Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-171/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici RH, obje iz Vladislavaca, Erne Kiša 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Mislavu Matijeviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Berislavu Krnicu, odvjetniku iz Osijeka, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-360/2024-20 od 27. veljače 2026., na sjednici održanoj dana 23. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ZH iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-360/2024-20 od 27. veljače 2026.u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je isplatiti tužiteljici mlt. OH na račun majke i zakonske zastupnice RH na ime uskraćenog uzdržavanja pojedine iznose u razdoblju od siječnja 2019. do siječnja 2024. zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa pa do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci pod točkom I. pobijane prvostupanjske presude. Nadalje, pod točkom II. izreke naloženo je tužen iku da plaća tužiteljici mlt. OH, na račun njezine majke i zakonske zastupnice RH, svako mjesečno uzdržavanje u iznosu od 180,00 eura od 18. siječnja 2024. pa do 22. listopada 2025., a od 22. listopada 2025. pa nadalje svakomjesečno po 250,00 eura dok za to postoje zakonski razlozi do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinih iznosa pa do isplate dok je pod točkom III. izreke s preostalim tužbenim zahtjevom preko dosuđenog tužiteljica odbijena kao neosnovanim. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročene parnične troškove u iznosu od 500,00 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja 27. veljače 2026. pa do isplate.

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom I., II. i IV. izreke kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15 – dalje: ObZ), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba nije neosnovana.

4. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev mlt. tužiteljice OH za plaćanjem mjesečnog iznosa uzdržavanja kao i zahtjev za isplatom uskraćenog uzdržavanja jer tuženik nije doprinosio za mlt. tužiteljicu iznose uzdržavanja od siječnja 2019. do siječnja 2024.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 346. ObZ, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

6. Nadalje, sud prvog stupnja je u odnosu na odluku o uzdržavanju mlt. tužiteljice OH ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Tako je tijekom postupka utvrđeno;

- da je mlt. tužiteljica rođena **.**.2012. u [adresa] od oca ZH i majke RH;

- da je rješenjem istog suda poslovni broj P Ob-360/2024-9 od 11. studenog 2024. određena privremena mjera radi uzdržavanja prema kojoj je naloženo tuženiku ZH da plaća tužiteljici mlt. OH iznos od 203,15 € najkasnije do svakog 15- og dana u mjesecu za tekući mjesec počevši od dana podnošenja privremene mjere 11. studenog 2024. sa pripadajućim kamatama, a koje rješenje je postalo pravomoćno 25. studenog 2024.;

- da iz izvješća Poreznih uprava Ispostave Osijek proizlazi da je tuženik ostvario dohodak u 2019. u iznosu od 315,00 kn kao i iznos neoporezivih primitaka u visini 2.694,06 kn, za 2020. primio je dohodak u visini 3.290,00 kn, tijekom 2021. u visini od 11.103,50 kn i neoporezivih primitaka socijalne potpore u iznosu 6.522,58 kn, za 2022. imao je dohodak u iznosu od 9.488,20 kn, iznos neoporezivih primitaka socijalne potpore u iznosu od 8.200,00 kn, za 2023. primio je 44,00 eura dohotka i neoporezivih primitaka u iznosu 1.429,34 eura, za 2024. nije primio dohodak, no primio je neoporezivih primitaka u visini 1.429,14 eura;

- da iz rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 1. lipnja 2023. proizlazi da je tuženiku priznato pravo na novčanu pomoć za nezaposlene osobe s invaliditetom počevši od 16. svibnja 2023. u visini 56,00 eura mjesečno, a priznat mu je i doplatak za pomoć i njegu u iznosu od 55,74 eura;

- da je tuženiku potrebna trajna pomoć u smanjenom opsegu, da je isti osoba sa invaliditetom u dobi od 52 godine koji boluje od kroničnih bolesti i koji uz liječenje i praćenje može samostalno funkcionirati, ali mu je potrebna pomoć u pojedinim aktivnostima samozbrinjavanja van kuće;

