Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-1756/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol Krneta, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja KŠ, državljanina Republike Irak, kojeg zastupa Lidija Vincent, odvjetnica u Kutini, Kneza Trpimira 2A, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za Dublinski postupak, Zagreb, Ilica 335, OIB 36162371878, radi međunarodne zaštite, 24. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za Dublinski postupak, Klasa: UP/I-216-03/26-06/1785, ur. broj 511-01-214-26-6 od 23. ožujka 2026.
II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku da isplati Lidiji Vincent, odvjetnici u Kutini, Kneza Trpimira 2A, iznos od 1.042,14 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbačen je zahtjev tužitelja za odobravanje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj (dalje RH) te je određen transfer u SR Njemačku u roku od 18 mjeseci od izvršnosti odluke.
2. Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da je tuženik počinio povredu upravnog postupka, jer nije saslušao/ispitao tužitelja na okolnosti iz kojeg razloga je zatražio zaštitu u RH, odnosno iz kojeg razloga je sa svojom obitelji napustio Njemačku. Tužitelj smatra da je tuženik pogrešno primijenio uvjete za određivanje odgovorne države. Naime, tužitelj ima obitelj, suprugu CŠ i nihovo četvero zajedničke maloljetne djece. Budući da je tužitelj već ranije u Njemačkoj odbijen sa zahtjevom za traženje međunarodne pomoći, očekivano je da će odluka biti ista. U Njemačkoj su bili nehumani uvjeti u izbjegličkom kampu, koji je velik, nisu imali kao obitelj svoju intimu, često su se događali fizički sukobi pa su dodatno bili u strahu za sebe i svoju djecu. Posebno se naglašava da je tužitelj kao i njegova obitelj pripadnik K pa naglašava netrepeljivost turskih K prema njima kao iračkim C. Tužitelj smatra da stoga postoji rizik od nečovječnog postupanja na temelju članka 4. Povelje EU o temeljnim pravima i da će ponovno biti izložen nedostacima u sustavu pružanja azila. Tužitelj zahtijeva poništavanje rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 36/2024, 39/2026, dalje ZUS).
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao sudski spis i spis tuženika. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja osobno i svjedoka tužiteljeve supruge CŠ, jer je meritornu odluku mogao donijeti na temelju provedenih dokaza te jer je činjenično stanje spisa takvo da iskazi tužitelja i svjedoka ne bi imali utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
7. Između stranaka je sporna zakonitost osporenog rješenja.
8. Iz osporenog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelj izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu 26.2.2026., a da je zahtjev podnio 4.3.2026. Temeljem članka 3. stavka I. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. godine o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, ovo je Ministarstvo zahtjevom za ponovnim prihvatom broj: HRDUB2 216-03/2606/1785 od 12.3.2026. zatražilo od Savezne Republike Njemačke da preuzme odgovornost za ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu temeljem članka 18 (1 b) navedene Uredbe, koji propisuje da je odgovorna država članica obvezna da, pod uvjetima iz članaka 23., 24., 25. i 29., ponovno prihvati podnositelja zahtjeva čiji se zahtjev razmatra i koji je zahtjev podnio u drugoj državi članici ili koji je na državnom području druge države članice bez dokumenta o boravku. Savezna Republika Njemačka je prihvatila odgovornost odlukom broj 11013536 -438 dana 16.03.2026. godine sukladno članku 18 (Id) navedene Uredbe. Odredbom članka 29. stavka l. Uredbe (EU) br. 604/2013, određeno je da stranac mora biti predan odgovornoj državi članici u roku od 6 mjeseci od odluke o prihvaćanju odgovornosti ili izvršne odluke u slučaju pokretanja upravnog spora tužbom.
9. Sukladno članku 43. stavku 1. točki 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, zahtjev za međunarodnu zaštitu odbacit će se ako je sukladno Uredbi (EU) br. 604/2013 utvrđena odgovornost druge države članice Europskog gospodarskog prostora za razmatranje zahtjeva za međunarodnom zaštitom.
10. Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje tuženika, koje je sukladno materijalnim i procesnim odredbama ZMPZ-a i Uredbe.
Naime, Dublinskim postupkom se određuje država članica EU odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a postupak je uređen Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te Uredbom (EU) br. 604/2013. Temeljem članka 3. stavka l. Uredbe (EU) br. 604/2013, tuženik je zahtjevom za ponovnim prihvatom broj: HRDUB2 216-03/26-06/ 1785 od 12.03.2026. godine zatražilo od Savezne Republike Njemačke da preuzme odgovornost za ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Savezna Republika Njemačka je prihvatila odgovornost odlukom broj 11013536-438 dana 16.03.2026. sukladno članku 18(1d) navedene Uredbe. Tužitelj je obaviješten o odluci kojom se odbacuje njegov zahtjev za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj dana 23. ožujka 2026. u prostorijama Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, Sisačka 3, u prisustvu njegove supruge CŠ, prevoditelja KŠH i voditelja dublinskog postupka. Nadalje, stranka je bila upoznata s cijelim tijekom događaja te nije imala primjedbi na navedeno. Dostavnica o uručenju rješenja koju je stranka vlastoručno potpisala nalazi se u spisu predmeta.
Tužitelj se u tužbi poziva na sustavne nedostatke u sustavu međunarodne zaštite u Saveznoj Republici Njemačkoj te se ističe kako su tamo uvjeti prihvata, smještaja i života tražitelja međunarodne zaštite na nezadovoljavajućoj razini (te je navedeno razlog traženja međunarodne zaštite u RH, budući da tužitelj smatra da u SR Njemačkoj on i obitelj nisu bili zbrinuti u odgovarajućim uvjetima). Suprotno ovim navodima, u izvješćima Europske komisije nije utvrđeno da postoje sustavni nedostaci u sustavu ili nezadovoljavajući uvjeti za tražitelje međunarodne zaštite u Saveznoj Republici Njemačkoj, radi čega je tuženik pravilno utvrdio da su navodi tužitelja u ovom pogledu neosnovani.
Ministarstvo je izvršilo individualnu procjenu svih činjenica i okolnosti iznesenih u zahtjevu, uključujući i situaciju u području međunarodne zaštite u državi transfera, a sve u cilju utvrđivanja odgovornosti za razmatranje podnesenog zahtjeva za međunarodnom zaštitom. Ističe se da Ministarstvo unutarnjih poslova nije odbilo zahtjev tužitelja, već je, temeljem Uredbe (EU) br. 604/2013, utvrdilo da odgovornost za razmatranje zahtjeva pripada drugoj državi članici Europske unije, u ovom slučaju Saveznoj Republici Njemačkoj. Provedenim postupkom odlučivalo se isključivo o odgovornoj državi članici za ispitivanje zahtjeva za međunarodnom zaštitom, obzirom daje Uredbom 604/2013 člankom ) propisano da zahtjev razmatra samo jedna država članica i to ona koja je prema kriterijima iz poglavlja III. navedena kao odgovorna. Iz navedenog je razvidno da je tuženik, prilikom utvrđivanja odgovornosti za ispitivanje zahtjeva tužitelja, poštivalo primjenu hijerarhije kriterija propisane u poglavlju III navedene Uredbe, te je stupnjevitom primjenom kriterija utvrdilo odgovornost Savezne Republike Njemačke.
Sukladno važećim propisima, odredbe o odgovornosti država za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu jasno propisuju postupak i kriterije koji su pravilno primijenjeni u ovom slučaju. Prema članku 29. stavku 1. Uredbe (EU) br. 604/2013, stranac mora biti predan odgovornoj državi članici u roku od 6 mjeseci od odluke o prihvaćanju odgovornosti ili izvršne odluke u slučaju pokretanja upravnog spora tužbom.
11. Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te u pravilno provedenom postupku, čime je osporavano rješenje zakonito te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a. Sud utvrđuje da navodi tužitelja izneseni u tužbi nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
Ističe se i da je u točki II. izreke rješenja određen rok od 18 mjeseci (a ne 6), međutim sud navedeno nije uzeo u obzir imajući na umu načelo zabrane reformatio in peius prilikom ocjene zakonitosti rješenja.
12. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, a spisu tuženika prileži i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1, 27/2 i 36 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe i trošak pristupa na ročište, za svaku radnju iznos od 500,00 eura te putni trošak dolaska na ročište (Kutina – Zagreb) u iznosu od 42,14 eura, odnosno ukupno iznos od 1.042,14 eura.
Zagreb, 24. lipnja 2026.
Sutkinja:
Janja Topol Krneta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
