REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-309/2022-13

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirković, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari Hrvatski Telekom d.d., Roberta Frangeša Mihanovića 9, 10000 Zagreb, OIB 81793146560, zastupan po opunomoćenicima – odvjetnicima iz OD Bogdanović, Dolički i Partneri d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, protiv tuženika Županijska uprava za ceste Požeško-slavonske županije, Matije Gupca 6, 34000 Požega, OIB 84424023604, zastupan po opunomoćenicima iz OD Jajaš & Vukelić d.o.o. Trg 128. brigade Hrvatske vojske 4, 51000 Rijeka, radi utvrđenja i trpljenja ovlasti, vr. p. s. 1.327,22 EUR, nakon zaključene glavne rasprave 25. svibnja 2026. u nazočnosti opunomoćenika stranaka i to odvjetnika Marka Vukelića i Tina Lovrića, 23. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Tužba tužitelja Hrvatski Telekom d.d., Roberta Frangeša Mihanovića 9, 10000 Zagreb, OIB 81793146560, radi utvrđenja da je tužitelj predmnijevani ovlaštenik stvarnog prava služnosti temeljem Ugovora br. F4.1-513/13 o osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Požeško-slavonske županije od 10. prosinca 2013. te Dodatka br. 1. od 2. veljače 2015., i to na svim županijskim i lokalnim cestama u Požeško-slavonskoj županiji pod upravljanjem tuženika, a na kojima je izgrađena tužiteljeva elektronička komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema te da je tuženik Županijska uprava za ceste Požeško-slavonske županije, Matije Gupca 6, 34000 Požega, OIB 84424023604, dužan priznati i trpiti ovlasti tužitelja i to korištenje cestovnog zemljišta kojim upravlja tuženik u svrhu pristupa izgradnje, održavanja i razvoja te boljeg gospodarenja elektroničkom, komunikacijskom infrastrukturom u vlasništvu tužitelja koja je izgrađena na cestovnom zemljištu kojim upravlja tuženik, a koje ovlasti tužitelja proizlaze iz Ugovora broj F4.1-513/13 o osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Požeško-slavonske županije od 10. prosinca 2013. te Dodatka br. 1. od 2. veljače 2015., odbacuje se.

II Nalaže se tužitelju Hrvatski Telekom d.d., Roberta Frangeša Mihanovića 9, 10000 Zagreb, OIB 81793146560, da tuženiku Županijska uprava za ceste Požeško- slavonske županije, Matije Gupca 6, 34000 Požega, OIB 84424023604, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR (tisućueura), sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 % poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (u daljnjem tekstu: zatezna kamata), počev od 23. lipnja 2026., pa do isplate, a u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu zahtjev, za iznos od 4.020,00 EUR (četiritisućedvadeseteura) i zateznom kamatom počev od 23. lipnja 2026. pa do isplate, po osnovi troška parničnog postupka, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu je rješenjem poslovni broj P-24/2019-45 od 14. travnja 2022., razdvojio postupak u građansko – pravnoj stvari, povodom tužbenog zahtjeva sadržanog u tužbi tužitelja Hrvatski Telekom d.d., Roberta Frangeša Mihanovića 9, 10000 Zagreb, OIB 81793146560, protiv tuženika Županijska uprava za ceste Požeško-slavonske županije, Matije Gupca 6, 34000 Požega, OIB 84424023604, (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik), radi neosnovanosti otkaza od 29. studenog 2018. i tužbenog zahtjeva, kojeg je tužitelj postavio u podnesku od 13. svibnja 2019., a koji glasi: "Tuženik je dužan priznati i trpiti olasti tužitelja i to korištenje cestovnog zemljišta kojim upravlja tuženik u svrhu pristupa, izgradnje, održavanja i razvoja te boljeg gospodarenja elektroničkom, komunikacijskom infrastrukturom u vlasništvu tužitelja, koja je izgrađena na cestovnom zemljištu, kojom upravlja tuženik, a koja ovlasti tužitelja proizlaze iz Ugovora broj F4.1-513/13 u osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Požeško-slavonske županije od 10. prosinca 2013. te Dodatak broj 1. od 2. prosinca 2014. (2. veljače 2015.)".

2. U odnosu na ovaj tužbeni zahtjev (da je tuženik dužan trpjeti ovlasti tužitelja…) Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje i po pravomoćnosti toga rješenja dostavio je preslikanu tužbu i priloge, kao i podnesak tužitelja od 13. svibnja 2019., kojim se tužitelj očituje na odgovor na tužbu tuženika te s kojim u vezi tužitelj ističe dodatni novi tužbeni zahtjev navodeći da taj novi tužbeni zahtjev predstavlja tužbu predmnijevanog ovlaštenika služnosti (actio confessoria publiciana), a u kojem tužitelj predlaže sudu da presudom utvrdi da je tuženik dužan priznati i trpjeti ovlasti tužitelja i to korištenjem cestovnog zemljišta kojim upravlja tuženik u svrhu pristupa, izgradnje, održavanja i razvoja te boljeg gospodarenja elektroničkom, komunikacijskom infrastrukturom u vlasništvu tužitelja, koja je izgrađena na cestovnom zemljištu, kojom upravlja tuženik, a koja ovlasti tužitelja proizlaze iz Ugovora broj F4.1-513/13 u osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Požeško- slavonske županije od 10. prosinca 2013. te Dodatak broj 1. od 2. prosinca 2014. (2. veljače 2015.), a tužitelj od tuženika zahtijeva troškove parničnog postupka.

3. Tužitelj u ovoj tužbi ističe da se kao prethodno pitanje u građansko-pravnoj stvari utvrđenja da je neosnovani bez pravnog učinka otkaz Ugovora br. F4.1.513/13 o osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Požeško- slavonske županije od 10. prosinca 2013. i njegova Dodatka 1. od 2. veljače 2015., pojavljuje u ovoj građansko-pravnoj stvari kao prethodno pitanje jesu li u korist tužitelja ostvarene Zakonom propisane pretpostavke iz članka 235. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - u daljnjem tekstu: ZVDSP), po čijem bi ispunjenju tužitelj bio predmnijevani ovlaštenik prava služnosti, te bi postojala predmnijeva da je tužitelj dokazao svoje pravo služnosti bez obzira na izostanak njezinog upisa u zemljišne knjige. U tom pravcu tužitelj je obrazložio da predmnijeva iz članka 235. ZVDSP ima značenje da se ona osoba koja ispunjava propisane pretpostavke za dokazivanje da predmnijevani ovlaštenik služnosti ima pravo zahtijevati sudsku zaštitu na isti način kao i ona osoba koja može dokazati da je uknjižbom (članak 220. ZVDSP ili dosjelošću članak 228. ZVDSP) dokazala stjecanje i nastanak služnosti. Radi toga je po tužitelju dovoljno da dokaže da je predmnijevani ovlaštenik služnosti te u tom slučaju da se predmnijeva da je predmetna služnost kao stvarno pravo nastalo, bez obzira što nije uknjiženo, ako se dokaže da su ispunjene pretpostavke (pravni temelj i istinit način stjecanja posjeda služnosti) iz članka 235. u vezi članka 233. ZVDSP, a zbog čega bi njegov tužbeni zahtjev da je tuženik dužan priznati i trpjeti ovlasti tužitelja i to korištenje cestovnog zemljišta kojim upravlja tuženik, u svrhu pristupa, izgradnje, održavanja i razvoja te boljeg gospodarenja elektroničkom telekomunikacijskom infrastrukturom u vlasništvu tužitelja, koja je izgrađena na cestovnom zemljištu kojim upravlja tuženik, a koje ovlasti tužitelja tužitelju proizlaze iz Ugovora broj F4.1-513/13 o osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Požeško-slavonske županije od 10. prosinca 2013. i njegovog Dodatka 1. od 2. veljače 2015., bio u cijelosti osnovan i tuženik bi mu trebao naknaditi parnične troškove.