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je od 2005. prijavljen na Zavodu za zapošljavanje te da ponekad pomaže sinu prilikom rezanja i prodaje drva ili pak prijevoza, a auto kada mu je potreban posudi ili od sina ili od prijatelja te kada pomaže sinu isti mu to ne plaća, no svojevoljno mu da određene iznose;

- da iz iskaza majke zakonske zastupnice tužiteljice proizlazi da živi kao podstanar sa mlt. OH i za podstanarstvo izdvaja 250,00 eura mjesečno, za režije na mjesečnoj razini oko 150,00 eura, a 500,00 eura odlazi na hranu. Zatim, proizlazi da mlt. OH pohađa 7. razred osnovne škole, zdravo je dijete, odlazi i na folklor koji ne mora plaćati i misli da je za njezine potrebe na mjesečnoj razini su oko 1.000,00 €. Isto tako, proizlazi da je prije 4 mjeseca radila i ostvarivala plaću u visini 1.500,00 eura, sada radi na crno kako bi osigurala osnovne životne potrebe za OH i sebe dok tuženik ne doprinosi ništa za uzdržavanje mlt. OH, niti dijete ima kontakte s ocem koji ju je blokirao na mobilnom uređaju već joj samo čestita rođendan i tada joj nešto kupi, što je često malo ukoliko je u pitanju odjeća.

8. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski je sud utvrdio da je tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe bila dijete u dobi od nepunih 12 godina, da za to vrijeme tuženik nije plaćao ništa na ime njezina uzdržavanja, te da je cjelokupan trošak snosila njezina majka RH, slijedom čega tužiteljici pripada naknada za uskraćeno uzdržavanje tako da je prvostupanjski sud istoj dosudio naknadu počevši od 18. siječnja 2019. (od podnošenja tužbe) pa nadalje pri čemu je imao u vidu odluke Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta i tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta za dob od 7-12 godina i to do 17. kolovoza 2024. kada je ista napunila 12 godina. Stoga, prema naprijed navedenim odlukama i minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta za 2018. taj iznos za dijete u dobi od 7-12 godina iznosi 158,86 eura (1.197,00 kn) i ista vrijedi do 31. ožujka 2019., a od 1. travnja 2019. pa do 4. ožujka 2020. taj iznos je 165,63 eura (1.248,00 kn), od 5. ožujka 2020. za tu dob taj iznos je 171,34 eura koji je istovjetan i od 19. ožujka 2021. pa do 31. ožujka 2022. Od 1. travnja 2022. pa do 4. svibnja 2023. taj iznos je 189,26 eura, od 5. svibnja 2023. do 26. travnja 2024. taj iznos je 172,67 eura, a od 27. travnja 2024. pa do 3. svibnja 2025. za dijete u dobi do 12 godina taj iznos je 229,06 eura, a od 13-18 godina 252,56 eura, od 3. svibnja 2025. za dijete od 13-18 godina taj iznos je 290,00 eura.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da su ukupne potrebe mlt. tužiteljice u visini minimalnih novčanih iznosa kako je to određeno odlukom Ministarstva, a koje su naprijed navedene, no kako je njezin otac ovdje tuženik kao obveznik uzdržavanja osoba koja nema prosječna primanja, niti minimalna primanja, već je korisnik socijalne pomoći, to su istoj dosuđeni iznosi nešto niži od minimalnih jer se uz ukupne materijalne potrebe djeteta obveza uzdržavanja određuje prema standardu roditelja obveznika plaćanja uzdržavanja i njegovih ukupnih mogućnosti. Prema tome, kako se roditelj ne može osloboditi obveze dužnosti uzdržavanja djeteta, to je odlučeno kao u izreci presude gdje su tužiteljici dosuđeni nešto sniženi iznosi nego što je to određeno prema postojećim tablicama, a dosuđenim iznosima biti će podmirene osnovne životne potrebe mlt. OH za odjećom, obućom, prehranom, higijenom, džepracem, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke pobijane odluke.

10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te je primijenio materijalno pravo kada je temeljem čl. 313. u svezi s čl. 311. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15., dalje u tekstu: ObZ) naložio tuženiku da za uzdržavanje za mlt. OH plaća mjesečni iznos uzdržavanja od 22. listopada 2025. pa nadalje u iznosu od 250,00 €, a navedeno je i u skladu sa Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" br. 75/2025) te odredbom čl. 314. st. 3. ObZ pri čemu se radi čak o nižem iznosu od minimalnog novčanog iznosa potrebnog za mjesečno uzdržavanje djeteta.

11. Naime, minimalnim iznosima koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, a navedeni su u Odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike („Narodne novine“ br. 75/25) proizlazi uzdržavanje za dijete od sedam do dvanaest godina iznose 264,00 €. Isto tako, prema Odluci o tablici i prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ br. 75/25) u slučaju da roditelj koji je obveznik uzdržavanja ima primitak od 0,00 – 1.318,00 €, a u koju kategoriju ulazi tuženik, proizlazi da su prosječne potrebe mjesečnih iznosa uzdržavanja prema dobi djeteta nešto veće pa tako za dijete od sedam do dvanaest godina 272,00 € mjesečno. Uzimajući u obzir činjenicu da je žalitelj nezaposlena osoba koja prima socijalnu pomoć, primjenom odredbe čl. 314. st. 3. ObZ-a dosuđeno je uzdržavanje ispod zakonskog minimuma.

12. Za utvrđenje potreba mlt. djeteta i iznosa uzdržavanja koji treba doprinositi tuženik, sud prvog stupnja dao je logične i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te je sud prvog stupnja prilikom donošenja odluke o visini uzdržavanja, postupio sukladno odredbi čl. 307., čl. 310. i čl. 311. ObZ-a.

13. Naime, sud prvog stupnja pravilno je, na temelju iskaza majke i oca maloljetne OH, te isprava te koje su pročitane na glavnoj raspravi, utvrdio i materijalne potrebe djece (čl. 311. ObZ), jednako kao i ukupne mogućnosti tuženika (čl. 313. ObZ) kao obveznika plaćanja uzdržavanja. Za svoja utvrđenja sud prvog stupnja je dao jasne, logične i neproturječne razloge koja ovaj sud u cijelosti prihvaća, a koje žalbenim navodima tuženik nije uspio dovesti u sumnju. Također, u odnosu na određenu visinu uzdržavanja potrebno je navesti i da ovaj sud smatra da, imajući u vidu prihode i imovinsko stanje tuženika, nije bilo osnove da se obveza plaćanja uzdržavanja odredi u manjem iznosu od dosuđenog, a posebno imajući u vidu činjenicu da stanuje u nekretnini koja je suvlasništvo njega i supruge u jednakim dijelovima i kuća je površine 85 m2 s okućnicom od oko 2.200 m2, da nema obveze uzdržavanja i da je sa svom djecom u dobrim odnosima i financijski mu pomažu jer sin ima automehaničarski servis, da je od 2005. prijavljen na Zavodu za zapošljavanje i da ponekad pomaže sinu prilikom rezanja i prodaje drva ili pak prijevoza, a auto kada mu je potreban posudi ili od sina ili od prijatelja s time da mu sin ne plaća kada mu pomaže, ali mu svojevoljno daje određene iznose. Isto tako, iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Osijek od 12. prosinca 2024. o socijalnim, ekonomskim i obiteljskim prilikama, proizlazi da je tuženik završio osnovnoškolsko obrazovanje, stekao zanimanje vozača građevinskih strojeva i ima 25 godina radnog staža te je aktualno nezaposlen i ostvaruje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu pri tom uredu. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da s obzirom na sve okolnosti tuženik je u mogućnosti ostvariti dodatnu zaradu, odnosno zaposliti se unatoč invalidnosti budući je i prijavljen na Zavod za zapošljavanje kako sam navodi, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, a niti da je na temelju njih uspostavio razmjer između potrebe mlt. OH i stvarnih mogućnosti tuženika.

14. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenice iz izvješća Porezne uprava Ispostave Osijek od 10. rujna 2024. kao i da je pogrešno utvrdio neoporezive primitke za 2024. u visini 1.429,14 eura, valja reći da iz izvješća Poreznih uprava Ispostave Osijek proizlazi da je tuženik ostvario dohodak u 2019. godini u iznosu od 315,00 kn na ime dohotka od imovine i imovinskih prava kao i iznos neoporezivih primitaka u visini 2.694,06 kn i to kao doplatak za djecu, zatim za 2020. godinu primio je dohodak u visini 3.290,00 kn na ime dohotka od imovine i imovinskih prava i porez od 414,54 kn, zatim proizlazi da je tijekom 2021. primio dohodak od 11.103,50 kn (porez 1.213,82 €) i neoporezivih primitaka socijalne potpore u iznosu 6.522,58 kn, zatim za 2022. imao je dohodak u iznosu od 9.488,20 kn od imovine i imovinskih prava (porez 1.046,40 €) kao i iznos neoporezivih primitaka socijalne potpore u iznosu od 8.200,00 kn, zatim za 2023. primio je 44,00 eura dohotka i neoporezivih primitaka u iznosu 1.429,34 eura, za 2024. nije primio dohodak, no primio je neoporezivih primitaka u visini 1.429,14 eura , kako to, suprotno žalbenim navodima, jasno proizlazi iz Izvješća porezne uprave od 10. veljače 2025. tako da su neosnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

15. Isto tako, neosnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi Iz nalaza i mišljenja rađenog po Zavodu za vještačenje od 9. lipnja 2022. da je tuženik potpuno nesposoban za rad. Naime, prvostupanjski sud je imao u vidu navedeni nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je tuženiku potrebna trajna pomoć u smanjenom opsegu, da je isti osoba sa invaliditetom u dobi od 52 godine koji boluje od kroničnih bolesti i koji uz liječenje i praćenje može samostalno funkcionirati, ali mu je potrebna pomoć u pojedinim aktivnostima samozbrinjavanja van kuće. Međutim, prvostupanjski sud je isto tako, imao u vidu da je tuženik je prijavljen na Zavod za zapošljavanje kako sam navodi u svom iskazu, a isto tako iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Osijek od 12. prosinca 2024. o socijalnim, ekonomskim i obiteljskim prilikama također proizlazi da je aktualno nezaposlen i ostvaruje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu pri tom uredu, slijedom čega su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani jer da je tuženik potpuno nesposoban za rad zasigurno ne bi bio prijavljen na Zavod za zapošljavanje, kako sam navodi u svom iskazu.

16. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja vodio je računa o odredbi čl. 310. st. 1. ObZ-a, prema kojoj roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, dok je st. 2. propisano da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

17. Dakle, prvostupanjski sud je prema odredbi čl. 311. ObZ-a utvrdio ukupne materijalne potrebe mlt. O, koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o zdravlju i druge slične troškove djeteta u vidu izleta, pri čemu se prema odredbi istog članka st. 2. ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, a navedene potrebe prvostupanjski sud utvrdio iz iskaza majke mlt. OH jer ona s njom stanuje.

18. Stoga su neosnovani navodi tuženika da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu odredbe čl. 311. st. 1. i 2. ObZ, budući je sud nakon što je utvrdio materijalne potrebe mlt. djece utvrdio i mogućnosti tuženika kao roditelja obveznika plaćanja uzdržavanja (čl. 313. ObZ), pri čemu tuženiku valja napomenuti da sud ne ispituje samo odlučne činjenice vezane za mogućnosti roditelja, kao obveznika uzdržavanja, već mora uzeti u obzir i potrebe primatelja uzdržavanja, a što je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja i pravilno utvrdio uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja.

19. Još valja reći tuženiku da naprijed citirane zakonske odredbe, kao i ostale odredbe Obiteljskog zakona koje uređuju pitanja obveze uzdržavanja djece, imaju prvenstveno svrhu zaštite prava i interesa djece. Pravo i interes tužiteljice odnosno mlt. djeteta je ostvariti pravo na uzdržavanje koje je dostatno da pokrije nj ihove osnovne životne potrebe.

20. Naime, roditelji snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta potrebnih za djetetov razvoj što proizlazi iz odredbe čl. 63. st. 1. Ustava RH ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - pročišćeni tekst,) i čl. 27. st. 2. Konvencije UN o pravima djeteta iz 1989. kojoj je RH pristupila na temelju notifikacije o sukcesiji ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori", broj 12/93). Njihova obveza uzdržavanja nije samo materijalna (financijska), već i moralna jer izvire ne samo iz konvencijskog i ustavnih prava, već i iz načela solidarnosti, uzajamnoga poštovanja i pomaganja svih članova obitelji na kojem se načelu, među ostalima, temelji i ObZ (čl. 4. ObZ), slijedom čega su roditelji prvi pozvani i dužni uzdržavati svoju djecu.

21. U odnosu na daljnje ponovljene žalbene navode da prvostupanjski sud nije pravilno procijenio stvarne materijalne mogućnosti tuženika, valja reći da su neosnovani kao što je već navedeno. Naime, po ocjeni ovoga suda, okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju ocjenu ukupnih mjesečnih potreba maloljetne OH u mjesečnom iznosu od 250,00 € što će mjesečno doprinositi tuženik, a što će svakako biti dostatno za zadovoljenje svih njenih potreba s obzirom na tijekom postupka utvrđene njihove potrebe, a navedeno je i u skladu odnosno čak i niže od iznosa propisanih Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta kao i Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u vrijeme donošenja pobijane odluke, pri čemu je prvostupanjski sud uzeo u obzir činjenicu da predlagatelj nije zaposlen tako da je primjenom odredbe čl. 314. st. 3. ObZ-a dosuđeno uzdržavanje ispod zakonskog minimuma.

22. U odnosu na daljnje žalbene navode tuženika u kojima preocjenjuje dokaze te iznosi vlastitu ocjenu dokaza i viđenje pravne situacije, valja reći da na isto nije ovlašten, jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost.

23. Isto tako, sukladno odredbi čl. 289. st. 1. ObZ roditelj koji ne stanuje sa mlt. djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje mlt. dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka toga prava pa do podnošenja tužbe.

24. Naime, kako je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik u spornom vremenskom razdoblju bio dužan uzdržavati mlt. tužiteljicu i to sukladno Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, a radi se o iznosu koji je uobičajeno potreban za zadovoljavanja potreba djeteta školske dobi, a kako to nije činio - iako nije živio sa mlt. tužiteljicom, već je troškove njezina uzdržavanja u cijelosti plaćala majka, to je tuženik dužan s osnove uskraćenog uzdržavanja isplatiti iznose kako je navedeno pod točkom I. izreke pobijane odluke sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos teče na način kako je to predviđeno čl. 289. st. 2. ObZ.

25. Osim odluke o glavnoj stvari. i odluka o troškovima postupka je također prav ilna i zakonita, utemeljena na odredbi čl. 366 ObZ. Naime, sudeći sve okolnosti predmetnoga slučaja - da je obveza tuženika zakonska obveza, da tuženik svoju obvezu do utuženja nije izvršavao, da je sud mlt. tužitelj ici konačno i priznao utuženu naknadu u pojedinačnim mjesečnim iznosima koje je i zahtijevao, na koji način je tužiteljica uspjela u pretežnom dijelu svoga tužbenog zahtjeva (nije uspjela u neznatnom dijelu), pravilno je sud prvoga stupnja postupio kada je tuženiku naložio da tužiteljici u cijelosti naknadi troškove postupka (čl. 154. st. 5. ZPP-a), koji su za nju nastali vođenjem postupka, koji su po svojoj visini i osnovi pravilno odmjereni i predstavljaju jednokratnu nagradu predviđenu Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 118/14., 107/15.).

26. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I, II. i IV. izreke.

27. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP) (točka II. izreke).

U Zagrebu 23. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić