZ-a, bez da je tome prethodio ikakav zahtjev, prijedlog ili druga radnja ovrhovoditelja

11. Konačno, vezano za pozivanje ovrhovoditelja na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u rješenjima Rev-633/2023-2 od 27. rujna 2023. i Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023., valja istaknuti da ta pravna shvaćanja u konkretnom slučaju nisu primjenjiva jer je riječ o različitoj pravnoj situaciji. Naime, u skladu sa člankom 209. stavkom 1. OZ-a izravna naplata može se zahtijevati na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a ZPP -a, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom ovršnosti, europskog ovršnog naslova i europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine. Drugim riječima, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika ne može se u skladu s tim propisom zahtijevati izravna naplata, već se prema odredbi članka 284. stavka 1.

OZ-a može zahtijevati izvansudska ovrha.

12. U postupcima u kojima su izražena pravna shvaćanja iz rješenja Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023. i Rev-633/2023-2 od 27. rujna 2023. bila je riječ o izravnoj naplati, dok je u ovom postupku dakle riječ o izvansudskoj ovrsi iz članka 284. OZ-a. Iz istog razloga (jer se odnose na izravnu naplatu, a ne izvansudsku ovrhu) nije primjenjivo ni pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-IV- 101/2023-5 od 5. lipnja 2023. Naime, ovrhovoditelj gubi iz vida odredbe članka 283. stavka 1. i 4. OZ-a prema kojima je propisana dužnost javnog bilježnika da bez zahtjeva ovrhovoditelja stavi potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor i da to rješenje zajedno s tom potvrdom dostavi ovrhovoditelju.

13. Imajući na umu posebnosti izdavanja i dostave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje se prisilno ostvaruje u postupku izvansudske ovrhe (a ne izravne naplate) u skladu s člankom 284. OZ -a, a koje su posebnosti uvedene 28. studenog 2020. stupanjem na snagu članka 16. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 131/2020.) kojim je izmijenjen članak 283. OZ-a, jasno je da troškovi izravne naplate koje prethodno snosi ovrhovoditelj i koji obuhvaćaju troškove pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave nisu u cijelosti istovjetni troškovima koje ovrhovoditelj prethodno snosi u postupku izvansudske ovrhe rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u kojem troškove pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja ovrhovoditelj nema jer mu tu potvrdu u skladu s propisom iz članka 283. stavkom 1. i 4. OZ-a dostavlja javni bilježnik bez prethodnog zahtjeva ovrhovoditelja.

14. S obzirom na to da ne postoje razlozi navedeni u žalbi niti oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 380. točke 2. ZPP - a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odbijena je žalba ovrhovoditelja i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjskog rješenja kojom je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.

15. Budući ovrhovoditelj nije uspio u žalbenom postupku odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

16. Odluka da prvostupanjsko rješenje pod točkom II. izreke nije ispitivano u žalbenom postupku temelji se na članku 365. stavku 1. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ.

U Varaždinu 24. lipnja 2026.

Sutkinja

Ivana Požar