Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-26/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vesni Gašparuš -Horvat, u pravnoj stvari tužiteljice LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, Tolstojeva 37/II., protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupanog po punomoćnici Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, Tolstojeva 35a, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-311/2023-24 od 4. prosinca 2025., 23. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice LŽ kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-311/2023-24 od 4. prosinca 2025. u točki I. izreke, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.269,35 EUR (tisuću dvije stotine šezdeset devet eura trideset pet centi) sa zateznom kamatom.

II. Odbija se žalba tuženog Kliničkog bolničkog centra Split kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda u točki I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 468,65 EUR (četiri stotine šezdeset osam eura šezdeset pet centi) sa zateznom kamatom te u točki II. izreke.

III. Preinačuje se navedena presuda u točki II. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice LŽ za naknadom troškova postupka u iznosu od 122,22 EUR (stotinu dvadeset dva eura dvadeset dva centa) te u dijelu kojim je isplata dosuđenog troška naložena na žiro-račun punomoćnika tužiteljice i za navedeno odlučuje:

1. Nalaže se tuženom Klinički bolnički centar Split da tužiteljici LŽ naknadi trošak postupka u iznosu od 122,22 EUR (stotinu dvadeset dva eura dvadeset dva centa), sa zateznom kamatom od 4. prosinca 2025. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice IŽ da dosuđeni iznos troška plati na račun punomoćnika tužiteljice, odvjetnice Martine Radić Šunjić, koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice LŽ za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 406,25 EUR (četiri stotine šest eura dvadeset pet centi).

V. Odbija se zahtjev tuženog Kliničkog bolničkog centa Split za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 312,50 EUR (tri stotine dvanaest eura pedeset centi).

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tuženog Kliničkog bolničkog centra Split u dijelu u kojem je izjavljena protiv dijela točke I. izreke navedene presude, kojom je tužbeni zahtjev odbijen u iznosu od 1.269,35 EUR (tisuću dvije stotine šezdeset devet eura trideset pet centi) sa zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici, u roku od 15 dana, isplatiti razliku manje isplaćene naknade bruto plaće u ukupnom iznosu od 468,65 EUR sa zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose, pobliže navedene u izreci presude, od njihova dospijeća do isplate, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u tim bruto iznosima, dok je za iznos od 1.269,35 EUR sa zateznom kamatom tužbeni zahtjev odbijen (točka I. izreke) te da joj naknadi trošak postupka u iznosu od 425,76 EUR na račun punomoćnice, sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv odbijajućeg dijela navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 156,25 EUR.

3. Tuženik je izjavio žalbu protiv navedene presude, navodeći da je pobija u cijelosti, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Što se tiče točke I. izreke, predlaže donošenje dopunske presude, kojom bi se točno odredilo na koje utužene mjesece se tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 1.269,35 EUR odnosi. U protivnom ističe da je pobijana presuda u točki I. u cijelosti nerazumljiva i proturječna sama sebi i činjenicama navedenim u obrazloženju jer nije vidljivo koji iznos od utuženih iznosa potpada na koju od pet utuženih osnova. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 312,50 EUR.

4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika i zahtijeva naknadu troškova za sastavljanje tog podneska u iznosu od 250,00 EUR.

5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, u odnosu na odluku o trošku, a žalba tuženika djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, zaposlene kod tuženika, na radnom mjestu glavne medicinske sestre, za isplatom iznosa od 402,08 EUR bruto na ime neisplaćenih dodataka na plaću za otežane uvjete rada, odgovornost i položaj te naknade za godišnji odmor i bolovanje, u razdoblju od ožujka 2018. do rujna 2024.

7. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

8. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP. Stoga pobijana presuda nije ispitivana u odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 3. st. 3., čl. 10. st. 1., čl. 186.b, čl. 193. st. 2. i čl. 233. ZPP.

9. Donošenjem pobijane presude nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 365. st. 1. i 2. ZPP.

9.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je presuda razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima navedenim u obrazloženju.

10. Polazeći od utvrđenja da u razdoblju od ožujka 2018. do rujna 2024. tužiteljici nisu obračunati niti isplaćeni dodaci na plaću za otežane uvjete rada, odgovornost i položaj te da su posljedično tome nepravilno isplaćene i naknade za godišnji odmor odnosno bolovanje, u ukupnom bruto iznosu od 468,65 EUR, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev u navedenom iznosu. Pobijanu odluku donio je primjenom odredbe čl. 81. i čl. 94. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 – dalje: ZR), čl. 45., 49., 55., čl. 56. i čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'', broj 29/18, 35/19, 78/19, 92/19. 56/20 i 3/23 – dalje: KU/18) i čl. 49., čl. 52., čl. 53., čl. 55., čl. 57. i 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'', broj 128/17, 47/18, 2/19 – dalje: TKU), pozivajući se pritom i na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 9. prosinca 2019., na kojoj je zauzeo pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

11. Odluka prvostupanjskoga suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nije dovedena u pitanje primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj presudi.

