Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Stalna služba u Sinju
Sinj, Petrovac 3
Broj: Pp-12800/2024-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju po sutkinji Vinki Kulić uz sudjelovanje Martine Šušnjara kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika IB i PB, zbog prekršajnog djela iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („ Narodne novine“ br. 5/90., 30/90. , 47/90., 114/22., 47/23.), postupajući po optužnom prijedlogu PU Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj pod brojem klasa 211-07/24-5/26729 od 30. rujna 2024. nakon održane glavne i javne rasprave u odsutnosti tužitelja te u odsutnosti prvookrivljenika i u prisutnosti drugookrivljenog 17. lipnja 2026., temeljem članka 143., 179., 180., 182. i 185. Prekršajnog zakona („ Narodne novine“ br.107/07., 39/13. , 157/13., 110/15. 70/17. , 118/18., 114/22. ), 23. lipnja 2026. objavio je i
presudio je
Prvookrivljeni IB, sin pok. I i CB, dj. P, rođen 29. srpja 1968. u Sinju, iz Čitluka, Čitluk 122, državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], keramičar, pismen, SSS, oženjen, četvero djece, umirovljenik, mjesečna primanja 780,00 eura, srednjeg imovnog stanja, prekršajno osuđivan,
Drugookrivljeni PB, sin C i pok. AB, dj. A, rođen **.**.1991. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], policijski službenik, pismen, SSS, neoženjen, bez djece, zaposlen, mjesečna primanja 1400,00 eura, srednjeg imovnog stanja, prekršajno neosuđivan,
oslobađaju se od optužbe
I. da bi 10. kolovoza 2024. u 13:00 sati u Sinju, u Matića ulici, narušavali javni red i mir slučajnim prolaznicima na neograničenom otvorenom javnom mjestu koje je dostupno građanima odnosno namijenjeno javnosti, na način da je došlo do međusobne prepirke zbog novčanog duga između IB i PB, kojom prilikom su jedan na drugog glasno vikali, prepirali se i naguravali izgovarajući nerazgovjetne riječi, a što su vidjeli i čuli slučajni prolaznici, u ovom slučaju ŠB koji je došao do njih s namjerom da ih rastavi od mogućeg fizičkog sukoba, dok se učinjena radnja reflektirala upravo na neograničenom javnom mjestu na javnost, između ostalog i na osobe koje su se tu nalazile,
čime da bi postupili protivno odredbi članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ br. 5/90., 30/90., 47/90., 114/22., 47/23.), a što je kažnjivo po istoj odredbi članka 13. istog Zakona.
II. Temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka138. stavka 2. točke 2. do 4. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. PU Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Sinj podnijela je 1. listopada 2024. ovom Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Na zaključenu glavnu raspravu prvookrivljeni IB nije pristupio te je pročitana njegova obrana. U svojoj obrani navodi da je razumio što mu se stavlja na teret te da se smatra krivim. Da je PB posudio 1000,00 eura, a trebao mu ih je vratiti 10. kolovoza 2024., a kako se on, mogao bi reći promijenio otkad mu je kći u listopadu 2023. umrla, da je tada vidio PB, te je istina da je tada na njega vikao zbog duga, a napominje da mu je taj dug vratio istog dana oko 17:00 sati. Točno je da je vikao na njega, izgovarao mu nerazgovjetne riječi, ali da nije došlo do naguravanja, a tada je do njih došao ŠB kojeg poznaje, te ga pitao je li sve uredu, a da mu je on odgovorio potvrdno, nakon čega je otišao. Da se ta vika čula, istu su mogli čuti i slučajni prolaznici, a u ovom slučaju i ŠB, te da on u potpunosti preuzima odgovornost za prekršaj, te naglašava da PB tada nije vikao na njega, nije mu izgovarao nerazgovjetne riječi, te ponavlja da između njih nije došlo do naguravanja. Nakon što je isti upoznat s obranom okrivljenika PB isti iskazuje da što će reći, da se već o tome očitovao, da svu krivnju preuzima na sebe, da PB nije vikao, da ne zna o kojoj se ulici radi, ali da su prošli kroz taj Š prolaz iz ulice Matića. Na upit suda, a u vezi njegovog iskaza u kojem je naveo da je samo on glasno vikao i izgovarao nerazgovjetne riječi, a s obzirom na iskaz okrivljenika PB u kojem navodi da nije bilo nikakve vike i galame, te na iskaz svjedoka GB koji također navodi da nije čuo nikakvu viku i galamu, iskazuje da je s njegove strane bilo povišenog tona, da glasnije priča, a na upit suda da se izričito izjasni o prethodnoj izjavi u kojoj je naveo da je vikao i izgovarao nerazgovjetne riječi, sada iskazuje da se radilo o povišenom tonu, te da iako je prethodno rekao da je vikao, da točno ne može definirati što je povišen ton, a što vika.
3. Na zaključenoj glavnoj raspravi drugookrivljeni PB iskazuje kao na prethodnoj raspravi gdje je iskazao da je razumio što mu se stavlja na teret te da nije kriv. Te prigode da su on i IB kojeg poznaje i koji mu je prijatelj, pili u kafiću, nešto su alkoholnog pića i popili, istina je da mu je IB posudio novac, nakon toga su se skupa uputili iz kafića, ali nije točno da su jedan na drugog vikali, prepirali se i naguravali te izgovarali nerazgovjetne riječi, a što se tiče GB, on da je došao do njih, da je vjerojatno čuo što su razgovarali, a kako poznaje IB, mislio je da ima nekakav problem te je dotrčao do njih, nakon čega je otišao, da je on IB sjeo u vozilo te ga odvezao do autobusnog kolodvora gdje mu je bilo parkirano vozilo. Nelogično je što svjedok odmah nije pozvao policiju ako je išta vidio već tek nakon 15 dana napisan je optužni prijedlog te da je on na mobitel pozvan u policiju. On i IB da su se nalazili u blizini ulice Dragašev prolaz, a iz Matića ulice prošli su Romčevim prolazom prema ulici Dragašev prolaz gdje mu se nalazilo parkirano vozilo. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika IB iskazuje da IB nije vikao na njega niti mu izgovarao nerazgovjetne riječi, a istina je da nije ni on vikao. Okrivljenik PB nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, a u završnoj riječi iskazuje da ostaje pri prethodno iznesenom.
4. U dokaznom postupku saslušani su svjedoci ŠB i ĐB, te je izvršen uvid u prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za IB, a za PB nije izvršen uvid u prekršajnu evidenciju jer ista nije bila u funkciji te obavijesti počiniteljima prekršaja.
5. Svjedok ŠB u svom iskazu navodi da se te prigode nalazio u Glavičkoj ulici, upravo je izlazio iz mesnice Vitić prema parku jer je u parku držao jedan štand, a sve to kako se radilo o danima Alke i Velike Gospe, a njegov sin ĐB išao je ispred njega te mu je u jednom momentu rekao "ćaća čini mi se da se čuje galama, da G s nekim raspravlja", ali da nije čuo nikakvu galamu, da je pošao prema njima, a oni su se nalazili na polovici Romčeva prolaza u koji se ulazi iz Matića ulice, da nije čuo nikakvu viku niti galamu, nije bilo naguravanja između njih, zatekao ih je da se međusobno drže za ramena, ali bez naguravanja i tuče, da je tada upitao IB kojeg zovu G što se dogodilo, treba li mu nešto, na što je on odgovorio da ne treba, nakon čega je otišao, a sa njim je policija obavila razgovor tek nakon 15ak dana. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika IB, svjedok iskazuje da ostaje pri onom što je naveo, da nije vidio nikakvo naguravanje između njih, a da li je to bilo prije ili kasnije da mu nije poznato, a što se tiče iskaza IB u kojem navodi da je on vikao i izgovarao nerazgovjetne riječi, pa da je on to čuo, navodi da on ništa nije čuo, već mu je sin rekao dok se kretao prema parku da mu se čini da G s nekim raspravlja, ali da nije čuo viku i galamu kako onda kada je izlazio iz mesnice prema parku, a tako i dok se kretao prema njima, možda je sin to čuo, ali da on nije. Nije točno da je ikoga razmirivao, nije bilo nikakvog mogućeg sukoba između njih, te da u potpunosti ostaje pri onom što je naveo. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika PB, ostaje pri onom što je naveo, da nije čuo nikakvu galamu i viku, samo mu je sin rekao da G s nekim raspravlja, ali da on uopće nije čuo nikakvu viku i galamu niti kada je izlazio iz mesnice prema parku, a niti kada se kretao i došao do njih.
6. Svjedok ĐB u svom iskazu navodi da se ne može očitovati o prekršaju koji se okrivljenicima stavlja na teret, jer da se on uopće nije nalazio na tom mjestu. Nakon što je upoznat s izjavom svjedoka GB, svog oca, iskazuje da se on uopće tada nije nalazio na tom mjestu.
7. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći sve dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, trebalo je okrivljenike osloboditi od optužbe.
8. Nije sporno da se okrivljenici kritične prigode nalazili na navedenom mjestu.
9. Sporno je jesu li te prigode okrivljenici narušavali javni red i mir.
10. Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano da prekršaj čini onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.
11. Naime, premda okrivljenik IB iskazuje da se smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret te da preuzima krivnju, jer da je tada vikao te izgovarao nerazgovjetne riječi, ali da nije došlo do naguravanja, da bi potom iskazao da je s njegove strane bilo povišenog tona, da on glasnije priča, a na upit suda da se izričito izjasni o prethodnoj izjavi u kojoj je naveo da je vikao i izgovarao nerazgovjetne riječi, sad iskazuje da se radilo o povišenom tonu, te da iako je prethodno rekao da je vikao, da točno ne može definirati što je povišen ton, a što vika, dakle da okrivljenik iskazuje kontradiktorno, te da okrivljenik PB u svom iskazu navodi da te prigode nisu jedan na drugog vikali, prepirali se te izgovarali nerazgovjetne riječi te da se nisu naguravali, a imajući u vidu iskaz svjedoka GB u kojem navodi da nije čuo nikakvu viku, a niti galamu, da nije bilo naguravanja između istih, pri čemu ostaje i nakon što je upoznat s obranom okrivljenika IB, te ponavlja da nije čuo nikakvu viku, već da mu je njegov sin ĐB rekao da mu se čini da isti s nekim raspravlja, te da nije točno da je on ikoga razmirivao, te da nije bilo nikakvog mogućeg sukoba između njih, a nakon što je upoznat s obranom okrivljenika PB, iskazuje da ostaje pri onom što je naveo, te ponavlja da nije čuo nikakvu galamu i viku, već da mu je samo sin ĐB rekao da IB s nekim raspravlja, ali da on nije čuo nikakvu viku i galamu niti kada je izlazio iz mesnice prema parku, a niti kada se kretao i kada je došao do njih, te da svjedok ĐB, za kojeg svjedok ŠB iskazuje da je bio s njim, te da mu je on tada rekao da IB s nekim raspravlja, a koji u svom iskazu navodi da se ne može očitovati o prekršaju koji se okrivljenicima stavlja na teret jer da se uopće nije nalazio na tom mjestu, pri čemu ostaje i nakon što je upoznat s izjavom svog oca GB te ponavlja da se na tom mjestu nije nalazio, slijedom iznesenog za zaključiti je da u potpunosti nije dokazano da su okrivljenici kritične prigode narušavali javni red i mir, te imajući u vidu odredbu članka 3. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku kojom je propisano da dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog dijela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika, a koji se supsidijarno primjenjuje u prekršajnom postupku, te kako se odluka o krivnji može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, što u ovom slučaju nije, odnosno nema dokaza da su okrivljenici počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je slijedom iznesenog okrivljenika, temeljem članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, trebalo osloboditi od optužbe.
12.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 140. stavak 2. u svezi članka 138. stavak 2.,točke 2. do 4. Prekršajnog zakona i troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.
13. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Sinju 23. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Sutkinja:
Martina Šušnjara v. r.
Vinka Kulić v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH Zagreb, u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez pristojbe.
DN-a: 1. okrivljenicima
2. tužitelju
3. ovdje