3.1. U podnesku od 23. listopada 2023. tuženik se očitovao o sadržaju podneska tužitelja od 13. svibnja 2019., tako da je istakao da tužitelj nema pravnog interesa za vođenjem ovog spora, a da uz to egzistiraju i druge procesne pretpostavke za daljnji tijek ovog parničnog postupka. U tom pravcu je obrazložio da je cjelokupni tužbeni zahtjev postavljen pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Stalnom službom u Slavonskom Brodu, taj sud tužbeni zahtjev prihvatio na način da je utvrdio da je otkaz Ugovora broj F4.1-513/13 o osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Požeško-slavonske županije od 10. prosinca 2013. te Dodatak broj 1. Ugovoru o osnivanju prava služnosti broj F4.1-513/13, KLASA: 340- 09/98/13/137, URBROJ: 2177/0-1-01/ZVV-13-132 sklopljen 2. prosinca 2014., sadržan u izjavi o otkazu dopisom tuženika od 29. studenog 2018., neosnovan i bez pravnog učinka, te da isti i dalje obvezuje ugovorne strane. Upravo zbog zadnjeg dijela prihvaćenog tužbenog zahtjeva : "… te da isti i dalje obvezuje ugovorne strane" tuženik ocjenjuje da je novo postavljeni zahtjev tužitelja sadržan u prihvaćenom tužbenom zahtjevu u presudi Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu od 19. travnja 2022., poslovni broj P-24/2019-47, a zbog čega takvo utvrđenje predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za vođenje ovog postupka.

3.2. Tuženik ocjenjuje kako je u ovoj parnici suvišno odlučivati o bilo kakvim dužnostima tuženika iz Ugovora i Dodatka, kada je nadležni sud već usvojio postavljeni tužbeni zahtjev kojim je, između ostalog presuđeno da upravo isti taj Ugovor obvezuje ugovorne strane pa i jezičnim te teleološkim tumačenjem sadržaja presude treba zaključiti da su tom presudom od 19. travnja 2022. obuhvaćene baš sve obveze koje se odnose na tuženika kao ugovornu stranu. Dakle, Trgovački sud je presudio da Ugovor obvezuje ugovorne strane bez ikakvih iznimaka, u svim dijelovima njegova sadržaja tj. u svim člancima predmetnog pravnog posla u kojem su određene bilo kakve stranačke dužnosti. Za tuženika to znači da je u vrijeme vođenja ovog spora u drugoj parnici već odlučeno o tome da je dužan priznati tuženik te trpjeti sve ovlasti tužitelja koje proizlaze iz Ugovora i Dodatka, koje se odnose i na sadržaj u ovom predmetu postavljenog tužbenog zahtjeva, a to je korištenje cestovnog zemljišta kojim upravlja tuženika u svrhu pristupa izgradnje, održavanja i razvoja te boljeg gospodarskog gospodarenja elektroničkom, komunikacijskom infrastrukturom u vlasništvu tužitelja, a koja je izgrađena na cestovnom zemljištu kojim upravlja tuženik. Ako je tako suđeno tj. da Ugovor i dalje obvezuje ugovorne strane onda to u odnosu na tuženika ne znači ništa drugo nego da ga trenutkom ranijeg presuđenja obvezuju i one dužnosti koje je tužitelj obuhvatio tužbenim zahtjevom u ovom parničnom postupku.

3.3. Tuženik osim prigovora litispedencije i presuđene stvari ističe da tužitelj nema bilo kakav pravni interes za vođenje ovog spora jer tužbenim zahtjevom kako je istaknut u ovom sporu tužitelj ne može ostvariti veći uspjeh negoli je već ostvario donošenjem presude od 19. travnja 2022. pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Stalnom službom u Slavonskom Brodu. Tom presudom je određeno u odnosu na tuženika da ga Ugovor obvezuje tj. da je dužan priznati njegov sadržaj i sva tužiteljeva ovlaštenja u njemu, a niti jedna ovlast tužitelja nakon donošenja presude od 19. travnja 2022. nije ostala "visjeti u zraku" pa da bi se o njoj nastavno trebalo pred ovim sudom odlučivati, u smislu nalaganja tuženiku određenih dužnosti. Zaključno, tuženik ističe kako tužitelja tuženik nikada nije na terenu ometao ili ga fizički sprječavao da svoje ovlasti korištenja predmetnog cestovnog zemljišta obavlja u bilo kojem dijelu, odnosno da bi se takve ili slične radnje i aktivnosti odnosile na njegovu elektroničku i komunikacijsku infrastrukturu i onda nema razloga da bi tuženiku sud trebao nalagati da nešto priznaje "i trpi". Nepobitna je činjenica, ističe tuženik, da i za vrijeme trajanja ovog spora kao i za vrijeme trajanja spora pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Stalnom službom u Slavonskom Brodu te i prije pokretanja ovih postupaka, tužitelj je koristio i kontinuirano koristi cjelokupnu infrastrukturu i cestovno zemljište potpuno slobodno, bez ikakvih ograničenja, a sve to u skladu sa strukom, gospodarskim ciljem i njegovim privatnim interesima.

3.4. Tuženik je na temelju svega činjenično i pravno iznesenog u ovom postupku, određeno predložio da sud tužbu tužitelja odbaci odnosno da odbije tužbeni zahtjev i da tužitelj tuženiku naknadi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja odluke pa do isplate, a u smislu odredbe članka 151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP).

4. Očitujući se na stavove tuženika, tužitelj je u podnesku od 24. listopada 2023. istakao da odluka Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu ima značenje rješenja prethodnog pitanja o kojem ovisi osnovanost predmetnog tužbenog zahtjeva, a jer je taj sud utvrdio da je otkaz predmetnog Ugovora o služnosti nezakonit i bez pravnog učinka i da tada takva presuda ima značenje da je Ugovor o služnosti i dalje na snazi i da proizvodi svoje pravne učinke, što znači da je tuženik obvezan priznavati i trpjeti ovlasti tužitelja koje za njega proizlaze iz navedenog Ugovora.

5. Na pripremnom ročištu održanom 3. studenog 2023., stranke su putem opunomoćenika učinile nespornim da do toga dana Visoki trgovački sud u Zagrebu nije donio Odluku povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, P-24/2019-47 od 19. travnja 2022. i zbog protivljenja tuženika da se odredi prekid postupka do donošenja pravomoćne Odluke po Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu, tužitelj je u podnesku od 18. svibnja 2026., a ostajući kod svih razloga iz kojih po njemu proizlazi osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva, istakao prethodni deklaratorni tužbeni zahtjev da je tužitelj predmnijevani ovlaštenik stvarnog prava služnosti temeljem Ugovora broj F4.1- 513/13 o osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Požeško-slavonske županije od 10. prosinca 2013. te Dodatka broj 1. od 2. veljače 2015. i to na svim županijskim i lokalnim cestama u Požeško-slavonskoj županiji pod upravljanjem tuženika, a na kojima je izgrađena tužiteljeva elektronička, komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema, a i ostao kod ranije postavljenog tužbenog zahtjeva da je tuženik dužan priznati i trpjeti ovlasti tužitelja korištenjem cestovnog zemljišta kojim upravlja tuženik u svrhu pristupa, izgradnje, održavanja i razvoja te boljeg gospodarenja elektroničkom, komunikacijskom infrastrukturom u vlasništvu tužitelja koja je izgrađena na cestovnom zemljištu kojim upravlja tuženik, a koje ovlasti tužitelja proizlaze iz citiranog Ugovora i Dodatka broj 1. tome Ugovoru od 2. veljače 2015.

