Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-633/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Kristine Pavelić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Tatjane Radaković Bašić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KV OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po Zajedničkom odvjetničkom uredu Milenko Ščetar i Vesna Rajić odvjetnicima iz Križevaca, protiv tuženika Republike Hrvatske OIB: 52634238587, Trg Svetog Marka 2, Zagreb, zastupane po zastupniku po zakonu Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima, posl.br. P-190/2024-32 od 1.kolovoza 2025., na sjednici vijeća 24. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima, posl.br. P-190/2024-32 od 1.kolovoza 2025.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima, posl.br. P-190/2024-32 od 1.kolovoza 2025., odlučeno je:

„ I. Utvrđuje se da je tužiteljica KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnica nekretnina označenih kao kčbr. [katastarska čestica] Oranica [adresa] u [adresa] s 174 čhv i kčbr. [katastarska čestica] Voćnjak kod [adresa] s 118 čhv, upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je tuženik REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Trg Svetog Marka 2, 10 000 Zagreb, dužna trpjeti upis prava vlasništva u korist tužiteljice KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i to brisanjem vlasništva na navedenima nekretninama sa imena Republike Hrvatske, i istovremenim upisom na ime i vlasništvo tužiteljice KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sve to u roku od 15 dana.

II. Općinski sud u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel u Križevcima će nakon pravomoćnosti presude izvršit uknjižbu prava vlasništva prema odredbama ove presude, a na prijedlog tužiteljice.

III. Tuženik REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Trg Svetog Marka 2, 10 000 Zagreb, dužan je tužiteljici KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], platiti troškove ovog postupka u iznosu od 2.257,72 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena teče od dana presuđenja tj. 1. kolovoza 2025. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.“.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužena je navela da tužiteljica nije dokazala da se sa svojim prednicima nalazila u posjedu spornih nekretnina preko 40 godina, do 17.studenog 1999., kako to utvrđuje sud. Nadalje, tužena navodi da je iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od **.**.2019. vidljivo da je tužiteljica prodala k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u k. o. [katastarska općina] trećoj osobi, pa da više nije aktivno legitimirana glede zahtjeva za priznanje prava vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu. Tužena navodi da tužiteljica nema pravo na trošak sastava podneska od 27.prosinca 2024., jer da nije prethodno tražila od suda odobrenje za podnošenja tog podneska. Predlaže da sud odbije zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan, a u koliko prihvati žalbu tužene u iznosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da sud odluči da svaka strana snosi svoje troškove postupka. Predlaže da sud prihvati žalbu tužene, da preinači presudu prvog stupnja, na način da odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice te prizna tuženoj trošak postupka uključujući trošak za sastav ove žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da joj se prizna pravo vlasništva nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Sud je u svojoj presud i utvrdio da je tužiteljica stekla pravo vlasništva posjedovanjem istih duže od 40 godina do 17.studenog 1999.

6. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je slijedeće:

- da je kao vlasnik predmetnih nekretnina upisana tužena, a kao posjednik tužiteljica i CV,

- da su predmetne nekretnine do 2009. bile upisane kao općenarodna imovina,

- da predmetne nekretnine u naravi čine jednu cjelinu, dvorno mjesto na kojem je kuća i gospodarske zgrade, dok je u sjevernom dijelu čkbr [katastarska čestica] dijelom posuta kamenom,

- da su tužiteljica i njeni prednici bili u samostalnom, poštenom posjedu spornih nekretnina preko 40 godina do 17. studenog 1999.

7. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ( Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavku 2. ZPP-a. Suprotno žalbenom navodu tužene prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine Republike Hrvatske, br. 53/1991 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage članak 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, u daljnjem tekstu: ZOVO) koji je propisivao da se na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću. Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09

- dalje: ZVDSP) u članku 388. stavku 4. bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Dana 17. studenog 1999. godine, Ustavni sud je ukinuo članak 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine (odluke br. U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I- 1053/1997 i U-I- 1054/1997 od 17. studenog 1999., „Narodne novine“, br. 137/99 od 4. prosinca 1999.).

9. Članak 28. stavak 4. ZOVO-a je propisivao da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva dosjelošću protekom 20 godina, a članak 159. stavak 3. ZV-a propisuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok prema stavku 4. istog članka samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme iz stavka 3. toga članka.

10. Suprotno žalbenim navodima tužene, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio sve dokaze izvedene u postupku, te je pravilno utvrdio činjenično stanje. Sud prvog stupnja je utvrdio da upisana posjednica predmetnih nekretnina, CV, ujedno saslušana kao svjedokinja, ne polaže nikakva prava na nekretnine koje su predmet ovog postupka. Nadalje, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio iskaze ispitanih svjedoka, RV, ŽV, TV i CV, iz čijih je iskaza utvrdio da su tužiteljica i njeni prednici bili u nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina u vremenskom razdoblju potrebnom za dosjelost , a ta utvrđenja prihvaća kao pravilna i ovaj drugostupanjski sud.

11. Također, pravilno prvostupanjski sud zaključuje o zakonskoj presumpciji poštenog posjeda, kao i da je u potpunosti suglasnim iskazima svjedoka utvrđeno da je spornu nekretninu tužiteljica posjedovala najmanje 40 godina, a koji posjed je dovršen u vrijeme podnošenja tužbe, sukladno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženoj u odluci Rev-1048/2023-2 od 3.siječnja 2024. Zaključno, okolnost što je tužiteljica prodala dio nekretnina PV, nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, jer se radi o odnosu tužiteljice sa trećom osobom.

12. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 2. ZPP-a).

13. U odnosu na navode tužene koje je iznijela u žalbi, da je sud neosnovano obvezao tuženu na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.257,72 eura ističe se kako je sud prvog stupnja odlučio o trošku parničnog postupka, na temelju odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a, a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023 ). U odnosu na podnesak tužiteljice od 27.prosinca 2024., navodi se kako je sud pravilnom primjenom Tbr. 8. toč.1. tužiteljici dosudio trošak sastava tog podneska, budući se radi o obrazloženom podnesku kojim se tužiteljica očitovala na navode protivne strane.

14. Zahtjev tužene za naknadom troška parničnog postupka, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe sud je odbio, pozivom na odredbu čl. 166.st. 1. ZPP-a.

U Gospiću, 24. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš