Poslovni broj P-1786/2025.-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Frana Kurelca 3, Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Mirjani Branjušić, u pravnoj stvari tužitelja NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ksenija Grba i Maja Kovač iz Rijeke, protiv tuženika: 1. Općine Jelenje, [adresa], OIB: 37666833094 i 2. ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koje oboje zastupa punomoćnik Florijan Matić, odvjetnik iz Rijeke, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, Zagreb, Savska cesta 41, OIB:39572892750, radi utvrđenja diskriminacije, razumne prilagodbe i naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane 11. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, tužitelja i drugotuženika osobno i umješača, 23. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je drugotuženik ĆL, u svojstvu načelnika prvotuženika kao izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, zbog neprovedbe mjera razumne prilagodbe građevine u kojoj se nalazi Zdravstvena stanica Dražice, u Dražicama, na adresi [adresa] kretanju osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti neprilagodbom ulaznih vrata u građevinu, ponovljeno, produljeno i izravno diskriminirao tužitelja NL osnovom invaliditeta u vremenskom intervalu od rujna 2019. nadalje, na taj mu način pričinivši neimovinsku štetu povredom prava osobnosti, prava na pristupačnost, prava na jednak pristup, prava na nesmetan pristup, prava na razumnu prilagodbu i prava na jednakopravnost.

II. Nalaže se prvotuženiku Općini Jelenje i drugotuženiku ĆL da isplate tužitelju NL prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.609,82 EUR (tri tisuće šesto devet eura i osamdeset dva centa) sa zateznim kamatama tekućim od 23. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelja odbija kao neosnovan .

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba u pogledu točke III. tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti nastale diskriminacijom po osnovi invaliditeta povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 9. listopada 2020. navodi da ima utvrđeno 100% tjelesno oštećenje i da spada u krug osoba s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta. Prvotuženik da je vlasnik građevine u kojoj se nalazi zdravstvena ustanova Zdravstvena stanica Dražice, na adresi [adresa]. Prvotuženik Općina Jelenje, u svojstvu jedinice lokalne samouprave i vlasnika navedene zdravstvene stanice, putem ovlaštenih i nadležnih osoba, primarno drugotuženika ĆL (koji obnaša dužnost načelnika prvotuženika), da godinama odbija provoditi relevantne i mjerodavne antidiskriminacijske propise kada je posrijedi razumna prilagodba ulaznih vrata u prije navedenu zdravstvenu stanicu odnosno građevinu. Pojašnjava da problem leži u činjenici da je tužitelju, ali i svim drugim osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti koje su korisnici usluga navedene zdravstvene stanice, fizički nemoguće samostalno otvoriti ulazna vrata bez asistencije odnosno pomoći drugih osoba, te ući u zdravstvenu stanicu i iz nje izaći. Ističe da je prvotuženikovo postupanje, putem nadležnih osoba, poglavito drugotuženika nerazumljivo, neprihvatljivo, neshvatljivo i diskriminirajuće jer se navedena arhitektonska barijera može eliminirati odnosno anulirati uz potrošnju veoma male sume novca kojom bi se financirala kupnja i ugradnja automatskih kliznih vrata na senzor koja bi osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti konačno omogućila da u zdravstvenu stanicu mogu ući samostalno i bez ikakvih problema, te bez potrebe za asistencijom drugih osoba. Neprovedbom mjera razumne prilagodbe zgrade kretanju osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti putem prilagodbe ulaznih vrata u građevinu javnozdravstvene namjene prvotuženik je tužitelja pozicionirao u diskriminatoran položaj, te mu zbog diskriminacije po osnovi invaliditeta, i to produljene, ponovljene i izravne, pričinio neimovinsku štetu povredom prava osobnosti, poglavito prava na psihofizičko zdravlje i prava na ugled, čast i dostojanstvo.

1.1. Smatra da su mu za pričinjenu štetu krivi, a posljedično tome i deliktno odgovorni, prvotuženik i drugotuženik temeljem odredaba čl. 3., 14., 35., 58. i 65. Ustava Republike Hrvatske, odredaba čl. 2., 3., 4., 5., 9., 12., 13., 17., 18., 19. i 20. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, odredbe čl. 6.1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, odredaba čl. 1., 2., 4., 6., 8., 9., 11., 16. i 17. Zakona o suzbijanju diskriminacije, odredbe čl. 8. Zakona o gradnji, odredaba čl. 8., 19., 29., 1045., 1046. i 1100. Zakona o obveznim odnosima, te mjerodavnih odredaba Pravilnika o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti.

1.2. Odštetnopravna odgovornost prvotuženika obveznopravno da se bazira na pravu vlasništva građevine iz kojeg izvire obveza provedbe mjera razumne prilagodbe zgrade kretanju osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti. Drugotuženikova se krivnja bazira na činjenici da u svojstvu ovlaštenog tijela jedinice lokalne samouprave, sukladno svojim ovlaštenjima i ovlastima normiranima Zakonom o lokalnoj i područnoj(regionalnoj) samoupravi, poglavito odredbom čl. 48., i unatoč preporukama Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, bez razumnog, opravdanog i objektivnog razloga odbija provesti razumnu prilagodbu ulaznih vrata u građevinu. Pri tome se poziva na presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 102/2015, P-6999/2015, P-955/2018-2 i na presudu Europskog suda za ljudska prava donijetu u predmetu FL vs Turska.

