P-3391/2023-72

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Iskri, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Bojana Petraša, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva 73, radi naknade štete u iznosu od 9.962,02 EUR, nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 14. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 24. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 9.962,02 EUR (slovima: devet tisuća devetsto šezdeset dva eura i dva centa) na ime troškova liječenja osiguranika tužitelja, u korist računa broj: IBAN: [broj bankovnog računa], model 64, pozivom na broj: 5916-41722- 160000482, sa zateznim kamatama prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje je dužan uplatiti u korist Državnog proračuna, račun broj IBAN: [broj bankovnog računa], model 65, pozivom na broj: 5401-060-41722- 1600482, koje teku:

- na iznos od 3.147,55 EUR računajući od 18. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 11,40 EUR računajući od 21. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 16,65 EUR računajući od 15. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 99,54 EUR računajući od 26. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 6.068,18 EUR računajući od 11. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 49,69 EUR računajući od 23. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 4,25 EUR računajući od 10. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 7,96 EUR računajući od 17. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 3,55 EUR računajući od 22. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 46,14 EUR računajući od 22. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 7,10 EUR računajući od 19. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 35,49 EUR računajući od 19. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 17,75 EUR računajući od 23. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 21,29 EUR računajući od 23. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 31,94 EUR računajući od 23. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 4,25 EUR računajući od 6. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 16,56 EUR računajući od 17. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 55,07 EUR računajući od 18. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 15,87 EUR računajući od 15. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 47,60 EUR računajući od 15. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 5,03 EUR računajući od 4. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 18,33 EUR računajući od 1. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 71,40 EUR računajući od 16. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 16,56 EUR računajući od 16. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 16,56 EUR računajući od 16. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 33,13 EUR računajući od 19. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 60,06 EUR računajući od 21. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 16,56 EUR računajući od 13. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 16,56 EUR računajući od 16. travnja 2016. do isplate."

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 946,07 EUR.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je, u točki I. izreke, odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 9.960,96 EUR / 75.050,85 kn s pripadajućim zateznim kamatama pobliže opisanima u istoj točki izreke, te je rješenjem o troškovima postupka, sadržanim u točki II. izreke, odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 72,99 EUR / 550,00 kn.

2. U odgovoru na postavljeno pravno pitanje ima li Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje osnovano pravo potraživati od Hrvatskog ureda za osiguranje naknadu štete koja mu je nastala isplatom troškova liječenja osiguranika zdravstvenim ustanovama, a za ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi koju je prouzročio vozač neregistriranog vozila, Vrhovni sud Republike Hrvatske se u odluci poslovni broj Rev 130/2019-2 od 18. listopada 2023., pozvao na odredbe članka 126. i 127. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine‟ broj 80/13 i 157/13; u daljnjem tekstu: ZOZO), kojima da je Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje dano pravo zahtijevati naknadu štete od Hrvatskog ureda za osiguranje.

3. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku nisu utvrđene odlučne činjenice (u pogledu visine potraživanja i dr.), Vrhovni sud RH je povodom revizije tužitelja ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7560/2017-2 od 20. rujna 2018. i presudu ovog suda poslovni broj P-2334/2016 od 16. studenoga 2017., te se predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

4. Tijekom ponovnog suđenja sud je pročitao zapisnik o očevidu (list 4.-7. spisa), presudu Općinskog suda u Samoboru, poslovni broj K-30/14 (list 8.-10. spisa), odštetni zahtjev (list 12. spisa), izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu (list 14. spisa), potvrde o plaćanju računa s pripadajućim pregledima proknjiženih stavki po broju dokumenta (list 15.-103. spisa), medicinsku dokumentaciju za osiguranika tužitelja CZ s nalazima i mišljenjima ovlaštenih medicinskih stručnjaka, otpusnim pismom i tablicama (list 104.-172. spisa), nalaze krvne slike (list 194. spisa), povijest bolesti (list 195.-197. spisa), dopis o slanju medicinske dokumentacije (list 199. spisa), račune tužitelja (200.-250. spisa), liječničke uputnice (list 251.-256. spisa), račune (list 257.-262., 265.-267. spisa), izjave o nastanku štetnog događaja (list 273.- 275. spisa), dopis (list 301. spisa), odštetni zahtjev (list 306. spisa), ispravljeni račun (list 311. i 325.-327. spisa), izjavu AZ o nastanku prometne nezgode (list 418. spisa), te je proveo prometno vještačenje radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete (list 389.-392. spisa), te financijsko vještačenje na okolnost činjenice plaćanja troškova liječenja zdravstvenim ustanovama (list 433.-440. spisa).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da se 25. srpnja 2013. dogodila prometna nesreća u kojoj je ozlijeđen osiguranik tužitelja DZ, a tu je nezgodu uzrokovao AZ koji je upravljao traktorom bez registarskih oznaka (s time da traktor nije bio niti osiguran) i koji je presudom Općinskog suda u Samoboru poslovni broj K - 30/14 od 7. srpnja 2014. proglašen krivim što je upravljajući traktorom bez registarskih oznaka s improviziranom platformom na kojoj je prevozio dvije bačve zapremine od po 200 litara i CZ koji je zbog toga tijekom vožnje pao s platforme na asfaltni kolnik uslijed čega je zadobio teške tjelesne ozljede.

7. Sporna je tuženikova odgovornost za predmetni štetni događaj, postojanje doprinosa oštećenika, uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i troškova liječenja osiguranika tužitelja, te osnova i visina tužbenoga zahtjeva tužitelja.

8. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Gorana Husineca, dipl. ing. cestovnog prometa (list 389.-392. spisa), koje je sud u cijelosti prihvatio jer su izrađeni stručno i u skladu s danim zadatkom i dokumentacijom u spisu, proizlazi da je AZ prevozio osiguranika tužitelja na traktoru IMT 542, na način da je on stajao na drvenoj dasci koja je bila provizorno zavezana na stražnje vilice traktor pored veće drvene daske na kojoj su se nalazile dvije bačve od po 200 litara. Navedeni spoj bio je izuzetno nesiguran i daska se mogla pomicati. Samo mjesto je izuzetno nesigurno za prijevoz putnika jer navedena daska jako poskakuje kada traktor vozi. Naime, poskakivanja su veća čim je putnik dalje od zadnje osovine traktora. Navedena činjenica je vjerojatno prevarila oba sudionika jer nisu znali da su poskakivanja na navedenom mjestu izuzetno jaka te se na tom mjestu ne može prevoziti ni mlad i spretan čovjek , a u predmetnom slučaju radilo se o čovjeku starom oko 76 godina . Tom prilikom došlo je do poskakivanja traktora jer se kretao relativno brzo za taj način prijevoza putnika na dasci te pada putnika s traktora. Predmetni traktor ima samo jedno sjedeće mjesto (vozačko mjesto) na kojem se smije voziti jedna osoba (vozač). Putnik se nepropisno prevozio na dasci provizorno pričvršćenoj za stražnji dio traktora, koja je namijenjena isključivo za prijevoz sitnog tereta, a nikako ljudi.

9. Nadalje, sudska vještakinja Petra Blašković iz društva CENTAR ZA FINANCIJSKA VJEŠTAČENJA d.o.o. je u svom nalazu i mišljenju, uvidom u dostavljene knjigovodstvene kartice, izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu i račune koji prileže spisu, utvrdila da je u razdoblju od srpnja 2013. do travnja 2016. godine, temeljem računa ispostavljenih za osiguranika CZ za troškove zdravstvenih usluga iz obveznog zdravstvenog osiguranja, tužitelj zdravstvenim ustanovama podmirio troškove u ukupnom iznosu od 9.962,03 EUR.

10. Odredbom članka 23. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine” broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 ; u daljnjem tekstu: ZOOP) propisan je razlog isključenja odgovornosti tuženika, pa tako pravo na naknadu štete nema suputnik koji je dragovoljno ušao u neosigurano vozilo kojim je uzrokovana šteta, za kojeg Hrvatski ured za osiguranje dokaže da mu je ta okolnost bila poznata.

11. Iz izjave AZ o nastanku prometne nezgode od 29. prosinca 2015. (list 418. spisa) proizlazi da je osiguranik tužitelja DZ znao da je predmetni traktor neregistriran, te da je unatoč tome prisiljavao AZ da ga vozi po vodu za zalijevanje vrta na improviziranoj platformi, provizorno zavezanoj na stražnje vilice zajedno s bačvama.

12. Iako tužitelju temeljem članka 140. ZOZO-a pripada pravo na naknadu štete u svrhu naknade troškova liječenja njegovog osiguranika za kojeg je zdravstvenim ustanovama isplatio iznos od 9.962,02 EUR, tuženik zbog razloga propisanih odredbom članka 23. stavka 4. ZOOP-a nije dužan naknaditi štetu jer je njegova odgovornost za naknadu štete u konkretnom slučaju isključena. Stoga je tuženi zahtjev tužitelja sud ocijenio neosnovanim, te odlučio kao u točki I. izreke presude.

13. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova ocijenjen neosnovanim. Nadalje, budući da je tuženik uspio u parnici, zasad nije dužan platiti sudsku pristojbu za odgovor na tužbu , pa je i njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova ocijen jen neosnovanim, pa je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke presude.

U Zagrebu 24. lipnja 2026.

SUDAC:

GORAN ISKRA

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:

BOJAN PETRAŠ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske .