- 1 -              Rev 2451/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2451/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. G., E., Savezna Republika Njemačka, OIB ..., koju zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u S., protiv tuženika S. M. iz V., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. F. T., odvjetnica u O., radi ništetnosti, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2703/2018-2 od 31. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1687/16 od 12. rujna 2018., na sjednici vijeća 16. siječnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se naspram tuženiku da je  ništetan ugovor o zajmu od 18. studenog 1992. i aneks ugovora  od 26. svibnja 1997., temeljem  kojeg je u zemljišnim knjigama suda za k.o. Jesenice na čest. zem.  2119/2  z. u. 1991 i na nekretnini označenoj kao čest. zem. 2122 z. u. 2106 k.o. J. uknjiženo pravo zaloga u iznosu od 350.000 DEM uz kamatu od 7% godišnje za korist tuženika.

II. Određuje se uspostava zemljišnoknjižnog stanja za nekretninu označenu kao čest. zem. 2119/2 z. u. 1991 k.o. J. i za nekretninu označenu kao čest. zem. 2122 z. u. 2106 k.o. J., i to baš u C listu, kako je bilo prije provođenja uknjižbe prava zaloga pod poslovnim brojem Z-160/07 od 31. siječnja 2007.

III. Utvrđuje se naspram tuženiku da je ništetan ugovor o prodaji nekretnina zaključen između sada pok. J. G. i tuženika kao kupca dana 22. travnja 1998., na kojem ugovoru je sada pok. J. G. ovjerio potpis pred P. D., javnim bilježnikom u Zagrebu, poslovni broj ovjere Ov-683/98, dana 22. travnja 1998.

IV. Određuje se uspostava  zemljišnoknjižnog stanja za nekretninu označenu kao čest. zem. 2119/2 z. u. 1991 k. o. J. i za nekretninu označenu kao čest. zem. 2122 z. u. 2106 k.o. J. kako je bilo prije zaprimljenog prijedloga koji je zaveden kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Omišu pod poslovnim brojem Z-161/07, pod kojim poslovnim brojem je zaprimljen prijedlog tuženika za uknjižbu prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 2119/2 z. u. 1991 i nekretnine označene kao čest. zem. 2122 z. u. 2106  k.o. J.."

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivajući se na odredbu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22.- u nastavku teksta: ZPP), s prijedlogom da se navedena drugostupanjska presuda preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je dopuštena, ali nije osnovana.

 

6.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskoga suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

6.2. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6.3. Prema odredbi čl. 392a. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu kojim se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništavosti ugovora o zajmu od 18. studenoga 1992. i aneksa tom ugovoru, na temelju kojeg je u zemljišnim knjigama upisano tuženikovo pravo zaloga na č. 2119/2 zk ul 1991 i č. 2122 zk ul 2106, k.o. J., te zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora o prodaji tih čestica od 22. travnja 1988., sve uz brisanje upisa provedenih na temelju tih ugovora, kao posljedice ništavosti istih,  a koji ugovori su sklopljeni između prednika tužiteljice (njezina pokojna supruga) i ovdje tuženika.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da su tužiteljica i njen pokojni suprug sklopili brak 1976., da su od tada živjeli i radili u Republici Njemačkoj, da su 1977. kupili navedene čestice te da su 1980. na njima započeli gradnju stambeno obiteljske zgrade. Zatim, da je pravo vlasništva bilo upisano na supruga tužiteljice, da je njihova bračna zajednica prestala 1995., da tužiteljica nije znala niti je mogla znati za predmetne ugovore te da je bila savjesna i u dobroj vjeri, a što da tuženik nije, jer da je on znao i mogao znati da nekretnine, predmet spornih ugovora, predstavljaju zajedničku imovinu tužiteljice i njenog sada pokojnog supruga.

 

9. Stoga ti sudovi zaključuju da se radilo o postupanju suprotno odredbi čl. 277. st. 1. i 2. Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 11/78., 27/78., 45/89. i 59/90.) koje odredbe da su prisilne naravi. Isto tako, a s obzirom da prema odredbi čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.  29/18. i 126/21.) na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu toga zakona, a što je ovdje slučaj, se primjenjuju odredbe ranijeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), primjenom odredbe čl. 103. tog Zakona utvrđuju ništavost (ništetnost) oba ugovora. Ta odredba određuje pretpostavke ništavosti ugovora kao ugovora koji su protivni ustavom utvrđenim načelima društvenih uređenja, prinudnim propisima ili moralu. Pritom se utvrđuje da je ugovor o zajmu ništav i iz razloga što je fiktivan, gdje je izostala predaja novca i da su oba ugovora sklopljena s ciljem izigravanja prava tužiteljice. No, prvenstveno odlučnim cijene utvrđenja da su opisane nekretnine zajednička imovina tužiteljice i njenog pokojnog supruga kao bračnih drugova, te da je on raspolagao predmetnim nekretninama, u smislu prijenosa prava vlasništva radi osiguranja tuženikove tražbine, te prodaje, pa ti sudovi zaključuju da su takva raspolaganja ništava i kao takva imaju za posljedicu brisanje tuženikovih upisa po tim spornim ugovorima u zemljišnim knjigama.

 

10. Revident ponavlja prigovor da tužiteljica u ostavinskom postupku iza supruga nije imala primjedbi na sastav ostavine iako da je bila od strane javnog bilježnika upozorena na svoja prava s osnova bračne stečevine. Stoga tvrdi da se u ovom postupku zbog posljedica vezanosti pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, kao stranka koja je sudjelovala u ostavinskoj raspravi, tužiteljica ne može s  uspjehom pozivati da su ugovori ništavi iz razloga vezanih za raspolaganja njezinom bračnom stečevinom bez njezine suglasnosti.

 

11. Revident postavlja pitanje:

"Može li nasljednica koja je sudjelovala u ostavinskom postupku i koja nije imala primjedbi na sastav ostavinske imovine, kao ni na veličinu svog suvlasničkog dijela ostavinske imovine, nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju i njegove provedbe u zemljišnim knjigama osnovano zahtijevati utvrđenje vlasničkog prava te iste imovine po osnovi bračne stečevine tijekom trajanja bračne zajednice s ostaviteljem u posebnoj parnici, a nakon pravomoćnosti rješenja u ostavinskom postupku u kojem nije upućena u parnicu?".

 

12. Ovaj sud ocjenjuje da je naznačeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.

 

13. Napominje se da tužiteljica ne traži tužbenih zahtjevom "... utvrđenje vlasničkog prava...", kako revident formulira pitanje već ona, jer je raspolagano imovinom koja je u vrijeme raspolaganja predstavljala bračnu tečevinu i supružnici su bili zajedničari u toj imovini, zahtijeva utvrđenje ništavosti ugovora o raspolaganjima tom imovinom bez njene suglasnosti. U vrijeme stjecanja te imovine tužiteljica je tu imovinu stekla na temelju čl. 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima (''Narodne novine br. 11/78, 45/89 i 59/90.) i njeno ne traženje izdvajanja te imovine u ostavinskom postupku nema značaj raspolaganja tom imovinom.

 

14. Suprug tužiteljice J. G. preminuo je ... 2006., pa se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 127/13., 33/15., 14/19.) koji u odredbi članka 232. regulira učinak pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju.

 

15. Odluke na koje se revident poziva  donesene su u odnosu na osobe koje su nasljednici po rješenju o nasljeđivanju te su to različite pravne situacije od ove, jer tuženik ne ulazi u krug nasljednika pokojnog supruga tužiteljica. U smislu pravnog pristupa u ovim specifičnim okolnostima slučaja upućuje se i na pravni pristup u ovosudnoj odluci Rev 2315/2016-2 od 13. svibnja 2020.

 

16. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu, na temelju ovlasti iz odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 16. siječnja 2024.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.