REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ovr-141/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Mariji Sošić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja FK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Edvard Sušac, odvjetnik u Splitu, protiv ovršenika EK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić - Vrdoljak & partneri d.o.o., Split, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr- 3257/2020-29 od 29. srpnja 2025. Općinskog suda u Splitu, 23. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-3257/2020-29 od 29. srpnja 2025. Općinskog suda u Splitu i predmet vraća istome sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

II. Odluka se o troškovima u povodu žalbi ostavlja za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Rješenjem je suda prvoga stupnja određena ovrha na ½ dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr., sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], i to 5. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) polukat na zapadnom dijelu zgrade, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupatila, spremišta i predulaza, a što je sve upisano kao 3. ZK - tijelo u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti navedene nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom, a sve radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 83.000,00 eura sa zateznim kamatama od 2. prosinca 2011. do isplate, te radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 10.451,92 eura sa zateznim kamatama od 29. siječnja 2018. do isplate, koje su tražbine utvrđene temeljem pravomoćne i ovršne presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-2833/2017 od 29. siječnja 2018.

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedeno rješenje pobijaju ovršenik i ovrhovoditelj, s time da ovrhovoditelj pobija dio rješenja kojim mu nisu dosuđeni svi traženi troškovi smatrajući da su mu mimo dosuđenog nastali i daljnji troškovi u iznosu od 2.187,50 eura što treba uvećati za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 546,87 eura te trošak pristojbe u iznosu od 331,81 eura, a to sveukupno iznosi 3.066,18 eura te potražuje i troškove žalbe u iznosu od 1.562,50 eura za sastavljanje žalbe i iznos pristojbe u iznosu od 663,61 eura.

2.1. Ovršenik pobija prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) te zbog toga što je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja iz članaka 219. i 221. ZPP. Posebno ističe kako prvostupanjski sud uopće nije proveo test razmjernosti u smislu članka 80.b Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ/12) pa tako ni pravilno primijenio materijalno pravo. Smatra da je činjenično stanje ostalo neutvrđeno te i dalje predlaže da se zatraže podaci o prebivalištu ovršenika iz kojih će biti razvidno kako baš predmetna nekretnina predstavlja ovršenikov dom, a zatim vještačenje po vještaku geodetu i vještaku građevinske struke, kao i izlazak suda na lice mjesta te neka se od ovrhovoditelja zatraži podatak je li pokušao naplatiti potraživanje na bilo koji drugi način prije samog podnošenja prijedloga za ovrhu. Predlaže da se ukine provedene radnje i uputi ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a sve sukladno Ovršnom zakonu, te postavlja zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 7.812,50 kuna / 1.036,90 eura za sastavljanje žalbe i 10.000,00 kuna / 1.327,23 eura za pristojbu na žalbu.

3. Ovrhovoditelj je podnio odgovor na ovršenikovu žalbu smatrajući žalbu neosnovanom i paušalnom ali je podnio i žalbu protiv odluke o nedosuđenim troškovima postupka smatrajući da mu pripadaju i drugi troškovi a ne samo trošak nagrade odvjetniku za sastavljanje prijedloga za ovrhu, i to u iznosu od 2.187,50 eura. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 1.562,50 eura i pristojbe u iznosu od 663,61 eura.

4. Žalbe su osnovane.

5. Prvostupanjskim je rješenjem određena ovrha na ½ dijela nekretnine – stana na polukatu zapadnog dijela zgrade označene kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr., upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupatila, spremišta i predulaza, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 83.000,00 eura sa zateznim kamatama od 2. prosinca 2011. do isplate, te radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 10.451,92 eura sa zateznim kamatama od 29. siječnja 2018. do isplate, sve na temelju presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-2833/2017 od 29. siječnja 2018., kao i radi naplate troškova ovršnog postupka koji su određeni u iznosu od 1.562,50 eura sa zateznim kamatama od donošenja rješenja, 29. srpnja 2025., do isplate.

5.1. Ovrha je određena na navedenoj nekretnini, odnosno suvlasničkom udjelu od ½ dijela, iako je ovršenik upisan i kao suvlasnik u još ¼ dijela na kojem je suvlasničkom dijelu uknjižena hipoteka u korist ovrhovoditelja radi osiguranja tražbine zbog koje je određena ovrha na drugom suvlasničkom dijelu ovršenika (½ dijela).

5.2. Iz obrazloženja odluke prvostupanjskog suda proizlazi kako je sud proveo test razmjernosti u smislu članka 80.b OZ/12 (što da je vidljivo iz navoda s ročišta održanog 16. veljače 2022.) tako da je ovrhovoditelj dostavio dokaz na okolnost podnošenja prijedloga za izravnu naplatu kod Financijske agencije ali se nije uspio naplatiti a da ovršenik nije dostavio podatak je li mu nekretnina na kojoj je predložena ovrha jedina nekretnina kojom raspolaže i time nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba pa je prvostupanjski sud ocijenio opravdanim ovrhovoditeljev interes za namirenje tražbine po ovršnoj ispravi, osobito zato što je na teret ovršenikove nekretnine upisano i založno pravo kao osiguranje naplate tražbine po ovršnoj ispravi na kojoj ovrhovoditelj temelji prijedlog za ovrhu.

6. Ispitavši prvostupanjsko rješenje o ovrsi u granicama razloga određenih u ovršenikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnog postupka kad se na njih tako pazi prema odredbama ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava te na druge razloge određene u članku 50. stavku 5. OZ/12, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio žalbe osnovanima.

7. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredba ovršnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

8. Ostvaren je međutim žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu okolnosti koje je potrebno utvrditi u smislu članka 80.b stavka 3. OZ/12 a u pogledu troškova žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Prvostupanjski je sud naime ocijenio opravdanim interes ovrhovoditelja za namirenje tražbine po ovršnoj ispravi prema ovršeniku osobito iz razloga što je na teret nekretnine ovršenika upisano i založno pravo radi naplate te tražbine (pod brojem Z-10924/11), ali to nije točno jer je založno pravo upisano na ¼ nekretnine a ovrha u ovom predmetu nije zatražena na tom suvlasničkom dijelu, već na suvlasničkom dijelu od ½ koji nije opterećen založnim pravom.

10. Ovršenik se u slučaju da je na nekretnini na kojoj je zatražena ovrha upisano založno pravo ne bi ni mogao pozivati na odredbe članka 80.b stavaka 2. i 3. OZ/12.

11. Zato prvostupanjski sud mora utvrditi postojanje okolnosti iz članka 80.b stavka 3. OZ/12 koje još sa sigurnošću ne proizlaze iz stanja spisa a to je okolnost služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršeniku s obzirom na ovrhovoditeljevu tvrdnju kako je moguće da posebni suvlasnički udjeli (1/2 i ¼) predstavljaju odvojene stambene cjeline te je u tom smislu predlagao provođenje očevida i građevinskog vještačenja kao i okolnost nepostojanja mogućnosti da se tražbina namiri u cijelosti ili pretežitom dijelu.

11.1. Ovršenik je naime već 2011. godine bio suvlasnik u ¼ dijela polukata na zapadnom dijelu zgrade te je u Izjavi od 29. rujna 2011. bilo naznačeno da je to u naravi stan površine 103 m2, dok je u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji je ovršenik sklopio 12. srpnja 1996. sa svojim roditeljima ŠK i ČK kao primateljima uzdržavanja naznačena površina stana 72 m2 (ovršenik je postao vlasnik ½ stana na temelju tog Ugovora i upravo je taj suvlasnički dio predmet ovrhe) a nije naznačeno da davatelj i primatelj uzdržavanja žive u zajednici.

12. U ovakvoj je situaciji stoga na ovršeniku teret dokazivanja da mu ½ nekretnine koju je stekao na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba i da nema drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da zadovolji takve svoje potrebe.

13. Na ovrhovoditelju je pak teret učiniti vjerojatnim da je predmetna ovrha bila bezuspješna odnosno da nema drugih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežitom dijelu namiri, s obzirom na okolnost da je ovršenik suvlasnik u još ¼ dijela iste nekretnine.

14. Tek će se nakon razjašnjenja ovih navedenih okolnosti i kraj okolnosti koje već proizlaze iz stanja spisa (da vrijednost tražbine nije nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj je predloženo provođenje ovrhe - 1/2 stana i da ovrhovoditelj nije ni naveo postojanje osobito opravdanog interesa za hitno namirenje tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga) moći ocijeniti bi li prodaja ½ nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja u smislu članka 80.b stavaka 2. i 3. OZ/12.

15. Iz svega navedenog proizlazi kako je odlučno činjenično stanje koje se odnosi na okolnosti iz članka 80.b stavka 3. ostalo nepotpuno utvrđeno pa je prvostupanjsko rješenje valjalo ukinuti i predmet vratiti istome sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje uključujući i odluku o troškovima postupka u cijelosti – i u pogledu nedosuđenih troškova te ujedno ostaviti da se o troškovima u povodu žalbi odluči u konačnoj odluci i time, a na temelju članka 380. točke 3. u vezi s člancima 381. i 370. ZPP sve u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ/12, odlučiti kao u izreci.

U Puli 23. lipnja 2026.

Sutkinja:

Marija Sošić