Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-481/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš - Horvat, u pravnoj stvari tužitelja PERAN d.o.o. (OIB: 73127443455), Zagreb, Pantovčak 96, zastupan po punomoćniku Tomislavu Spicijariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pradegan & Spicijarić j.t.d. Zagreb, Ulica Republike Austrije 17, protiv tužene KSL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku u Zagrebu, Ribnjak 40, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-157/2021-39 od 15. prosinca 2025., 23. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužene KSL kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-157/2021-39 od 15. prosinca 2025. u točki I., III. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja PERAN d.o.o. Zagreb za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 125,00 EUR (stotinu dvadeset pet eura).

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

''I. Utvrđuje se da je tuženica smetala tužitelja u suposjedu prostora koji se nalazi u razizemlju sa stražnje (zapadne) strane stambene zgrade na adresi [adresa], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], a u naravi spremište, stambene zgrade na adresi [adresa], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] na način da je promijenila bravu i ključeve kojima se otvaraju ulazna vrata prostora koji se nalazi u razizemlju sa stražnje (zapadne) strane stambene zgrade na adresi [adresa], te bravu i ključeve kao i daljinski upravljač kojim se otvaraju ulazna dvorišna klizna vrata stambene zgrade u [adresa].

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži utvrditi da je tuženica oduzela tužitelju posjed parkirnog mjesta u elaboratu označenog oznakom PM4 površine 3,125 m2 koje se nalazi u dvorištu stambene zgrade na adresi [adresa], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica].

III. Nalaže se tuženici uspostaviti posjedovno stanje prije izvršenog čina smetanja na način da preda tužitelju ključeve kojima se otvaraju ulazna vrata u prostor koji se nalazi u razizemlju sa stražnje (zapadne) strane stambene zgrade na adresi [adresa], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], te da tužitelju preda ključeve i daljinski upravljač kojima se otvaraju ulazna dvorišna klizna vrata stambene zgrade na adresi [adresa], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] u roku od 15 dana, te se zabranjuje tuženici takvo ili slično smetanje ubuduće.

IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 981,18 eur, u roku 15 dana.''

2. Protiv navedenog rješenja, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška (točka II., III. i IV. izreke), tuženica je izjavila žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženice i zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 125,00 EUR.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite u odnosu na dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uspostavom prijašnjeg posjedovnog stanja i zabranom takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

6. U postupku suda prvoga stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 381. ZPP).

6.1. Suprotno žalbenim navodima, razlozi rješenja nisu proturječni izvedenim dokazima pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju tuženica sadržajno ističe u žalbi.

6.2. Izvedene dokaze sud je pravilno ocijenio i svoje uvjerenje opravdao potrebnim razlozima pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. ZPP, koju tuženica također sadržajno ističe.

7. Prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio:

- da je KS u zgradi [adresa] bio vlasnik stana i dva parkirna mjesta ispred zgrade sve do 2017., kada je stan i parkirna mjesta prodao,

- da je Trgovačko društvo Peran i Kustec d.o.o. od pet spremišta u razizemlju zgrade samo dva spremišta predalo u posjed kupcima stanova i to ŠSL i ŠS, dok su ostala tri spremišta u posrednom posjedu KS, koja za poslovne potrebe koristi njegovo trgovačko društvo Peran d.o.o.,

- da je KS, kao vlasnik stana i parkirnih mjesta te posjednik spremišta u razizemlju, mogao raspolagati ključevima ulaznih vrata u razizemlje zgrade [adresa] gdje se nalaze spremišta te ključevima i daljinskim upravljačem kojim se otvaraju ulazna dvorišna klizna vrata stambene zgrade u [adresa], sve do 11. listopada 2021., kada je zatražio intervenciju policije jer je nepoznata osoba izvršila zamjenu brava na ulaznim vratima podrumskih prostorija i kliznih dvorišnih vrata,

- da je tužena izvršila zamjenu brave na ulaznim vratima u razizemlju zgrade kroz koja tužitelj pristupa spremištu u tom (zapadnom) dijelu zgrade i bravu kliznih ulaznih vrata u dvorište stambene zgrade u [adresa] i KS odbila predati ključeve vrata na kojima su zamijenjene brave, kao i daljinski upravljač za klizna dvorišna vrata, izjavljujući policijskim službenicima da će ključeve i daljinski upravljač KS predati samo po nalogu suda jer su suvlasnici zgrade u sporu sa KS za spremišta u razizemlju zgrade.

