Poslovni broj: 20 Kž-384/2022-4

Poslovni broj: 20 Kž-384/2022-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. H., zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. u vezi st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva (ODO) u Dubrovniku, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 7 K-93/2020 od 6. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2024.

p r e s u d i o   j e

              Žalba ODO u Dubrovniku odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku je na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08-19) kazneni nalog toga suda poslovni broj: 7 K-93/2020-2 od 31. ožujka 2020 stavljen izvan snage.

1.1.              Na temelju čl. 453. ZKP/08-19 okrivljenik J. H. oslobođen je optužbe  zbog počinjenja dva kaznena djela protiv osobne slobode, prijetnjom, iz čl. 139. st. 2. u vezi st. 4. KZ/11, na štetu bake R. H. i ujaka R. H..

1.2.              Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08-19 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-5. ZKP/08-19 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja, odvjetnika O. D., padnu na teret proračunskih sredstava.

2.              Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnijelo ODO u Dubrovniku, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 467. toč. 3. ZKP/08-19, s prijedlogom da županijski sud uvaži žalbu te da ukine pobijanu presudu i predmet vrati Općinskom sudu u Dubrovniku na ponovno suđenje i odluku.

3.              Okrivljenik J. H. je putem svog branitelja O. D. podnio odgovor na žalbu u kom predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu ODO u Dubrovniku i potvrdi pobijanu presudu.

4.              Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 84/22, dalje: ZKP/08-22, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je dopisom broj KŽ-DO-412/2022-2 od 2. kolovoza 2022. isti vratilo ovom sudu.

5.              Žalba ODO u Dubrovniku nije osnovana.

6.              Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog stanja žalitelj navodi da se prvostupanjski sud pri  obrazloženju presude prvenstveno poziva na nalaz specijalistice psihijatrije dr. R. R. K., dok se u potpunosti relativiziraju iskazi liječnice opće prakse D. A. A. i socijalnih radnika V. B. i A. B.. Stoga da sud prvog stupnja pogrešno zaključuje da je oštećena R. H. bila dementna, iako je pred sucem istrage u veljači 2020. dala iskaz koji je bio precizan i lucidan i kojim tereti okrivljenika za kazneno djelo prijetnje spram sebe i svog sina R. H. zvanog B. (time da su mu oni baka i ujak, dakle, okrivljeniku bliske osobe).

7.              Prvostupanjski sud je izložio i analizirao sve provedene dokaze te je na temelju istih zaključio (po mišljenju žalitelja, krivo, a po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ispravno) da se samo na iskazu oštećene R. H. danom u istrazi ne može temeljiti osuđujuća presuda. Naime, oštećena je rođena 1926. godine i u vrijeme ispitivanja bila je stara 93 godine. Sama ta činjenica ne znači da ista ne može dati suvisli iskaz. Međutim, valja imati na umu da je oštećena u međuvremenu umrla (2. prosinca 2020.) i da njezin iskaz nije bio podložan preispitivanju na raspravi, već je samo pročitan. Osim toga, po mišljenju okrivljenika i njegove majke (unuka i kćeri oštećene), koji su s njom živjeli proteklih 20 godina, proizlazi da je oštećena bila lucidna, ali da se povremeno gubila i izmišljala stvari koje se nisu dogodile.

8.              Tome treba dodati medicinsku dokumentaciju iz spisa, naročito nalaz Opće bolnice D., Hitnog bolničkog prijema, Psihijatrijskog hitnog prijema od 10. prosinca 2019. za oštećenu R. H. (list 68 spisa) sačinjen po specijalistici psihijatrije R. R.-K., koja je oštećenoj postavila dijagnozu demencije (s dominantno sumanutim simptomima), a što je potvrdila, i pri čemu je ostala, na raspravi.

9.              Stoga činjenica da je oštećena R. H. pred istražnim sucem tvrdila da joj je unuk, ovdje okrivljenik J. H., pred svojom majkom V. H. rekao: „Odsjeći ću B. glavu“, a da je potom rekao: „I njoj ću“ (pokazujući na nju, a obraćajući se svojoj majci) te činjenica da je te prijetnje prenijela svome sinu R. H. zvanom „B.“, nemaju takvu dokaznu snagu da bi se samo na njima bazirala osuđujuća presuda, bez obzira što su liječnica obiteljske medicine D. A. A. i socijalni radnici A. B. i V. B. u svojim svjedočkim iskazima naveli da je oštećena bila prisebna u razgovoru s njima. Naime, nitko, ni okrivljenik, ni njegova majka, a ni specijalistica psihijatrije, nisu tvrdili da je oštećena R. H. bila potpuno dementna, već da se povremeno „gubila“ i izmišljala događaje koji se nisu zbili.

10.              I sam oštećenik R. H. navodi da okrivljenik njemu osobno nije prijetio, a da o tome što mu je prenijela majka R. nije razgovarao s okrivljenikom. Istodobno, okrivljenik poriče počinjenje kaznenih djela na štetu bake i ujaka, a okrivljenikova majka potvrđuje iskaz okrivljenika tvrdeći da okrivljenik nikada takvo što ne bi rekao ni za baku, s kojom je odrastao, a ni za ujaka. Okrivljenik i njegova majka godinama su živjeli s oštećenom R. H. i oboje su se očitovali da se povremeno znala „potpuno izgubiti“ i da se paranoidno ponašala na način da je manifestirala strah i paniku bez razloga. Povremeno nije prepoznavala ukućane, mislila je da ju je netko zaključao, a sama se zaključala, vikala je, zvala susjede, vrištala na balkonu, što je činila i onda kad oni više nisu živjeli s njom, već je živjela sa sinom, što i on sam potvrđuje navodima kod liječnice 7. kolovoza 2020.

11.              Budući sud prvog stupnja nije nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio dva kaznena djela prijetnje za koja se optužnicom tereti, to je ispravno primijenio pravno pravilo „in dubio pro reo“ (u slučaju dvojbe, osloboditi) te je okrivljenika oslobodio optužbe.

12.              S obzirom na navedeno, žalba ODO u Dubrovniku nije osnovana, a budući da ovaj drugostupanjski sud ispitujući žalbu nije utvrdio povrede iz čl. 476. st. 1. ZKP/08-22, to je na temelju čl. 482. ZKP/08-22 odlučeno kao u izreci.

U Varaždinu, 17. siječnja 2024.