12. Tužiteljica u odnosu na odbijajući dio žalbu podnosi iz razloga koji se tiču primjene odredbi o stupnjevitoj tužbi i povlačenju tužbe, zbog kojih se žalba u sporu male vrijednosti ne može podnijeti. Budući da je u tom dijelu materijalno pravo pravilno primijenjeno, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužiteljice protiv prvostupanjske presude kojom je tužbeni zahtjev odbijen trebalo je odbiti kao neosnovanu (točka I. izreke ove drugostupanjske presude).

13. Međutim, odlučujući o troškovima postupka, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tužiteljica djelomično uspjela i u osnovi i u visini tužbenog zahtjeva jer je tužiteljica, prema ocjeni ovoga suda, s osnovom uspjela u cijelosti, a s visinom u omjeru od 27% pa uspjeh tužiteljice iznosi 64%, a uspjeh tuženika 36%. Stoga je, nakon umanjenja u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP, preostala obveza tuženika da tužiteljici nadoknadi 28% parničnog troška. Visinu troška sud je pravilno utvrdio u iznosu od 562,59 EUR (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) pa tužiteljici pripada trošak zastupanja u iznosu od 157,53 EUR, odnosno 422,98 EUR s troškovima vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, koji, tužiteljici pripadaju u cijelosti, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud pa tuženik neosnovano u žalbi ističe da je i trošak vještačenja trebalo odmjeriti sukladno uspjehu u sporu.

13.1. U ovom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. ZPP, u kojem su stranke dužne najkasnije u tužbi odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica (čl. 461.a st. 2. ZPP), na pripremnom ročištu mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. toga članka (čl. 461.a st. 6. ZPP), a nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. istoga članka sud neće uzeti u obzir (čl. 461.a st. 7. ZPP).

13.2. Prema tome, budući da je u sporovima male vrijednosti ovlaštenje stranaka za iznošenje činjenica i predlaganje dokaza ograničeno na stadij postupka do održavanja pripremnog ročišta, a samo izuzetno na pripremnom ročištu, podnesak od 20. rujna 2024. ukazuje se potrebnim za vođenje parnice, kako to tvrdi tužiteljica jer su na taj način stranke prije održavanja pripremnog ročišta upotrijebile svoja postupovna ovlaštenja.

13.3. Stoga tužiteljici pravilnom primjenom materijalnog prava pripada trošak sastavljanja navedenog podneska u iznosu od 125,00 EUR (tbr. 8/1, tbr. 26. i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 138/23 i 107/25) odnosno ukupno 547,98 EUR. Stoga je tužiteljici, pored dosuđenog troška od 425,76 EUR, trebalo dosuditi i daljnji trošak u iznosu od 122,22 EUR.

13.4. Međutim, osnovano tuženik navodi da je isplata troškova postupka pogrešno određena na račun punomoćnice tužiteljice. Prema odredbi čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP, ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenje u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne strane primiti dosuđene troškove. Stoga ovlaštenje sadržano u punomoći (str. 4. spisa) treba tumačiti na način da je punomoćnica tužiteljice ovlaštena primiti dosuđene troškove, ako ih tuženik dobrovoljno plati.

14. Ostali žalbeni navodi parničnih stranaka nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

15. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu (točka I. i II. izreke), a na temelju čl. 373. t. 3. ZPP, istu djelomično preinačiti (točka III. izreke).

16. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, a tek djelomično je uspjela u odnosu na sporedno traženje pa joj ne pripada pravo na naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka. Tužiteljici nije dosuđen ni trošak sastavljanja odgovora na žalbu tuženika jer isti nije bio potreban za vođenje parnice, niti za donošenje odluke o njegovoj žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP) pa je, na temelju čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno kao u točki IV. izreke ove drugostupanjske presude.

17. Tuženik također nije uspio sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, već tek djelomično, u odnosu na sporedno traženje pa mu ne pripada naknada troškova postupka u povodu pravnog lijeka (čl. 166. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

18. Tuženik nema pravni interes pobijati navedenu presudu u točki I. izreke, u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen, budući da je u tom dijelu uspio u sporu pa je njegovu žalbu u tom dijelu trebalo odbaciti kao nedopuštenu, u skladu s odredbom čl. 367., u vezi s čl. 358. st. 3. ZPP. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Velikoj Gorici 23. lipnja 2026.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat