- 1 -              Revd 2151/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 107/2024

 

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. I., OIB ..., iz Z., koju zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženice R. Š., OIB ..., glavne urednice Hrvatske radiotelevizije, na adresi Hrvatska radiotelevizija, HRT, Z., koju zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik iz Z., radi ispravka informacije, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž 1526/2023-3 od 7. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-486/2022-23 od 13. lipnja 2023., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž R-24/2023-2 od 8. rujna 2023., se odbija u odnosu na postavljena pitanja, a odbacuje u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

 

 

Obrazloženje

 

1. 1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž 1526/2023-3 od 7. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-486/2022-23 od 13. lipnja 2023., u kojem je postavila više pravnih pitanja za koja smatra da su važna za pravilnost primjene materijalnog prava i za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.

              Postavljena pitanja glase:

              ''1. Čine li sudovi apsolutno bitnu postupovnu povredu prekoračenja odgovora na tužbu iz čl. 354., st. 2., toč. 12., u svezi s čl. 2., st. 1. ZPP-a, ukoliko svoju odluku utemelje na činjeničnoj osnovi drugačijoj od one na koju se pozvao tuženik?

              2. Je li sudovima u parničnom postupku dopušteno primijeniti materijalno pravo na činjenice koje nisu utvrđene u postupku, te ukoliko materijalno pravo primijene na činjenice koje nisu utvrđene u postupku čine li postupovnu povrede čl. 7., st. 2., u svezi s čl. 365. st. 2. ZPP-a?

              3. Može li se nakladnik i glavni urednik osloboditi od odgovornosti kada je objavio informaciju koja je uvredljiva za osobu u odnosu na koju je iznesena, te da li su sudovi ovlašteni i dužni ispitivati je li informacija koja je prenesena s javnog skupa uvredljiva za osobu na koju se odnosi?

              4. Može li se jedan od više članova uprave trgovačkog društva koji su upisani u sudskom registru, smatrati odgovornom osobom za sklapanje pravnog posla ukoliko se, u vrijeme kada je sklopljen taj pravni posao nalazio na porodnom dopustu i nije faktički obavljao rad, niti je sudjelovao u sklapanju tog pravnog posla, a suviše od toga, ukoliko je Skupština tog trgovačkog društva posebnom Odlukom ograničila ovlaštenja članova uprave na način da je ovlasti i odgovornosti za sklapanje takvih pravnih poslova povjerila u nadležnost drugog člana uprave, a ne onoga kojeg su sudovi utvrdili odgovornim za sklapanje tog pravnog posla primjenom odredbe čl. 422., stavak 2., čl. 426., st. 1. i 2. i čl. 427., st. 1. i 2. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine“, broj: III 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 111/12., 68/13., 110/15. i 40/109, nastavno: ZTD)?

              5. Mora li obrazloženje sudske odluke biti jasno, razumljivo i potpuno i smije li obrazloženje odluke biti proturječno samom sebi i ispravama, odnosno, dokazima u spisima predmeta i sadržaju sudskog spisa, odnosno ima li stranka u parničnom postupku pravo da njezini navodi budu pažljivo ispitani, uključivo i u žalbenom postupku prije donošenja drugostupanjske odluke?''.

 

1.2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i zbog povrede temeljnog ljudskog prava, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), pozivajući se na povredu čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14, u tekstu: Ustav) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, broj 18/97, 06/99 – proč. tekst, 08/99. – ispr., 14/02 i 01/06 -dalje u tekstu: Konvencija); uskraćeno joj je temeljno ljudsko pravo na ispravak zajamčeno odredbom čl. 38., st. 4. Ustava RH, u svezi s odredbama čl. 35. i čl. 29. Ustava RH, kao i Ustavom zajamčeno pravo na jednakost pred zakonom (čl. 14., st. 2., u svezi s čl. 26. Ustava RH), te ustavno pravo na štovanje i pravnu zaštitu osobnog života, dostojanstva, ugleda i časti zajamčeno odredbom čl. 35. Ustava RH.

 

2. U prijedlogu se kao razloge važnosti za prvo pitanje pozvala na odluku Vrhovnog suda RH broj Rev-2790/91 od 11. ožujka 1992., prema kojoj postoji prekoračenje zahtjeva kada Sud svoju odluku utemelji na činjeničnoj osnovi drukčijom od one na koju se pozvao tužitelj / tuženik. Glede drugog pitanja poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-48/2005-2 od 02. studenog 2005., a u odnosu na treće pitanje na odluku broj Rev x-890/2012-2 od 18. rujna 2013. U odnosu na četvrto pitanje navela je da o tome pitanju VS RH nije zauzimao pravna shvaćanja, dok je glede petog pitanja ukazala na brojne bitne povrede odredaba parničnog postupka, te se pozvala na pravo na pravično suđenje i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-2097/2007 od 12. siječnja 2011., br. U-III-3256/2011 od 01. prosinca 2014., na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Vusić protiv Hrvatske (presuda, 01. srpnja 2010., zahtjev br. 48101/07, § 44), te odluku Županijskog suda u Varaždinu Gž-423/2006-2 od 25. travnja 2006.

 

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

 

4. Prijedlog je dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten.

 

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena pravna pitanje i da su za određena pitanja izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti, ali prema ocjeni ovoga suda ni jedno postavljeno pitanje nije važno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP-a jer od odgovora na to pitanje zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari.

 

6.1. Naime, prvo i drugo postavljeno pitanje polaze od pogrešne pretpostavke da je materijalno pravo primijenjeno u odnosu na činjenice koje nisu utvrđene u postupku, odnosno da su nižestupanjske odluke utemelje na činjeničnoj osnovi drugačijoj od one na koju se pozvao tuženik, jer su sudovi odbili zahtjev tužiteljice uz obrazloženje da se ne radi o netočnoj i nepotpunoj informaciji, a što je tuženica sadržajno i isticala u postupku.

 

6.2. Treće pitanje nije važno jer se ono odnosi na oslobođenje odgovornosti nakladnika i glavnog urednika, o čemu se ovdje ne radi nego o objavi ispravka informacije.

 

6.3. Četvrto pitanje nije važno jer u odnosu na to pitanje nisu izneseni razlozi važnosti, a osim toga ono se odnosi na odgovornost člana uprave trgovačkog  društva za sklapanje štetnih pravnih poslova.

 

6.4. Peto pitanje nije važno jer polazi od pogrešne pretpostavke da je obrazloženje pobijane odluke proturječno samo sebi i ispravama, odnosno, dokazima u spisu predmeta i sadržaju sudskog spisa, odnosno od pogrešne pretpostavke da njezini navodi nisu pažljivo ispitani.

 

7. Tužiteljica se u prijedlogu pozvala i na povredu temeljnih ljudskih prava, te je ovaj revizijski u odnosu na taj prijedlog ocijenio da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i prava zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a sve iz razloga što u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala postojanje osobito teške povrede odredaba parničnog postupka (čl.385.a st. 2. ZPP-a) zbog čega bi joj bilo povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava RH i čl. 6. Konvencije.

 

8. Slijedom iznesenog je u odnosu na postavljena pitanja prijedlog tužiteljice valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, a prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 16. siječnja 2024.