1.3. Predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da su prvotuženik, u svojstvu vlasnika građevine u kojoj se nalazi Zdravstvena stanica Dražice, u [adresa], na adresi [adresa], i drugotuženik, u svojstvu načelnika prvotuženika kao izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, zbog neprovedbe mjera razumne prilagodbe navedene građevine kretanju osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti neprilagodbom ulaznih vrata u građevinu, ponovljeno, produljeno i izravno diskriminirali i diskriminiraju tužitelja osnovom invaliditeta u vremenskom intervalu od rujna 2019. nadalje, na taj mu način pričinivši neimovinsku štetu povredom prava osobnosti, prava na pristupačnost, prava na jednak pristup, prava na nesmetan pristup, prava na razumnu prilagodbu i prava na jednakopravnost. Također da se naloži prvotuženiku da, u roku od 8 dana računajući od dana pravomoćnosti presude, na primjeren način, u skladu s mjerodavnim propisima i pravilima struke, instalacijom prikladnih automatiziranih kliznih ulaznih vrata u građevini u kojoj se nalazi Zdravstvena stanica Dražice, u [adresa], na adresi [adresa], anulira gore navedenu arhitektonsku barijeru koja osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti onemogućuju ulazak i izlazak iz građevine na jednakoj osnovi s neinvalidnim osobama. Nadalje da se obvežu prvotuženik i drugotuženik da tužitelju osnovom naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti nastale diskriminacijom po osnovi invaliditeta solidarno isplate pravičnu naknadu u novčanom iznosu od 70.000,00 HRK zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženici u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev smatrajući ga neosnovanim. Navode da je čl. 16. Pravilnika o osiguranju pristupačnosti građevina osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti (u daljnjem tekstu: Pravilnik) definiran i ,ulazni prostor", odnosno činjenica na kojoj tužitelj temelji tužbeni zahtjev i na čemu temelji odštetni zahtjev, iako da nikakva šteta u konkretnom slučaju ne postoji, niti može postojati, a osobito zato što prvotuženik nije izgradio na zdravstvenoj ustanovi „automatizirana klizna vrata", sukladno željama tužitelja, obzirom da takva obveza tuženicima nikada nije utvrđena, niti je kao isključivu obvezu pozna hrvatsko zakonodavstvo. Nadalje navode da tužitelj temelji tužbeni zahtjev na njegovoj korespondenciji sa tuženicima preporukom Pravobranitelja osoba s invaliditetom, odnosno dopisi imenovane institucije kojima predlaže prvotuženiku izvođenje ulaznih vrata koja bi bila u skladu sa načelom univerzalnog dizajna kojim da bi tužitelju bilo lakše i samostalnije otvaranje vrata. Citiranim Pravilnikom je utvrđena, alternativa, a nije predviđena kao isključiva obveza investitora za ugradnjom vrata kakva se uobičajeno ugrađuju u trgovačkim centrima, a ugrađuju se ne zato kako invalidi ne bi investitore tužili za diskriminaciju i neimovinsku štetu, već zato da bi protok ljudi bio brži i jednostavniji. Ističe da je protok ljudi u zdravstvenoj ustanovi prvotuženika u ambulanti u [adresa] kudikamo manji od protoka ljudi u „Lidlu“. Nadalje, odredbom, članka 54. Pravilnika utvrđena je obveza investitora da u projektnom rješenju građevine prikaže i tehnička rješenja prilagodbe građevine invalidnim osobama, što da je prvotuženik također učinio. Da bi bile ispunjene pretpostavke iz članka 4. Zakona o suzbijanju diskriminacije tužitelj bi trebao dokazati da mu prvotuženik (jer drugotuženik to ni ne može) nije omogućio pristup navedenoj zdravstvenoj ustanovi prilagodbom infrastrukture, a što niti sam tužitelj ne tvrdi. On samo tvrdi da je diskriminiran zato što mu se, kada dođe do ulaza u ambulantu, vrata sama ne otvaraju, već mora na ulazu pozvoniti, nakon čega mu dežurna medicinska sestra otvori ulazna vrata i zatvori ih iza njega i sprovede do dežurnog liječnika. Tužitelj da se tijekom 2019. obraćao tuženicima, prvenstveno zato što mu je pristup ambulanti bio otežan zbog visinske razlike i teškog otvaranja ulaznih vrata. Navedene 2019. da je prvotuženik izvršio u potpunosti rekonstrukciju ambulante, kada je, između ostalog, otklonjena i dotadašnja visinska razlika vanjskog i ulaznog prostora, te je tehničkim rješenjem smanjen otpor pri otvaranju ulaznih vrata. Razlozi zašto projektom nisu bila predviđena klizna vrata su, između ostalog, sama veličina staklene stijene, građevinski zahvati na samoj zgradi (izazvani zbog prilagodbe konstrukciji same zgrade), problemi upravljanja vratima kod jakih udara vjetra, kao i sigurnost zaključavanja ulaznih vrata. Stoga su postavljena, a također sukladno spomenutom Pravilniku, vrata koja su se lakše otvarala (dakle s manjim otporom) nego prethodna koja je tužitelj također koristio, te je ugrađeno vanjsko zvono kojim pacijenti najavljuju svoj dolazak, nakon čega ih, kako je rečeno, zaprima dežurna sestra i preprati do liječnika. Prvotuženik je obnovom ambulante značajno povećao dotadašnji standard kretanja osoba sa smanjenom pokretljivošću, kako u prilazu samoj ambulanti, tako i kretanjem u unutarnjem prostoru ambulante. Tako je, između ostalog, izgrađen i zasebni sanitarni čvor za osobe s invaliditetom, uklonjene su visinske razlike na tlu, izgrađene su platforme, na što je prvotuženik potrošio cca 136.000,00 kn, dok je ukupan trošak rekonstrukcije postojeće ambulante Općinu Jelenje koštao 1.627.778,00 kn.

2.1. Tuženici dostavljaju mail poruke tužitelja koje je uputio pročelnici prvotuženika IL **.**.2014. i 19.listopada 2015., iz kojih da je vidljivo da tada tužitelj uopće nije imao nikakvih problema sa pristupom ambulanti, niti se uopće žalio na bilo kakav neadekvatni pristup ambulanti, već je imao pritužbu na pristup lokalnoj pošti i ljekarni, koje su tada imale pristupne stepenice. Štoviše, iz navedenih poruka da se iščitati da je i tadašnjim pristupnim rješenjem za ambulantu tužitelj bio zadovoljan, dok je danas nedvojbeno pristup kudikamo bolji. Tuženici prilažu sliku ulaza u ambulantu [adresa] prije njezine energetske obnove koja je započela u svibnju 2019. na kojoj je vidljiva mala stepenica od cca 5 centimetara na ulazu u samu ambulantu kao i sliku ulaza u ambulantu nakon završetka energetske obnove koja je završila 31. listopada 2019. na kojoj je vidljivo da je ulaz u samu ambulantu izveden bez stepenice, a već ranije je napravljena i rampa po kojoj se pristupa platou ispred ambulante, iz kojeg razloga tužitelj očito nije niti imao primjedbe na pristup ambulanti. Nadalje se dostavlja i zapisnik o okončanom obračunu i primopredaji radova na energetskoj obnovi ambulante [adresa] od 31. listopada 2019. iz kojeg da je vidljivo da su svi radovi izvedeni po pravilima struke i sukladno projektnoj dokumentaciji. Dostavlja se i slika zvona na ulazu u Ambulantu Dražice , a koje je ugrađeno upravo za osobe koje iz nekog zdravstvenog razloga ne mogu ili ne žele (bojazan od zaraze ili su i sami potencijalno zarazni) ući u zgradu ambulante, nakon čega ih se, kako je prethodno rečeno (a također sukladno dogovoru), preprati kod liječnice opće prakse kod koje tužitelj pripada. Da se tužitelj uz prethodnu najavu može svojoj izabranoj liječnici slobodno obratiti te da će ga ona osobno dočekat ili će ga dočekati netko od osoblja ambulante tužitelj je i pismeno obaviješten 24. rujna 2019. Tuženici dostavljaju i tuženikov mail koji je poslao svim vijećnicima Općine Jelenje u kojem traži razrješenje Predsjednika Općinskog vijeća Općine Jelenje RL jer je tužitelj bio nezadovoljan izostankom podrške od istog i to zato što imenovani ne dijeli mišljenje tužitelja, a radi se o osobi koja je također 100% -tni invalid u kolicima i predsjednik je Udruge osoba s mišićnom distrofijom PGŽ-a.

2.2. Što se tiče zahtjeva za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti smatraju da bi tužitelj prvotno trebao dokazati da je ne postupanjem prvotuženika (jer mu, kako je naprijed rečeno, drugotuženik ni ne može izgraditi automatska klizna vrata) ugrožena tuženikova ukupna kvaliteta pristupa ambulanti u [adresa], koju činjenicu će tužitelj teško dokazati. Pravo na naknadu štete tužitelj ne može ostvariti analogijom već samo ukoliko dokaže da je ta povreda kod njega izazvala posljedicu u obliku duševnih bolova. Povreda prava osobnosti je neimovinska šteta, ali svaka povreda prava osobnosti ne daje pravo na isplatu pravične novčane naknade obzirom da je odredbom članka 1100. Zakona o obveznim odnosima određeno da će istu sud dosuditi samo ako je težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Okolnosti slučaja da su takve da je pristup ambulanti u [adresa] puno bolji, konkretniji i jednostavniji od onoga kakav je bio 2014. kada tužitelju nije smetalo, a koji zadovoljava i druge invalide koji su u jednakoj (ako ne i goroj) zdravstvenoj situaciji od tužitelja. Tuženici dodaju kako je predmetna tužba podnesena u vrijeme posebnih epidemioloških mjera uzrokovanih općepoznatom pandemijom Covid 19 radi čega nije moguće u medicinske ustanove ulaziti kao u trgovačke centra odnosno ambulante su zaključane te se pacijenti primaju isključivo nakon što se naruče iz kojih razloga da je također tužbeni zahtjev neosnovan. Tuženici predlažu sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati ga na naknadu troškova postupka.