5.1. Tužitelj se ponovno pozvao na odredbu članka 235. ZVDSP kojom je propisano da pravo na zaštitu predmnijevanog prava služnosti ima, poput onoga koji je dokazao svoje pravo služnosti, i onaj koji u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način stjecanja posjeda te služnosti. Tužitelj ocjenjuje da kao predmnijevani ovlaštenik prava služnosti ima od vlasnika tj. tuženika pravo zahtijevati da prizna i trpi njegovo pravo služnosti, kao teret na poslužnoj stvari, na isti način kao što pravo ima i ovlaštenik prava služnosti, a koji je to svoje pravo upisao u zemljišnu knjigu ili ga je stekao na temelju Zakona.

6. Očitujući se na stav tužitelja, tuženik je u podnesku od 21. svibnja 2026., istakao da tužitelj nema apsolutno nikakav pravni interes spram predmetnog Ugovora u ovom postupku tužbenim zahtjevom tražiti utvrđenje da je predmnijevani ovlašteni stvarnog prava služnosti i da je tuženik dužan trpjeti ovlasti tužitelja, korištenja cestovnog zemljišta kojim upravlja tuženik, u svrhu pristupa izgradnje, održavanja i razvoja te boljeg gospodarenja elektroničkom, komunikacijskom infrastrukturom u vlasništvu tužitelja koja je izgrađena na cestovnom zemljištu kojim upravlja tuženik, a koja ovlast tužitelja proizlazi iz Ugovora broj F4.1-513/13 o osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Požeško-slavonske županije od 10. prosinca 2013. te Dodatka broj 1. od 2. prosinca 2014. (2. veljače 2015.). Tuženik je obrazložio svoj stav tako da je istakao da kada je presudom utvrđeno da je raskid nekog Ugovora neosnovan i bez pravnog učinka, pravna posljedica toga je, po samom Zakonu, da Ugovor ostaje na snazi tj. da i nadalje djeluje i obvezuje, a onda je postavljeni tužbeni zahtjev suvišan, a time i nedopušten, upravo zato što je isti već sadržan u tužbenom zahtjevu, sadržanom u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj P24/2019-47 od 19. travnja 2022., kojim se traži deklaracija da je neosnovan i bez pravnog učinka. Zbog toga je predmetna tužba podobna da ju sud odbaci u smislu odredbe članka 288. stavak 2. ZPP-a, obzirom da na strani tužitelja zapravo ne postoji pravni interes.

7. Pripremno ročište od 25. svibnja 2026. održano je u nazočnosti opunomoćenika stranaka i na tom ročištu je sud utvrdio da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-2683/2022-4 od 20. ožujka 2024. u cijelosti potvrdio presudu Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-24/2019-47 od 19. travnja 2022., a što znači da je tuženikova žalba odbijena kao neosnovana u točkama I, II i IV izreke presude, dok je tužiteljeva žalba odbijena u odnosu na točku III izreke prvostupanjske presude.

8. Dakle, pravomoćno je odlučeno u sporu između parničnih stranaka da je otkaz Ugovora o osnivanju prava služnosti broj F4.1-513/13, KLASA: 340-09/98/13/137, URBROJ: 2177/0-1-01/ZVV-13-132 sklopljen 2. prosinca 2014., sadržan u izjavi o otkazu dopisom tuženika od 29. studenog 2018., neosnovan i bez pravnog učinka, te da isti i dalje obvezuje ugovorne strane.

9. Ostalo je sporno između stranaka u ovom postupku ima li tužitelj pravni interes zahtijevati presudom utvrđenje da je predmnijevani ovlaštenik stvarnog prava služnosti temeljem citiranog Ugovora o osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Požeško-slavonske županije od 10. prosinca 2013. i Dodatka broj 1. od 2. veljače 2015. i to na svim županijskim i lokalnim cestama u požeško-slavonskoj županiji pod upravljanjem tuženika, a na kojima je izgrađena tužiteljeva elektronička, komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema i ima li pravni interes tužitelj zahtijevati da je tuženik dužan priznati i trpjeti ovlasti tužitelja, a koje ovlasti tužitelja proizlaze iz Ugovora broj F4.1-513/13 o osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Požeško-slavonske županije od 10. prosinca 2013. te Dodatka broj 1. od 2. veljače 2015. Ako bi sud ocijenio da tužitelj ima pravni interes zahtijevati da sud presudom meritorno odluči o tužbenom zahtjevu, tada je trebalo ocijeniti je li postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan / neosnovan, a ako bi sud ocijenio da tužitelj nema pravni interes zahtijevati ono što je utvrđeno u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu tada je trebao odlučiti o prijedlogu tužitelja da sud zbog nedostatka pravnog interesa tužbu tužitelja odbaci i odluči o zahtjevima stranaka da prema uspjehu u parnici sud odluči o troškovima parničnog postupka.

10. Dakle, kako je između stranaka sporna primjena odredaba procesnog ili materijalnog Zakona, na pripremnom ročištu od 25. svibnja 2026., sud je zaključio prethodni postupak i u smislu odredbe članka 292.a stavak 2. ZPP-a na istom ročištu održao i zaključio glavnu raspravu, a imajući u vidu neprijeporne činjenice utvrđene u pravomoćnoj presudi.

11. U ovoj građansko-pravnoj stvari sud prihvaća sve pravne stavove tuženika u odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži utvrđenje da je tužitelj predmnijevani ovlaštenik stvarnog prava služnosti temeljem navedenog Ugovora broj F4.1-513/13 od 10. prosinca 2013. te i Dodatka broj 1. od 2. veljače 2015.

11.1. Naime, pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-24/2019-47 od 19. travnja 2022., utvrđeno je da je otkaz Ugovora broj F4.1-513/13 o osnivanju prava služnosti na županijski i lokalnim cestama na području Požeško-slavonske županije od 10. prosinca 2013. te Dodatak broj 1. Ugovoru o osnivanju prava služnosti broj F4.1-513/13, KLASA: 340- 09/98/13/137, URBROJ: 2177/0-1-01/ZVV-13-132 sklopljen 2. prosinca 2014., sadržan u izjavi o otkazu dopisom tuženika od 29. studenog 2018., neosnovan i bez pravnog učinka, te da isti i dalje obvezuje ugovorne strane, a što znači da ako je neosnovan i bez pravnog učinka tuženikom otkaz o osnivanju prava služnosti tada je i dalje Ugovor o osnivanju prava služnosti na snazi i tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje tužbe kojom se posebno utvrđuje da je tužitelj predmnijevani ovlaštenik stvarnog prava služnosti jer to tužiteljevo pravo predmnijevanog ovlaštenika prava služnosti, utvrđeno za korist tužitelja člankom 1. Ugovora od 10. prosinca 2013., na svim županijskim i lokalnim cestama u Požeško – slavonskoj županiji u kojima je izgrađena tužiteljeva elektronička, komunikacijska infrastruktura i povezana oprema nije ukinuto. Dakle, rečeni Ugovor i dalje obvezuje ugovorne strane i onda je tužitelj bio ovlašten, a i dalje je ovlašten da na temelju članka 2., bez tuženikove ikakve daljnje suglasnosti i privole uknjiži svoje pravo služnosti na javnim cestama određenih u Prilogu 1. Ugovora od 10. prosinca 2013.

12. Odredbom članka 233. stavak 1. ZVDSP propisano je da ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, odnosno da propušta činiti na njoj ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati; isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju tog prava. Perma članku 234. ZVDSP da bi ovlaštenik prava služnosti mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadležnim tijelom ostvariti svoje pravo iz članka 233. ovoga Zakona, moga dokazati svoje pravo služnosti i tuženikom čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja tog prava.

13. Pravilno je tuženik isticao da ako je pravomoćnom presudom utvrđeno da je raskid nekog Ugovora neosnovan i bez pravnog učinka, pravna posljedica toga je, po samom Zakonu, da Ugovor ostaje na snazi tj. da i dalje djeluje između stranaka, a to znači i obvezuje. Tužbeni zahtjev tužitelja da je predmnijevani ovlaštenik stvarnog prava služnosti nije dopušten, upravo zbog toga što je, kako je pravilno isticao tuženik, već sadržan u tužbenom zahtjevu citirane pravomoćne presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-24/2019-47 od 19. travnja 2022., pa tužitelj nema pravni interesu ovom postupku to ponovno dokazivati.

