REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-5872/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, radi određivanja starosne mirovine, 24. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/23-01/03303363145, URBROJ: 341-99-05/3- 23-3222 od 26. listopada 2023.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, KLASA: UP/I 140-02/23-01/03303363145, URBROJ: 341-15-05/3-23-14676 od 23. svibnja 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, u kojem je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 140-02/23-01/03303363145, URBROJ: 341-99-05/3-23-3222 od 26. listopada 2023. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, KLASA: UP/I 140-02/23- 01/03303363145, URBROJ: 341-15-05/3-23-14676 od 23. svibnja 2023.

2. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 23. svibnja 2023. tužiteljici, hrvatskom branitelju - dragovoljcu iz Domovinskog rata rođ. **.**.1959., priznato je pravo na starosnu mirovinu od 1. svibnja 2023. u svoti od 671 eura (5.060,25 kuna) mjesečno.

3. Tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika jer su joj istim povrijeđena prava u postupku priznavanja prava na starosnu mirovinu. Ističe da se upravna tijela nisu pozvala na propis na temelju kojeg se izvršilo pretvaranje dinara u kune i to u omjeru 1:100. Navodi i da su pogrešno utvrđeni osobni bodovi za određivanje starosne mirovine u iznosu 48,6951. Ovo iz razloga što za joj je za radni odnos u TD Duhan, Zagreb od 5. prosinca 1986. do 31. listopada 1987. priznat samo staž osiguranja bez utvrđivanja osnovice jer su upravna tijela zaključila da su podaci o osnovici uništeni. Citira članke 104., 106. i 113. Zakona o mirovinskom osiguranju te ističe da je poslodavac poslovao i imao kioske po cijeloj Republici Hrvatskoj te da je bio je tvrtka sa velikim brojem zaposlenih. Navodi i da je predmetno trgovačkog društvo likvidirano te da ju je tuženik tražio da pribavi podatke o tim osnovicama (jer ih je tuženik uništio), no ističe da nema od koga tražiti podatke o tim osnovicama. Upućuje na stajalište iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-3454/2017 od 9. listopada 2019. Osporava i zakonitost primjene članka 81. stavka 10. Zakona o mirovinskom osiguranju imajući u vidu da je bila u radnom odnosu do 30. travnja 2023. Predlaže poništiti rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja.

4.1. U vezi tužbenih navoda glede pretvaranja dinara u kune ističe da su se svote plaće, osnovice osiguranja i naknade plaće do 1992. godine iskazivale u dinarima, u 1993. godini u hrvatskim dinarima, a od 1994. u kunama i lipama sukladno Pravilniku o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje („Narodne novine“, 159/13., 22/15., 57/15., 125/15., 19/17., 22/19., 145/20. i 151/22.). Člankom 35. Zakona o Narodnoj banci („Narodne novine“, 74/92.), odnosno člankom 1. Zakona o izmjeni Zakona o narodnoj banci („Narodne novine“, 79/93.) propisano je da je novčana jedinica Republike Hrvatske kuna i lipa. Navodi i da je Odlukom o prestanku važenja Odluke o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske, te o načinu i vremenu preračunavanja iznosa izraženih u hrvatskim dinarima u kune i lipe („Narodne novine“, 37/94.) od 30. svibnja 1994. sve dosadašnje novčane vrijednosti izražene u hrvatskim dinarima preračunate su u kune. Citira članak 81. stavak 10. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.; dalje: ZOMO) te ističe da je tužiteljica bila u radnom odnosu do 30. travnja 2023. pa se plaća ostvarena za godinu u kojoj se ostvaruje pravo na mirovinu (2023.) ne uzima se za utvrđivanje vrijednosnih bodova, već se za tu godinu uzimaju prosječni vrijednosni bodovi iz stavka 8. članka 81. ZOMO-a, razmjerno stažu osiguranja u toj godini, a kako je pravilno utvrđeno u prvostupanjskom rješenju. Smatra da se odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-3454/2017 od 9. listopada 2019. odnosi na drugog korisnika te je ista donesena s obzirom na činjenice utvrđene u navedenom postupku. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Odgovor na tužbu uručen je tužiteljici te se na isti očitavala podneskom od 2. lipnja 2026. U istom je navela da tuženik u odgovoru na tužbu i dalje nije pojasnio zakonsku podlogu za izvršene denominacije dinara u kune u omjeru 1:100 za razdoblja osiguranja u svojstvu člana Poljoprivrednog domaćinstva za razdoblja 1980., 1981., 1982., 1983., 1984., 1985., 1986., 1987.,1988. i 1989. godine. Traži i provjeru, jesu li osnovice osiguranja za sporna razdoblja osiguranja u svojstvu člana poljoprivrednog domaćinstva utvrđene, odnosno umanjene po Odluci o načinu evidentiranja i iskazivanja svota osnovica osiguranja koje se uzima za određivanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja individualnih poljoprivrednika . Ističe da su pravna stajališta i načela iznesena u odlukama Ustavnog suda obvezujuća za sva državna tijela i sudove u istovrsnim pravnim i činjeničnim situacijama. Činjenično i pravno stanje u ovoj upravnoj stvari istovjetno je onome o kojem je odlučivao Ustavni sud u odluci od 9. listopada 2019. te istu dostavlja uz podnesak. Ističe da navedena odluka sadrži opće pravno načelo da osiguranik ne smije snositi štetne posljedice zbog propusta državnih tijela i poslodavaca u vođenju ili čuvanju evidencija o plaćama. Tuženik je ovlašten i obvezan prikupljati, kontrolirati i voditi podatke o stažu i plaćama. Ako se podaci o plaćama u evidencijama tuženika vode kao uništeni tada su tuženik i upravni sudovi obvezni primijeniti pravične metode izračuna visine mirovine umjesto da umirovljenika oštete.

6. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS) te je sud održao usmenu i javnu raspravu 3. lipnja 2026.

7. Tužiteljica je ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva te svih navoda.

8. Tuženik ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda iz osporavanog rješenja.

9. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja i u spisu ovoga upravnog spora.

10. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

11. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 3. travnja 2023. za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu.

12. U upravnom postupku je utvrđeno da je tužiteljica, hrvatski branitelj - dragovoljac iz Domovinskog rata, 1. svibnja 2023. ispunila uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu prema članku 33. ZOMO-a jer je do dana 1. svibnja 2023. navršila 63 god. i 10 mj. života te joj mirovinski staž, prema člancima 24. do 32. ZOMO-a i članku 55. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19., 84/21.; dalje: ZHBDR), koji se računa za stjecanje prava na mirovinu, iznosi do dana 1. svibnja 2023. ukupno 44 godine 1 mjesec i 16 dana.

13. U postupku izračuna, svota mirovine izračunata je prema odredbama ZOMO-a i prema odredbama ZHBDR-a te je određeno da će se kao povoljnije isplaćivati mirovina određena prema odredbama ZOMO-a.

13.1. Tako su utvrđeni prosječni vrijednosni bodovi od 1,0124 ostvareni u razdoblju od 1980. do 2022. prema člancima 81. do 84. ZOMO-a te polazni faktor od 1,0900 prema članku 85. stavcima 1. i 5. Zakona. Osobni bod za određivanje starosne mirovine određen je prema članku 86. ZOMO-a te iznosi 48,6951. Mirovinski faktor za starosnu mirovinu određen je prema članku 87. stavku 1. točkama 1. i 2. Zakona i iznosi 1.0. U skladu s člankom 79. stavcima 1. i 2. ZOMO-a mirovina je na dan 1. svibnja 2023. utvrđena u iznosu od 528,83 eura, kojem je, kao sastavni dio mirovine, pridodan dodatak na mirovinu u iznosu od 142,78 eura, određen na način i prema uvjetima iz Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 79/07., 114/11. i 115/18.). Ukupna svota mirovine s dodatkom iznosi 671,61 eura.