3. Rješenjem od 26. siječnja 2021. prihvaćen je prijedlog za sudjelovanje Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom kao umješačem na strani tužitelja.

3.1. Naime tužitelj je u tužbi naveo da se u intenciji izvansudskog nekonfliktnog rješavanja problema obratio i Uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom upoznavši ju Predstavkom s navedenim problemom odnosno diskriminacijom osnovom invaliditeta. Navedena da je 17. ožujka 2020. reagirala Preporukom kojom je prvotuženiku putem drugotuženika preporučila da razmotri pristupačniji način izvođenja ulaznih vrata u zdravstvenu stanicu koji bi bio u skladu sa načelom univerzalnog dizajna, a kojim bi se omogućilo lakše i samostalno otvaranje vrata i time posljedično olakšao samostalni ulazak i izlazak osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, ali i drugim građanima, a nakon njegova odgovora da je Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom prvotuženiku opetovano skrenuo pažnju na činjenicu da je dužan provesti propisane mjere razumne prilagodbe građevine u koje, opozitno njegovom shvaćanju i mišljenju, ne spadaju postavljanje zvona na ulazna vrata u zdravstvenu stanicu niti prethodno najavljivanje osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti zdravstvenom osoblju ambulante telefonskim putem o namjeri dolaska, ukazujući mu još jednom na brojna postojeća tehnološka i tehnička rješenja kojima se danas na brz, efikasan i jeftin način može eliminirati i anulirati svaka arhitektonska barijera, a kamoli ne prilagoditi ulazna vrata u građevinu.

4. Prvostupanjskom odlukom, u ovoj pravnoj stvari, poslovni broj P-1293/2020 od 4. ožujka 2022. odlučeno je:

" I. Utvrđuje se da su prvotuženik, u svojstvu vlasnika građevine u kojoj se nalazi Zdravstvena stanica Dražice, u [adresa], na adresi [adresa], i drugotuženik, u svojstvu načelnika prvotuženika kao izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, zbog neprovedbe mjera razumne prilagodbe gore navedene građevine kretanju osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti neprilagodbom ulaznih vrata u građevinu, ponovljeno, produljeno i izravno diskriminirali i diskriminiraju tužitelja osnovom invaliditeta u vremenskom intervalu od rujna 2019. nadalje, na taj mu način pričinivši neimovinsku štetu povredom prava osobnosti, prava na pristupačnost, prava na jednak pristup, prava na nesmetan pristup, prava na razumnu prilagodbu i prava na jednakopravnost.

II. Nalaže se prvotuženiku da, u roku od 8 dana računajući od dana pravomoćnosti presude, na primjeren način, u skladu s mjerodavnim propisima i pravilima struke, instalacijom prikladnih automatiziranih kliznih ulaznih vrata u građevini u kojoj se nalazi Zdravstvena stanica Dražice, u [adresa], na adresi [adresa], anulira gore navedenu arhitektonsku barijeru koja osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti onemogućuju ulazak i izlazak iz građevine na jednakoj osnovi s neinvalidnim osobama.

III. Nalaže se prvotuženiku i drugotuženiku da tužitelju osnovom naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti nastale diskriminacijom po osnovi invaliditeta solidarno isplate pravičnu naknadu u novčanom iznosu od 45.000,00 HRK zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 9.10.2020. do dana namirenja, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom iznosu naknade štete od 25.000,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe do isplate po kamatnoj stopi koju propisuje odredba čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

V. Nalaže se prvotuženiku i drugotuženiku da tužitelju podmire nastale parnične troškove u iznosu od 10.774,39 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4.3.2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

VI. Žalba protiv presude ne zadržava ovrhu."

5. Povodom žalbe tuženika Županijski sud u Osijeku odlukom poslovni broj Gž - 659/2022 od 4. rujna 2025. odlučio je:

" I. Žalba se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1293/2020-43 od 4. ožujka 2022.:

a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I., II. i III. izreke u odnosu na 1. tuženika Općinu Jelenje,

b) ukida u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. i III. izreke u odnosu na 2. tuženika ĆL i u cijelosti pod pobijanim toč. V. i VI. izreke i u tome dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku."

5.1. U svojoj odluci drugostupanjski sud u bitnome je naveo da je ostao neutvrđen točan način postupanja Općine Jelenje po prijedlogu tužitelja, odnosno je li tužitelj osim e-mail korespondencijom podnio pisani prijedlog ili zahtjev Općini Jelenje, te na koji način se postupalo s takvim zahtjevom, kao i cijeli postupak po takvom zahtjevu (stavljanje na dnevni red, glasanje, odlučivanje i sl.), odnosno da je potrebno utvrditi koje su ovlasti tijela Općine, odnosno Općinskog vijeća i načelnika u konkretnom predmetu, po potrebi dopunski saslušati drugotuženika ĆL, svjedoka RL, tadašnjeg predsjednika Općinskog vijeća Općine Jelenje i IL, tadašnju pročelnicu prvotuženika Općine Jelenje na navedene okolnosti. Također da je potrebno utvrditi predstavlja li pisana preporuka Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom obvezatnu uputu načelniku općine, a zbog čega bi uslijed ne postupanja po istoj slijedila odgovornost drugotuženika ĆL pri čemu sud prvog stupnja treba imati u vidu odredbu čl. 20. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj:85/2008 i 112/2012; u nastavku ZSD) o teretu dokazivanja, te donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

6. Na ročištu održanom 11. svibnja 2026. tužitelj je povukao točku III. tužbenog zahtjeva koja je ukinuta u pogledu drugotuženika budući je prvostupanjskom odlukom naložena solidarna isplata, navodeći da je prvotuženik izvršio uplatu u cijelosti. Tuženici su pristali na prije navedeno povlačenje. Slijedom navedenog pozivom na 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:

53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019, 80/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje ZPP-a) odlučeno je kao u izreci rješenja.

7. U ponovljenom postupku sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i saslušanjem drugotuženika ĆL i svjedokinje IL, dok je odbio dokazni prijedlog dopunskog saslušanja svjedoka RL kao nepotrebnog cijeneći da je činjenično stanje u postupku u dovoljnoj mjeri utvrđeno za odlučivanje o tužbenom zahtjevu, a imajući u vidu načelo ekonomičnosti postupka propisan odredbom čl. 10. st. 1 ZPP-a kojom je propisano da je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj osoba s utvrđenim invaliditetom 100% tjelesno oštećenje 1. stupnja kao posljedica spinalne muskularne atrofije od koje bolesti tužitelj boluje od djetinjstva te je zbog progresije iste od 2000. u invalidskoj mirovini kao i da je Zdravstvena stanica u Dražicama u vlasništvu 1. tuženika Općine Jelenje kao jedinice lokalne samouprave, a 2. tuženik ĆL da je načelnik Općine Jelenje.

9. Sporno je trpi li tužitelj kao osoba s invaliditetom oblik diskriminacije pri ulazu u zgradu Zdravstvene stanice u [adresa] (ambulante) zbog propusta odnosno nepoduzimanja mjera od strane prvotuženika Općine Jelenje i drugotuženika ĆL, radi prilagodbe ulaznih vrata u građevinu osobama s invaliditetom te je li tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti i prouzročena šteta, odnosno u ovoj fazi postupka zbog nepoduzimanja mjera od strane drugotuženika.

10. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, te dopunskim saslušanjem drugotuženika ĆL i svjedokinje IL.

11. Te dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno, te je na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dokaza zajedno u skladu s čl. 8. ZPP -a ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Svjedokinja IL prilikom ponovnog saslušanja iskazala je da je sa tužiteljem komunicirala pismeno i telefonskom putem, te da se uz problem ulaska u ambulantu rješavalo i pitanje pošte i ljekarne. Upravljanje nekretninama da je u nadležnosti općinskog vijeća koje o njima odlučuje, a ne načelnika. Načelnik da može vijeću dati prijedlog kao i svaki građanin, a na predsjedniku vijeća je da to uvrsti u dnevni red i da se o tome raspravlja. Pojasnila je da se zahtjevi urudžbiraju u pisarnici bilo da dolaze direktno kroz pisarnicu ili osobno službeniku. Pojasnila je da je odluka o pokretanju postupka prilagodbe ulaznih vrata javne građevine: zdravstvene stanice, ljekarne i pošte potrebama osoba s invaliditetom i slabo pokretnim osobama vezana isključivo za projekt Ministarstva branitelja, na čiji javni poziv se Općina Jelenje prijavila. Pojasnila je da taj projekt u pogledu ambulante prošao tri faze od kojih je prva bila energetska obnova, u drugoj fazi se nivelirao pod tj, unutarnja rekonstrukcija dok je treća faza koja je počela 2021. obuhvaćala zamjenu stolarije. U pogledu sjednice vijeća na kojoj se raspravljalo o problemu tužitelja je navela da je bila na istoj u svojstvu pročelnice i da je njezina zadaća da daje obrazloženja za točke dnevnog reda međutim da je ta točka dodana naknadno. Pojasnila je da predsjednik vijeća priprema materijale za svaku pojedinu točku dnevnoga reda, ali da je tom prilikom dnevni red nadopunjen te da je teško raspravljati samo na temelju zahtjeva.

13. Drugotuženik ĆL prilikom ponovnog saslušanja iskazao je da je 2018. krenula energetska obnova ambulante te da je o tome bila objava na svim stranicama i na portalima, kako bi mještani mogli davati prijedloge sugestije i bili upoznati sa time. U to vrijeme da mu se obratio i tužitelj, a kojega da je pozvao na sastanak. Osim tog sastanka tužitelj da mu se obraćao i mailom i telefonskim putem. Ta njihova korespondencija da se nije evidentirala kroz pisarnicu budući pisarnica zaprima zahtjeve za sebe ili putem pošte, dok načelnik i ostali djelatnici imaju svaki mail adresu pomoću koje komuniciraju. Tužitelj da je podnio i pisani prijedlog i dostavio tehničko rješenje koje je on tada smatrao adekvatnim rješenjem, međutim budući je ambulanta bila u prvoj fazi " rekonstrukcije" odnosno u energetskoj obnovi u toj fazi nije bila predviđena zamjena stolarije. Pojasnio je da je ta investicija (ambulanta) financirana iz Fonda zaštite okoliša i Županije PGŽ, da je projekt bio izrađen, nabava provedena, a da kada je projekt izrađen izmjene mogu biti minimalne, odnosno samo one koje odobri tijelo koje sufinancira projekt. Prva faza obnove ambulante je bila sa ciljem ishodovanja energetskog certifikata, a na koji zamjena ulaznih vrata nije utjecala s time da je napomenuo da je stolarija bila promijenjena par godina ranije, uključujući vrata. Prijedlog tužitelja je uvršten u dnevni red sjednice vijeća nakon što se tužitelj obratio predsjedniku vijeća. Uz zahtjev tužitelja bio je prijedlog rješenja tužitelja. Materijali za sjednice vijeća da se dobivaju pet dana prije sjednice, ali u ovom slučaju da je bila dopuna dnevnog reda. Naveo je da u raspravi na sjednici nije sudjelovao iz razloga zakonske regulative jer se tužitelj obratio vijeću, a da načelnik sudjeluje aktivno u pogledu točaka dnevnog reda u kojima je on predlagatelj te odgovara na pitanja vijećnika. Pojasnio je da u pogledu nekretnina Općine on provodi odluke Općinskog vijeća, ali i da može predložiti neke prijedloge u vezi upravljanja nekretninama kao što može bilo koji mještanin ili vijećnik. Pojasnio je da nije predložio prijedlog tužitelja za točku dnevnog reda sjednice vijeća iz razloga što je projekt energetske obnove ambulante već započeo, bio je odobren, a da bi radovi mimo projekta bili podložni penalizaciji što bi izravno utjecalo na proračun Općine čime bi nastala potencijalna šteta za koju on odgovara. Naveo je da je rekao tužitelju da će se navedeni problem rješavati u kasnijim fazama budući Ministarstvo branitelja sufinancira projekte vezane za prilagodbu nekretnina odnosno objekata osoba s invaliditetom te da će se prikupiti potrebna dokumentacija obrazlažući da su mala općina i da imaju praksu što više napraviti od vanjskih izvora kako bi se više toga moglo napraviti. Međutim tužitelj da je inzistirao da to bude odmah. Kada se ulazilo u treću fazu obnove ambulante da se razmatrao i prijedlog tužitelja, ali da im je od stručnih osoba rečeno da to nije dobro rješenje, stoga je traženo drugo tehničko rješenje koje će biti adekvatno. U konačnici da su vrata riješena adekvatno, skuplje i kvalitetnije od prijedloga tužitelja. Odluku za prijavu na natječaj kao i u ovom slučaju Ministarstava branitelja donosi Općinsko vijeće.

14. Odredbom čl. 48. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 33/2001, 60/2001, 129/2005, 109/2007, 36/2009, 125/2008, 36/2009, 150/2011, 144/2012, 123/2017, 98/2019 i 144/2020; u nastavku ZLPS) propisano je da općinski načelnik upravlja nekretninama i pokretninama u vlasništvu jedince lokalne, odnosno područne samouprave kao i njezinim prihodima i rashodima.

15. Odredbom čl. 1. st. 1. ZSD-a određuje se zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, dok se stavkom 2. istog članka diskriminacijom u smislu Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. istog članka. Člankom 2. istog Zakona propisano je da je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

15.1. Diskriminacijom u smislu ZDS-a smatrat će se i propust da se osobama s invaliditetom, sukladno njihovim specifičnim potrebama, omogući: korištenje javno dostupnih resursa, sudjelovanje u javnom i društvenom životu, pristup radnom mjestu i odgovarajući uvjeti rada, prilagodbom infrastrukture i prostora, korištenjem opreme i na drugi način koji nije nerazmjeran teret za onoga tko je to dužan omogućiti (članak 4. stavak 2. ZSD-a).

15.2. Shodno čl. 6. ZSD-a težim oblikom diskriminacije smatrat će se diskriminacija počinjena prema određenoj osobi po više osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona (višestruka diskriminacija), diskriminacija počinjena više puta (ponovljena diskriminacija), koja je počinjena kroz dulje vrijeme (produljena diskriminacija) ili koja posljedicama posebno teško pogađa žrtvu diskriminacije.

15.3. Odredbom čl. 20. st. 1. ZSD-a propisano je da ako stranka tvrdi da joj je povrijeđeno pravo na jednako postupanje prema Zakonu o suzbijaju diskrim inacije, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokaza da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci. Nadalje prema čl. 9. st. 1. ZSD-a zabranjena je diskriminacija u svim pojavnim oblicima.

16. U čl. 2. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom ("Narodne novine"MU broj 6/2007 i 5/2008; dalje Konvencija) dana je definicija "razumne prilagodbe", a prema kojoj "razumna prilagodba" znači potrebnu i prikladnu preinaku i podešavanje koje ne predstavlja nerazmjerno i neprimjereno opterećenje, da bi se takvo što u pojedinačnom slučaju, tamo gdje je potrebno, a kako bi se osobama s invaliditetom osiguralo uživanje ili korištenje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda na radopravnoj osnovi s drugim. U tom smislu je definiran invaliditet odredbom čl. 2. Zakona o hrvatskom registru o osobama s invaliditetom.

17. U skladu s tim, a polazeći od odredbe čl. 20. ZSD-a prema kojoj teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na drugotuženiku, a nakon što je tužitelj u postupku učinio vjerojatnim da je (ne)postupanjem tuženika (u ovoj fazi postupka drugotuženika) došlo do njegove diskriminacije, te ovisno o tom utvrđenju u smislu čl. 2. Konvencije i čl. 4. ZSD-a treba ocijeniti aktivnosti koje je drugotuženik trebao poduzeti u pravcu prilagodbe osobama s invaliditetom, a koje bi se mogle podvesti pod one "razumne prilagodbe", kojima bi se postigla potrebna prilagodba, preinaka ili podešavanja tog prostora, a što ne bi bilo nerazmjerno ili neprimjerno opterećenje za tuženike.

18. Sukladno Zakonu o pravobranitelju za osobe sa invaliditetom ("Narodne novine" broj: 20/2012) preporuke pravobranitelja nisu obvezujuće, a što proizlazi i iz čl. 12. ZSD-a. Naime sukladno čl. 9. st. 1. spomenutog zakona pravobranitelj za osobe sa invaliditetom ovlašten je upozoravati, predlagati, obavještavati i davati preporuke. Stavkom 2. istog čl. je propisano da je pravobranitelj za osobe sa invaliditetom ovlašten tijelima lokalne samouprave predlagati poduzimanje mjera za poboljšanje položaja osoba s invaliditetom i zahtijevati izvješća o poduzetim mjerama.

19. Djelokrug poslova pa tako i obveza između predstavničkog i izvršnog tijela općine uz ZLPS propisuje i Statut Općine Jelenje koji u čl. 18. propisuje da općinsko vijeće donosi odluku o uvjetima, načinu i postupku gospodarenja nekretninama u vlasništvu Općine, proračun i odluku o izvršavanju proračuna. Nadalje čl. 21. istog je propisano da predsjednik općinskog vijeća predlaže dnevni red sjednice. Člankom 33. je propisano da načelnik općine upravlja nekretninama i pokretninama u vlasništvu općine, te da stjecanje i otuđivanje nekretnina i pokretnina te drugo raspolaganje imovinom mora biti planirano u proračunu jedinice i provedeno u skladu sa zakonom.

20. U postupku je utvrđeno da se tužitelj na sporni odnos s tuženicima obratio i pučkoj pravobraniteljici pritužbom koja je potom uputila dvije preporuke tuženicima (list 57-60). Na prvu preporuku pravobraniteljici se očitovao drugotuženik dopisom od 7. travnja 2020. i u bitnome naveo da je tijekom 2019. otklonjena visinska razlika vanjskog i ulaznog prostora ambulante, da je smanjen otpor pri otvaranju ulaznih vrata, međutim da kod izrade projektne dokumentacije za rekonstrukciju zgrade ambulante projektant nije predvidio zamjenu ulaznih vrata na vratima iz više razloga (list 61), ali da je sa doktoricom dogovoreno postavljanje vanjskog zvona kojim pacijenti najavljuju svoj dolazak te da im dežurna sestra otvara vrata i prati pacijenta do ambulante. Istim je naveo da su se rekontrukcijom povećali standardi kretanja osoba sa smanjenom pokretljivošću, da je izgrađen sanitarni čvor za osobe sa invaliditetom, a na što da je utrošeno 136.000,00 Kn.

20.1. Pravobraniteljica je preporukom od 17. travnja 2020. a u svezi njegovog prije navedenog očitovanja, u bitnome navela da postavljanje zvona nije i ne može se smatrati niti oblikom osiguravanja pristupačnosti niti razumnom prilagodbom budući da takav način ne omogućava samostalni ulaz i izlaz osobe s invaliditetom, nego ga čini zavisnim o drugim osobama. Pri tome je ukazala da su u današnje vrijeme dostupna mnogobrojna i raznovrsna tehnička i tehnološka rješenja kojima se može osigurati automatsko otvaranje i zatvaranje vrata bez straha od vjetra i s odgovarajućim načinom njihova zaključavanja, a koja ne bi za prvotuženika predstavljala nerazmjeran teret i čime bi se u potpunosti osigurala pristupačnost zdravstvene stanice u [adresa], pri tome ističući da se propuštanjem razumne prilagodbe građevina kao što je zdravstvena stanica, diskriminiraju osobe s invaliditetom.

21. Iz iskaza stranaka, svjedoka i dokumentacije u spisu utvrđeno je da je rekonstrukcija ambulante financirana iz Fonda zaštite okoliša i Županije PGŽ i predviđena u tri faze. Prva da je bila u svrhu ishodovanja energetskog certifikata, u drugoj fazi je rađena unutarnja rekonstrukcija dok je treća faza obuhvaćala zamjenu stolarije.

22. Drugotuženik tijekom postupka pa i u ponovljenom iskazu smatra da je u datom trenutku postavljanjem zvona, najavljivanjem posjeta doktoru, otpuštanjem otpora na vratima i uklanjanjem visinske razlike unutarnjeg i vanjskog prostora ambulante osigurana pristupačnost ambulanti osobama sa invalitidetom. Pri tome ne navodi da je to konačno rješenje ali u datom trenutku jedino moguće iz razloga što je rekontrukcija ambulante predviđena u tri faze, a u prvoj fazi (u svrhu ishodovanja energetskog certifikata) nije bila predviđena zamjena ulaznih vrata jer to nije imalo utjecaj na ishodovanje energetskog certifikata.

23. Sud prihvaća navode drugotuženika da u trenutku kada je projekt energetske obnove ambulante već započeo odnosno bio odobren, da bi radovi mimo projekta bili podložni penalizaciji što bi izravno utjecalo na proračun prvotuženika čime bi nastala potencijalna šteta za koju on odgovara. Međutim kao što je drugotuženik u iskazu naveo moguće su izmjene nakon izrade projekta ako ih tijelo koje sufinancira projekt odobri.

24. Također prijedlog tužitelja je stavljen na dnevni red sjednice općinskog vijeća nakon što se tužitelj vijeću obratio. Prethodno tome tužitelj se obraćao drugotuženiku kroz duži vremenski period telefonskim putem, putem maila pa su čak i održavali sastanke, dakle drugotuženik je bio upoznat sa problemom tužitelja i prije preporuka pravobraniteljice, ali unatoč svojim ovlastima nije predložio da se o istom raspravlja na sjednici općinskog vijeća strahujući od penalizacije jer je projekt već bio odobren.

25. Upravo nepostupanje drugotuženika da predloži tijelu koje sufinancira projekt izmjenu projekta u pogledu vrata ambulante ili da takav prijedlog predloži općinskom vijeću čini njegovo postupanje odnosno ne postupanje diskriminacijskim. Naime odobrenje izmjene projekta dovelo bi do "razumne prilagodbe", kojom bi se postigla potrebna prilagodba, preinaka ili podešavanje prostora ulaza u ambulantu, dok bi s druge strane odbijanje izmjene projekta bio dokaz da bi samoinicijativna prilagodba vrata ambulante bila nerazmjerno ili neprimjereno opterećenje za drugotuženika u vidu penalizacije (općine) i odgovornosti. Pri tome se ističe, imajući u vidu odredbe ZSD-a i Konvencije, da se postavljanje zvona na ulaznim vratima, smanjenje otpora pri otvaranju ulaznih vrata, dolazak zdravstvenog osoblja radi otvaranja vrata pri ulasku i izlasku iz zdravstvene stanice ne može smatrati razumnom prilagodbom i rješenjem ulaska u zdravstvenu građevinu tužitelju kao i drugim osobama s invaliditetom i teže pokretljivosti, a na što je tuženicima ukazala pravobraniteljica svojim preporukama prije pokretanja ovog parničnog postupka.

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. I. presude.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 2. u svezi članka 155. ZPP-a, a čini trošak tužitelja potreban radi vođenja ovog postupka razmjerno uspjehu stranaka u postupku.

27.1. Tužitelj je uspio u ovom postupku u omjeru od 82,15% cijeneći da je u pogledu osnova tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, a djelomično glede visine tužbenog zahtjeva i to (64,29%).

27.2. Tužitelj je kao opravdan imao trošak sastava tužbe od traženih 200,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ br. 138/23 i 107/25, u daljnjem tekstu: Tarifa), koja za ovu vrijednost predmeta spora predviđa nagradu od 100 bodova pri čemu je vrijednost svakog boda 2,00 EUR. Opravdan je i zahtjev za naknadu troška sastava obrazloženih podnesaka od 22.12.2020. i 14.7.2021 ukupnom iznosu od 500,00 EUR (Tbr 8/1), a za sastav podnesaka od 6.9.2021. i 21.5.2021 u ukupnom iznosu od 312,50 EUR (Tbr. 8/3), za zastupanje na pripremnim ročištima 8.1.2021. i 9.3.2021. u ukupnom iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9/2), a za zastupanje na ročištima 14.6.2021., 13.9.2021., 2.11.2021., 12.1.2022., 17.2026. i 11.5.2026. u ukupnom iznosu od 1.500,00 EUR (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 3.137,50 uvećano za PDV od 25% iznosi 3.921,87 EUR. U preostalom dijelu zatraženi trošak je neosnovan jer se odnosi na sastav podneska koji nije bio nužan za vođenje parnice.

27.3. Budući da je uspjeh tužitelja u ovom postupku 82,15%, to mu je na ime nagrade punomoćniku valjalo priznati ukupan iznos od 3.221,82 EUR.

27.4. Tužitelju je priznat i trošak na ime sudskih pristojbi, pa mu je tako priznato na ime sudske pristojbe za tužbu iznos od 140,00 EUR, te sudske pristojbe na presudu iznos od 280,00 EUR, razmjerno uspjehu u sporu, dakle iznos od 345,00 EUR. Tužitelj je imao i trošak uviđaja suda u iznosu od 43,00 EUR koji mu je kao nužan za ovaj postupak valjalo priznati u cijelosti.

27.5. Budući je uspjeh tužitelja u ovom postupku 82,15%, to mu je na ime troškova postupka priznat ukupan iznos od 3.609,82 EUR (3.221,82+345,00+43,00).

28. Slijedom navedenoga, tuženike je valjalo obvezati da naknade parnični trošak tužitelju u ukupnom iznosu od 3.609,82 EUR (3.221,82+345,00+43,00) dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan Na dosuđeni iznos parničnih troškova tužitelju temeljem odredbe čl. 151. st. 3 ZPP-a pripada i zakonska zatezna kamata od presuđenja do isplate. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.

Rijeka, 23. lipnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Branjušić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.