REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-515/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sucu tog suda mr. sc. Zlatku Pircu, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HD iz [adresa], P. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Kalauzu, odvjetniku iz Vinkovaca, I. Gundulića 2, protiv OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupana po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku iz Osijeka, kao tuženika, radi utvrđenja ništetnosti odredbi i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 22. svibnja 2026. poslovni broj: P-502/2025-12, dana 24. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 22. svibnja 2026. poslovni broj: P-502/2025-12 preinačava u pobijanoj točki IV. Izreke na način de se tuženiku nalaže da tužitelju naknadi troškove postupka umjesto iznosa od 1287,03 eura, iznos od 755,79 eura ), sa zateznim kamatama, od 22. svibnja 2026. do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijeni la na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove podnesene žalbe u iznosu od 78,19 Eura sa zateznom kamatom, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvostupanjskog suda suđeno je: „I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba točke 5. Ugovora o kreditu br. 53443/06 od 13. listopada 2006. godine zaključenog između tužitelja i Societe Generale - Splitska banka d.d. kojom je određeno kako naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,00% (slovima jedanposto) od iznosa odobrenog kredita - minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu Ugovora.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba točke 11. Ugovora o kreditu br. 53443/06 od 13. listopada 2006. godine zaključenog između tužitelja i Societe Generale - Splitska banka d.d. u dijelu u kojem je određeno kako je za prijevremenu otplatu kredita, korisnik kredita dužan platiti naknadu u iznosu određenom aktom kreditora.
III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 da isplati tužitelju HD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 453,40 eur četiristotinepedesettrieuraičetrdesetcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% za period od dospijeća do 31. srpnja 2008.godine, zatim u periodu od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a u periodu od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna
stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje kamate teku kako slijedi:
- na iznos od 140,99 eur od 18.10.2006. do isplate,
- na iznos od 312,41 eur od 27.05.2011. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.287,04 eura (tisućudvijestotineosamdesetsedameuraičetiricenta), sa zateznim kamatama, od 22. svibnja 2026. do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tuženika za isplatom troškova parničnog postupka.
2. Protiv te presude u dijelu odluke o troškovima postupka ( točka IV. Izreke žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).
2.1. Smatra da je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu protivna zakonu prvenstveno zbog pogrešnog pravnog pristupa u rješavanju ove pravne stvari, odnosno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ostali žalbeni razlozi na koje ćetuženik određeno ukazati su samo posljedica tog pogrešnog pristupa prvostupanjskog suda.
2.2. Ističe da je tijekom postupka jasno naglasio, odnosno istaknuo kako ne osporava kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 453,40 €, međutim da je osporio deklaratorni dio istog te da je sukladno tome, tuženik i osporio tužiteljevo neprihvatl jivo postavljanje vrijednosti predmetnog spora budući da je isto suprotno recentnoj sudskoj praksi, te je predložio sudu da sukladno čl. 40. st.3. Zakona o parničnom postupku utvrdi predmet vrijednosti spora u iznosu od 453,40 €, a što je potkrijepio i dostavom recentne sudske prakse, ali da je sud suprotno navodima tuženika na raspravi dana 08.01.2025.g. utvrdio da vrijednosti predmetnog spora iznosi 1.780,41 €.
2.3. Tvrdnji je kako je određena vrijednost predmeta spora u suprotnosti sa svrhom i smislom odredbi čl. 40. ZPP-a, a koje treba tumačiti u skladu s načelom ekonomičnosti i ravnopravnosti parničnih stranaka, vrijednost predmeta spora je u konkretnom slučaju određena i protivno pravnom shvaćanju revizijskog suda, ali i prethodno naznačenih drugostupanjskih sudova, pa da prvostupanjski sud nije pravilno postupio kada je tužitelju odmjerio troškove postupka na taj način, jer je u pitanju spor o utvrđenju ništetnosti dijela ugovora koji ima za posljedicu ostvarivanje prava na restituciju, konkretno povrat novčanog iznosa od 453,40 € i vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju je određena tim zahtjevom. Time je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, a ostvarene su i bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog kojih pobijanu presudu za sada nije moguće ispitati, što je sve skupa rezultiralo i pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem.
2.4. Predlaže da nadležni Županijski sud presudu Općinskog suda u Vinkovcima pod posl. br. P-502/2025 koju je tuženik zaprimio dana 22. svibnja 2026.g. u pobijanom dijelu preinači na način da donese rješenje kojim će pravilno odrediti troškove parničnog postupka, uvažavajući trošak sastava žalbe, te podredno u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući presuda u pobijanoj točki IV. Izreke nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, za odluku kakvu je donio prvostupanjski sud.
6. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženik. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti pobijanog dijela prvostupanjske presude potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju, tim više što žaliteljica u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijano rješenje.
7. Pogrešan je međutim materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda u odnosu na određivanje vrijednosti predmeta spora.
8. Tuženik osnovano osporava prvostupanjsku odluku u dijelu koji se odnosi na način obračuna troškova parničnog postupka. Naime, s obzirom na to da je tužitelj uz deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe, postavio i kondemnatorni na isplatu, osnovano tuženik prigovara da je vrijednost predmeta spora potrebno odrediti prema visini postavljenog kondemnatornog zahtjeva. Tuženik je u tom pravcu u prvostupanjskom postupku prigovarao vrijednosti predmeta spora koju je sud naznačio u visini od 1780,41 euro , koji prigovor prvostupanjski sud nije prihvatio jer je tužitelju odmjerio troškove postupka prema tom vps-u. Prvostupanjski sud nije pravilno postupio kada je tužitelju odmjerio troškove postupka na taj način, jer je u pitanju spor o utvrđenju ništetnosti dijela ugovora koji ima za posljedicu ostvarivanje prava na restituciju, konkretno povrat novčanog iznosa 453,30 eura i vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju je određena tim zahtjevom, što je i u skladu sa pravnim shvaćanjem sa sastanka predstavnika Vrhovnog suda RH i predsjednika
Građanskih odjela županijskih sudova koje glasi:
„U slučaju postojanja i deklaratornog i kondemnatornog zahtjeva u kojem osnovanost kondemnatornog zahtjeva ovisi o osnovanosti deklaratornog zahtjeva vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva.“
9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio opravdanim troškove tužitelja za trošak zahtjeva za dostavu dokumentacije od 2. rujna 2025. po Tbr. 32/1, sastava tužbe sukladno Tbr. 7/1, sastava jednog obrazloženog podneska sukladno Tbr. 8/1, za pristup na dva raspravna ročišta i to od 8.siječnja 2026. i od 9. travnja 2026., po Tbr. 9/1, te pristup na ročište za objavu po Tbr.9/3, što po pravilnoj vrijednosti predmeta spora sveukupno iznosi 262,5 .bodova i pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 eura iznosi ukupno 525,00 eura. Tome valja pridodati i pripadajući pdv od 25 % u iznosu 131,25 eura. Također treba priznati i iznos troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura, što sveukupno iznosi 755,79 eura, sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23., dalje: Tarifa).
10. Stoga je trebalo odlučiti kao u izreci ove presude, na temelju odredbi čl. 380. točka 3. ZPP-a.
11. U nepobijanim točkama I., II., i III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
12. Budući je tuženik uspio sa žalbom valjalo mu je priznati troškove podnesene žalbe koji se odnese na trošak sastava žalbe sa pripadajući PDV-om a temeljem Tbr. 10. točka 4. Tarife, stoga što se odluka pobijala samo u odluci o troškovima , pa se ima smatrati da je žalba uložena na rješenje.
U Slavonskom Brodu, 24. lipnja 2026.
Sudac
mr. sc. Zlatko Pirc
