- 1 -              Revd 127/2024-2

Broj: Revd 127/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice J. Ž.-F. iz Z., OIB …, protiv tuženika S. E. d.o.o., Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici V. N., odvjetnici iz Z., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-462/2023-2 od 18. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-8399/2021-13 od 30. ožujka 2023., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog za dopuštenje revizije se djelomično odbija, a djelomično odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-462/2023-2 od 18. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-8399/2021-13 od 30. ožujka 2023. U prijedlogu navodi da je drugostupanjski je sud pogrešno odlučio o dvije odlučne činjenice za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva – o nastupu zastare i o aktivnoj legitimaciji ovrhovoditelja, te da je u više je segmenata povrijedio odredbe parničnog postupka na štetu jedne strane, koja je onemogućena u dokazivanju u ovom postupku.

2. Tuženica je postavila četiri pravna pitanja, a ona glase:

              1. Je li parnični sud dužan odlučiti o i obrazložiti prigovor res iudicate, ukoliko je taj prigovor uložio tuženik?

              2. Postoji li presuđena stvar ukoliko se radi o identičnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, uz jedinu razliku da je u novom (aktualnom) postupku tužen novi vjerovnik (koji je u međuvremenu cesijom otkupio tražbinu), a pravomoćno je odbijen identičan tužbeni zahtjev prema prethodnom vjerovniku?                

              3. Je li sud ovlašten bez obrazloženja odbiti dokazni prijedlog kojim tuženik upire na prekid zastare a koji je očigledno ključan dokazni prijedlog radi dokazivanja te činjenice?

              4. Može li sud zaključiti da je zadužnica izgubila pravni značaj jer je ugovor o kreditu raskinut?

3. U odnosu na navedena pravna pitanja samo je vezano za pitanje koje se odnosi na prekid zastare navela razlog važnosti kada se pozvala na odluku revizijskog suda broj Rev-483/2017 i Rev-1667/2017, uz tvrdnju da je nastupio prekid zastare, dok u odnosu na ostala pitanja nisu izneseni razlozi njihove važnosti.

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.

6. Odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da u odnosu na pitanja pod 1., 2. i 4. nisu izneseni razlozi njihove važnosti niti predlagateljica u odnosu na ta pitanja tvrdi da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, niti da shvaćanja nižestupanjskih sudova o tim pitanjima odstupaju od shvaćanja revizijskog suda, zbog čega bi trebalo ujednačavati sudsku praksu vezano za ta pitanja i pravilnost primjene materijalnog prava. Stoga je u odnosu na ta pitanja prijedlog, kao nepotpun, nedopušten, zbog čega je u tom dijelu o prijedlogu odlučeno na temelju čl. 389.a. st. 1. ZPP-a.

8. 1. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev tužiteljice, između ostalih razloga, i iz razloga što  "tuženik tijekom postupka ni na koji način nije dokazao da je tražbina čiju naplatu traži u postupku izravne naplate na bilo koji način prenesena na tuženika zbog čega je u pravu tužiteljica kada smatra da na temelju predmetne zadužnice kao ovršne isprave tuženik nije prema tužiteljici kao ovršenici ovlašten tražiti ovrhu".

8. 2. U odnosu na navedeni razlog zbog kojeg je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice (nije dokazala da je tražbina čiju naplatu traži u postupku izravne naplate na bilo koji način prenesena na tuženicu) tuženica nije postavila ni jedno pravno pitanje, zbog čega treće postavljeno pitanje, u odnosu na koje je iznesen razlog važnosti, nije važno jer je već samo iz navedenog razloga, neovisno o ostalim razlozima, tužbeni zahtjev tužiteljice morao biti odbijen. Osim toga za ni za to pitanje predlagateljica ne tvrdi da o njemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, niti da shvaćanja nižestupanjskih sudova o tim pitanjima odstupaju od shvaćanja revizijskog suda, zbog čega bi za to pitanje trebalo ujednačavati sudsku praksu.

9. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 16. siječnja 2024.