14. Povodom žalbe tužiteljice provedena je i kontrola izračuna mirovine te je provedena kontrola točnosti podataka o plaćama koje je tužiteljica ostvarila u osiguranju u razdoblju od 1980. do 2022. godine te je utvrđeno da su podaci o stažu, ostvarenoj plaći, satima bolovanja, prosječnim godišnjim plaćama u Republici Hrvatskoj i vrijednosnim bodovima tužiteljice na osnovu čega je izračunata pripadajuća svota mirovine točni. U obrazloženju osporenog rješenja navodi se da su vrijednosni bodovi za razbolje od 1980. do 1989. godine utvrđeni prema podacima o osnovicama osiguranja za navedene godine u skladu s rješenjima SIZ MIORH, Područne službe Zagreb, Odsjeka matične evidencije, informatike i mikrografije broj: 109 -1P-57 i 1 10- 1P-57 od 12. siječnja 1990. Tim rješenjima tužiteljici je priznato svojstvo člana poljoprivrednog domaćinstva te joj je kao individualnom poljoprivredniku određena osnovica osiguranja za 1980. u razdoblju od 23. travnja 1980. do 4. prosinca 1980., 1981., 1982., 1983., 1984., 1985., 1986., 1987., 1988. i 1989. godinu. U obrazloženju osporenog rješenja obrazložen je postupak denominaciju dinara u kune za predmetno razdoblje, kao i za 1980. godinu u kojoj je tužiteljica od 1. siječnja 1980. do 22. travnja 1980. bila u radnom odnosu u trgovini Križ, a od 23. travnja 1980. do 4. prosinca 1980. individualni poljoprivrednik. Isto je provedeno i za 1987. godinu te je utvrđeno da je tužiteljica u razdoblju od 5. prosinca 1986. do 31. listopada 1987. bila zaposlena u trgovačkom poduzeću DUHAN d.d. te da su podaci o plaćama za navedeno razdoblje uništeni pa je za navedeno razdoblje tužiteljici uračunat samo staž osiguranja.

15. Nije sporno da tužiteljica ostvaruje uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu, koja mu je i priznata sukladno članku 33. ZOMO-a, no tužiteljica osporava utvrđeni iznos mirovine (s obzirom na istaknute prigovore).

16. Člankom 79. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da se svota mirovine računa tako da se osobni bodovi pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine iz članka 88. ovoga Zakona.

17. Člankom 81. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da se vrijednosni bodovi utvrđuju na temelju plaća i osnovica osiguranja ostvarenih od 1. siječnja 1970., tako da se plaća, odnosno osnovica osiguranja utvrđena za svaku kalendarsku godinu podijeli s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj za istu kalendarsku godinu. Plaće ili osnovice koje su u bruto svoti dijele se s prosječnom bruto plaćom, a ako su u neto svoti s prosječnom neto plaćom. Stavkom 6. istog članka propisano je da se za razdoblja mirovinskog staža navršenog do 31. prosinca 1969. uzimaju prosječni vrijednosni bodovi. Prosječni vrijednosni bodovi uzimaju se i za razdoblja mirovinskog staža navršenog od 1. siječnja 1970. u kojima nije ostvarena plaća, odnosno osnovica osiguranja ili ne postoje podaci o plaći, odnosno osnovici osiguranja, kao i za razdoblja u kojima su osiguranici dok su imali status prognanika imali pravo na minimalnu plaću. Stavkom 10. istog članka propisano je da se plaća ostvarena za godinu u kojoj se ostvaruje pravo na mirovinu ne uzima se za utvrđivanje vrijednosnih bodova, već se za tu godinu uzimaju prosječni vrijednosni bodovi iz stavka 8. toga članka razmjerno stažu osiguranja u toj godini.

18. Člankom 104. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da Zavod obvezno vodi matičnu evidenciju o osiguranicima, poslovima iz članka 38. toga Zakona, korisnicima prava iz mirovinskog osiguranja te obveznicima doprinosa na način i u skladu s odredbama ovoga Zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da se podaci iz stavka 1. ovoga članka evidentiraju u matičnoj evidenciji na način i u postupku koji utvrđuje Zavod općim aktom.

19. Člankom 106. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da je Zavod obvezan utvrditi točnost i potpunost podataka koji se unose u matičnu evidenciju i koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja.

20. Člankom 110. ZOMO-a propisano je da se svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija.

21. Prvenstveno, ovaj Sud ističe da je tužiteljici priznato svojstvo člana poljoprivrednog domaćinstva te joj je kao individualnom poljoprivredniku određena osnovica osiguranja pravomoćnim rješenjima SIZ MIORH, Područne službe Zagreb, Odsjeka matične evidencije, informatike i mikrografije broj: 109-1P-57 i 1 10-1P-57 od 12. siječnja 1990. koja su sastavni dio spisa tuženika. Upravna tijela osnovicu osiguranja za razdoblje od 23. travnja 1980. do 4. prosinca 1980., 1981., 1982., 1983., 1984., 1985., 1986., 1987., 1988. i 1989. utvrdila su prema podacima o osnovicama osiguranja iz pravomoćnih rješenja. Imajući u vidu navedeno, navodi tužiteljice kojima osporava izračun osnovice osiguranja koje su određene za svojstvo člana poljoprivrednog domaćinstva ne utječu na rješavanje ove upravne stvari.

22. U odnosu na tužbene navode koji se odnose na zakonitost primjene članka 81. stavka 10. ZOMO-a, sud ističe da je isti pravilno primijenjen. Budući da je tužiteljica bila u radnom odnosu do 30. travnja 2023., imajući u vidu citirani članak 81. stavak 10. ZOMO-a, plaća ostvarena za godinu u kojoj se ostvaruje pravo na mirovinu (2023.) ne uzima se za utvrđivanje vrijednosnih bodova, već se za tu godinu uzimaju prosječni vrijednosni bodovi.

23. Osnovano tužiteljica primjećuje da se tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja nije pozvao na propise na temelju kojih je izvršena denominacija dinara u kune Međutim, spomenuti procesni nedostatak ne čini osporavano rješenje nužno nezakonitim jer u konkretnom slučaju propust tuženika nije utjecao na rješavanje upravne stvari u tom dijelu. Ujedno se tuženik u odgovoru na tužbu detaljno citirao relevantne odredbe propisa na temelju kojih je provedene denominacija te je o istima tužiteljica bila upoznata i na iste se očitovala.

24. Međutim, imajući u vidu citirane članke 104. i 106. ZOMO-a, prilikom ocjene valjanost izračuna iznosa starosne mirovine, Sud ne može otkloniti prigovore tužiteljice o točnosti izračuna mirovine, odnosno izračunu vrijednosnih bodova za 1986. i 1987. godinu kada je tužiteljica u razdoblju od 5. prosinca 1986. do 31. listopada 1987. bila zaposlena u trgovačkom poduzeću DUHAN d.d.

25. Upravna tijela su za navedeno razdoblje tužiteljici uračunala samo staž osiguranja te su vrijednosni bodovi utvrđene u skladu s člankom 81. stavkom 6. ZOMO- jer je utvrđeno da su podaci o plaćama za navedeno razdoblje uništeni.

26. Sud prvenstveno primjećuje da u obrazloženju osporenog rješenja i rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela nije navedeno na temelju kojih okolnosti je zaključeno da ne postoje podaci o plaći u razdoblju od 5. prosinca 1986. do 31. listopada 1987. kada je tužiteljica bila zaposlena u trgovačkom poduzeću DUHAN d.d.

27. Uvriježeno je pravno stajalište da se nedostatak podataka o visini plaća osiguranika po pojedinim razdobljima u matičnoj evidenciji tuženika ne može ni na koji način smatrati greškom osiguranika, već se izostanak njihove evidencije puno prije može smatrati greškom primatelja uplata. Upućuje se na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke, broj: U-III-3387/2021 od 20. svibnja 2025., koja je donesena u bitno istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, u kojoj je u točki 12. obrazloženja navedeno: „Mirovina nije, niti je tada bila, socijalna kategorija, već nešto što korespondira s radom i s uplatom svakog pojedinog radnika. Tako se u članku 3. stavku 1. tada važećeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju („Narodne novine", 26/83., 48/83., 5/86., 42/87., 34/89., 57/89., 40/90., 9/91.,71/91., 26/93., 96/93., 29/94., 37/94., 44/94., 59/96., 20/97. i 102/98.) navodi da radnici u udruženom radu mirovinskim i invalidskim osiguranjem osiguravaju na samoupravnim osnovama svoju materijalnu i socijalnu sigurnost na osnovi svoga društveno - ekonomskog položaja u udruženom radu i radnog doprinosa koji su dali svojim tekućim i minulim radom u stjecanju dohotka organizacije i ukupnog društvenog dohotka. Prema članku 1. istog zakona mirovinsko osiguranje je obvezno, a prema članku 158. tog zakona obvezno se vodi matična evidencija o osiguranicima. To sve znači da mirovina nikad nije bila, niti sada jest, socijalna kategorija, već nešto zarađeno. Stoga, mirovina mora korespondirati s uplatama pojedinog radnika u mirovinski fond. Evidenciju uplata trebao je tada voditi, a i sada bi trebao voditi onaj koji uplate prima, dakle tuženik. Iz toga dalje slijedi da bi tuženik trebao iskoristiti svaku mogućnost utvrđivanja podataka koji manjkaju prije što nego upotrijebi opću formulu određivanja mirovine zbog manjkavih podataka s obzirom na to da je svaka takva aproksimacija najčešće na štetu osiguranika.“.

28. Primjenjujući citirano stajalište Ustavnog suda na konkretna slučaj, sud zaključuje da iz cjelokupnog stanja spisa predmeta upravnog postupka slijedi da u upravnom postupku nisu iscrpljene sve mogućnosti utvrđivanja plaće tužiteljice za sporno razdoblje. Naime, iz spisa tuženika ne proizlazi da su upravna tijela na koji drugi način pokušala pribaviti podatke o plaćama tužiteljice u razdoblju od 5. prosinca 1986. do 31. listopada 1987. kada je bila zaposlena u trgovačkom društva DUHAN d.d., bilo pribavom podataka od pravnog sljednika trgovačkog društva DUHAN d.d., bilo pribavom podataka iz arhivske građe grada na čijem području se nalazilo sjedište trgovačkog društva. Dokazivanje visine plaće stavljeno je na taj način na teret tužiteljice, unatoč činjenici da tužiteljica kao građanin nema i ne treba voditi evidenciju uplate u mirovinski fond, već o navedenom vodi računa upravo tuženik koji prima uplate i operativno ih usmjerava u isplatu sadašnjih mirovina.

29. Zbog navedenog propusta prvostupanjsko javnopravno tijelo nije moglo potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje te navedene propuste nije otklonio tuženik u žalbenom postupku koji je takvo postupanje prvostupanjskog tijela ocijenio zakonitim. Stoga sud utvrđuje da javnopravna tijela, na štetu tužiteljice, nisu u cijelosti postupila u skladu s dužnostima koje imaju prema članku 8., članku 9., članku 47. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21. dalje: ZUP).

30. Dakle, upravna tijela su prilikom rješavanja ove upravne stvari imala pogrešan pravni pristup radi čega je trebalo vratiti predmet na ponovni postupak. Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su nezakonitima te je Sud na temelju čl. 117. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice kako je to navedeno u točki I. i II. izreke ove presude.

31. U ponovnom postupku će prvostupanjsko javnopravno tijelo pokušati pribaviti podatke o plaćama tužiteljice za sporno razdoblje i to od svih tijela koja bi mogla kao pravni slijednici raspolagati takvim podacima u Republici Hrvatskoj jer iz cjelokupnog stanja spisa predmeta upravnog postupka slijedi da u upravnom postupku nisu iscrpljene sve mogućnosti utvrđivanja plaće tužiteljice za sporno razdoblje.

32. Napominje se da je u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo vezano pravnim shvaćanjima i primjedbama ovog Suda u skladu s člankom 151. stavkom 2. ZUS-a.

U Zagrebu 24. lipnja 2026.

Sutkinja

Jelena Maltar Benjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba u skladu s člankom 127. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima.

DNA:

1. ZR, ČR, 644320 Kutina

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Mihanovićeva 3, [adresa] Zagreb

3. U spis