14. Tužitelj nema pravni interes zahtijevati da sud presudom utvrdi da je tuženik dužan priznati i trpjeti ovlasti tužitelja i to korištenje cestovnog zemljišta kojim upravlja tuženik, a jer je tužitelju to omogućeno upravo kroz činjenicu da navedeni Ugovor od 10. prosinca 2013. i njegov Dodatak tome Ugovoru i dalje obvezuju ugovorne strane jer je otkaz utvrđen kao neosnovan i bez pravnog učinka.

15. Dakle, postavljeni tužbeni zahtjevi su već bili sadržani u tužbenom zahtjevu citirane pravomoćne presude, a što znači da je sud u smislu odredbe članka 288. stavak 2. ZPP-a tužbu tužitelja odbacio uslijed nedostatka pravnog interesa. U tom pravcu treba istaći da tuženik tužiteljevo pravo služnosti utvrđeno u navedenom Ugovoru te i mogućnost uknjižbe prava služnosti nikada nije negirao ili tužitelja uznemiravao u izvršavanju toga prava i onda tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da bi tuženik svojim držanjem mogao ugroziti ostvarenje njegovih prava u budućnosti. Ovaj sud je nakon razborite i objektivne ocjene konkretnog slučaja utvrdio da tužitelj nije opravdano postupao kada je zahtijevao pružanje deklaratorne sudske zaštite, a zbog čega je valjalo tužbu odbaciti i riješiti kao u izreci.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a pri tome treba istaći da se izdatak tuženika utvrđuje tako da se isti provjerava kroz pravilnu primjenu

Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, u daljnjem tekstu: OT). Tuženika je zastupao opunomoćenik – odvjetnik koji za sastav dva obrazložena podneska i to od 23. listopada 2023 i 21. svibnja 2026. ima pravo zahtijevati nagradu temeljem Tbr. 8. točka 1. OT i to u iznosu od 100 bodova ili 200,00 EUR za svaki podnesak. Opunomoćenik tuženika ima pravo zahtijevati nagradu i za nazočnost ročištima od 3. studenog 2023. i 25. svibnja 2026. u istim iznosima tj. u iznosima od po 200,00 EUR temeljem Tbr. 9. točka 1. OT. Odvjetnik je obveznik plaćanja PDV-a po stopi od 25 % pa je na osnovicu od 800,00 EUR odvjetniku valjalo priznati PDV u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 46. OT). Ukupan trošak tuženika sud utvrđuje iznosom od 1.000,00 EUR i taj novčani iznos je tuženiku dosuđen sa zateznom kamatom od donošenja rješenja pa do isplate, a jer je zateznu kamatu tuženik putem opunomoćenika zahtijevao sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a. Naime, potrebno je istaći da je tužitelj podnio tužbu na utvrđenje i kako u ovom postupku sud nije utvrdio vrijednost predmeta spora na način određen člankom 40. stavak 4. ZPP-a, prema odredbi članka 40. stavak 5. ZPP-a vrijednost predmeta spora je utvrđena iznosom od 6.630,00 EUR i prema toj osnovici je priznata nagrada opunomoćeniku tuženika, sukladno navedenoj Tarifi. Preostali novčani iznos od 4.020,00 EUR sud nije priznao tuženiku jer je isti neosnovan, a onda je za neosnovani iznos i zateznu kamatu zahtjev valjalo odbiti.

17. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Požegi, 23. lipnja 2026.

Sudac:

Ljubomir Mirković

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba. Podnosi se ovome sudu pismeno u roku od 15 dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. OD Bogdanović, Dolički i Partneri d.o.o., Miramarska 24, [adresa] Zagreb

2. OD Jajaš & Vukelić d.o.o. Trg 128. brigade Hrvatske vojske 4, [adresa] Rijeka