Poslovni broj: P-351/2026-26

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Pavla Lončara 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VM iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Zrinki Rogina, odvjetnici iz Zagreba, protiv prvotuženika KM, oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa], drugotuženika OM, oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trećetuženika ČM, oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa], četvrtotuženika PM, oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa], petotuženika ŽM, oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i šestotuženika HM, oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanih po punomoćniku Dejanu Pavlović, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 28. svibnja 2026., koja je zaključena u prisutnosti tužitelja, prvo do peto tuženika, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 23. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  je

1.Utvrđuje se da je tužitelj VM iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], vlasnik kč. br. [katastarska čestica], oranica u površini od 504 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2.Nalaže se tuženicima nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 953,10eur sa zateznim kamatama tekućim od 23. lipnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

3.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tokom parnice tvrdi da je u poštenom posjedu nekretnine katastarske oznake čestice broj: 3259, oranica od 504 čhv, upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], više od 21 godine, pa zbog toga predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u izreci, potražujući usto i nadoknadu troškova parničnog postupka.

2.U odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka, tuženici su osporili istinitost tužbenih navoda u pogledu kvalitete i trajanja posjeda tužitelja, protiveći se traženju tužitelja da se utvrdi kao vlasnik predmetne nekretnine dosjedanjem.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica], oranica od 504 čhv, upisanu u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prijepis posjedovnog lista broj: 5879 k. o. [katastarska općina], rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Željka Petrušić, broj: O-2330/2015;UPP-OS-210/2015 od 18. svibnja 2023., ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 1. ožujka 2005., izvod iz geoportala za predmetnu nekretninu, saslušao je stranke, kao i svjedoke ĆM, SM, ĐM, TM, CM, ŠM i GM.

4.Sud nije dopunski saslušavao svjedoka ĆM jer je potonji svjedok već detaljno saslušan o onomu što ulazi u sastav konkretne praemissae minor sučevog zaključivanja.

5.Temeljem provedenoga dokaznog postupka u kojem je raspravio pravna i činjenična pitanja na koja ga je upozorio kontrolni sud, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) kao i temeljem rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud je i u ponovljenom suđenju utvrdio da je deklaratorni dio tužbenog zahtjeva osnovan.

6.U konkretnom slučaju između stranaka nije sporno da su upravo tuženici zemljišnoknjižni vlasnici predmetne nekretnine katastarske oznake čestice broj: 3259, oranica od 504čhv, upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da su u katastru zemljišta formalno upisani i kao njezini katastarski posjednici, a što je, osim toga, nedvojbeno utvrđeno i uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu, kao i u prijepis posjedovnog lista 5879 k. o. [katastarska općina], čime je, dakle, nedvojbeno utvrđena pasivna legitimacija tuženika u ovoj parnici.

7.Također, nije sporno da je ranija vlasnica predmetne nekretnine bila BM (Mara) Gradiški, umrla **.**.2015., čiji su zakonski nasljednici, prema rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Željka Petrušić iz Zaprešića, broj: O-2330/2015;UPP- OS-210/2015 od 18. svibnja 2023., upravo tuženici.

8.U konkretnom slučaju između stranaka nije, nadalje, sporna identifikacija predmetne nekretnine (list 50), koja u naravi čini poljoprivredno zemljište kako proizlazi i iz izvatka s geoportala.

9.U konkretnom slučaju je između stranaka sporno da li su u smislu čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV) ispunjene pretpostavke potrebne za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću kako tvrdi tužitelj, a negiraju tuženici.

10.Uvidom u ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 1. ožujka 2005. utvrđeno je da je taj ugovor sklopljen između BM i ZM, obje iz [adresa], kao primateljica uzdržavanja i ĆM iz [adresa], kao davatelja uzdržavanja.

10a.Odredbama čl. 116. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03 i 35/05) bila je propisana samo forma za sastavljanje ugovora o doživotnom uzdržavanju, što, dakle, znači da je potonji ugovor valjan, a tuženici ničime ne dokazuju drukčije.

10b.Uvidom u potonji ugovor utvrđeno je, nadalje, da mu je doista prethodio ugovor o doživotnom (ne o dosmrtnom) uzdržavanju koji je sklopljen 21. rujna 1993. između BM, kao primateljice uzdržavanja i MM i LM, kao davatelja uzdržavanja.

11.Iz iskaza tužitelja, potkrijepljenog i iskazima svjedoka ĆM, SM, ĐM, FM, CM, ŠM i GM proizlazi da je predmet spora nekretnina sada pokojne BM koja je najprije 1993.-1994. sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa MM i LM, nakon što je MM umro, da su 2005. IM i ZM sklopile sa ĆM ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je predmetnu nekretninu kasnije prodao tužitelju. Nadalje, da su predmetnu nekretninu obrađivali MM i ZM, pored i nakon njih tužitelj uz znanje i odobrenje potonjih osoba, ali i same BM, te da se tužitelj nalazi i dalje u mirnom posjedu predmetne nekretnine u čemu da ga ne sprječavaju niti sami tuženici.

12.Iz iskaza tuženika, pak, u bitnomu proizlazi da su za života sada pokojne VMŠ i MM s kojima je ona imala sklopljen ugovor o uzdržavanju obrađivali predmetnu nekretninu (iskazi 2., 3., 4. i 5.-tuženika) i da su oni (tuženici) bili u uvjerenju da je tim ugovorom obuhvaćena i predmetna nekretnina.

13.Sud je u cijelosti prihvatio iskaze tužitelja i saslušanih svjedoka, jer su u svojoj bitnosti i u sadržajnoj punini međusobno suglasni i u skladu su i s materijalnim dokazima provedenima na glavnoj raspravi, a u odlučnim činjenicama glede korištenja i raspolaganja predmetnom nekretninom nisu osporeni niti od strane samih tuženika. Već sama činjenica da su i sami tuženici bili u uvjerenju da je ugovorom o doživotnom uzdržavanju sklopljenim između BM kao primateljice uzdržavanja i MM i LM kao davatelja uzdržavanja bila obuhvaćena i predmetna nekretnina otklanja sumnju u istinitost iskazanih tvrdnji tužitelja i izjava svjedoka da davatelji uzdržavanja, kao i kasnije i sam tužitelj kao kupac predmetne nekretnine nisu imali razloga sumnjati da sklopljenim ugovorima o uzdržavanju ne bi bila obuhvaćena predmetna nekretnina i da im ne pripada pravo na njezin posjed.

14.Dakle, u konkretnom slučaju utvrđeno je da je predmetna nekretnina bila u zemljišnoknjižnom vlasništvu BM, da je ona sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa VMŠ i AM (**.**.1993.) koji su obrađivali predmetnu zemlju, da su nakon smrti MM IM i ZM sklopile sa ĆM ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (1.3.2005.) u koji su samo prepisali imovinu iz ranijeg ugovora, kao i da su svi oni, kao i tužitelj i tuženici, bili uvjerenja da je IM za vrijeme svoga života ranije već spomenutim ugovorima o uzdržavanju raspolagala cijelom svojom imovinom, uključujući i predmetnom nekretninom zbog čega ostavinska rasprava nije niti provedena nakon njezine smrti.

15.Prema tomu, bez obzira što u ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 21. rujna 1993., kao niti u ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 1. ožujka 2005. nije bila navedena predmetna nekretnina, ona je prema zaključku ovoga suda bila predmet tih ugovora, jer je to u smislu čl. 99. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 197/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05) doista bila zajednička namjera svih ugovornih stranaka, što pak izvan svake razumne i opravdane sumnje proizlazi iz činjenice da su predmetnu nekretninu obrađivali MM i ZM uz znanje i odobrenje BM, da je zatim tu nekretninu, pored njih i nakon njih, obrađivao tužitelj, i to uz znanje i odobrenje potonjih osoba i ĆM, ali i same BM, koja njegovu posjedu nije nikada prigovorila.

16.Što se tiče, pak, ugovora o prodaji predmetne nekretnine koji je usmeno sklopljen između ĆM kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, takav je ugovor valjan u smislu odredbe iz čl. 294. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), jer je ispunjen u cijelosti, što između ugovornih stranaka nije niti sporno.

17.Dakle, konzekventno supsumatu, sa sigurnošću je tako utvrđeno da su predmetnu nekretninu nesamostalno posjedovali MM i UM, i to nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju s BM, jer su priznavali njezinu višu vlast kao posrednog posjednika - vlasnika, a da ju je zatim samostalno posjedovao DM, i to od 1. ožujka 2005., kada je sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s BM i LM, a nakon njega sam tužitelj nakon što je tu nekretninu kupio od ĆM, u kojem se posjedu, posljednjem i mirnom, tužitelj i sada nalazi, čime je nedvojbeno utvrđena i njegova aktivna legitimacija.

18.Prema tomu, iz rezultata provedenog parničnoga raspravljanja proizlazi da je tužitelj za života BM i VMŠ i MM, kao nesamostalni posjednik, iskorištavao predmetnu nekretninu, da bi ju poslije kupio od Željka Hribar 2005. (prema izjavi tužitelja), odnosno 2010.-2011. (prema izjavi svjedoka ĆM) te ju od časa kupnje nastavio gospodarski iskorištavati kao njezin samostalni posjednik, što, dakle, znači da je tužitelj do podnošenja predmetne tužbe (25. listopada 2023.) u kontinuitetu samostalni, mirni i kvalificirani posjednik predmetne nekretnine više od propisanih 10 godina računajući od 2005. samostalni posjed njegova pravnog prednika ĆM, pa su temeljem odredaba iz čl. 159. st. 1. i 2. i čl. 160. ZV-a ispunjeni uvjeti za stjecanje njegovoga prava vlasništva nepokretne stvari redovnom dosjelošću, zbog čega je odlučeno kao u točki 1. izreke presude.

19.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama iz čl. 154. st. 5. i 155. ZPP-a, te na odredbama iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT), Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18), kao i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23), i to prema vrijednosti predmeta spora određenoj u smislu čl. 40. st. 3. ZPP-a u visini iznosa naznačenog u tužbi, jer nema nikakvih objektivnih kriterija za prosuđivanje vrijednosti interesa tužitelja za utvrđenje sadržaja pravnog odnosa, pri čemu vrijednost predmeta spora u takvim slučajevima ne mora nužno odgovarati i vrijednosti imovine.

20.Tužitelj je, naime, uspio u pretežnom dijelu ove parnice, a zbog dijela s kojim nije uspio nisu nastali posebni troškovi, pa je sud odlučio da su mu tuženici dužni nadoknaditi sve troškove koje je tužitelj u ovoj parnici imao.

21.Tužitelju je tako priznat i dosuđen iznos od 200,00eur za sastav tužbe (Tbr. 7.1. OT), trošak zastupanja na pripremnom ročištu 22. travnja 2024. u iznosu od 100,00eur (Tbr. 9.2. OT) i trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave 7. listopada 2024., 19. veljače 2025. i 28. svibnja 2026. u iznosu od po 200,00eur (Tbr. 9.1. OT), a što uvećano za trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od po 26,55eur, daje ukupan iznos od 953,10eur, koji su tuženici u smislu čl. 161. st. 1. ZPP-a dužni nadoknaditi tužitelju na jednake dijelove, kao u točki 2. izreke presude.

22.Odluka o plaćanju zatezne kamate na odmjerene troškove parničnog postupka temelji se na odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok se odluka o visini stope zatezne kamate temelji na odredbama iz čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

23.Obzirom da su tuženici u pretežnom dijelu izgubili ovu parnicu, a zbog dijela s kojim su uspjeli nisu nastali posebni troškovi, nema uvjeta da se naloži tužitelju da tuženicima nadoknadi troškove ovog parničnog postupka, zbog čega je zahtjev tuženika za nadoknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao u točki 3. izreke presude.

24.Slijedom svega toga iznijetog i obrazloženog, presuđeno je ponovno kao u izreci.

U Zaprešiću 23. lipnja 2026.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP -a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju, po pun.,

2. Tuženicima, po pun.,