Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kžmp-34/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te sutkinje za mladež Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optužene OČ, zbog kaznenog djela iz članka 144. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 19. svibnja 2025. broj Kmp-3/2022-77, u sjednici održanoj 23. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, na temelju članka 453. (ispravno je trebalo naznačiti i točku 3. navedene zakonske odredbe) Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. , 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP-I., time da je prvostupanjski sud u presudi propustio naznačiti broj službenog glasila 72/25. u kojem su objavljene posljednje izmjene tog Zakona koje je u vrijeme donošenja presude trebalo primijeniti), optužena OČ oslobođena je optužbe za počinjenje kaznenog djela protiv privatnosti, neovlašteno slikovno snimanje iz članka 144. stavka 1. KZ/11. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-I., odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP-I., nužni izdaci optuženice te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije dodijele sucu izvjestitelju, spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP-I. bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijajući pravilnost zaključka prvostupanjskog suda prema kojem provedenim dokazima nije nedvojbeno utvrđeno da je optužena OČ počinila terećeno kazneno djelo neovlaštenog slikovnog snimanja iz članka 144. stavka 1. KZ/11., državni odvjetnik u žalbi ukazuje na proturječje u iskazima optužene OČ i svjedokinje UČ u odnosu na činjenicu koliko su puta izlazile u sobu u kojoj su boravili oštećeni TČ i FČ, ukazuje nadalje na iskaze oštećenika ističući da su njih dvoje suglasno potvrdili da su optužena OČ i UČ u više navrata ulazile u sobi i pri tom da su obje snimale, time da ni jedno od oštećenika nije vidio da bi u sobu ulazilo IČ, što je i imenovani svjedok negirao, kao i na iskaz svjedoka ŽČ koji je vidio da obje djevojke snimaju TČ i FČ u obližnjoj sobi.
7. Međutim, suprotno ovim žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika, pravilno je prvostupanjski sud analizirao i ocijenio iskaz optuženice, kao i iskaze ispitanih svjedoka te je ocijenio da je prihvatljiva obrana optužene OČ koja poriče da bi kritične zgode snimala TČ i FČ za vrijeme intimnog odnosa i snimke koje je tom prilikom sačinila pokazala ostalim osobama iz društva.
8. Prije svega, iznijetu tvrdnju optužene OČ da ona nije snimala oštećenike potvrdila je svjedokinja UČ, dok iskazi oštećenika TČ i FČ, suprotno žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika, ne predstavljaju pouzdanu osnovu za nedvojbeno utvrđenje o inkriminiranom postupanju optuženice.
8.1. Naime, iz iskaza oštećene FČ proizlazi da su, u kritično vrijeme dok je ona bila u sobi sa TČ, u dva ili tri navrata u tu sobu ušle optužena OČ i UČ te da je ona čula ŽČ iz susjedne sobe kako im govori da prestanu to raditi. S obzirom na to da je za postojanje snimke saznala nakon dan ili dva, to se nameće zaključak da u kritično vrijeme oštećena FČ nije uočila da nju i TČ netko snima, niti je to tada zaključila na temelju toga što je ŽČ govorio neka prestanu to raditi. Za postojanje sporne snimke saznala je od SČ, kojem je snimku poslao IČ, a od ČČ je saznala da je njemu tu snimku pokazala optužena OČ. S obzirom na to da nije vidjela da bi IČ ulazio u sobu u kritično vrijeme, oštećena FČ je zaključila da su optužena OČ i UČ uzele mobitel GČ i njime snimile spornu snimku. Međutim, svjedok IČ, čiji je iskaz pročitan na raspravi u skladu s odredbom članka 431. stavkom 1. točkom 6. ZKP -I., otklonio je mogućnost da bi posjedovao spornu snimku, pri čemu nije ni spominjao mogućnost da je netko drugi njegovim mobitelom fotografirao i sačinio spornu snimku. Kraj takvog stanja stvari, s pravom je prvostupanjski sud ocijenio da, u situaciji kada svjedokinja UČ potvrđuje da je ona sačinila spornu snimku, iskaz oštećene FČ ne ukazuje nedvojbeno na zaključak da je optužena OČ neovlašteno snimila TČ i FČ za vrijeme intimnog odnosa.
8.2. Nadalje, tvrdnju optužbe da ga je optuženica neovlašteno snimala za vrijeme intimnog odnosa sa FČ nije u svom iskazu potvrdio ni oštećeni TČ. Naime, ovaj oštećenik je potvrdio da su u kritično vrijeme u spavaću sobu ulazile UČ i optužena OČ i da su bljeskale mobitelima, ali nije siguran jesu li obje imale mobitele, čak misli da je vidio jedno svjetlo mobitela i da je bio u pitanju jedan mobitel, time da nije siguran koja od njih dvije je držala mobitel u ruci i ne sjeća se da bi mobitel prelazio od jedne do druge, odnosno da bi UČ i OČ dodavale mobitel jedna drugoj.
8.3. Iz iskaza svjedoka ŽČ, koji je spavao u obližnjoj sobi kroz koju se prolazi do spavaće sobe u kojoj su bili FČ i TČ, proizlazi da je vidio optuženu OČ i još jednu žensku osobu kako mobitelom svijetle prema spavaćoj sobi, ne sjeća se koja od njih dvije je svijetlila mobitelom, ali mu se čini da je svaka imala svoj mobitel, a kasnije je saznao da su optuženica i ta druga djevojka snimale TČ i FČ dok su u sobi imali intimni odnos. Dakle, svjedok ŽČ, protivno žalbenoj tvrdnji državnog odvjetnika, nije iskazao da bi kritične zgode optuženu OČ i UČ upozoravao da prestanu snimati, jer iz njegovog iskaza proizlazi da je za činjenicu da je netko snimao TČ i FČ saznao kasnije. Osim toga, budući da svjedok ŽČ nije siguran je li optužena OČ s mobitelom u ruci ušla u spavaću sobu u kojoj su bili TČ i FČ, a na raspravi, prilikom neposrednog ispitivanja je iskazao da se ne sjeća da bi se optužena OČ i UČ smijuljile i govorile daj ih snimaj, to ni iskaz svjedoka ŽČ, ni sam za sebe, ni u povezanosti s iskazima ostalih ispitanih svjedoka, ne upućuje nedvojbeno na zaključak da bi spornu snimku koju je, prema iskazu FČ, IČ sa svog mobitela poslao SČ, neovlašteno sačinila optužena OČ.
8.4. Stoga, s obzirom na to da ni jedan ispitani svjedok nije bez sumnje potvrdio tvrdnju optužbe da je optužena OČ snimila TČ i FČ za vrijeme intimnog odnosa, a za snimku koja se nalazila u njezinom mobitelu i koju je pokazala ČČ optužena OČ dala je uvjerljivo i logično objašnjenje (da joj je snimku poslala UČ koja je snimala oštećenike i koja je te okolnosti u svom iskazu i potvrdila), u nedostatku dokaza o suprotnom, pravilno je, protivno žalbenim tvrdnjama kojima državni odvjetnik ukazuje na nesuglasje u iskazu optuženice i svjedokinje UČ o tome koliko puta su ulazile u spavaću sobu, prvostupanjski sud ocijenio da provedenim dokazima nije nedvojbeno utvrđeno da bi optužena OČ počinila terećeno kazneno djelo iz članka 144. stavka 1. KZ/11. te je pravilno, na temelju članka 453. točke 3. ZKP-I., donio presudu kojom se optuženica oslobađa optužbe.
9. Slijedom svega izloženog, s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija presudu prvostupanjskog suda, niti postoje povrede zakona iz članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP-II.) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, na temelju članka 482. ZKP-II., odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjski presudu, kako odlučeno u izreci.
Varaždin, 23. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
