Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-340/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari stvari I. tužitelja FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužitelja ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Robertu Jančiku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, iz Zagreba, Martićeva 71, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi I. tužitelja, II. tužitelja i 3. tužiteljice, te o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-8/2024-19 od 21. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba I. tužitelja, II. tužitelja i III. tužiteljice kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-8/2024- 19 od 21. veljače 2025. u izreci u dijelu pod točkom III., IV., i V. izreke presude .

II. Odbijaju se zahtjevi I. tužitelja, II. tužitelja i III. tužiteljice, za naknadu žalbenog troška, kao neosnovani.

III. Uvažava se žalba tuženika i ukida se odluka o troškovima postupaka u dijelu pod točkom VI., VII. i VII. izreke presude.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da I-tužitelju nadoknadi štetu u iznosu 43.800,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. prosinca 2023. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da II-tužitelju nadoknadi štetu u iznosu 30.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. prosinca 2023. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.

III. Odbija se preostali dio zahtjeva I-tužitelja u iznosu od 14.700,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

IV. Odbija se preostali dio zahtjeva II-tužitelja u iznosu od 28.500,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev III-tužiteljice za naknadom štete u iznosu od 20.800,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

VI. Nalaže se tuženiku da nadoknadi I-tužitelju parnične troškove u iznosu 6.685,22 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. 02. 2025. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku da nadoknadi II-tužitelju parnične troškove u iznosu 4.290,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. 02. 2025. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VIII. Nalaže se III-tužiteljici da tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.610,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. 02. 2025. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se I. tužitelj, II. tužitelj i III. tužiteljica (dalje: tužitelji) i tuženik.

2.1. Tužitelji se žale protiv presude u dijelu u kojem su odbijeni s tužbenim zahtjevom (točka III., IV. i V. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku. Predlažu da drugostupanjski sud preinači presudu i dosudi tužiteljima naknade štetu i troškove parničnog postupka u cijelosti, ili podredno ukine presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Potražuju žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 3.656,11 eura.

2.2. Tuženik se žali protiv presude u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka pod točkama VI., VII. i VIII. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik u žalbi navodi da je odluka o trošku proturječna, nerazumljiva i da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada prilikom donošenja odluke o trošku nije pravilno utvrdio vrijednost predmeta spora. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu tuženika, preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku, odnosno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na dopunu dokaznog postupka. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura i pristojbu na žalbu u iznosu od 156,20 eura.

3. Na žalbu tužitelja i tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP -a.

6. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP na koju ukazuju tužitelji obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koji žalbeni razlog također ukazuju žalitelji jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( članak 7. i 8. ZPP-a), pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti ni tužitelji u svojim žalbama.

8. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliskog srodnika – supruge I. tužitelja, majke II. tužitelja i sestre blizankinje III. tužiteljice koja je smrtno stradala u prometnoj nesreći. U toj prometnoj nesreći kao putnik u vozilu je smrtno stradala DD, inače supruga prvo tužitelja, majka drugo tužitelja i sestra blizankinja treće tužiteljice.

10. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i činjenica da je poginula u prometnoj nezgodi sudjelovala kao treća osoba odnosno putnik. Sporna je aktivna legitimacija III. tužiteljice i visina tužbenog zahtjeva u odnosu na sve tužitelje.

11. Tužitelji tužbene zahtjeve temelje na članku 1101. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) kojim je propisano da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života

12. Polazeći od utvrđenja da je I. tužitelj suprug pokojne DD sa kojom je bio u braku 36 godina, da su se za vrijeme trajanja braka dobro slagali, da se od smrti supruge teško snalazi u životu, izrazito je potresen te mu supruga jako nedostaje zbog čega mu se život u potpunosti izmijenio, za povredu prava osobnosti na ime naknade neimovinske štete za duševne boli zbog gubitka supruge dosuđen mu je iznos od 43.800,00 eura, dok je u preostalom dijelu za iznos od 14.700,00 eura zahtjev odbijen kao previsoko postavljen, imajući na umu pravno shvaćanje Vrhovnog suda zauzetog na drugoj sjednici Građanskog odjela održanima 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

13. Cijeneći činjenicu da je II. tužitelj, kao sin jedinac pokojne DD bio izrazito blizak i emocionalno povezan sa majkom te da su iako su živjeli svako na određenom katu kuće praktično živjeli u istoj kući, prvostupanjski sud je oc ijenio da II. tužitelj trpi duševne boli zbog smrti majke uz koju je bio izrazito vezan te da mu uslijed navedenog pripada pravična novčana naknada sa naslova neimovinske štete za duševne boli zbog gubitka majke u iznosu od 30.000,00 eura. Isto tako, obzirom da je riječ o odrasloj osobi koja se osamostalila, odnosno o osobi koja nije na odgoju i skrbi kod roditelja u preostalom dijelu za iznos od 28.500,00 eura tužbeni zahtjev II. tužitelja je odbijen kao neosnovan, imajući na umu pravno shvaćanje Vrhovnog suda zauzetog na drugoj sjednici Građanskog odjela održanima 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

14. Neosnovano I. i II. tužitelji u žalbi ističu da se visina dosuđene naknade ne može okarakterizirati kao pravična u vrijeme donošenja pobijane presude. Prema mišljenju ovog suda, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, pa i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/2020-5 (javno objavljenim na web stranici Vrhovnog suda www. Vsrh. Hr), kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete i prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje pravno shvaćanje se primjenjuje od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je ovom presudom dosuđena visina neimovinske štete odmjerena primjereno specifičnosti slučaja. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno cijenio da u konkretnom slučaju kod I. tužitelja i II. tužitelja nisu utvrđene neke posebne okolnosti koje bi opravdavale uvećanje pravične novčane naknade (u odnosu na II. tužitelja cijenio je okolnost da se radi o punoljetnoj i poslovno sposobnoj osobi).

15. Članak 1100. stavak 2. ZOO-a, propisuje se u slučaju smrti neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u spisu poslovni broj Rev -488/2024, trajnija zajednica života kao pretpostavka za ostvarenje pravične novčane naknade neimovinske štete zbog smrti bliske osobe je autonomni pojam koji se ocjenjuje prema okolnostima slučaja i ona postoji u okolnostima trajnije emotivne povezanosti i bliskosti, koja se ogleda u pružanju međusobne potpore između bliskih osoba – srodnika u svakodnevnom životu neovisno o zajednici stanovanja.

16. Cijeneći provedene dokaze prvostupanjski sud je utvrdio da je III. tužiteljica aktivno legitimirana potraživati naknadu štete u ovom postupku od tuženika zbog smrti bliske osobe-sestre nakon što je uvidom u rodne listove utvrdio da su sestre te da su rođene istog dana 27. rujna 1967. od oca UD i majke SD rođene F. Budući da iz provedenih dokaza nije mogao zaključiti o postojanju međusobne čvrste emocionalne povezanosti između III. tužiteljice i pokojne DD koja bi opravdavala dosuđivanje naknade neimovinske štete za pretrpljene duševne boli zbog gubitka bliskog srodnika, u cijelosti odbio tužbeni zahtjev III- tužiteljice. Pri tome je prvostupanjski sud cijenio da trajnija zajednica života dviju sestara ne podrazumijeva nužno i fizički neprestan zajednički život pod istim krovom, već je bitno jesu li III. tužiteljica i njezina sestra uspjele očuvati međusobno čvrstu emocionalnu povezanost koja se održala sve do smrti pokojne DD, koju III. tužiteljica tijekom postupka nije dokazala. Obzirom je punomoćnik III. tužiteljice odustao od njezinog saslušanja kao stranke u postupku, a sud iz provedenih dokaza nije mogao zaključiti o postojanju međusobne čvrste emocionalne povezanosti između III. tužiteljice i pokojne DD koja bi opravdavala dosuđivanje naknade neimovinske štete za pretrpljene duševne boli zbog gubitka bliskog srodnika, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da III. tužiteljica nije dokazala postojanje čvrste emocionalne vezanosti i upućenosti na pokojnu DD.

17. Neosnovano tužiteljica pri tome u žalbi ističe da je činjenica da se radi o jednojajčanim bliznakinjama, sama po sebi dostatna za izvođenje zaključka o postojanju čvrste veze i visokog stupnja njihove emocionalne povezanosti. Navedena činjenica, sama po sebi u konkretnom slučaju, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda nema značaj činjenice iz članka 221. stavak 4. ZPP-a.

18. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, iz obrazloženja pobijane odluke jasno proizlazi da uskrata iskaza III. tužiteljice nije bila razlogom za izvođenje zaključka o nepostojanju jake emocionalne povezanosti, a time i gubitka prava na pravičnu naknadu, već je to isključivo činjenica da iz provedenih dokaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da su sestre međusobne bile čvrsto emocionalno povezane u mjeri koja bi opravdavala dosuđivanje naknade neimovinske štete za pretrpljene duševne boli zbog gubitka bliskog srodnika.

19. Temeljem članka 219. stavak 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

20. Temeljem članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

21. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je utvrdio da je tužiteljica aktivno legitimirana potraživati naknadu štete u ovom postupku od tuženika zbog smrti sestre, ali i kada je odbio njen tužbeni zahtjev, budući iz provedenih dokaza koje je predložila tužiteljica nije mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje međusobne čvrste emocionalne povezanosti između III. tužiteljice i pokojne DD koja bi opravdavala dosuđivanje naknade neimovinske štete za pretrpljene duševne boli zbog gubitka bliskog srodnika.

22. Pravilno je odlučeno i o kamatama temeljem članka 12. stavak 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014).

23. Temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u odnosu na točke III., IV., i V.

24. Osnovano tuženik u žalbi ističe da je u odluci o troškovima sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, navodeći da je odluka o troškovima proturječna, nerazumljiva te da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Naime, u obrazloženju pobijane odluke u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima, nije navedeno kolika je vrijednost predmeta spora prema kojoj je sud utvrdio vrijednost poduzetih parničnih radnji tužitelja i tuženika. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je punomoćnik tužitelja zatražio trošak sukladno vrijednosti predmeta spora iz tužbe od 30. prosinca 2023., dok je punomoćnik tuženika zatražio troškove sukladno vrijednosti predmeta spora navedene u podnesku od 18. siječnja 2024.

25. Nadalje, iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je sve tužitelje zastupao jedan punomoćnik, dok iz obrazloženja prvostupanjske presude u dijelu u koje je odlučeno o troškovima proizlazi da je prvostupanjski sud punomoćniku I. tužitelja dosudio trošak za iste parnične radnje koje je priznao i dosudio II. tužitelju, uz uvećanje od 10% jednome, i uz uvećanje od 10% drugom tužitelju kao da su tužitelji bili zastupani po različitim punomoćnicima, odnosno kao da se radilo o dva odvojena zastupanja po dva odvjetnika.

26. U konkretnom slučaju kada tužitelji kao članovi uže obitelji oštećenika zahtijevaju naknadu imovinske i neimovinske štete povodom štetnog događaja u kojem je smrtno stradao njihov sin i brat, radi se o subjektivnoj kumulaciji, budući da tužitelji ističu u tužbi više zahtjeva temeljenih na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Dakle, u ovoj pravnoj stvari radi se o slučaju subjektivne kumulacije u smislu odredbe članka 37. stavak 1. ZPP-a, prema kojoj odredbi ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva.

27. Nadalje, prema odredbi članka 161. stavak. 1. ZPP-a suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, a prema odredbi stavka 2. istog članka ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara. Pri tome prvostupanjski sud treba odlučiti o troškovima koje protivna stranka mora nadoknaditi svakom od tužitelja zasebno, budući su tužitelji kao obični formalni suparničari samostalna stranka u postupku.

28. Postojanje udjela suparničara u predmetu spora u slučaju subjektivne kumulacije podrazumijeva da ti udjeli predstavljaju zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva. Stoga, vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju valja utvrditi zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja. U tom slučaju pogrešno je pridodati povećanje prema Tbr. 36 Tarife , odnosno po Tbr. 40. Tarife ( Rev-2752/11-2 od 22. rujna 2015. na koju se tužitelji pozivaju u reviziji, broj Rev-598/2016-2 od 31. svibnja 2022., broj Rev- 1325/2022-2 od 5. rujna 2023., broj Rev-486/2021 od 3. siječnja 2023. i broj Rev- 1206/2021 od 15. studenoga 2023.).

29. Slijedom navedenog kako iz obrazloženja prvostupanjske odluke nije moguće utvrditi da li je prvostupanjski sud primijenio naprijed iznijeto pravno shvaćanje o načinu određivanja vrijednosti predmeta spora, pobijanu odluku u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka valjalo je ukinuti.

30. U nastavku postupka sud će ponovo odmjeriti parnični trošak primjenom naprijed navedenih pravnih shvaćanja o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora.

31. Temeljem članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a uvažena je žalba tuženika i odluka o troškovima postupka je ukinuta i predmet je vraćen na ponovno postupanje, kao u izreci.

32. O žalbenim troškovima tuženika odlučit će se konačnom odlukom (članak 166. stavak. 3. ZPP-a).

33. Tužiteljima i nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga što isti nisu uspjeli sa svojim žalbama (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 24. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš