- 1 -              Revd 144/2024-2

Broj: Revd 144/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. P. A. S. (P./P. A. S.), Argentina, L. M., OIB ... i 2. C. M. S. (K./K. M. S.), Argentina, L. P., OIB ..., koje zastupa V. S. iz Z., a koju zastupa N. J., odvjetnik u S., protiv tuženika 1. N. M. iz S., OIB ... i 2. R. M. iz S., OIB ..., oboje zastupani po punomoćnici S. P., odvjetnici u S., radi predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3189/2023-2 od 19. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-919/2020 od 14. travnja 2023., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3189/2023-2 od 19. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-919/2020 od 14. travnja 2023. U prijedlogu navode da je pobijana presuda neutemeljena i nezakonita, donesena uz bitne povrede procesnih i materijalnih zakonskih odredbi, te povrede odredaba parničnog postupka. Tuženici u ovom prijedlogu postavljaju tri pitanja navodeći da su bitna za odluku u ovoj pravnoj stvari jer ih smatraju važnim za odluku u ovom sporu, kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 3. reč. 1. ZPP-a), te tvrde da u odnosu na ta pitanja nije zauzet pravni stav, niti dato obrazloženje ni u prvostupanjskoj ni u drugostupanjskoj presudi.

2. Postavljena pravna  pitanja glase:

              "1. Može li dijete od 12 godina doći u poziciju nepoštenog posjednika , jer je navodno njegov otac 1992.godine, poslije 7 godina mirnog posjeda i korištenja zemljišta kao vrta, bio obavješten, da vlasnici tog zemljišta žive u Argentini. Obavijest da je izvršena od osobe koja nije vlasnik, niti ima punomoć vlasnika, a to da je bio otac V. S., koja 2008.g dobila punomoć vlasnika iz Argentine. Takvo navodnom obavijesti iz 1992.godina, da je otac tuženika ad.1 postao nepošten posjednik, kao i tuženik ad.1.kao njegov sin a koji je te 1992.g imao 12 godina života?"

              2. Djeluju li pravna upozorenja osobe koja djeluje i postupa bez punomoći a to je 1992.godine otac V. S., kakao ona sama izjavljuje, a ona od 1995.godine da djeluje prema posjednicima, i ako bez punomoći, koju dobiva 2008. godine, dakle, poslije 13 godina od kakao tvrdi da upozorava posjednike zemlje u ime rođaka iz Argentine suvlasnike za 3/12 idealna dijela zemljišta.

              3. Kakav je pravni položaj vlasnika zemljišta koji nije stekao posjed zemljišta, jer ni njegov prednik nikada nije imao posjed tog zemljišta, naprotiv, druge osobe, rođaci, istih, su aktivno poduzimale radnje u katastru i upisivale svoj posjed istog zemljišta?"

3. U odnosu na navedena pravna pitanja nisu izneseni razlozi njihove važnosti.

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog je nedopušten.

6. Odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da u odnosu na postavljena pitanja nisu izneseni razlozi njihove važnosti niti predlagatelji u odnosu na ta pitanja tvrde da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, niti da shvaćanja nižestupanjskih sudova o tim pitanjima odstupaju od shvaćanja revizijskog suda, zbog čega bi trebalo ujednačavati sudsku praksu vezano za ta pitanja i pravilnost primjene materijalnog prava. Stoga je u odnosu na postavljena pitanja prijedlog, kao nepotpun, nedopušten, te je o prijedlogu odlučeno kao u izreci na temelju čl. 389.a. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 16. siječnja 2024.