REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-1293/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja PI iz [adresa], Trikala, Ippokratus 10, kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Šubićeva 29, Zagreb, OIB: 33706439962, kojeg zastupa VI, službena osoba, radi kontrole kampiranja, 23. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-334-01/25-02/37, URBROJ: 443-01- 16-02-25-2 od 27. studenog 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-334-01/25-02/37, URBROJ: 443-01-16-02-25-2 od 27. studenog 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja višeg turističkog inspektora Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe turističke inspekcije KLASA: UP/I-334-01/25-02/553, URBROJ: 443-02-01-25- 2 od 26. srpnja 2025. kojim je tužitelju, u točki 1. izreke, zabranjeno kampiranje izvan kampa i prostora određenih za kampiranje izvan kampova na otoku Gornja siga, otprilike 30 metara od obale, u visini 1415,5 r/km rijeke Dunav, na rok od 60 dana od donošenja usmenog rješenja, odnosno 24. rujna 2025. U točki 2. izreke određeno je da žalba izjavljena protiv tog rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.
2. Tužitelj u tužbi navodi da rješenje tuženika osporava zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. S obzirom na navedeno predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. Navodi da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da je tužitelj zatečen u kampiranju izvan kampa i prostora određenih za kampiranje izvan kampova na otoku Gornja Siga te da je stoga, pravilnom primjenom propisa doneseno prvostupanjsko rješenje. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4.1. U očitovanju na odgovor na tužbu tužitelj ističe da uz podnesak tuženika nije primio upravni spis te poziva sud na dostavu istog. Smatra da osporavano rješenje ne sadrži sve obvezne dijelove propisane odredbom članka 98. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/2009. i 110/2021., dalje: ZUP) te da pozivanje na „utvrđeno činjenično stanje“ i „odlučujuće razloge“ ostaje deklaratorno jer tuženik u osporavanom rješenju ni na koji način ne obrazlaže na temelju kojih je konkretnih činjenica i dokaza ocijenio pravilnim prvostupanjsko rješenje, osim navođenja da je 26. srpnja 2025. obavljen inspekcijski nadzor i da je tužitelj zatečen u kampiranju izvan kampa i prostora uređenih za kampiranje izvan kampova. Ističe da tuženik ne raspolaže niti jednom videosnimkom ili fotografijom zatečenog stanja na licu mjesta ali se ipak poziva na utvrđeno činjenično stanje. Smatra da tuženik u potpunosti zanemaruje dokaze i navode koje je tužitelj isticao i predlagao tijekom upravnog postupka, a osobito činjenicu da nije utvrđeno da je boravio u šatoru. Poziva se na odredbe Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 85/2015., 121/2016., 99/2018., 25/2019., 98/2019., 32/2020., 40/2020., 126/2021. i 152/2024., dalje: Zakon) te ističe da iz provedenog nadzora ne proizlazi da je pronađenim šatorom pružena usluga smještaja koja bi se imala smatrati ugostiteljskom djelatnosti, te smatra da opća odredba Zakona ograničava doseg tog Zakona samo na ugostiteljske djelatnosti, a ne i na ostale djelatnosti koje nemaju za cilj stjecanje imovinske koristi. Smatra da nema mjesta primjeni materijalnih odredbi Zakona jer isti funkcionalno ograničava doseg zakona na pravne i fizičke osobe koje mogu obavljati ugostiteljsku djelatnost. Ističe kako područje Gornje Sige, na kojem se nalazi tzv. „Slobodna Republika Liberland“ (gdje je zatečen šator) nije u sastavu Republike Hrvatske čime jurisdikcija Republike Hrvatske nije moguća prilikom sankcioniranja osoba koje se tamo zateknu. Navodi da područje Gornje Sige ne potpada pod državnu ingerenciju Republike Hrvatske ni Republike Srbije te da to područje nije prikazano kao područje u sastavu Republike Hrvatske niti u jednoj katastarskoj evidenciji te da stoga tužitelj nije niti mogao tražiti dozvolu za kampiranje niti je mogao biti nadziran i kažnjen za nešto za što pravnim poretkom nije propisana njegova dužnost. Iznosi tvrdnje o takozvanoj šutnji uprave bez korelacije sa stvarnim spisom postupka. Navodi da je tuženik dugotrajnim odlučivanjem povrijedio razuman rok za donošenje odluke u smislu Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Predlaže Sudu provesti dokaz saslušanjem svjedoka II, GI, SI, PIH, EI i FI (adrese – list 37 spisa), te predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
4.2. Tuženik je 12. svibnja 2026. dostavio očitovanje u kojemu je osporio navode tužitelja, navodeći da je tužitelj u vrijeme obavljanja inspekcijskog nadzora, dana 26. srpnja 2025., zatečen u kampiranju izvan kampa i prostora određenih za kampiranje izvan kampova na otoku Gornja Siga, otprilike 30 metara od obale u visini 1415,5 r/km rijeke Dunav (tužitelj je zatečen na spavanju u šatoru za kampiranje), te je na temelju odredbe članka 16. i članka 70. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21, 67/23) te članka 45. stavka 1. Zakona , odlučeno u ovoj upravnoj stvari.
4.3. Kako tužitelj osporava svoje prisustvo i kampiranje na otoku Gornja Siga u vrijeme obavljanja predmetnog inspekcijskog nadzora, ističe da je Zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru, od 26. srpnja 2025., na prostoru otoka Gornja Siga na desnoj obali u visini 1415,5 r/km rijeke Dunav, po utvrđivanju tužitelja i drugih činjenica od strane službene osobe, višeg turističkog inspektora Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe turističke inspekcije, isti bio pozvan da se izjasni o utvrđenim činjenicama i drugim okolnostima vezanim za kampiranje izvan kampa i prostora određenih za kampiranje izvan kampova, te je na zapisnik izjavio, cit: „Ne trebam odvjetnika za potrebe ovog nadzora“…„Na granici su mi pregledali putovnicu i nisu mi rekli da ne smijem doći na područje otoka Gornje Sige. Nemam primjedbi na rad službene osobe“. Ujedno je zapisnikom konstatirano da je stranka (tužitelj) po završetku nadzora uklonila šator. Navedeno otklanja tvrdnju tužitelja kako tuženik prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja „nije proveo misaoni proces svrstavanja faktičnog stanja u pravni te naposlijetku zakonski opis“.
4.4. Smatra da obrazloženje osporavanog rješenja sadrži sve obvezne dijelove rješenja propisane odredbom članka 98. stavka 5. ZUP-a, odnosno sadrži utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, obrazloženi su svi bitni žalbeni razlozi žalitelja te je naveden propis na temelju kojeg je riješena upravna stvar.
4.5. Tuženik ističe i da tužitelj pod točkom VI. podneska od 21. travnja 2026., iznosi netočne navode vezane za „šutnju uprave“ koje tuženik u odgovoru na tužbu, od 27. siječnja 2026., ne navodi, jer je predmetni upravni spor pokrenut (isključivo) radi ocjene zakonitosti utuženog rješenja, pri čemu tužitelj prethodno nije pokrenuo upravni spor radi „šutnje uprave“.
5.1. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u ovome Sudu 26. svibnja 2026. održana rasprava u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, u skladu s odredbom članka 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024 i 39/2026; dalje: ZUS). Na održanoj raspravi stranke su ostale kod prethodno iznesenih navoda.
5.2. Opunomoćenik tužitelja naveo je da zapisnik na koji se tuženik poziva u podnesku od 26. srpnja 2025. tužitelj nije potpisao niti su se činjenice navedene u istom zapisniku dogodile kako je to zapisnikom konstatirano, a na okolnost neistinitosti javne isprave zapisnika tužitelj je podneskom od 21. travnja 2026. predložio izvođenje dokaza. Smatra da tužitelju nije bilo omogućeno u postupku korištenje vlastitog jezika i to najmanje iz tri razloga: 1. tužitelj je grčki državljanin stoga navodna nazočnost prevoditelja za engleski jezik ne otklanja prigovor da mu je oneomogućeno korištenje vlastitim jezikom; 2. tužitelj nije govornik engleskog jezika; 3. obzirom da tužitelj nije govornik niti engleskog niti hrvatskog jezika potpuno je nejasno, a kako je navedeno u zapisniku, kako je tužitelj mogao biti upitan bilo na hrvatskom bilo na engleskom jeziku da li razumije neki od tih jezika.