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, pozivom na čl. 21. st. 1. i 3., čl. 22. st. 1. i čl. 23. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15-pročišćeni tekst, 94/17- ispravak pročišćenog teksta i 52/25 – dalje: ZVDSP).

9. Odluka prvostupanjskoga suda je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj odluci.

10. U odnosu na žalbene navode tužene kojima ustraje u tvrdnji da tužitelj nije aktivno legitimiran tražiti posjedovnu zaštitu jer da se podrumska spremišta u stambenim zgradama smatraju zajedničkim dijelovima zgrade, odnosno zajedničkim prostorijama, ako nisu posebno izdvojena kao posebni dijelovi zgrade, da vlasnik posebnog dijela zgrade ima pravo i na pripadnost stvari, da iz zemljišnoknjižnog uloška za predmetnu nekretninu ne proizlazi da je ikakvo spremište poseban dio na kojem bi netko imao pravo vlasništva, da je riječ o spremištima koja nisu etažirana i da KS, prodajom stana kojega je imao u svom vlasništvu, prestao mirni posjed nad spremištem, koje je nužni pripadak tog posebnog dijela nekretnine, treba reći da je u sporu zbog smetanja posjeda isključeno raspravljanje o pravu na posjed i o pravnoj osnovi posjeda (čl. 441. ZPP). Prema odredbi čl. 22. st. 2. ZVDSP, sud ovu zaštitu pruža u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Stoga navedena pitanja koja se tiču vlasništva ili suvlasništva predmetnih spremišta i prava na njihov posjed, nisu od odlučujućeg značaja u ovom sporu, kako u odnosu na pitanje aktivne legitimacije tužitelja, tako ni u odnosu na pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva. Ako i postoji pravo na posjed suvlasnika stanova, te činjenice ne mogu biti predmet raspravljanja u ovoj parnici.

10.1. Prema odredbi čl. 10. st. 4. ZVDSP, posjednikom se smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima u pogledu dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim objektom stvarnih prava, poput sobe ili druge prostorije u stanu i slično pa je neosnovana tvrdnja tuženice koja se tiče sposobnosti predmeta smetanja biti objektom posjeda tužitelja odnosno da zajedničke prostorije ne mogu biti samostalan objekt posjeda pojedine pravne osobe.

10.2. Neosnovana je i tvrdnja tužene da je ocjenu njezina iskaza sud utemeljio na iskazu zakonskog zastupnika tužitelja, koji nije neposredno opažanje policijskih službenika. Naime, iz izvješća I. policijske postaje Zagreb od 21. svibnja 2025. proizlazi da su policijski službenici obavili telefonski razgovor s tuženom te da im je ona tom prilikom izjavila da je u imovinskom sporu sa KS, koji nije stanar na navedenoj adresi i da navedene ključeve može dobiti samo sudskim putem. Stoga je iskaz tužene sud pravilno ocijenio nevjerodostojnim i svoju ocjenu opravdao valjanim razlozima.

10.3. Neosnovani su i ne utječu na pravilnost pobijanog rješenja žalbeni navodi kojima tužena tvrdi da nije pasivno legitimirana u ovoj parnici jer da nije poduzela čin smetanja, niti je isti učinjen u njezinu korist, a da je svjedok ŠS iskazao da je upravo on ''inicirao'' zamjenu ključeva. Ovo stoga što je, na temelju izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom, sud prvoga stupnja pravilno zaključio da je upravo tužena odbila tužitelju odnosno vlasniku i direktoru tužitelja, KS, predati nove ključeve i daljinski upravljač ulaznih vrata prostorije u razizemlju zgrade i dvorišnih kliznih ulaznih vrata i time onemogućila tužitelja u dotadašnjem nesmetanom posjedu predmetnog spremišta. Stoga je tužena pasivno legitimirana u ovoj parnici jer čin smetanja odobrava i izričito odbija predaju ključeva i daljinskog upravljača tužitelju.

11. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje te je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

13. Budući da odluku o trošku tužena ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, odluku suda prvoga stupnja trebalo je potvrditi i u navedenom dijelu (čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 381. ZPP).

14. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke) prvostupanjsko rješenje nije ispitivano (čl. 365. st. 1., u vezi s čl. 381. ZPP).

15. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice, kao ni za odlučivanje o podnesenoj žalbi (čl. 155. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP) pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

U Velikoj Gorici 23. lipnja 2026.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat