Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kžzd-29/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te sudaca za mladež Mirne Mavriček i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv osuđenog RŽ, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17.,118/18. i 126/19. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 22. siječnja 2026. broj Kv-367/2025, Kzd- 9/2017-144, u sjednici održanoj 23. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog RŽ i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, na temelju članka 564. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP-I.) osuđenom RŽ opozvana je uvjetna osuda izrečena presudom koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 19. siječnja 2014. broj Kzd-9/17 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 24. listopada 2024. broj Kžzd-43/2024 te je određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci, u koje vrijeme se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru 28. i 29. prosinca 2023.
2. Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni RŽ osobno, bez navođenja osnova kojima pobija presudu prvostupanjskog suda, uz „zahtjev o utvrdjenju ocinstva sudskim putem, te obustavljanju svih kaznenih presuda…“.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije dodijele sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.
– pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP-II.) bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iako osuđeni RŽ u žalbi nije naznačio žalbene osnove, iz sadržaja njegove žalbe i tvrdnji da „dosadašnje izjave na sudu nisu pravomocne, jer su u strahu izjavljene i pod psihickim pritiskom radi razlicitih prijetnji izrecene“ i da je proglašen krivim „bez mogucnosti i prava na obranu“, može se zaključiti da osuđenik pobijanu presudu pobija zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i to iz članka 468. stavka 1. točke 12. ZKP-II. (tvrdeći da mu je uskraćeno pravo obrane te time teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda) te iz članka 468. stavka 2. ZKP-II. (tvrdeći da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, jer da je njegov iskaz pribavljen na nezakoniti način, uz primjenu prijetnji).
7. Međutim, iz kaznenog predmeta Općinskog suda u Rijeci broj Kv-367/2025, u kojem je donijeta presuda o opozivu uvjetne osude, koju presudu osuđenik sada pobija žalbom, proizlazi da je u postupku opoziva uvjetne osude osuđenom RŽ na sjednici održanoj 22. siječnja 2026. dana prilika da iznese sve okolnosti koje nalazi važnima za odluku o prijedlogu državnog odvjetnika za opoziv uvjetne osude, koju priliku je osuđenik iskoristio i izložio razloge zbog kojih nije ispunio posebne obveze koje su mu izrečene pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 19. siječnja 2024. broj Kzd-9/17 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 24. listopada 2024. broj Kžzd-43/2024. Stoga se žalbena tvrdnja osuđenika na je bio „bez mogućnosti i prava na obranu“ ukazuje neutemeljenom.
8. Nadalje, žalbene tvrdnje o njegovoj izloženosti prijetnjama (u smislu tko mu je i kada prijetio) osuđeni RŽ nije pobliže obrazložio. Međutim, iz njegovih navoda u kojima spominje prijetnju zatvorom koja se već godinama nad njim vrši „bezpravedno i bez dokaza“, očigledno proizlazi da osuđenik pri tom misli na uvjetnu kaznu zatvora koja mu je bila izrečena naprijed navedenom pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 19. siječnja 2024. broj Kzd-9/17 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 24. listopada 2024. broj Kžzd-43/2024, a kojom je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.
8.1. S tim u vezi treba odgovoriti da svaka uvjetna osuda kojom je izrečena kazna zatvora i određen rok provjeravanja, odnosno vrijeme tijekom kojega osuđenik ne smije počiniti nova kaznena djela te mora ispuniti posebne obveze, jer mu se u protivnom uvjetna osuda može opozvati, predstavlja određeni „teret“ za osobu koja je „pod uvjetom“, ali i priliku za tu osobu jer se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ne bude li u vremenu provjeravana počinila kazneno djelo te ukoliko ispuni određene joj obveze. Zbog navedenog te kraj činjenice da tvrdnje o izrečenim prijetnjama nije precizirao, to ovo vijeće nalazi neosnovanima žalbene tvrdnje osuđenog RŽ da je bio izložen upotrebi sile, prijetnje ili da bi se drugim nedozvoljenim sredstvima u tjecalo na osuđenika i na njegovu volju pri davanju iskaza.
8.2. Stoga, nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje sadržajno ukazuje osuđeni RŽ u žalbi, a ni druge takve povrede na koje, prema odredbi članka 476. stavku 1. točki 1. ZKP-II., drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Nadalje, pobijajući pravilnost presude prvostupanjskog suda o opozivu uvjetne osude zbog neispunjenja posebnih obveza iz članka 62. stavka 1. točke 1. i stavka 2. točke 10. KZ/11., osuđeni RŽ u žalbi dovodi u sumnju činjenicu da je otac djeteta RŽH, tvrdeći da nije bio u braku s majkom djeteta i nije živio s njom, pa stoga ne priznaje očinstvo i sumnja da je otac djeteta kojeg je dužan uzdržavati. Zahtijeva da se „očinstvo utvrdi sudskim putem“.
9.1. Međutim, u postupku opoziva uvjetne osude koji se vodi u skladu s odredbom članka 564. ZKP-II., o kojem je ovdje riječ, sud nije ovlašten utvrđivati okolnosti koje su od značaja za pitanje kaznene odgovornosti osuđenog RŽ zbog počinjenja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., jer je o tome već pravomoćno odlučeno presudom koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 19. siječnja 2024. broj Kzd-9/17 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 24. listopada 2024. broj Kžzd-43/2024. Dakle, u postupku opoziva uvjetne osude sud ne utvrđuje očinstvo osuđenika za kojeg je već pravomoćnom sudskom presudom utvrđeno da nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati, već je sud u tom postupku dužan utvrditi je li osuđenik udovoljio obvezi koja mu je bila određena presudom, a ako nije, jesu li su za to postojali opravdani razlozi. Stoga su potpuno promašene žalbene tvrdnje kojima osuđeni RŽ dovodi u sumnju je li otac djeteta koje je, na temelju pravomoćne i ovršne sudske nagodbe sklopljene pred Općinskom sudom u Opatiji 25. rujna 2013. broj P-432/2012 dužan uzdržavati.
10. Prema tome, osuđeni RŽ žalbom nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda prema kojem ne postoje opravdani razlozi zbog kojih nije, čak ni djelomično (osim iznosa od 200 eura kojeg isplatio na ruke majci i zakonskoj zastupnici djeteta, koji iznos je, s obzirom na ukupnu obvezu od 11.281,44 eura doista zanemariv), ispunio posebne obveze iz članka 62. stavka 1. točke 1. i stavka 2. točke 10. KZ/11., pa tako ni pravilnost i zakonitost pobijane presude kojom mu je opozvana uvjetna osuda i određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci, uz uračunavanje dva dana lišenja slobode.
11. Stoga, budući da ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija presudu prvostupanjskog suda, a njezinim ispitivanjem, u skladu s odredbom članka 476. stavkom 1. ZKP-II., nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, u skladu s odredbom članka 482. ZKP -II., odlučiti kao u izreci ove presude.
Varaždin, 23. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Zdravko Pintarić