5.3. Službena osoba tuženika izjavila je da su okolnosti sudjelovanja tumača za engleski jezik pravilno unesene u zapisniku sastavljenom 26. srpnja 2025.
5.4. Na upit sutkinje opunomoćeniku tužitelja na kojem jeziku komunicira sa strankom, isti je naveo da se odbija očitovati.
5.5. Također na upit sutkinje opunomoćenik tužitelja naveo je da su predloženi svjedoci bili neposredni očevici sastavljanja zapisnika u odnosu na tužitelja te da mu nije poznato da li se protiv istih također vodi sadržajno istovjetan postupak.
5.6. Primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a, Sud je odbio kao nepotrebne dokazne prijedloge saslušanja svjedoka: II, VIH, SI, PIH, ČI i FI, također i primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, obzirom da izvođenje predmetnih dokaza ne bi utjecalo na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
5.7. Naime i uvidom u eSpis (podatke ovoga Suda) o predmetima u radu/riješenim predmetima Sud je mogao zaključiti da se radi o osobama protiv kojih su pokrenuti istovjetni postupci, i/ili postupci otkaza kratkotrajnog boravka odnosno za neke i protjerivanja iz Republike Hrvatske, upravo u svezi s okolnostima boravka na području otoka Gornja Siga, te je Sud ocijenio da se ne bi radilo o nepristranim svjedocima.
5.8. Sud je na ročištu opunomoćeniku tužitelja omogućio neposredni uvid u spis tuženika (sadržan u spisu upravnog spora), sukladno odredbi članka 113. stavak 1. ZUS-a.
5.9. Nakon izvršenog uvida punomoćnik tužitelja istaknuo je prigovor da zapisnik nije potpisan od strane osoba čiji se potpisi na istome nalaze (koji navod nije obrazložio) te je na istu okolnost predložio provesti grafološko vještačenje. Opunomoćenik tužitelja također je naveo da spisu nisu priložene fotografije sa mjesta događaja, a da rješenje od 26. srpnja 2025. koje navodno predstavlja izvornik rješenja nema pečata tuženika, dok drugostupanjsko rješenje koje je tuženik dostavio kao dio spisa upravnog postupka nije dostavljeno u izvorniku.
5.10. Službena osoba tuženika navela je da u zapisniku nije niti navedeno da bi fotografije bile sastavni dio zapisnika. U odnosu na potpise smatra da se radi o autentičnim potpisima osoba koje su poduzimale radnje opisane u samom zapisniku. Smatra nebitnom činjenicu da izrađeno prvostupanjsko (usmeno) rješenje ne sadržava otpremni pečat tijela koje je rješenje donijelo.
5.11. Sud je, također primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a, odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari i dokazne prijedloge izvođenja grafološkog vještačenja potpisa koji se nalaze na zapisniku Državnog inspektorata Područnog ureda Osijek, Službe turističke inspekcije od 26. srpnja 2025., primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, obzirom da je predmetni prijedlog tužitelj iznio tek na raspravi, te nije učinjen vjerojatnim razlog da bi Sud izvodio isti. Stoga je Sud ocijenio da je svrha predmetnog dokaznog prijedloga bila isključivo odugovlačenje spora i kreiranje dodatnog (nepotrebnog) troška.
6. Tijekom upravnog spora sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka spisa proizlazi da je viši turistički inspektor Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe turističke inspekcije 26. srpnja 2025. obavio inspekcijski nadzor na desnoj obavi rijeke Dunav u visini 1415,5 r/km na otoku Gornja Siga, u dubini područja oko 30 metara od obale o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: UP/I-334-01/25-02/553, URBROJ: 443-02-01-25-1 od 26. srpnja 2025.
8. Iz navedenog zapisnika proizlazi da je nadzor obavljen u suradnji s policijskim službenicima Postaje granične policije Beli Manastir, Policijske uprave osječko- baranjske uz prisustvo prevoditeljice Mateje Ilišin, sudskog tumača za engleski jezik.
9. Nadalje proizlazi da je nadzorom utvrđeno da je na opisanom prostoru zatečen šator za kampiranje u kojem je u trenutku započetog nadzora, u 5,00 h, spavao KI, rođen **.**.1990. u gradu [adresa], s prebivalištem u [adresa], Grčka, ime oca P, čiji identitet je utvrđen uvidom u putovnicu Grčke broj AT5693324.
10.1. Iz zapisnika o provedenom nadzoru proizlazi da je nakon izvršenog nadzora viši inspektor donio usmeno rješenje kojim se zabranjuje tužitelju kampiranje izvan kampa i prostora određenih za kampiranje izvan kampova na otoku Gornja Siga, otprilike 30 metara od obale u visini 11415,5 r/km rijeke Dunav, na rok od 60 dana od dana donošenja usmenog rješenja, odnosno do 24. rujna 2025. Usmenim rješenjem određeno je da se šator neće pečatiti jer ga stranka po završetku nadzora uklanja. Tužitelj je odbio potpisati zapisnik o provedenom nadzoru.
10.2. Nakon što je Zapisnik pročitan tužitelju i nakon što je isti upozoren da ima pravo na branitelja i da nije dužan odgovarati na pitanja, isti nije imao što za izjaviti niti je stavio ikakvu primjedbu te je Zapisnik odbio potpisati.
10.3. U odnosu na korištenje jezika, Sud zaključuje da je i ovlašteni sudski tumač potvrdio da tužitelj razumije engleski jezik, dakle, tužitelju je bilo omogućeno korištenje jezika koji razumije, radi mogućnosti izjašnjavanja.
10.4. Nadalje, odredba članka 14. ZUP-a propisuje da se postupak vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu (stavak 1.); Postupak se može voditi i na drugom jeziku ili pismu koji su u službenoj uporabi pri javnopravnom tijelu kod kojeg se vodi postupak, sukladno uvjetima utvrđenim propisima donesenim na temelju zakona o službenoj uporabi jezika i pisma (stavak 2.).
10.5. Dakle, tuženik je u provedenom postupku, radi omogućenja sudjelovanja tužitelja kao neuke stranke, od poduzimanja prve radnje prilikom očevida, postupio i iznad standarda koji propisuje ZUP-u u svrhu zaštite prava stranke, pri čemu je prevođenje vršio neovisni sudski tumač.
10.6. Sud je cijenio i činjenicu da je opunomoćenik tužitelja na održanoj raspravi odbio navesti na kojem jeziku komunicira s tužiteljem.
11.1. Odredbom članka 29. Zakona propisano je da je kampiranje u smislu ovoga Zakona boravak pod šatorom, u kamp-kućici, kamp-prikolici, pokretnoj kućici (mobile home), autodomu (kamper) i drugoj odgovarajućoj opremi za smještaj na otvorenom prostoru u vrstama ugostiteljskih objekata iz skupine »Kampovi« i u kampovima u domaćinstvu i na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (stavak 1.). Iznimno od stavka 1. ovoga članka za vrijeme održavanja sportskih, izviđačkih, kulturno-umjetničkih i sličnih manifestacija te organiziranih putovanja kanuima i sličnim plovilima po moru, rijekama i jezerima, biciklima i slično, dozvoljeno je organizirano kampiranje izvan kampova iz stavka 1. ovoga članka na za to određenim prostorima (stavak 2.). Jedinice lokalne samouprave, javne ustanove i druge pravne osobe, koje upravljaju određenim područjem ovisno o svrsi kampiranja iz stavka 2. ovoga članka, svojim aktima određuju prostor za kampiranje izvan kampova, uvjete koje taj prostor mora ispunjavati te vrijeme trajanja takvog kampiranja (stavak 3.). Zabranjeno je kampiranje izvan kampova iz stavka 1. ovoga članka i prostora određenih za kampiranje izvan kampova sukladno stavku 3. ovoga članka (stavak 4.).
11.2. Člankom 45. Zakona propisano je da će, ako u provedbi inspekcijskog nadzora turistički inspektor i komunalni redar utvrdi da osoba kampira na zemljištu u privatnom vlasništvu, izvan kampova iz skupine »Kampovi« i kampova u domaćinstvu i na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, ili na javnoj površini izvan prostora za kampiranje određenih u skladu s člankom 29. stavkom 3. ovoga Zakona, usmenim rješenjem u zapisniku, koje će izreći vlasniku kamp-kućice, kamp-prikolice i druge kamp-opreme ili njegovom predstavniku, zabraniti na rok od 60 dana kampiranje i u svrhu kampiranja postavljanje kamp-opreme na tom zemljištu (stavak 1.). Rješenje iz stavka 1. ovoga članka izvršava se odmah pečaćenjem kamp-opreme (šatora, kamp- prikolice, kamp-kućice, pokretne kućice, autodoma i druge odgovarajuće opreme za smještaj na otvorenom prostoru) ili na drugi pogodan način (stavak 2.). Otpravak usmenog rješenja iz stavka 1. ovoga članka turistički inspektor i komunalni redar je dužan otpremiti stranci u pisanom obliku u roku od osam dana od dana izricanja usmenog rješenja. Žalba se može izjaviti samo na pisani otpravak rješenja (stavak 3.). U slučaju izvršenja usmenog rješenja pečaćenjem, osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je osigurati iznošenje pokvarljivih namirnica te poduzeti i osigurati sve sigurnosne i druge mjere kako ne bi došlo do štete. U slučaju da osoba iz stavka 1. ovoga članka propusti poduzeti navedene mjere, odgovorna je za nastanak bilo kakve štete (stavak 4.). Žalba izjavljena protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja (stavak 5.).
12. Prema odredbi članka 70. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu ako je ovim Zakonom, drugim zakonom ili propisima Europske unije propisano da se u slučaju utvrđene nezakonitosti izriče određena upravna mjera, inspektor je dužan rješenjem izreći tu mjeru. Sukladno stavku 2. istog članka, ako ovim Zakonom ili drugim zakonom nije drukčije propisano, inspektor će upravnu mjeru iz stavka 1. ovoga članka donijeti bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka nadzora s utvrđenim činjenicama odlučnim za donošenje te mjere. Prema stavku 3. navedenog članka, iznimno od stavka 2. ovoga članka, inspektor neće donositi rješenje ako su utvrđene nepravilnosti otklonjene tijekom inspekcijskog nadzora ili kad izvršenje uopće nije moguće, što će inspektor utvrditi i navesti u zapisniku. U skladu sa stavkom 4. toga članka, Glavni državni inspektor naputkom propisuje način pečaćenja, kada se rješenja donesena na temelju ovoga Zakona ili drug ih zakona izvršavaju pečaćenjem.
13.1. Prije svega, a imajući u vidu tužbene navode, predmet ovog spora nije utvrđivanje državne granice Republike Hrvatske. Međutim, s obzirom na tvrdnje tužitelja da na području Gornje Sige na kojemu se nalazi tzv. "Slobodna Republika Liberland" ne postoji jurisdikcija Republike Hrvatske Sud je izvršio uvid notu broj:
4513/2023 Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske. Iz iste je razvidno da se njome Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije obavještava o provođenju nadzora i kontrole na području Gornja Siga, smještenom na desnoj obali Dunava u području razgraničenja između Republike Hrvatske i Republike Srbije, a radi osiguranja nadzora vanjske granice Republike Hrvatske s obzirom na to da je vanjska granica Republike Hrvatske od 1. srpnja 2013. ujedno vanjska granica Europske Unije, a od 1. siječnja 2023. i vanjska granica Schengenskog prostora. Diplomatskom notom broj: 83-2/23 Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije primilo je k znanju tu obavijest i navelo da dijeli mišljenje da će se uspostavljanjem vlasti i nadzora na tom dijelu teritorija spriječiti proglašavanje ničije zemlje (Terra Nullius) i onemogućiti zaposjedanje i ilegalno kretanje osoba. U obje diplomatske note izražena je spremnost svake strane za daljnje pregovore o utvrđivanju granice. Iako se ne radi o bilateralnom sporazumu dvije države jer diplomatske note predstavljaju formalni oblik korespondencije u diplomatskoj komunikaciji između država, radi se o prihvaćenom načinu međudržavne komunikacije između vlada, tj. ministarstava vanjskih poslova dvije države, odnosno o međunarodnom dogovoru oko spornog pitanja oko nadzora i kontrole granice do konačnog razgraničenja na spornom području. Stoga netočno tužitelj tvrdi da je područje Gornje Sige slobodno, odnosno “terra nullius - ničija zemlja” na koju nitko ne polaže pravo i na kojoj Republika Hrvatska nema jursidikciju, već je to područje sporno s obzirom na različita viđenja razgraničenja dvije države. Prema tome tzv. "Slobodna Republika Liberland", na kojoj je tužitelj zatečen u kampiranju, nije međunarodno priznata država, nema nikakvu vlast na području na kojemu tužitelj tvrdi da se ona nalazi, već je područje Gornje Sige pod nadzorom i kontrolom nadležnih tijela Republike Hrvatske.
13.2. Diplomatske note predstavljaju formalni oblik korespondencije u diplomatskoj komunikaciji između država, te se radi o prihvaćenom načinu međudržavne komunikacije između vlada, tj. ministarstava vanjskih poslova dvije države, odnosno o međunarodnom dogovoru oko spornog pitanja oko nadzora i kontrole granice do konačnog razgraničenja na spornom području. „Diplomatska nota je formalni oblik korespondencije u diplomatskoj komunikaciji između država. Uvijek se predaje u pisanom obliku, piše u trećem licu; ima službeni karakter i njezin sadržaj pravno obvezuje državu u čije je ime upućena. Razmjena nota općenito je prihvaćen način međudržavne komunikacije između vlada, tj. ministarstava vanjskih poslova pojedinih država, između diplomatske misije države šiljateljice i ministarstva vanjskih poslova države primateljice, a također između pojedinih diplomatskih misija u istoj državi primateljici.“ (Citiranje: nota. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024.). U svezi s navedenim valja istaknuti i da se preko razmjene nota može uspostaviti i međunarodni ugovor, te je razmjenu nota moguće interpretirati kao (ovdje) dvostrani međunarodni pravni ugovor. Navedeno je također istovjetno utvrđeno u presudi Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Ppž-564/2024 od 3. srpnja 2024.
14. Nadalje, prema članku 2. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.
15.1. Osim toga, Republika Hrvatska je u skladu s relevantnom pravnom stečevinom Europske unije dužna provoditi odgovarajući nadzor vanjske granice Republike Hrvatske, jer je od 1. srpnja 2013. vanjska granica Republike Hrvatske ujedno granica Europske Unije, a koja je od 1. siječnja 2023. i vanjska granica Schengenskog prostora.
15.2. Tzv. "Slobodna Republika Liberland" nije međunarodno priznata država, stoga nema nikakvu vlast na području na kojemu tužitelj tvrdi da se ona nalazi. Također valja istaknuti da se ne radi o ničijoj zemlji jer međunarodno pravo ne počiva na načelu ničije zemlje (Terra nullius). Radi se o prostoru o kojemu se vode pregovori o razgraničenju između Republike Hrvatske i Republike Srbije, kao sljednica Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, pod čiji je teritorij to područje potpadalo. Dakle, tuženik nije postupao na teritoriju nijedne strane međunarodno priznate države, nego iz Republike Hrvatske i područja na desnoj obali rijeke Dunav - Gornja Siga, nad kojim nadležna državna tijela Republike Hrvatske provode nadzor i kontrolu radi zaštite vanjske granice Europske Unije i Schengenskog prostora, o čemu je upoznata druga strana, odnosno Republika Srbija. Stoga sud zaključuje da postoji ovlast i jurisdikcija tuženika za postupanje u ovoj upravnoj stvari.
16. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i u tijeku upravnog postupka utvrđeno činjenično stanje nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari te tužbeni navodi tužitelja nisu odlučni.
17. Naime, smisao odredbi Zakona, kao mjera u svrhu zaštite turizma, gospodarske djelatnosti, je zabraniti osobama kampiranje odnosno boravak koji je sam sebi svrhom u cilju bivanja u prirodi, odmora, izbivanja iz mjesta stalnog boravišta ili drugih razloga i svrhe koje se mogu povezati s turizmom i ugostiteljstvom te postavljati i boraviti u kamp opremi izvan uređenih kampova.
18. Stoga nije od utjecaja na drugačije odlučivanje o ovoj pravnoj stvari tužbeni navod tužitelja kako tuženik uz zapisnik o provedenom nadzoru ne raspolaže niti jednom fotografijom niti videosnimkom stanja zatečenog na licu mjesta budući da fotografije i li videozapisi nisu zakonski obvezan element očevida odnosno zapisnika o očevidu.
19. Nadalje, niti tvrdnja tužitelja da mu nije dostavljen spis upravnog postupka nije odlučna. Naime, prema odredbi članka 113. stavka 1. ZUS-a (na koju se i sam tužitelj poziva) stranke se imaju pravo obavijestiti o tijeku spora i razgledati spis. Stoga je tužitelj, odnosno njegov opunomoćenik imao mogućnost pristupiti Sudu i izvršiti uvid u dostavljeni spis upravnog postupka, kao i spis ovoga spora. Sud smatra da se tužitelj, u vezi zahtjeva za dostavom spisa, pogrešno pozvao i na odredbu članka 48. stavka 3. ZUS-a prema kojoj se u odgovoru na tužbu tuženik treba izjasniti o zahtjevima i navodima tužbe te predložiti dokaze kojima potkrepljuje svoje navode, te je uz odgovor na tužbu tuženik dužan priložiti sve dokaze kojima raspolaže. Iz navedenog proizlazi obveza tuženika na dostavu odgovora na tužbu i svih dokaza Sudu, a ne proizlazi obveza Suda da spis upravnog postupka dostavlja tužitelju.
20.1. Sud također smatra neosnovanim navod tužitelja kako osporavano rješenje sadržajem ne udovoljava odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a. Naime, Sud smatra da je osporavano rješenje tuženika valjano obrazloženo, te da u potpunosti otklanja sve prigovore tužitelja, u odnosu na koje je obrazloženje dao i ovaj Sud.
20.2. S obzirom na rok donošenja osporavanog rješenja u povodu izjavljene žalbe tužitelja Sud ne može smatrati osnovanim navod tužitelja da bi postupanje javnopravnog tijela u ovoj upravnoj stvari imalo obilježje nerazmjernosti.
21. Slijedom navedenog, a s obzirom na činjenicu da je u tijeku inspekcijskog nadzora nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj boravio u svom šatoru izvan kampova na otoku Gornja Siga, pravilno je prvostupanjsko tijelo rješenjem od 26. srpnja 2025. zabranilo tužitelju kampiranje izvan kampova na otoku Gornja Siga.
22.1. S obzirom da je ova zabrana izrečena tužitelju kratkotrajna i odnosi se za zabranu kampiranja izvan kampova i prostora određenih za kampiranje na otoku Gornja Siga, tužitelj je mogao nastaviti kampirati unutar kampova i prostora određenih za kampiranje.
22.2. U odnosu na prigovore forme osporavanih rješenja valja istaknuti da izvornik usmenog rješenja kao dijela zapisnika ne mora sadržavati pečat. Prema članku 76. ZUP-a, zapisnik o usmenoj radnji sastavlja se i potpisuje od strane službene osobe i osoba koje su dale izjave, ali ne postoji obveza otiskivanja pečata na zapisniku. Pečat je propisan za pisana rješenja (članak 98. ZUP), ali izostanak istoga, Sud ne ocjenjuje razlogom nezakonitosti istih, već propustom javnopravnih tijela.
23. Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, Sud smatra da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja pa je primjenom odredbe članka 116. stavak 2. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, i odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.
24. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
U Osijeku 23. lipnja 2026.
Sutkinja
Blanka Sajter
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćeniku
2. Tuženiku
