Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ob-42/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Božo Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika UF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Buljan, odvjetnici u Zadru, uz sudjelovanje mlt. djeteta MF, zastupanog po posebnoj skrbnici ĆF, dipl. iur. iz [adresa] za posebno skrbništvo, Podružnica Zadar, radi razvoda braka s mlt. djecom, u postupku po žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P Ob-191/2025-16 od 15. travnja 2026.g., u sjednici vijeća održanoj dana 23. lipnja 2026.g.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuju se t. VI i VII izreke presude Općinskog suda u Zadru broj P Ob-191/2025-16 od 15. travnja 2026.g.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja: razveden je brak zaključen između tužiteljice AF rođ. **.**.1985., OIB: [osobni identifikacijski broj] i UF rođ. **.**.1982., OIB: [osobni identifikacijski broj], koji brak je zaključen 30. listopada 2009. i upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za 2009. godinu pod rednim brojem 522 (t. I izreke); odlučeno da će zajedničko dijete stranaka mlt. MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], živjeti će s majkom DF, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi [adresa] (t. II izreke); određeno da će roditelji roditeljsku skrb ostvarivati zajednički i sporazumno (t. III izreke); određeno odvijanje osobnih odnosa djeteta mlt. PF, s ocem UF na način da će se održavati svaki radni dan u trajanju od dva sata sukladno obvezama djeteta, svaki drugi vikend od petka u 19:00 sati do nedjelje u 19:00 sati na način da otac preuzme dijete u školi ili na adresi gdje dijete živi s majkom te da ga vrati na adresu gdje dijete živi s majkom, te svaki drugi blagdan od 10:00 sati do sljedećeg dana u 10:00 sati (t. IV izreke); tuženiku UF, OIB: [osobni identifikacijski broj] naloženo da za uzdržavanje mlt. PF OIB: [osobni identifikacijski broj], za period od 1. srpnja 2025. pa zaključno sa 31. ožujka 2026., uplati mjesečni iznos od po 40,00 EUR, a od 1. travnja 2026. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti mjesečni iznos od 330,00 EUR, s tim da je dospjele obroke sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dospijeća pa do isplate, a kao prvi dan dospijeća uzima se 15. u mjesecu za tekući mjesec, dužan platiti odjednom, a oni koji budu dospijevali ubuduće 15-og u mjesecu za tekući mjesec i to na tekući račun majke AF, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe (t. V izreke); odbijen kao neosnovan zahtjev za uzdržavanje mlt. djeteta i to za period od 9. lipnja 2025. do 30. lipnja 2025., s iznosom od 700,00 EUR, od 1. srpnja 2025. zaključno s 31. ožujka 2026. s iznosom od po 660,00 EUR mjesečno, te od 1. travnja 2026. s iznosom od 370,00 eura mjesečno zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (t. VI izreke); te je t. VII izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tužiteljica pobija t. VI i VII izreke naprijed navedene presude, citira odredbu čl. 354. st.2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 dalje: ZPP), ali ne konkretizira u čemu bi se ona sastojala, dok sadržajno osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja i posljedično pogrešnu primjenu materijalnog prava. Odluku o troškovima postupka sadržanu u t. VII prvostupanjske presude pobija uopćeno kao posljedicu nepravilnosti njezinog pobijanog dijela. Predlaže da ovaj sud preinači pobijani dio na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice i dosudi joj zatraženi parnični trošak prvostupanjskog i ovog žalbenog postupka, podredno ukine pobijani dio i vrati predmet prvostupanjskom su na ponovno odlučivanje u tom dijelu.

3. U odgovoru na žalbu tuženik podržava utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, ponavlja osporavanje vjerodostojnosti u spis priloženog audio snimka pri čemu se poziva na čl. 220. a ZPP, predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Sukladno čl. 365. st.1. i 2. ovaj je sud prvostupanjsku presudu ispitao u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom (t. VI i VII izreke), i to u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

5. Neosnovano tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP u vezi članka 346. ObZ, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi u odnosu na odlučne činjenice su jasni i neproturječni sami sebi i dokazima u spisu.

6. Nije u pravu žaliteljica ni kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. Iz razloga prvostupanjske presude i podataka predmetnog spisa proizlazi:

- da zajedničko dijete stranaka, mlt. MF, živi sa majkom – tužiteljicom u stanu u [adresa] koji je u vlasništvu tuženikove majke;

- mlt. MF da je rođen **.**.2012.;

- ovopredmetna parnica da je pokrenuta 04. rujna 2025., dakle započeta i zaključena glavna rasprava u vrijeme kada je mlt. MF u životnoj dobi od 13 godina i pohađa sedmi razred osnovne škole;

- potrebe mlt. MF da su uobičajene potrebe vezane uz stanovanje, prehranu, odijevanje, higijenu, školovanje, dodatne troškove pohađanja izvannastavne aktivnosti plivanja čija mjesečna članarina je 40,00 EUR, te povremeno pohađanje repeticija iz matematike i fizike sa troškom od 30,00 EUR po satu;

- tuženik, otac. Mlt. MF da: je u životnoj dobi od 44 godine, po zanimanju zubni tehničar, sa prijavljenim mjesečnim primanjima od 1.200,00 EUR, mogućnošću ostvarenja dodatnih bonusa kroz rad; da u vlasništvu nema nikakvih nekretnina; nema nikakve ušteđevine; od pokretnina ima samo automobil Toyota Yaris iz 2006; da nema obvezu uzdržavanje prema nikome, i nema nikakvih troškova stanovanja (živi sa svojom majkom u njezinoj nekretnini za koju njegova majka podmiruje režijske troškove), da tuženik dio potreba djeteta podmiruje neposredno kroz sudjelovanje osobito u vezi s prijevozom na aktivnosti djeteta, kao i kupnjom odjeće i obuće ;

- da tuženik od prestanka stanovanja s mlt. djetetom, od lipnja 2025., plaća mjesečni iznos od 290,00 EUR.

7. Mjerodavnim pravilima o uzdržavanju maloljetnog djeteta sadržanim u Obiteljskom zakonu, koja korespondiraju sa pravima i dužnostima zajamčenim Konvencijom o pravima djeteta („Narodne novine“-Međunarodni ugovori, broj: 12/1993., 20/1997., 4/1998., 13/1998., 5/2002., 7/2002., 2/2003., 2/2017., 4/2017.) je propisano:

- da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta i određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (čl. 311. ObZ), dok je u st. 2. propisano da se ukupne materijalne potrebe određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja;

- da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (čl. 313. st. 1. ObZ) i da je roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (čl. 313. st. 2. ObZ);

- da je sud kad utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz st. 2. čl. 313. ObZ uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (čl. 313. st. 4. ObZ), i uzeti u obzir novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (čl. 313. st. 5. ObZ);

- da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (čl. 310. st. 1. ObZ) i da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (čl. 310. st. 2. ObZ);

- da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što utvrdi ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja (čl. 317. st. 1. ObZ).

8. Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, kako to propisuje odredba čl. 311. st. 2. ObZ. Dakle, odlučan je životni standard tuženika jer on ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Ako je njegov standard viši, onda su i potrebe djeteta više, ako je niži, onda su i potrebe djeteta niže. Ukupne materijalne potreba djeteta uvijek odgovaraju iznosu uzdržavanja, ne dijele se između roditelja s kojim dijete živi i onog s kojim ne živi, ali je obveznik plaćanja uzdržavanja. Jer, kako propisuje čl. 310. st. 1. ObZ, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (st. 2. tog članaka).

9. Neosnovano žaliteljica navodi da je prvostupanjski sud, obzirom na spisu priložen audio snimak za koji tvrdi da je snimak razgovora nje i tuženika prema kojem bi mjesečna primanja tuženika iznosila 2.700,00 EUR, a ne kako to utvrđeno u prvostupanjskoj presudi 1.200,00 EUR, pogrešno utvrdio činjenično stanje.

9.1. Prvostupanjski sud je u odlomku 4.1. pobijane presude dao jasne i logične razloge zbog kojih nije posebno cijenio dostavljenu audio snimku tužiteljice jer je imao u vidu osporavanje tuženika u pogledu autentičnosti iste i činjenicu da ista nije potvrđena drugim dokazima, kao i da predmetnom snimkom nije nedvojbeno utvrđeno da tuženik ostvaruje mjesečna primanja u iznosu kako to tvrdi tužiteljica, a što prihvaća i ovaj sud.

9.2. Iako sud odluku ne temelji na audiosnimku, za što daje valjane razloge, neosnovano tuženik drži da bi audiosnimak bio nezakonit dokaz u smislu odredbe čl. 220. a ZPP, prema stavku prvom koje odredbe se odluka na njemu ne može temeljiti, tuženiku valja odgovoriti da st. 2. navedene odredbe propisuje izuzetak od st.1. pri čemu je sud taj koji odlučuje o dopuštenosti dokaza uzimajući u obzir razmjer težine povrede prava zbog izvođenja nezakonitog dokaza te interesa da se u postupku pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje. Budući se u ovoj parnici radi o uzdržavanju maloljetnog djeteta ističe se kako u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost, na što obvezuje načelo sadržano u odredbi čl. 3. st. 1. u svezi s čl. 27. st. 4. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 20/97 - dalje: Konvencija) te istovjetnoj odredbi čl. 24. st. 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010), SL EU C83, te Obz u čl. 5.

10. U konkretnom slučaju se radi o sporu radi uzdržavanju u kojem se sud prije svega mora rukovoditi načelom najboljeg interesa djeteta (čl. 5. ObZ), u kojem se primjenjuje istražno načelo (čl. 350. ObZ) i u kojem sud nije vezan zahtjevima stranaka (čl. 426. ObZ). Prvostupanjski je sud postupio sukladno citiranim odredbama (pribavio podatke od nadležne porezne uprave, podatke o vlasništvu vozila, kao i podatke iz zemljišnih knjiga, saslušao stranke), te pravilnom primjenom čl. 8. ZPP-a utvrdio bitne činjenice iz čl. 307., 311. i 313. Obz za donošenje odluke o visini obveze doprinosa uzdržavanju roditelja koji sa djetetom ne stanuje, dok tužiteljica tezu o znatno većim primanjima tuženika, osim vlastitim iskazom i audio snimkom upitne vjerodostojnosti drugim dokazima nije potkrijepila, kako to obrazlaže i prvostupanjski sud u pobijanoj odluci, radi čega se neosnovanim ukazuju njezini žalbeni navodi upravljeni na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. U odnosu na žalbene navode tužiteljice da tuženik plaća kredit za stan u kojem ona živi sa mlt. MF (prvo navodeći da ga plaća u iznosu od 700,00 EUR, pa da ga plaća u iznosu od 550,00 EUR), istoj valja odgovoriti da je sud u prilog zaključku da tuženik doprinosi uzdržavanju u iznosu većem od propisanog Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Na rodne novine 75/2025) cijenio činjenicu da tužiteljica sa MF živi u stanu u vlasništvu majke tuženika, pa ukoliko bi tuženik plaćao kredit za taj stan u kojem dijete stanuje ne bi išla u prilog tezi tužiteljice da doprinosi uzdržavanju djeteta u višem iznosu , a koji dosuđeni iznos od 330,00 EUR je veći i od iznosa iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine 75/2025) u dobi od 13. -18. godina u odnosu na primitke roditelja obveznika uzdržavanja do iznosa od 1.318,00 EUR.

12. Za istaknuti je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je o obvezi uzdržavanja odlučivao u vremenu prije podnošenja tužbe (kako u žalbom ne pobijanoj t. V, koju u smislu odredbe čl. 365. st.1. ZPP-a ovaj sud ne može ispitivati, uslijed izostanka žalbe tuženika) tako i u odbijajućem dijelu t. VI za period od lipnja 2025. do dana podnošenja tužbe, jer odredba čl. 306. ObZ propisuje da se uzdržavanje može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva za uzdržavanje, osim ako je drukčije određeno ovim Zakonom (primjerice uskraćeno uzdržavanja iz čl. 289. ObZ, o kojoj parnici ovdje nije riječ i u kojoj je legitimacija za vođenje takve parnice određena st. 3. te odredbe).

13. No, iako bi o tom dijelu zahtjeva i pravilnom primjenom materijalnog prava za razdoblje od lipnja do dana 04. 09. 2025. (podnošenja tužbe) valjalo jednako odlučiti, to je temeljem čl. 368. st.2. ZPP valjalo potvrditi i taj dio t. VI izreke, dok su u preostalom dijelu pobijane t. VI izreke žalbeni navodi tužiteljice neosnovani, a ovaj sud ne nalazi ni da bi glede njega bile počinje povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, a i materijalno pravo je u odnosu na taj dio pravilno primijenjeno, to je i preostali dio t. VI valjalo primjenom čl. 368. st.1. ZPP potvrditi, odbijanjem žalbe tužiteljice.

14. Što se tiče prvostupanjske odluke o troškovima postupka sadržane u pobijanoj t. VII izreke prvostupanjske presude, tužiteljica u žalbi ne navodi konkretne povrede i propuste prvostupanjskog suda, a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, pa je temeljem čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 381. st.1. ZPP, potvrđena prvostupanjska odluka i u tom dijelu.

15. Temeljem čl. 166. st.1. u svezi s čl. 2. ZPP ovaj sud je odlučio i o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova povodom žalbe, dok o trošku tuženika povodom žalbe nije odlučivao jer tuženik takav zahtjev nije ni postavio.

16. Budući tužiteljica sa žalbom nije uspjela to je njezin zahtjev neosnovan temeljem čl. 154. st.1. ZPP.

U Šibeniku, 23. lipnja 2026.g.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić