Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ivana Gundulića 27

21000 Split

Povrv-529/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja STANO-UPRAVA d.o.o. Split, Mike Tripala 6 OIB:17418170125, zastupanog po punomoćniku Meri Prar, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika NE iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andru Dubokoviću, odvjetniku u Jelsi, zbog isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. lipnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja a u izočnosti tuženika, pozivom na odredbu čl.335 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 24. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika u Supetru Morane Petranić poslovne oznake i broja Ovrv-1639/2025 od 21.05.2025. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 434,08 € uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 36,17 € od 16. siječnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 36,17 € od 16. veljače 2022. pa do isplate,

- na iznos od 36,17 € od 16. ožujka 2022. pa do isplate,

- na iznos od 36,17 € od 16. travnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 36,17 € od 16. svibnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 36,17 € od 16. lipnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 36,17 € od 16. srpnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 36,17 € od 16. kolovoza 2022. pa do isplate,

- na iznos od 36,17 € od 16. rujna 2022. pa do isplate,

- na iznos od 36,17 € od 16. listopada 2022. pa do isplate,

- na iznos od 36,17 € od 16. studenog 2022. pa do isplate i

- na iznos od 36,17 € od 16. prosinca 2022. pa do isplate,

a koje do 31.12.2022. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu za suđenje u ovoj pravnoj stvari kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana, naknadi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 487,50 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Dana 15. siječnja 2025. kod vršitelja dužnosti Javnog bilježnika u Supetru Morane Petranić zaprimljen je ovršni prijedlog ovrhovoditelja protiv ovršenika u kojem se navodi da ovršenik duguje ovrhovoditelju temeljem ovjerovljenog izvoda iz poslovnih knjiga iznos od 434,08 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku od dospijeća do isplate. Budući da ovršenik, do dana podnošenja ovršnog prijedloga, nije podmirio svoje dugovanje, to je predloženo da se donese rješenje kojim bi se istog obvezalo na plaćanje glavnice potraživanja, pripadajućih kamata te troškova ovršnog postupka.

2. Dana 21. svibnja 2025. Javni bilježnik u Supetru Morana Petranić donio je rješenje o ovrsi kojim je prihvaćena predložena ovrha.

3. Ovršenik/tuženik je dana 09. lipnja 2025. uložio, na rješenje o ovrsi, prigovor u kojem je naveo da on nije korisnik stana već da je to treća osoba, odnosno zaštićeni najmoprimac pa da stoga on niti ne može biti obveznik naknade već to mora biti zaštićeni najmoprimac. Tuženik je osporio aktivnu legitimaciju tužitelju i ustrajao na promašenoj pasivnoj legitimaciji dok je u kasnijem podnesku od 30. kolovoza 2025. istakao još i prigovor zastare, a potom i prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu, obzirom na prebivalište tuženika.

4. Rješenjem pod brojem Ovrv-1639/2025-12 od 08. srpnja 2025. Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, je po prigovoru tuženika stavio izvan snage rješenje o ovrsi Javnog bilježnika u Supetru Morane Petranić poslovne oznake i broja Ovrv- 1639/2025 od 21.05.2025. i to u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te je predmetni spis po pravomoćnosti tog rješenja dostavljen parničnom odjelu ovog suda.

5. Sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te je izveden dokaz pregledom: izvoda otvorenih stavaka na ime tuženika, a za razdoblje 2022., zemljišno- knjižnog izvatka 5888 KO [katastarska općina], Ugovora o upravljanju zgradom [adresa] u [adresa], Međuvlasničkog ugovora od 3. veljače 2021. s popisom suvlasnika, odluke od 20. studenog 2018. te povijesnog izvatka za ZU 5888 KO [katastarska općina]. Ujedno je pregledana i recentna sudska praksa.

6. Tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu za suđenje u ovoj pravnoj stvari nije osnovan.

7. Odredbom čl.20 st.1 ZPP-a propisano da se sud može povodom prigovora tuženika proglasiti mjesno nenadležnim ako je prigovor podnesen najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu, to je valjalo, a obzirom na prigovor tuženika, odlučiti o prigovoru mjesne nenadležnosti suda.

7.1. Prema motrištu ovog suda nije bilo mjesta prihvaćanju prigovora tuženika jer se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari dostavljanjem prigovora i pripremnog podneska od 30. kolovoza 2025. ali tek nakon što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari kada je istakao prigovore nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije te zastare. Propuštanjem da pravovremeno prigovori mjesnoj nenadležnosti tuženik je zapravo prihvatio prijedlog tužitelja, implicitno sadržaja u tužbi koja je podnesena baš Općinskom sudu u Splitu, da taj sud bude mjesno nadležan za rješenje određenog spora (prešutna prorogacija mjesne nadležnosti). Stoga je njegov prigovor sud odbio.

8. Prigovori tuženika o nedostatku aktivne i promašenoj pasivnoj legitimaciji nisu osnovani.

8.1. Da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, te da ista ima površinu od 90,85m2 nije sporno ni tuženiku, a što sve proizlazi iz navoda iz prigovora istog. Utoliko je njegov prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan. Plaćanje pričuve je zakonska obveza vlasnika stana pa ništa ne mijenja na stvari navod tuženika kako on stan ne koristi već zaštićeni najmodavac. A da je plaćanje pričuve zakonska obveza vlasnika proizlazi iz odredbe čl.380 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, nadalje u tekstu: ZV ). Odredbom pak čl.89 istog Zakona propisano je da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, kao i da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima. Iznos minimalne pričuve odredio je zakonodavac na način da je utvrdio da su suvlasnici dužni uplaćivati doprinos u pričuvu najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje.

8.2. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije je kazati da je isti neosnovan. Naime iz dostavljenih Ugovora o upravljanju, Međuvlasničkog ugovora s prilogom – popisom suvlasnika te povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga razvidno je da su potpisnici Međuvlasničkog ugovora bili u vrijeme sklapanja istog vlasnici odnosno suvlasnici stanova. Upravitelj zgrade temeljem odredbe čl.45 ZV-a ima pravni položaj zakonskog zastupnika svih suvlasnika dok iz odredbe čl.378 ZV-a proizlazi i njegova obveza naplate dugovanja pričuve, pa tako i vođenja postupaka naplate kao što je ovaj. Utoliko je i ovaj prigovor tuženika neosnovan.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Tužitelj je popisao parnični trošak.

11. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos sredstava zajedničke pričuve za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2022. kao suvlasnik stambene zgrade u [adresa] i to za stan na polukatu na zapadnoj strani zgrade, koji se sastoji od tri sobe i sporednih prostorija površine 90,85 m2.

12. Odredbom čl.375 st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, nadalje u tekstu: ZV) određeno je da se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor). Nadalje, odredbom čl.376 st.1 istog ZV-a određeno je da, ako je nekretninom upravljao fond u stambenom gospodarstvu, su suvlasnici dužni tom Fondu dostaviti međuvlasnički ugovor i obavijestiti ga o računu sredstava zajedničke pričuve. čl.378 st.1 ZV-a određeno je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu sa ugovorom kojeg s tim upraviteljem sklapaju. Isto tako čl.379 st.1 alineja 3 ZV-a određeno je da je upravitelj dužan osobito, pored ostalog, utvrditi visinu zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik. Osim toga prema odredbi čl.380 st.1 i 2 ZV-a suvlasnici su dužni uplaćivati sredstva na račun zajedničke pričuve na račun koji će u tu svrhu otvoriti prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, te su ista sredstva dužna uplaćivati mjesečno.

12.1. Sukladno odredbi čl.90 st.3 ZV-a zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika.

12.2. Kako je to već i rečeno, iznos minimalne pričuve odredio je zakonodavac na način da je utvrdio da su suvlasnici dužni uplaćivati doprinos u pričuvu najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje. U konkretnom slučaju, odlukom suvlasnika od 20. studenog 2018. iznos pričuve je povećan na 3,00 kn/po m2 pa uzevši u obzir površinu stana u vlasništvu tužitelja od 90,85 m2 x 3,00 kn dolazimo do iznosa od 272,55 kn odnosno 36,17 € mjesečno.

13. Tužitelj je svoju tražbinu dokazao dok tuženik ničim nije dokazao da bi platio pričuvu u utuženom razdoblju, a što bi bila njegova zakonska obveza.

14. Tuženik je prigovorio i zastari tužiteljevog potraživanja koji prigovor, međutim, nije osnovan.

14.1. Sud je motrišta da do zastare nije došlo jer tako propisuje odredba čl.226 st.1 ZOOa kojom je propisano da potraživanja povremenih davanja a koja dospijevaju godišnje ili u kraćim vremenskim razmacima tzv. povremena potraživanja, zastarijevaju za tri godine od dospijeća svakog pojedinog davanja. Kako je predmet ovog postupka potraživanje tužitelja za razdoblje od mjeseca siječnja do zaključno mjeseca prosinca 2022. a prijedlog za ovrhu je predan javnom bilježniku 15. siječnja 2026. to je jasno da je tužitelj sa prisilnom naplatom svojeg potraživanja ustao unutar zastarnog roka. Naime, najstarije dospjelo potraživanje je ono s danom 15. siječnja 2022. pa je podnošenjem prijedloga za ovrhu 15. siječnja 2025. i ono unutar zastarnog roka od 3 godine.

15. Na pojedinačne mjesečne iznose pričuve teče i zakonska zatezna kamata sukladno odredbi čl.29 st.1 ZOO-a koja propisuje da dužnik koji kasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako tuženik ničim nije dokazao da bi platio bilo koji iznos pričuve za sporno razdoblje to ga je trebalo obvezati na plaćanje i glavnice ali i zateznih kamata.

16. Slijedom navedenog platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika u Supetru Morane Petranić poslovne oznake i broja Ovrv-1639/2025 od 21.05.2025. održan je na snazi radi čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

17. U nastavku je valjalo odlučiti o troškovima postupka, time da je sud imao u vidu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 02. lipnja 2017. (Su- IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe čl.450 st.1 ZPP-a.

17.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 u vezi sa odredbom čl.155 ZPP-a, a tužitelju je isti trošak obistinjen uz primjenu Tbr.7 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23) i to za: sastav podnesaka od 30. srpnja 2025. i 09. lipnja 2026. te pristupa i zastupanja na ročištu od 10. lipnja 2026. – svaka radnja po 50 bodova i dodatno 25 bodova za pristup na ročište radi objave i uručenja odluke. Ukupan zbir od 175 bodova pomnožen je s iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda. Tako je dobiven iznos od 350,00 € koji je potom uvećan za iznos od 25% PDV-a ili iznos od 87,50 € te iznos sudske pristojbe na presudu u visini od 50,00 € (tužitelja bi po ovoj osnovi pripadao iznos od 60,00 €, ali je sud vezan njegovim zahtjevom te mu je stoga i dosuđen iznos od 50,00 € kako to i stoji u specifikaciji njegovog popisa troška u podnesku od 09. lipnja 2026.) Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos od ukupnih 487,50 € koliko će tuženik morati platiti tužitelju kao stranka koja je postupak izgubila.

17.2. Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja mu, prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

18. Slijedom svega naprijed iznijetog odlučeno je kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu, 24. lipnja 2026.

S U D A C

Dunja Ljubičić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od69109723427 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis