REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-668/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužiteljice UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Svjetlana Balek Roginić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Matija Potočnjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Potočnjak & Potočnjak u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. travnja 2026., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice Svjetlane Balek Roginić i punomoćnika tuženika Matije Potočnjaka, odvjetnika, 23. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da su Odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog nezadovoljavanja na probnom radu, broj O-284/2024 od dana 12.4.2024. i Odluka broj O-285/2024 od dana 12.4.2024. godine nezakonite i nedopuštene.

2. Određuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 7610- 118/23 od dana 16.10.2023. godine sklopljenog između tužiteljice i tuženika, s danom 26.4.2024.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od 7.884,64 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos po stopi utvrđenoj u čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23), za ostale odnose, tj. za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana sudskog raskida radnog odnosa, odnosno od dana 26.4.2024. pa do isplate, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.437,50 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos po stopi utvrđenoj u čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 - 155/23), za ostale odnose, tj. za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana 23. lipnja 2026. pa do isplate, u roku od 15 dana.

5. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi: " Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati naknadu plaće za razdoblje od 26.4.2024. godine do dana sudskog raskida ugovora o radu 27.11.2024. u ukupnom iznosu od 7.019,08 eura bruto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos po stopi utvrđenoj u čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 -155/23), za ostale odnose, tj. za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na sljedeće iznose:

- na iznos od 1.057,70 eura za svibanj 2024. od dana 15.6.2024. do isplate,

- na iznos od 835,28 eura za lipanj 2024. od dana 15.7.2024. do isplate,

- na iznos od 1.057,32 eura za srpanj 2024. od dana 15.8.2024. do isplate,

- na iznos od 1.015,30 eura za kolovoz 2024. od dana 15.9.2024. do isplate,

- na iznos od 937,79 eura za rujan 2024. od dana 15.10.2024. do isplate,

- na iznos od 1.095,47 eura za listopad 2024. od dana 15.11.2024. do isplate,

- na iznos od 1.020,22 eura za studeni 2024. od dana 15.12.2024. do isplate, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 7610-118/23 od 16.10.2023., na radnom mjestu 751109 Viši referent VI. Dana 12.4.2024. tuženik je donio Odluku o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog nezadovoljavanja na probnom radu, broj O- 284/2024, koju Odluku je tužiteljica zaprimila dne 18.4.2024. Dana 20.4.2024. tuženik je donio Odluku broj O-285/2024 kojom se tužiteljica oslobađa obveze rada tijekom otkaznog roka, koju Odluku je tužiteljica zaprimila dne 20.4.2024. Tužiteljica je dana 23.4.2024. koristeći se svojim pravom iz čl. 133. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14-64/23), uložila Zahtjev za zaštitu prava radnika protiv Odluke o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog nezadovoljavanja na probnom radu, broj O - 284/2024 od 12.4.2024 i Odluke broj O-285/2024 od 12.4.2024., koji zahtjev je tuženik zaprimio 2.5.2024., ali tuženik na isti Zahtjev nije odgovorio, te se smatra da istom nije udovoljeno.

2. Dalje navodi kako je predmetna Odluka o otkazu ugovora o radu u cijelosti nezakonita i protivna odredbama Zakona o radu obzirom da je tužiteljici tuženik otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 7610-118/23 za poslove radnog mjesta 751109 Viši referent VI, s obrazloženjem da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu, iako je navedeno izravno suprotno Očitovanju neposrednih rukovoditelja tužiteljice ZT, voditeljice Odjela razvoja vodoopskrbe i suglasnosti i istraživanja, UTŽ, i rukovoditeljice Službe razvoja NT, od 11.4.2024. Iz Očitovanja neposrednih rukovoditelja tužiteljice od 11.4.2024., koje je doneseno sukladno odredbi čl. 20. st. 6. važećeg Pravilnika o radu tuženika, proizlazi da je tužiteljica ne samo zadovoljila probni rad, već da je tužiteljica za vrijeme probnog rada pokazala odlično razumijevanje stručne tematike, uspješno savladala i najkompliciranije slučajeve te pokazala visoku kooperativnost, brzinu i profesionalnost u rješavanju zadataka svog radnog mjesta, izvrsno se uklopila u kolektiv, te ostvarila izrazito uspješnu suradnju sa kolegama unutar svoje organizacijske jedinice i ostalih organizacijskih jedinica društva. U Očitovanju se također navodi da je tužiteljica vrlo uspješno obavljala poslove podrške Odjelu imovinsko pravnih poslova, što je u konačnosti rezultiralo prijavom Projekta Zagreb na Prioritizacijski poziv. Iz navedenog nesporno proizlazi da je tužiteljica zadovoljila na probnom radu, slijedom čega je pobijana Odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog nezadovoljavanja na probnom radu, broj O-284/2024 od 12.4.2024. u cijelosti nezakonita i nedopuštena, te donesena izravno protivno odredbi čl. 53. st. 8. Zakona o radu i čl. 20. st. 6., 7. i 8. važećeg Pravilnika o radu poslodavca. Obzirom je nezakonita pobijana Odluka o otkazu broj O- 284/2024 od 12.4.2024., posljedično je nezakonita i Od luka broj O 285/2024 od dne 12.4.2024 kojom se radnica oslobađa obveze rada tijekom otkaznog roka. Predmetna Odluka o otkazu broj O-284/2024 od 12.4.2024. godine u cijelosti je neistinita i fiktivna u pogledu razloga za otkaz, obzirom je odgovornoj osobi tuženika bilo poznato Očitovanje neposrednih rukovoditelja od dne 11.4.2024. godine. Stvarni razlog otkaza tužiteljici nije u ocjeni probnog rada već u činjenici da je tuženik tužiteljici otkazao u cilju izbjegavanja neželjenog publiciteta pod pritiskom neosnovane prijave radnice LT povjerljivoj osobi tuženika, te zbog dodatne prijetnje LT koja je prijetila prijaviti odgovornu osobu tuženika nadležnim institucijama. Tužiteljica je po struci dipl. agronom te ista u potpunosti ispunjava uvjet stručne spreme za radno mjesto 751109 Viši referent (VSS/VŠS građevinskog, tehničkog ili drugog smjera), slijedom čega je prijava LT u cijelosti neosnovana.

3. Sukladno čl. 53. st. 9. i čl. 125. Zakona o radu (NN 93/14 -64/23), tužiteljica predlaže sudski raskid ugovora o radu, obzirom sukladno citiranoj zakonskoj odredbi ista nije u mogućnosti potraživati povratak na rad. Tužiteljica je kod tuženika bila zaposlena od dana 16.10.2023. godine do nezakonitog otkaza ugovora o radu. Tužiteljica ima 34 godine i ima obvezu uzdržavanja dvoje mlt. djece, mlt. FT i mlt. OT. Tužiteljica je bila prisiljena pronaći novi posao odmah nakon nezakonitog otkaza ugovora o radu obzirom ima obvezu uzdržavati dvo je mlt. djece, te je od dana 26.4.2024. godine zaposlena kod Babylon Labs d.o.o., Zagreb, Pete Poljanice 3, na radnom mjestu Software Tester i prima mjesečnu plaću u bruto iznosu od 840,00 EUR, što je minimalna mjesečna plaća nedostatna za uzdržavanje tužiteljice i dvoje mlt. djece. Obzirom na obveze uzdržavanja koje terete tužiteljicu, konkretne okolnosti nezakonitog otkaza ugovora o radu, ekonomske prilike tužiteljice koje je ostala bez sredstava za uzdržavanje dvoje mlt. djece kao i cilj dosuđenja naknade štete zbog nedopuštenog otkaza ugovora o radu, tužiteljica potražuje naknadu štete zbog sudskog raskida radnog odnosa u visini 4 prosječne bruto plaće isplaćene tužiteljici prije nezakonitog otkaza ugovora o radu. Prosječna mjesečna plaća tužiteljice prije nezakonitog prestanka radnog odnosa iznosila je 2.007,90 EUR bruto, koju plaću bi tužiteljica nadalje ostvarivala da je nastavila raditi kod tuženika.

4. Stoga konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 20.3.2026. predlaže utvrditi nedopuštenom odluku o otkazu i odluku od 12.4.2024., odrediti sudski raskid s danom 27.11.2024., uz naknadu štete zbog sudskog raskida u iznosu od 7.884,64 eura s kamatama od sudskog raskida do isplate, te obvezati tuženika na isplatu naknade plaće od 26.4.2024. do sudskog raskida 27.11.2024. u iznosu od 7.019,08 eura bruto s kamatama, sve uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe. Tuženik ističe da je pobijana odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog nezadovoljavanja na probnom radu O-284/2024 (dalje u tekstu: odluka o otkazu) donesena temeljem čl. 53. st. 8. Zakona o radu koji glasi: „Nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegova trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada.“ Tuženik ističe da je odluka o otkazu donesena za vrijeme trajanja probnog rada obzirom da je ugovor o radu između tužiteljice i tuženika sklopljen 16. listopada 2023. te je u članku 3. navedenog ugovora ugovoren probni rad u trajanju 6 mjeseci, a odluka otkazu je donesena 12. travnja 2024. odnosno unutar roka od 6 mjeseci. Navedena odluka o otkazu donesena je zbog nezadovoljavanja tužiteljice na probnom radu te je odluku s ocjenom probnog rada tužiteljice donio direktor tuženika koji je utvrdio da je tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu. Tuženik ukazuje da odluka o otkazu zbog nezadovoljavanja na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz te sud u sudskom postupku radi osporavanja takve odluke nije ovlašten ispitivati je li radnik zadovoljio ili nije zadovoljio na probnom radu, jer o tome odlučuje poslodavac. U svezi navedenog tuženik ukazuje na pravna shvaćanja zauzeta u sudskoj praksi: „Za ukazati je da u slučaju kada poslodavac ugovor o radu otkazuje zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu, u tom slučaju, u sudskom postupku radi osporavanja takve odluke poslodavca sud nije ovlašten ispitivati je li radnik zadovoljio ili nije zadovoljio na probnom radu, jer o tome odlučuje poslodavac.“ iz odluke Županijskog suda u Rijeci, Gž R 280/2023 „Tuženik kao poslodavac koji je donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja tužitelja na probnom radu, nije dužan tijekom parničnog postupka koji se vodi radi utvrđenja nedopuštenosti tog otkaza ugovora o radu, dokazivati iz kojih razloga je ocijenio da tužitelj kao radnik nije zadovoljio na probnom radu, niti je sud ovlašten ispitivati pravilnost ocjene poslodavca o nezadovoljavanju radnika na probnom radu.“ iz odluke Županijskog suda u Varaždinu, Gž R-5/2023. Tužiteljica se u tužbi poziva na očitovanje o zadovoljenu probnog rada djelatnice od 11. travnja 2024. potpisano od strane rukovoditelja Službe razvoja gđe. NT i voditeljice Odjela razvoja vodoopskrbe i odvodnje, suglasnost i istraživanja gđe. UTŽ te naslovljeno na Službu podrške i EU projekta, Odjel pravnih i kadrovskih poslova. Tuženik osporava da je navedena izjava sastavljena 11. travnja 2024. te da je prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu dostavljena Službi podrške i EU projekata, Odjelu pravnih i kadrovskih poslova. Tuženik ističe da postoje okolnosti koje dovode u sumnju da je navedena odluka sastavljena i izrađena naknadno nakon što je tužiteljica primila pobijanu odluku o otkazu. Pored toga, tuženik ističe da se svaka odluka kod tuženika i svako očitovanje jedne službe urudžbira drugoj službi putem prezentata, dok iz navedene odluke ne proizlazi da bi dana 11. travnja 2024. bila dostavljena Službi podrške i EU projekta, Odjelu pravnih i kadrovskih poslova. Tuženik osporava druge navode iz tužbe te ističe da isti nisu pravno odlučni za ishod ovog postupka. Vezano za zahtjev tužiteljice da sud odredi sudski raskid ugovora o radu tuženik ističe da je isti neosnovan te da sud prilikom donošenja odluke nije vezan zahtjevom tužiteljice. Tuženik ističe da sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Su: IV - 293/05 sud nije vezan zahtjevom tužiteljice, već bi u slučaju sudskog raskida ugovora o radu radni odnos prestao s danom koji odredi sud, s time da bi pri donošenju odluke o danu prestanka radnog odnosa sud trebao uzeti u obzir okolnosti svakog konkretnog slučaja. Tuženik ističe da bi u slučaju kada je tužiteljica zasnovala radni odnos kod drugog poslodavca sud trebao uzeti u obzir navedenu činjenicu kao i činjenicu da se tužiteljici nije prihvatljivo vrati na rad kod tuženika te u slučaju određivanja sudskog raskida kao datum sudskog raskida odrediti datum zasnivanja radnog odnosa kod drugog poslodavca odnosno odrediti sudski raskid s danom 26.4.2024. Zaključno, tuženik osporava osnov i visinu zahtjeva za isplatu naknade štete na ime sudskog raskida obzirom da iznos naknade štete ne odgovara visini 4 bruto plaće tužiteljice te i iz istog razloga i visinu razlike plaća koje potražuje tužiteljica za razdoblje od 26.4.2024. do dana sudskog raskida. Slijedom svega prethodno navedenog predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

6. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o radu, Odluku o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 12.4.2024., Odluku od 12.4.2024., zahtjev za zaštitu prava, Očitovanje o zadovoljavanju probnog rada djelatnice od 11.4.2024., prijavu LT, e -mail, Pravilnike o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu, opis poslova, platne liste, ugovor o radu s početkom rada od 26.4.2024., elektronički zapis iz matice rođenih, ugovor o radu od 28.11.2024., Sporazum o prestanku ugovora o radu od 27.11.2024., Pravilnik o radu, saslušani su svjedoci UTŽ, NT, JT, ZTŽ, izvršen je uvid u izvadak iz matice rođenih, saslušana je tužiteljica, te su provedeni svi dokazni prijedlozi stranaka, obzirom su stranke na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena izričito navele kako nemaju daljnjih dokaznih prijedloga.

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomice osnovan, kao u izreci presude.

8. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je protiv pobijane odluke podnijela zahtjev za zaštitu prava 23.4.2024., koji je tuženik zaprimio 2.5.2024. (str.13. i 14 spisa), no na isti se na nije očitovao, pa je stoga tužba tužiteljice od 24.5.2024. podnesena u rokovima iz čl.133. ZR. Pritom među strankama nije bilo sporno ni da je tužiteljica promijenila prezime iz OT, te da isto sada glasi JT (str. 180 spisa).

9. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16.10.2023. utvrđeno je da su u čl.3. istoga stranke ugovorile trajanje probnog rada tužiteljice kod tuženika u trajanju od 6 mjeseci. To znači da bi navedeni probni rok tužiteljice kod tuženika trajao do 16. travnja 2024.

10. Kako je tuženik Odluku o otkazu tužitelju zbog nezadovoljavan ja na probnom radu donio dana 12.4.2024., to je isti tužiteljici ugovor o radu otkazao za vrijeme trajanja probnog roka.

11. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 12.4.2024. utvrđeno je da je u istoj kao razlog otkaza navedeno da je poslodavac tijekom probnog rada radnika procijenio stručne i radne sposobnosti radnika, te donio ocjenu da radnik nije zadovoljio na probnom radu, pa da je tako odlučeno sukladno čl.115. ZR u svezi sa čl.53.st.4. istoga.

12. Uvidom u odluku od 12.4.2024. (str. 9 spisa) utvrđeno je da se tužiteljica, temeljem Odluke o otkazu od 12.4.2024. zbog nezadovoljavanja na probnom radu, oslobađa obveze rada tijekom trajanja otkaznog roka.

13. Prema odredbi čl.53.st.1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14; dalje:ZR), prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad. Stavkom 2. istog članka određeno je da probni rad ne smije trajati duže od 6 mjeseci, dok je stavkom 3. određeno da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu. Isto proizlazi i iz odredbe čl.115.st.4. ZR.

14. Također, odredba čl.53.st.st.4. ZR vrlo jasno određuje kako se na otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu ne primjenjuju odredbe ZR o otkazu, osim odredbe čl.120. ZR koja propisuje da otkaz mora biti u pisanom obliku te da poslodavac u pisanom obliku mora obrazložiti otkaz, a isto tako dostaviti ga osobi kojoj se otkazuje. Nadalje, na otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu primjenjuje se i odredba čl.121.st.1. ZR kojom je propisano da otkazni rok počinje teći danom dostave otkaza ugovora o radu, a isto tako, primjenjuje se i odredba čl.125. ZR, koja uređuje pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu.

15. Za vrijeme probnog rada poslodavac je dužan prije svega radniku omogućiti obavljanje upravo onih poslova za obavljanje kojih je s istim i sklopio ugovor o radu, obzirom u protivnom poslodavac ne bi ni mogao s uspjehom u svojoj odluci isticati da radnik na probnom radu nije zadovoljio. Navedeno tužiteljica niti ne spori u ovom postupku.

16. Iz iskaza svjedoka UTŽ u bitnome proizlazi:

- da je neposredni rukovoditelj tužiteljice,

- da je pratila je rad tužiteljice otprilike 4 mjeseca kada se vratila sa rodiljnog dopusta,

- da nije imala nikakve negativne primjedbe na rad tužiteljice, ona je izvršavala uredno svoje radne zadatke i kao osoba je bila ugodna i komunikativna, nikada nije našla nikakvu greške, znala se dogoditi neka gramatička greška u pisanju, al i je generalno sve bilo u redu, zna i to da njezin zamjenik koji je prije nje kontrolirao tužiteljicu nije imao primjedbi na njen rad,

- da je ona, s obzirom na svoju funkciju voditeljice odjela, bila ovlaštena i dužna pratiti rad tužiteljice tijekom njenog rada,

- da je neposredno pred istek probnog roka ona kao voditelj odjela trebala poslati jedan dokument u kadrovsku službu u kojem bi se potpisala da je tužiteljica zadovoljila na probnom radu, trebala se izjasniti i htjela se izjasniti da je zadovoljila na probnom radu i poslati to u kadrovsku službu, ali ju nitko to za tužiteljicu nije tražio nego je doznala da joj je otkazan ugovor o radu,

- da su ona i gospođa NT na kraju potpisale da je tužiteljica zadovoljila na probnom radu i taj su dokument uručile tužiteljici, a prije toga su htjele da se i direktor tehničkog sektora U potpiše da je tužiteljica zadovoljila, no on je rekao njima da to neće potpisati, a to se dogodilo dan prije nego je napisan otkaz tužiteljici,

- da joj je poznato da je gđa LT, djelatnica njenog odjela, prijavila tužiteljicu zbog nepravilnosti pri njenom zapošljavanju, odnosno pogodovanja, nepotizma, te da nema zadovoljavajuću stručnu spremu, a ista je inače podnosila prijave protiv svih djelatnika i smatra je problematičnom osobom, no ne zna je li na temelju njezine prijave nešto pokrenuto,

- da očitovanje da je tužiteljica zadovoljila na probnom radu u Službu podrške nije poslala jer nije imala potpis direktora.

16. Iz iskaza svjedoka NT u bitnome proizlazi:

- da je hijerarhijski bila nadređena tužiteljici, ali ne prva, gospođa UTŽ je bila prva nadređena,

- da je pratila rad tužiteljice tijekom probnog rada, pratila ga je indirektno i direktno, indirektno kad je razgovarala sa g. UTŽ koja joj je neposredni rukovoditelj o njenom radu, a direktno kada je u odsutnosti g. UTŽ na sastancima direktno komunicirala s tužiteljicom u vezi s izvršavanjem radnih zadataka i kontrole istih,

- da je njezina procjena bila da je tužiteljica zadovoljila na probnom radu,

- da nisu imali nikakvih primjedbi na rad tužiteljice i smatra da je ona zadovoljila,

- da je razgovarala sa svojim nadređenima, a to je bio direktor tehničkog sektora, najprije g. ĐT, a onda g. U, i jednom i drugom je rekla da je zadovoljna s radom tužiteljice i da nema primjedbi na njen rad,

- da ni oni nisu imali po njenom saznanju primjedbi na rad tužiteljice,

- da misli da glavni direktor koji je potpisao otkaz g. RT nije mogao biti uključen u praćenje rada tužiteljice obzirom na broj zaposlenika pod njim niti je to njegova nadležnost, te da nema saznanja je li netko i tko bi to bio, informirao direktora o radu tužiteljice i nezadovoljavajućoj ocjeni,

- da su ona i g. UTŽ još u veljači bile spremne očitovati da je tužiteljica zadovoljila na probnom radu i u tom smislu je pripremljen dokument za nju i još jednog djelatnika, te su g. UTŽ i ona išle kod direktora U da potpiše da je tužiteljica zadovoljila, no on to nije htio potpisati, a točno je da je negdje u ožujku došla prijava gđe LT protiv tužiteljice vezano za nepravilnosti u zapošljavanju iste, točnije, prijava je bila usmjerena protiv direktora ĐT i RT zbog sumnje u nezakonitosti u zapošljavanju tužiteljice,

- da su nakon toga su ona i g. UTŽ iz ljudskih razloga potpisale izjavu za tužiteljicu kod koje stoje i predale ju njoj,

- da je ona direktoru RT na sastanku rekla da je prema njenom shvaćanju tužiteljica zadovoljila na probnom roku, a to je rekao i direktor ĐT,

- da je Očitovanje da tužiteljica zadovoljava kreirano u veljači, a potpisano je 11.4., nije poslano u kadrovsku službu.

17. Iz iskaza svjedoka ZTŽ u bitnome proizlazi:

- da je u vrijeme dok je tužiteljica dobila otkaz obavljala poslove rukovoditelja službe podrške i EU projekata,

- da ona osobno nije sudjelovala u postupku otkazivanja tužiteljici, ne zna tko je točno odlučio da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu, ali pretpostavlja da netko od rukovoditelja odnosno najviše rangiran u sektoru gdje je ona radila to je direktor tehničkog sektora, a ispod njega bili su najprije voditelj odjela, on je neposredno nadređen tužiteljici, a iznad njega rukovoditelj službe a tek onda direktor tehničkog sektora,

- da Odluku tuženika da tužiteljica ne bi zadovoljila na probnom radu nije vidjela u pisanom obliku, u pravilu se odluka da netko nije zadovoljio na probnom radu dostavlja u pisanom obliku,

- da direktor društva ima mogućnost odlučivanja o nezadovoljavanju na probnom radu ali ne zna tko je u konkretnom slučaju odlučio da tužiteljica ne zadovoljava na probnom radu,

- da ne zna u konkretnom slučaju je li traženo očitovanje nadređenih tužiteljici o tome je li ona zadovoljila, no imali su još jedan slučaj kod tuženika nezadovoljavanja radnika na probnom radu kada je neposredni rukovoditelj tom radniku dao pisano mišljenje, a onda je to slalo više rangiranom rukovoditelju, tek tada on odlučuje hoće li to slati dalje upravi i odjelu,

- da je u to vrijeme direktor tuženika bio gospodin RT, nema saznanja je li on osobno utvrđivao da tužiteljica ne bi zadovoljila na probnom radu, a isto tako ne zna je li u ovom slučaju ovog drugog radnika kojeg je spomenula osobno utvrđivao da taj radnik ne bi zadovoljio na probnom radu,

- da koliko se sjeća prema aktima tuženika utvrđivanje da netko ne bi zadovoljio na probnom radu uvijek kreće od neposrednog rukovoditelja, a on tada o istome obavještava više rangirane u lancu kao što je prethodno iskazala,

- da bi inače dok bi neposredno nadređeni utvrdio da netko ne zadovoljava na probnom radu to dostavljao upravi odnosno na više razine ili mailom ili putem interne pošte unutar tuženika, to bi se onda evidentiralo u knjizi dostave kod tuženika i dobivalo urudžbeni broj,

- da o tome da li će se to dostaviti upravi odlučuje direktor sektora, misli da je u to vrijeme otkaza tužiteljici direktor sektora bio gospodin U.

18. Iz iskaza svjedoka JT u bitnome proizlazi:

- da je otac tužiteljice, zaposlen kod tuženika, te da su mu nadređeni tužiteljici govorili pozitivno o radu tužiteljice, da se snašla i da nema primjedaba na njezin rad,

- da je povodom otkaza tužiteljici imao tri razgovora kod direktora Vodoopskrbe i odvodnje g. RT, na prvom mu je rekao da neka on zatraži kao otac od tužiteljice da da otkaz, a kao razlog je naveo činjenicu da je jedna djelatnica uputila prigovor na nepravilnost vezano za izbor tužiteljice na radno mjesto, odnosno prijavila je direktora RT i direktora tehničkog sektora za tu nepravilnost, a prijava se temelji na tvrdnji da je tužiteljica primljena, a ne zadovoljava sve uvjete koji su bili u natječaju propisani, na drugom razgovoru, kada je bila i tužiteljica s njim, opet je zatražio da tužiteljica da sama otkaz, a nakon toga ga je pozvao još jednom na treći razgovor i tada i mu je rekao, kada je inzistirao koji je stvarni razlog otkaza, da su to predstojeći parlamentarni izbori 17.4.2024., jer da ne bi bilo dobro da eventualno u javnost izađe da u Zagrebačkom holdingu postoji nepotizam,

- da je nakon toga je išao i kod g. U i on je pokušao intervenirati kod g. RT, ne jednom, ali on tu odluku nije izmijenio, pa je tužiteljica, koja je njegova kći, dobila otkaz,

- da je prijavu podnijela radnica LT, a druga osoba koju je prijavila je bio direktor tehničkog sektora ĐT,

- da direktor RT njemu nije ništa govorio o tome je li tužiteljica zadovoljila na probnom radu, niti je on imao saznanja o tome, niti je on kontrolirao rad tužiteljice.

- da g. RT njegova kći nije bila ni poznata i to mu je dao do znanja u razgovoru,

- da je njemu poznato da je pri objavi natječaja napravila grešku kadrovska služba, koja je za uvjete za radno mjesto tužiteljice, zbog špranciranja navela uvjete za radno mjesto projektanta, te da je ta greška postojala, ali nema veze s tužiteljicom.

19. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kod tuženika u vrijeme otkaza bila u dobi od 32 godine, imala je radnog staža oko 6 mjeseci te je imala obvezu uzdržavanja dvoje malodobne djece koje su sada u dobi od 8 i 3 godine, u vrijeme otkaza suprug je radio, ali već tada su bili u lošim odnosima pa je većina uzdržavanja bila njezina obveza, nakon toga je došlo do rastave braka. U vrijeme dok je dobila otkaz neposredno nadređena bila joj je UTŽ, a njoj nadređena bila je NT. Navodi da joj je 16.4.2024. od strane direktora tuženika RT, kada ju je isti pozvao na razgovor, rečeno da on nema drugog izbora nego njoj dati otkaz, da je inače simpatična i vrlo vrijedna i da nije imao primjedbi na nju do tada, te da nije problem u njoj i njenom radu, no da joj mora dati otkaz. Pri tom je predočio prijavu koju je podnijela zaposlenica tuženika LT, gdje je optužila tuženika za nepotizam u firmi iz razloga što je otac tužiteljice također bio zaposlen kod tuženika prije nego se ona zaposlila i on je i ostao raditi kod tuženika nakon njenog otkaza, a kako su se približavali parlamentarni izbori koji su bili 17.4.2024., direktor RT joj je rekao da mu LT prijeti da će sve iznijeti u medije te optužbe za nepotizam kod tuženika što će izazvati loš publicitet za tuženika. Rekao je da stoga nema drugog izbora nego njoj dati otkaz, zamolila ga je da li to može riješiti kako drugačije, a ne da ona nije zadovoljila na probnom radu, na što je rekao da nema drugog izbora nego dati takav otkaz. Nema saznanja je li on osobno utvrđivao je li ja zadovoljila na probnom radu ili ne, nju nije ništa prije otkaza u vezi toga pitao, a i rekao je na ovom razgovoru koji je spomenula da nema nikakvih primjedbi na njen rad. Ona je njega prije tog razgovora dva puta neformalno vidjela kod tuženika kada ga je pozdravila, oni nisu do tada uopće razgovarali vezano za njen rad. Njoj je njena neposredno nadređena UTŽ kao i NT sačinila očitovanje negdje u veljači 2024. da ona zadovoljava na probnom radu, to joj je rečeno od strane NT koja je bila zgrožena što je dobila otkaz, i rekla joj je da je takvo očitovanje bilo sačinjeno temeljem razgovora njih dvije s direktorom RT i direktorom ĐT, te je ĐT također rekao da je zadovoljila na probnom radu. One to očitovanje nisu predale nikome zato što je došao drugi direktor umjesto ĐT, to je bio direktor U, on je došao taj tjedan baš preuzeti funkciju, a one nisu predale to očitovanje jer nisu mogle obzirom je to očitovanje trebao i on potpisati. Njoj je NT očitovanje od 11.4.2024, koje prileži na listu 15 spisa, pokazala tek 16.4.2024. jer nisu znale da će dobiti otkaz, a nije ni praksa da se takvo što pokazuje djelatniku. Napomenula je još da je direktor RT bio u tolikom strahu od prijave LT da joj je rekao da ako dođe sljedećeg radnog dana na posao da će ju zaštitari izgurati van iz prostora tuženika. To joj je rekao 16.4.2024. kad je saznala za otkaz na kraju radnog vremena. U vrijeme dok je bila na probnom radu bio je još jedan zaposlenik. Čula je da je njemu njegov neposredni nadređeni utvrđivao je li zadovoljio na radu. Ne sjeća se imena gospodina, uglavnom iznad tog neposredno nadređenog bila je opet NT pa direktor, misli da je taj zaposlenik ostao raditi kod tuženika, ali ne zna je li dobio to očitovanje nadređene osobe o svom probnom radu, to je čula.

20. Kako ZR ne sadrži bilo kakve odredbe o tome kako će se utvrđivati rezultati probnog rada, to je pitanje ostavljeno na mogućnost poslodavcu da o istome odluči svojim aktima, npr. pravilnikom o radu, kojim može biti jasno predviđena posebna forma, odnosno procedura na koji način će se vrednovati probni rad radnika. Tako npr. pravilnikom o radu poslodavac može odrediti točno određenu proceduru za praćenje i ocjenjivanje radnika na probnom radu npr. od strane točno formiranog tijela, odnosno komisije koja ima zadaću praćenja probnog rada, način na koji će ista vršiti praćenje radnika na probnom radu, koje rezultate radnik na točno određenom radnom mjestu treba ostvariti, vrši li se ocjenjivanje njegovog rada i sl., u kojem slučaju bi se poslodavac kod donošenja ocjene zadovoljava li radnik na probnom radu bio dužan pridržavati odredbi svoga akta, odnosno točno propisane procedure praćenja probnog rada. U takvom bi slučaju poslodavac isto bio dužan i jasno obrazložiti u svojoj odluci o otkazu, odnosno navesti koje je tijelo i na koji način provodilo praćenje rada radnika na probnom radu, u kojom periodu, koje rezultate radnik nije ostvario, a trebao je, obzirom na prirodu svog radnog mjesta i sl.

21. Iz Pravilnika o radu tuženika od 18.4.2022. proizlazi da je čl.20. st.2. istoga određeno da radnik na probnom radu, na poslovima za koje je sklopio ugovor o radu, treba pokazati svoje stručne i radne sposobnosti, a ocjenu njegovog probnog rada donosi neposredni rukovoditelj, odnosno ovlaštena osoba poslodavca najkasnije 15 dana prije isteka probnog rada. Stavkom 3. istoga članka određeno je da se ocjena donosi kao "zadovoljio na probnom radu" ili "nije zadovoljio na probnom radu". Isto nije mijenjano niti odredbama Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 6.7.2023. , dok ranije izmjena i dopune nisu niti odlučne za ovaj spor.

22. Tuženik nije bio u obvezi postupati sukladno čl.150. ZR, niti je isti svojim aktom, odnosno Pravilnikom o radu propisao način, odnosno proceduru ocjen jivanja radnika na probnom radu, no propisao je svojim Pravilnikom o radu kako ocjenu probnog rada radnika donosi neposredni rukovoditelj, odnosno ovlaštena osoba poslodavca

23. Kako tuženik kao poslodavac u konkretnom slučaju Pravilnikom o radu nije posebno propisao način na koji će provoditi praćenje i ocjenjivanje probnog rada svojih radnika, a isto nije određeno ni zakonom, to je poslodavac u svakom konkretnom slučaju ovlašten ocijeniti i procijeniti zadovoljava li konkretni radnik na probnom radu. Ukoliko bi poslodavac za pojedinog radnika procijenio da isti na probnom radu koji je ugovoren nije ostvario očekivane, odnosno zadovoljavajuće rezultate, isto bi trebao navesti u obrazloženju svoje odluke o otkazu, u kojem bi nadalje bilo konstatirano kako uslijed navedenog radnik nije zadovoljio na probnom radu, te da isto predstavlja razlog za otkazivanje ugovora o radu. Upravo je na opisani način postupio i tuženik kao poslodavac u konkretnom slučaju, kada je tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, te naveo kako je poslodavac donio ocjenu da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu.

24. Pritom poslodavac i nije bio dužan u Odluci o otkazu posebno detaljno obrazlagati kriterij uspjeha koji se od radnika očekivao, odnosno na koji je način isti bio dužan izvršavati poslove za koje je ocijenjeno da nisu obavljani na zadovoljavajući način, a nije dužan niti navoditi koje je to vještine i znanje tužitelj trebao iskazati, odnosno koje je obveze propustio izvršiti, već je dovoljno da tuženik kao poslodavac utvrdi da tužitelj kao radnik tijekom probnog rada ne zadovoljava kriterije zbog kojih je ugovorio takav rad ili ne ostvaruje očekivane rezultate rada, i to temeljem diskrecijske ocjene samog tuženika. Samo utvrđenje da tužitelj kao radnik nije zadovoljio kriterije zbog kojih je ugovoren probni rad u konkretnom slučaju, odnosno da nije ostvario očekivane rezultate, odnosno da nema stručnost i radne sposobnosti za te poslove, već i samo za sebe predstavlja dovoljan i opravdan razlog za otkaz ugovora o radu kojim je takav probni rad ugovoren. Navedeno iz razloga što je u takvom slučaju riječ o posebnom institutu, s posebnim osobinama, različitim od onih koje su relevantne kod redovitog ili izvanrednog otkaza ugovora o radu.

25. Međutim, spisu prileži Očitovanje o zadovoljenju probnog rada djelatnice od 11.4.2024. (str. 15 spisa) koje su potpisale UTŽ i NT, u koje se navodi da je tužiteljica zadovoljila na probnom radu, obzirom je pokazala odlično razumijevanje stručne tematike, pokazala je visoku kooperativnost, brzinu i profesionalnost u rješavanju zadataka svog radnog mjesta, izvrsno se uklopila u kolektiv i ostvarila izrazito uspješnu suradnju s kolegama unutar svoje organizacijske jedinice i ostalih organizacijskih jedinica Društva.

26. Iz provedenih dokaza proizlazi da je upravo UTŽ bila neposredno nadređena tužiteljici, dok je istoj nadređena bila NT, te da su upravo one, kao nadređene osobe tužiteljici kao radnici, sačinile predmetno Očitovanje od 11.4.2024. u kojem su navele da je tužiteljica zadovoljila na probnom radu. Upravo je neposredno nadređena tužiteljici, UTŽ, bila s obzirom na svoju funkciju voditeljice odjela, ovlaštena i dužna pratiti rad tužiteljice tijekom njenog rada, kao što je ista jasno i navela u svojem iskazu, te se ista, kako je iskazala, i trebala izjasniti i htjela se izjasniti da je tužiteljica zadovoljila na probnom radu i poslati to u kadrovsku službu, ali ju nitko to za tužiteljicu nije tražio nego je doznala da joj je otkazan ugovor o radu.

27. Iako iz iskaza istih saslušanih u svojstvu svjedoka nedvojbeno proizlazi kako navedeno Očitovanje od 11.4.2024. nije dostavljeno tuženiku, odnosno kadrovskoj, pravnoj službi ni upravi tuženika, te da tuženik i nije raspolagao tim Očitovanjem u vrijeme dok je donio pobijanu Odluku o otkazu, iz iskaza UTŽ, neposredno nadređene tužiteljici, te NT, također nadređene tužiteljici, nedvojbeno proizlazi da one smatraju da je tužiteljica zadovoljila na probnom radu kod tuženika, dok su upravo one, sukladno aktima tuženika, trebale i mogle odnijeti ocjenu o probnom radu tužiteljice.

28. Sud u sudskom postupku radi osporavanja odluke poslodavca nije ovlašten ispitivati je li radnik zadovoljio ili nije zadovoljio na probnom radu, jer o tome odlučuje poslodavac. No, sud je ovlašten u takvom postupku utvrđivat i je li takva odluka o nezadovoljavanju na probnom radu donesena sukladno aktima samog poslodavca, odnosno je li isti prilikom donošenja takve odluke postupao u skladu sa svojim aktima kojima je regulirao institut otkazivanja bog nezadovoljavanja na probnom radu.

29. U konkretnom slučaju, Odluku o otkazu potpisao je direktor tuženika RT, dok se u Odluci ne navodi da bi bilo traženo bilo kakvo prethodno očitovanje neposredno nadređenih tužiteljici o tome je li ista zadovolj ila na probnom radu. Takvu ocjenu - da li je ili nije tužiteljica zadovoljila na probnom radu kod tuženika - mogao je i trebao donijeti prije svega neposredni rukovoditelj, odnosno ovlaštena osoba poslodavca, a sve u skladu s odredbom čl. 20.st.2. tuženikovog Pravilnika o radu, jer po logici stvari, te prema iskazu svjedoka NT, glavni direktor koji je potpisao otkaz, gospodin RT, i nije mogao biti uključen u praćenje rada tužiteljice, obzirom na broj zaposlenika pod njim, niti je to bila njegova nadležnost. Saznanja o radu tužiteljice mogli su imati isključivo neposredno nadređeni tužiteljici, te je stoga tuženik svojim aktom upravo i odredio da ocjenu o tome zadovoljava li netko na probnom radu, donosi isključivo neposredni rukovoditelj odnosno ovlaštena osoba poslodavca, koja obzirom na praćenje rada pojedinog radnika na probnom radu, jedina i može donijeti takvu ocjenu.

30. Kako je neposredno nadređena tužiteljici nedvojbeno bila UTŽ, to je ista, prema navedenoj odredbi akta tuženika bila dužna ocjenj ivati je li tužiteljica zadovoljila na probnom radu kod tuženika, te onda takvu ocjenu dostaviti upravi tuženika, a što potvrđuje u svom iskazu i svjedok ZTŽ, koja navodi da je inače, dok bi neposredno nadređeni utvrdio da netko ne zadovoljava na probnom radu, to je dostavljao upravi odnosno na više razine ili mailom ili putem interne pošte unutar tuženika, to bi se onda evidentiralo u knjizi dostave kod tuženika i dobivalo urudžbeni broj. Dapače, ista je i pojasnila kako neposredno nadređeni rukovoditelj najprije donosi odluku o tome zadovoljava li radnik na probnom radu, pa da to dostavljala dalje rukovoditelju službe a on potom direktoru sektora, što odlučuje direktor sektora vezano uz to i tko na kraju dostavlja tu odluku odnosno očitovanje upravi, navodi da o tome da li će se to dostaviti upravi odlučuje direktor sektora, misli da je u to vrijeme otkaza tužiteljici direktor sektora bio gospodin U.

31. U konkretnom slučaju cijela navedena procedura je izostala, a kako se radi o svjedoku predloženom po samom tuženiku, te koji je u vrijeme davanja iskaza pred sudom još uvijek bio zaposlen kod tuženika, to sud istom iskazu u cijelosti poklanja vjeru, obzirom je istoj očigledno dobro poznata procedura postupanja kod poslodavca u takvim slučajevima, jer je zaposlena kod istoga još od 2013. godine. Dapače, ista je kao svjedok pojasnila i kako su imali još jedan slučaj kod tuženika nezadovoljavanja radnika na probnom radu kada je neposredni rukovoditelj tom radniku dao pisano mišljenje, a onda je to slalo više rangiranom rukovoditelju, te da tek tada on odlučuje hoće li to slati dalje upravi i odjelu, dok navode o istom u svom iskazu potvrđuje i sama tužiteljica koja je također čula da je bio još jedan radnik na probnom radu, te da je čula da je njemu njegov neposredni nadređeni utvrđivao je li zadovoljio na radu.

32. Stoga je očigledno da prema tužiteljici tuženik nije postupao na način kao prema drugim radnicima, niti je u njezinom slučaju primijenio proceduru kao prema drugima, koja je procedura, osim toga, jasno propisana aktom samog tuženika.

33. Iako iz Odluke o otkazu proizlazi da bi ocjenu nezadovoljavanja tužiteljice na probnom radu donio očito sam direktor tuženika, obzirom niti u samoj odluci, a niti tijekom postupka tuženik ne navodi koja bi to druga osoba utvrđivala, isti nije saslušan u postupku jer je tuženik odustao od prijedloga za saslušanjem direktora RT kao stranke. Stoga je sud cijenio iskaz tužiteljice kao stranke, iz kojeg proizlazi da ona nema saznanja je li direktor osobno utvrđivao je li ona zadovoljila na probnom radu ili ne, da ju nije ništa prije otkaza u vezi toga pitao, a i rekao je na razgovoru kad je bila kod njega da nema nikakvih primjedbi na njen rad. Kada se uzme u obzir i dio iskaza tužiteljice gdje navodi da je prije razgovora na koji ju je pozvao direktor RT **.**.2024. istoga dva puta neformalno vidjela kod tuženika kada ga je pozdravila, te da oni nisu do tada uopće razgovarali vezano za njen rad, to je očigledno da isti, pored neposredno nadređenih osoba tužiteljici koje su poznavale i pratile njezin rad, i nije mogao donijeti takvu ocjenu, tim više je što po Pravilniku o radu tuženika, isto trebao učiniti upravo neposredni rukovoditelj tužiteljici. Navedeno jasno potvrđuje i iskaz svjedoka JT, oca tužiteljice zaposlenog kod tuženika, koji je iskazao da direktoru RT njegova kći nije bila ni poznata i to mu je dao do znanja u razgovoru.

34. Očigledno je kako tuženik ocjenu o navodnom nezadovoljavanju tužiteljice na probnom radu nije donio sukladno svojim vlastitim aktima, gdje je decidirano odredio tko takvu ocjenu o nezadovoljavanju radnika na probnom radu donosi, pa je stoga već zbog takvog proceduralnog propusta poslodavca oduka o otkazu tužiteljici nedopuštena.

35. Sud nije ocjenjivao u postupku je li tužiteljica zadovoljila na probnom radu ili nije, obzirom isto i nije ovlašten utvrđivati u sudskom postupku, no kada se uzmu u obzir i navodi saslušanih svjedoka NT i JT koji su iskazivali suglasno o navodnom pritisku na direktora tuženika zbog nadolazećih izbora, te prijavi radnice tuženika LT protiv tuženika zbog navodnog nepotizma kod tuženika (jer je otac tužiteljice već prilikom zapošljavanja tužiteljice bio zaposlen kod tuženika), kao i navodi same tužiteljice o razgovoru s direktorom RT o tome kako joj je isti rekao da on nema drugog izbora nego zbog iznesenih razloga i prijava, te pritisaka kojima je izložen, dati joj otkaz, proizlazi da očigledno ocjena o tome da tužiteljica ne bi zadovoljila na probnom radu, osim što nije donesena u skladu s aktima tuženika, nije niti pravi razlog otkazivanja tužiteljici.

36. Naime, da je razlog otkazivanja tužiteljici upravo nezadovoljavanje na probnom radu, kako se to navodi u pobijanoj odluci, tada je neživotno da bi svi svjedoci, prije svega nadređeni tužiteljici, tvrdili upravo suprotno - da je tužiteljica zadovoljila na probnom radu, jer proizlazi da ne samo neposredno nadređeni tužiteljici, nego niti oni koji su po hijerarhiji bili iznad njih, nisu uopće nikakvih primjedbi na rad tužiteljice za vrijeme probnog rada kod tuženika. To jasno proizlazi iz iskaza svjedoka NT koja je jasno iskazala da je ona razgovarala i sa svojim nadređenima, a to je bio direktor tehničkog sektora, najprije g. ĐT, a onda g. U, i jednom i drugom je rekla da je zadovoljna s radom tužiteljice i da nema primjedbi na njen rad, te da ni oni nisu imali po njenom saznanju primjedbi na rad tužiteljice.

37. Prema tome, ocijenjeno je da tuženik nije na pravilan i zakonit način otkazao tužiteljici ugovor o radu zbog navodnog nezadovoljavanja iste na probnom radu, uslijed čega je Odluka tuženika o otkazu od 12.4.2024. nezakonita i nedopuštena, a posljedično i Odluka tuženika od 12.4.2024. kojom se ista oslobađa obveze rada za vrijeme otkaznog roka.

38. Budući je otkaz poslodavca utvrđen nedopuštenim, to je, sukladno čl.125. st.1. ZR, sud odlučivao i o tužbenom zahtjevu tužiteljice u dijelu kojim predlaže sudski raskid ugovora o radu s danom 27.11.2024., kao i u dijelu kojim traži naknadu štete zbog sudskog raskida, kao i naknadu plaće za razdoblje od 26.4.2024. do dana sudskog raskida, odnosno do 27.11.2024.

39. Nakon otkaza kod tuženika tužiteljica se prvi put zaposlila kod novog poslodavca s danom 26.4.2024. što su stranke učinile nespornim na ročištu 4.3.2026., i 22.4.2026., te je kod istoga bila zaposlena do 27.11.2024., s kojim danom i traži sudski raskid ugovora o radu.

40. Kako je radni odnos kod novog poslodavca tužiteljica zasnovala s danom 26.4.2024., to joj je s navedenim danom sud odredio i sudski raskid ugovora o radu, obzirom ista ne može istodobno biti u punom radnom odnosu kod dva poslodavca. Stoga bi joj upravo do navedenog dana, odnosno do dana 26.4.2024. pripadala i naknada plaće od strane tuženika, koju bi joj isti bio dužan isplatiti uslijed nezakonitog otkaza, sukladno čl.95.st.3. ZR.

41. Kako tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje isplatu razlike plaće koju bi primila kod tuženika i one koju je primila kod novog poslodavca, i to pod točkom IV . tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 7.019,08 eura s kamatama, a visinu kojeg izračuna je tuženik učinio nespornom (str.180 spisa), valja navesti kako ne postoji obveza tuženika da tužiteljici nakon sudskog raskida ugovora o radu , koji je sud odredio s danom 26.4.2024. isplati navedenu naknadu plaće, kako je prethodno obrazloženo, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan.

42. U odnosu na naknadu štete zbog sudskog raskida, valja navesti kako tužiteljica pod točkom II. tužbenog zahtjeva istu potražuje u iznosu od 7.884,64 eura, s kamatama od sudskog raskida do isplate, te da su stranke na ročištu dana 22.4.2026. učinile nespornim da je prosječna ugovorena mjesečna plaća tužiteljice prije prestanka radnog odnosa iznosila 1.971,16 eura, odnosno da četiri plaće tužiteljice (koliko ista potražuje) iznose 7.884,64 eura.

43. Prilikom odlučivanja o zahtjevu tužiteljice za naknadom štete zbog sudskog raskida, sud je cijenio okolnosti propisane čl.125. st.1. ZR, pa je tako utvrdio da je tužiteljica kod tuženika u vrijeme otkaza bila u dobi od 32 godine, imala je radnog staža oko 6 mjeseci te je imala obvezu uzdržavanja dvoje malodobne djece koja su u dobi od 8 i 3 godine, te da je u vrijeme otkaza suprug radio, ali da su već tada bili u lošim odnosima pa je većina uzdržavanja bila njezina obveza, a da je nakon toga je došlo do rastave braka, što proizlazi iz iskaza tužiteljice kojem sud u tom dijelu poklanja vjeru jer isto proizlazi i iz upisa na Izvatku iz matice rođenih (str. 171 spisa). Kada se uzme u obzir i činjenica da je tužiteljica kod tuženika prije nezakonitog otkaza ostvarivala plaću u visini od prosječno 1.971,16 eura, a da je kod novog poslodavca kod kojeg se zaposlila uslijed nezakonitog otkaza ostvarivala znatno nižu plaću, oko 840,00 eura (prema obračunskoj list, str. 173 spisa), kao i činjenica da je tužiteljici neosnovano otkazan ugovor o radu od strane tuženika, sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice za naknadom štete zbog sudskog raskida upravo u zatraženom iznosu od 7.884,64 eura, što predstavlja četiri plaće tužiteljice, pa je taj iznos tužiteljici i dosuđen, u smislu čl.125. st.1. ZR, s kamatama od sudskog raskida do isplate.

44. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na čl. 29. stavak 1. ZOO -a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

45. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.5. ZPP-a, pa su tužiteljici sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT) priznati troškovi: zahtjeva za zaštitu prava - 50 bodova (Tnr.30 OT), sastava tužbe - 100 bodova (Tbr.7.1. OT), sastava podnesaka od 4.9.2024., 11.3.2025. - svaki po 100 bodova (Tbr.8.1. OT), sastava podneska od 14.1.2025. - 25 bodova (Tbr.8.3. OT), pristupa na ročišta 15.1.2025., 11.3.2025., 2.10.2025., 8.12.2025., 4.3.2026. - svako po 100 bodova (Tbr.9.1. OT), sastava podneska od 19.3.2026. - 250 bodova (Tbr.8.1. OT), pristupa na ročište 22.4.2026. - 250 bodova (Tbr.9.1. OT), odnosno ukupno 1375 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.750,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 3.437,50 eura.

46. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl.30.st.2. OZ-a.

47. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 23. lipnja 2026.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika