Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-12/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Požar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatske radiotelevizije (OIB 68419124305) iz Zagreba, Prisavlje 3, zastupanog po punomoćnici Nataši Owens, odvjetnici iz Owens, Houška I Partneri, odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, Praška 10, protiv ovršenika Grada Virovitice (OIB 89075064271) iz Virovitice, Trg kralja Zvonimira 1, kao nasljednika pok. UB iz [adresa], radi prijedloga za odgodu prijenosa u postupku izravne naplate, u povodu žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja i zaključka Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Ovr-971/2025-3 od 2. prosinca 2025., dana 24. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Ovr-971/2025-3 od 2. prosinca 2025.

II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba ovršenika protiv zaključka Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Ovr-971/2025-3 od 2. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za donošenje rješenja kojim će se naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava prema Zahtjevu za izravnu naplatu koji je ovrhovoditelj podnio Agenciji 30. rujna 2025. temeljem rješenja o ovrsi javne bilježnice Dubravke Filipović – Kovačić iz [adresa] broj Ovrv-6221/2014 od 17. prosinca 2014., s računa ovršenika na račun ovrhovodite lja. Uz to je zaključkom istog suda upućen ovršenik da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a, uz upozorenje na odbačaj ako podnese tužbu nakon isteka roka od 15 dana ili iz razloga koje nije naveo u žalbi.

2. Ovršenik pravodobnom žalbom pobija prvostupanjsko rješenje, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da podnosi žalbu i protiv rješenja i protiv zaključka prvostupanjskog suda, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi članka 381. istog Zakona koji se u ovršnim postupcima primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH 73/17 i 131/20, 114/22 i 6/24 – Odluka USRH – dalje u tekstu: OZ). Predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, a podredno isto ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovršenika je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Iz stanja spisa proizlazi slijedeće:

- da je ovrhovoditelj podnio prijedlog Financijskoj agenciji (dalje u tekstu: Agencija) za prisilnu naplatu temeljem rješenja o ovrsi br: Ovrv-6221/2014 Javnog bilježnika Dubravke Filipović-Kovačić od 17. prosinca 2014., pravomoćnog i ovršnog 4. travnja 2015., dkoje je doneseno u postupku protiv UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi naplate iznosa od 480,00 kn zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka;

- da je ovršenik 14. listopada 2025. podnio prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava nedopuštenim navodeći da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Virovitici O- 501/2018-3 od 22. svibnja 2018. proizlazi da je ostavinsku imovinu iza pokojnog UB (dužnika ovrhovoditelja) kao ošasnu naslijedio Grad Virovitica te je potraživanje ovrhovoditelja u zastari stoga što je od pravomoćnosti rješenja o ovrsi 4. travnja 2015. proteklo više od 10 godina, a nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju od 29. lipnja 2018. proteklo je više od 5 godina. U prijedlogu je naveo i da ovrhovoditelj nema ispravu podobnu za ovrhu protiv ovršenika, jer je zahtjev za naplatu podnio na temelju rješenja o ovrsi donesenog u postupku protiv osobe različite od ovdje ovršenika , pri čemu ovršenik uopće nije naslijedio novčana sredstva pokojnog UB;

- da je sud prvog stupnja donio ovdje pobijano rješenje kojim odbija prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava s obrazloženjem da ovršenik nije dokazao vjerojatnost da bi prijenosom zaplijenjenih sredstava trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu niti da je odgoda prijenosa potrebna da bi se spriječilo nasilje (čl. 65. st. 1. OZ), a uz to je zaključkom uputio ovršenika da u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ.

6. Ovršenik u žalbi u bitnom ponavlja svoje navode iz prijedloga od 14. listopada 2025., uključujući i navode o zastari, pri čemu apostrofira da ovrhovoditelj nema pravnu osnovu tražiti ovrhu po računima ovršenika na novčanim sredstvima s obzirom da ovršenik nije naslijedio novčana sredstva, a predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine, što prvostupanjski sud nije cijenio odnosno nije odlučio o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim s obzirom na čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ-a u vezi s čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.).

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda ovršenika i pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 50. st. 5. u vezi sa odredbom čl. 210. OZ, a sve u vezi sa odredbom čl. 381. ZPP te odredbom čl. 21. st. 1. OZ, na bitne povrede ovršnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje ukazuje ovršenik.

8. Odredbom članka 210. st. 1. OZ određeno je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. tog Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. tog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Stavkom 2. istog članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. tog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. tog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe tog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

9. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava trebalo bi primijeniti odredbu čl. 65. st. 1. toč. 1. do 11. OZ kojom su propisani razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika, može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke). Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, za odgodu ovrhe potrebno je kumulativno ispunjenje dviju pretpostavki.

10. Kako se ovršenik uopće ne poziva niti dokazuje u tijeku prvostupanjskog postupka postojanje nekog od razloga iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 11., a niti okolnosti iz čl. 65. st. 1. OZ u smislu nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, sprečavanja nasilja, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava odbio kao neosnovan.

11. Slijedom navedenog valjalo je u tom dijelu žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ riješiti kao u točki I izreke ovog rješenja.

12. Konačno, što se tiče žalbenih navoda da prvostupanjski sud nije cijenio odnosno nije odlučio o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim s obzirom na čl. 139. st. 6. ZN-a, ističe se da je doista navedenom odredbom propisano da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine. U tom smislu dakle u prijedlogu za ovrhu mora biti kao predmet ovrhe navedena stvar ili pravo koje predstavlja ošasnu ostavinu, pri čemu će nasljednik ovrhovoditelju odgovarati samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

13. Pritom dakle ovršenik nije osobni dužnik ovrhovoditelja, već je ošasni nasljednik njegova dužnika, pa ovrhovoditelj treba zatražiti ovrhu u skladu s naprijed navedenom odredbom čl.139. st. 6. ZN. Međutim, s obzirom da iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. UB O-501/2018 od 22. svibnja 2018. proizlazi da je ovršenik naslijedio novčana sredstva, to se ne radi o predmetu izuzetom od ovrhe u smislu čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ, već o razlogu iz čl. 50. st. 1. toč. 7. (ovlaštenju ovrhovoditelja da na temelju ovršne isprave traži ovrhu), o čemu će se raspravljati u parničnom postupku na pokretanje kojeg je ovršenih ionako upućen zaključkom, jednako kao što će taj sud (parnični) ocijeniti da i je za ovrhovoditeljevu tražbinu nastupila zastara.

14. U odnosu na žalbu ovršenika izjavljenu protiv zaključka o upućivanju u parnicu, valja istaknuti da je odredbom čl. 11. st. 5. OZ propisano da protiv zaključka nije dopušten pravni lijek, pa je stoga žalba ovršenika u tom dijelu nedopuštena te je na temelju čl. 367. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ valjalo riješiti kao u točki II izreke ovog rješenja.

U Varaždinu 24. lipnja 2026.

Sutkinja

Ivana Požar